Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 21:04


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKA KUĆA - dom sa dušom  |  Poslato: 04 Jul 2014, 01:01
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
STARA SRPSKA KUĆA

Kuća treba da bude izgrađena od materijala koji se može dobiti iz neposredne okoline mesta na
kojem se gradi, jer samo tada neće biti uznemirena prirodna sredina, a ni čovek.


Slika

Ceo život Božidar Petrović, osamdesetčetvorogodišnji penzionisani profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, svoj društveni, naučni i kulturni rad posvetio je očuvanju nasleđa, projektovanjem i gradnjom modernizovane kuće naših predaka.


„Covek je, prihvatajući hez razmišljanja ono što dolazi sa strane, izopačio sebe i svoje potrebe. Zato se sada vraća individualnoj gradnji kuća koje moraju da zadovolje dve osnovne stvari: potrebe korisnika i uslove podneblja. Nije naš predak neke stvari radio iz obesti nego se
jednostavno prilagodavao svojoj okolini sa željom da mu u kući bude udobno i toplo. Zahvaljujući struji čovek je izgubio kontakt s vatrom. Kamin treba imati u kući zbog vatre. Zbog toga sam ga u mojim projektima vratio u kuće za stanovanje i odmor", navodi jedan od primera „povratka u budućnost", profesor Petrović.

Na području Srbije od Iriškog venca, Grocke, Obrenovca, Lazarevca preko Gornjeg Milanovca i rodnog sela Dići, do Koštunića, Pranjana i Vlasinskog jezera izgrađeno je pedesetak objekata po Petrovićevim projektima koji su postali „srpska kuća" zajednički sinonim za graditeljsko nasleđe kao podsticaj. Nije se protivio ni kad je izdavač njegovu knjigu „Graditeljsko naslede kao podsticaj", u četvrtom izdanju preinačio u „Stare srpske kuće kao graditeljski podsticaj". Kaže da mu je važnije da ga prepoznaju kao neumornog borca za očuvanje tradicije nego da li će ovaj tip kuće imati predznak samo jedne nacije.

Slika

,,Mi smo bogat narod. Imamo dinarsku, vojvodansku, šumadijsku, moravsku, zlatiborsku kuću i sve su različite, ali imaju odliku podneblja
u kojem su građene. To treba čuvati, a ne priklanjati se individualnoj gradnji „egzibicijama" arhitekata, metalu i betonu kao novim savremenim materijalima. Prihvatam moderno i savremeno, ali nikada ne ono što je kompilacija ili kopija sa nekog tudeg prostora. Spajanje modernog i nasleđenog je najteže, ali je zato i najvrednije u kulturi jednog naroda" tvrdi profesor Petrović.

Osnovne karakteristike ove gradnje jesu sublimacija dva tipa dinarske brvnare i moravske čatmare. Najčešće je reč o polubrvnari čije je prizemlje od neobrađenog kamena, zid od pečene ili nepečene opeke a krov od šindre ili crepa. Dakle, od osnovnih materijala koji se lako i danas nalaze u prirodi i nisu produkt modernog doba. U sredini kuće obično je sazidana peć sa kaminom gde vatra daje toplinu ambijentu i greje prostorije u kojima se živi. Profesor Petrović ne krije radost što su bar neke kuće sačuvane u Beogradu i svedoče o prošlosti, pa pominje revitalizovanu kuću staru preko dvesta godina u Vraniću, koja je pod zaštitom države kao spomenik kulture. Isti tretman ima i Milošev konak, konak Kneginje Ljubice, Rančićeva kuća i Manakova kuća.

Slika

„Mnogo se govori o Koridoru 10 kao našem turističkom i ekonomskom projektu. Ako već međunarodni put prolazi kroz Srbiju, zašto ne uradimo da putnik koji dolazi sa severa Evrope oseti da je prošao kroz jednu osobenu zemlju. Objekti, moteli, hoteli, benzinske pumpe, banke,
menjačnice, mogu imati prepoznatljivost celokupne naše raskoši koju nam nudi nasleđe preko graditeljstva i tradicije. Evropska je tendencija upravo ono što smo mi iz nerazumljivih razloga napustili, a to je.ekološka kuća i zdrav način života", zaključuje profesor Božidar Petrović.


vibilia

foto - izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKA KUĆA - dom sa dušom  |  Poslato: 28 Okt 2016, 21:41
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srpska kuća, napravljena u duhu arhitekture ovog podneblja, sa krovom na četiri vode, širokom strehom i tremom – po tome se prepoznaje zemlja Srbija.

Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKA KUĆA - dom sa dušom  |  Poslato: 31 Okt 2016, 18:42
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKA KUĆA - dom sa dušom  |  Poslato: 21 Feb 2017, 04:07
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Vladimir J. Radojević

JEDNA STARA SRPSKA KUĆA


Slika
Jadran Đukić - STARA SRPSKA KUCA


Zrno po zrno, eto pogača; kamen po kamen, eto palača. - Tako veli narodna mudrost, a drukčije ne može ni biti. Velike stvari sastavljene su iz sitnica; mnogi delići sačinjavaju celinu. Otuda, ko bi hteo iz delića stvarati kakvu celinu, treba da poznaje te deliće. Ko bi, na priliku, pokušao da iznese celu sliku našega narodnoga života u prošlosti, valjalo bi mu da poznaje i u nju unese mnoge i mnoge sitnice, koje usamljene, reklo bi se, ne vrede ništa, ali ukupno vrede mnogo, jer udružene predstavljaju potpunu sliku narodnoga života. - Ali, kamo tih očiju, koje će sve videti i staviti onde gde mu je mesto? Kamo tih sitnica iz prošlosti?! -
Kolo vremena jurilo je i juri, odvlačilo je i odvlači u tamu prošlosti i večiti zaborav sve što savremene oči ne vide, savremene ruke ne sklone i ne sačuvaju za poznija pokoljenja. Ono je mnoge i mnoge, za potpunost slike narodnoga života, dragocene sitnice daleko zanelo, i mi ih nikad više nećemo videti. Njihovi savremenici - bez čijih se očiju ne može lako gledati u prošlost - ili ne bejahu kadri da uoče važnost njihovu, ili im suviše burni događaji, naročito za poslednjih pet vekova, ne dadoše da ih sačuvaju; tek mi ih danas nemamo. I može se dosta pouzdano reći, da mi danas gledamo u svoju prošlost, kao kad bismo gledali kroz male rupice u kakvu neosvetljenu zgradu bez prozora. Pa, je li čudo, što ne znamo kakav je bio život našega naroda u prošlosti? - A kao god što mi danas naprežemo oči, da u tami prošlosti nazremo kakvu sitnicu, i kao god što mi danas grozničavo prelistavamo kakvo novopronađeno staro jevanđelje, časlovac, oktoik ili budi koji književni spomenik, ne bismo li našli kakvu bilo belešku, koja se odnosi na život naših starih; - tako će isto doći vreme, kad će naši mlađi, zarad svoje potrebe, prelistavati naše knjige, te po njima tražiti zapisane sitnice i smatrati ih kao dragocenosti; doći će vreme kada naši potomci naše doba neće moći gledati na svoje, već na naše oči; doći će vreme, kada će mnogih i mnogih sitnica našega vremena nestati, pa će se naši potomci moći koristiti samo onim što mi uočimo i sačuvamo od pogibije. A mi smo i dužni i pozvani da što više vidimo i da sačuvamo što više podataka o svome vremenu.
Kako je "Karadžić" uzeo na se zadatak da prikuplja i za potonje naraštaje čuva sve ono iz čega bi se mogao videti život srpskoga naroda, - to neka mu svaki čitalac zapiše i pošlje na čuvanje onoliko sitnica iz narodnoga života, koliko ko može i miluje, pa će time ispuniti jednu od najsvetijih dužnosti prema potomstvu. "Karadžić" će tada predstavljati dragoceni zbornik za poznavanje narodnoga života, a potomci nam neće lutati po tami prošlosti, niti izgledati tuđince da ih izvedu na videlo. Toga radi i opisujem ovde jednu staru srpsku kuću, građenu pre stotinu godina To je

Brvnara moga pokojnoga dede Radoja Gavrilovića - Pejovića, iz Poskurica, u okr. kragujevačkom. - Brvnara se zove s toga što je načinjena od brvana. Izgledala je ovako: na zemlji je u obliku pravougaonika, oko 8 : 5 metara postavljen temelj, od običnog lomljenog kamena, jedva nešto malo ukopan u zemlju, a nazidan samo toliko koliko da se izravna zemljište koje je ka istoku nagnuto od prilike 3-5 stepeni. Po temelju su položene i na uglovima ukrštene četvrtaste, 3 : 3 desimetra debele, rastove grede, temeljnjače, koje su u krstovima međusobno uhvaćene i utvrđene zarezima. Jedna od poprečnih temeljnjača, poklopnica, ozgo je podublje užljebljena na oba kraja, onde gde se s drugim dvema ukršta, a u oba žljeba kulacima su utvrđena dva upravna direka, koji po jednoj strani celom dužinom imaju u susret okrenute žljebove, a po drugoj do nje tako su isto ižljebljeni od vrha ozgo pa do nad vrata. One druge dve duže temeljnjače, što se sa ovom ukrštaju, užljebljene su na po dva mesta, i to na jednom mestu baš uz direk, a na drugom podalje za širinu vrata. U ove žljebove utvrđeni su direci, kao i oni na uglovima, te po dva služe kao dovratnici (koji se moraju i namestiti odmah čim se temeljnjače nameste). Unutrašnji dovratnik ižljebljen je po celoj dužini jedne strane. Pošto su utvrđeni dovratnici, onda su po temeljnjačama nasatice položena tesana rastova, oko 1 : 3 desimetra debela brvna, koja su sa obe strane, upravno na širinu - po debljini - zarezana, te se tim zarezima uzajamno hvataju i drže u krstovima, da se ne razmaknu (ćert, ućertiti). Na drugom kraju su uzdužna brvna samo zastrugana, te načinjeni kulaci, koliko su i brvna široka, pa su kulaci umetuti u pomenuti žljeb unutrašnjeg dovratnika. Ona poprečna brvna, po jednoj kraćoj temeljnjači, tih zaseka nemaju, nego su na oba kraja zarezana, te se hvataju sa uzdužnim brvnima, a poprečna brvna pak sa one strane, gde su na uglovima direci, nisu ni zarezivana ni ukrštana, već samo kulacima umetuta u pomenute žljebove upravnih direka na uglovima. Tako su se ređala brvna do iznad vrata, pa su onda po dužini udarena dva brvna, užljebljena kao i temeljnjače na po dva mesta, te su tim žljebovima uhvatila gornje kulake dovratnika, a kulaci brvana umetuti su u kraće žljebove ugaonih direka. Po tom je udareno još po jedno brvno, kao i ova što su, pa je sve završeno pojasevima, t. j. gredama zarezanim i ukrštenim onako kao i temeljnjače, ali tako da jedna stojim žljebovima hvata gornje kulake ugaonih direka. Po ovim su gredama popreko nameštene, opet zarezima utvrđene, potanje rastove grede, tavanjače, po kojima su pljoštimice poređane podebele rastove daske, koje čine oko 1.80 met. visok tavan. Na pojasevima su su podignuti i zarezima utvrđeni rogovi, koji su ozgo spojeni jednom potanjom, sa dve strane celom dužinom izljebljenom gredom - slemenjačom (venčanicom), a prema njoj paralelno su za rogove naokolo prikovane tanje gredice - venčanice (žioke) u šest reda, koje na sebi nose drveni pokrivač - šindru. To su oko 3, santimetra debele, 20-30 cm. široke i oko 100 cm. dugačke, rastove daske, od kojih je svaka s jedne strane po dužini ižljebljena, a s druge stanjena, te kad se pljoštimice nameste po venčanicama, onda se ona oštra ivica umetne u žljeb druge daske i prikuje za venčanice kovanim gvozdenim klincima. Ovako su daske namestane i prikivane, počev ozdo od strehe, pa gore do slemenjače, ali tako da donji krajevi gornjega reda pokrivaju gornje krajeve donjega reda, kako bi se voda slivala s daske na dasku, ne zadržavajući se nigde, a gornja ivica najvišega reda umetuta je u pomenuti žljeb slemenjače. Severo-istočni krajni rog nagnut je prema slemenjači - tavanu, od prilike, za 35-40 stepeni, a jugo-zapadni je upravan, te otuda gornju površinu kuće - krov - sačinjavaju tri površine, od kojih su dve nepravilni četvorougaonici - rapezi, gotovo pod pravim uglom, - a treća je pravilan ravnokraki trougao. Sa četvrte strane pod upravnim rogom tavan je zatvoren na kalkan, t. j. potanjim brvnima, čiji su krajevi umetuti u žljebove onih gredica što grade rog nad kalkanom i malih dovratnika onih vratanca kojima se ide na tavan, te se čini da je tako produženo ono donje platno sve do roga. - Dve grede tavanjače užljebljene su na po dva mesta na rastojanju oko dva metra, te su u te žljebove kulacima utvrđena četiri direka, dijagonalno nagnuta jedan prema drugom, a pomoću žljebova i kulaka, jedan za drugi utvrđena kraćim podebljim drvenim pregačama; gore su izvedeni iznad krova za 40 cm., a svedeni do na 80 cm.; između direčica su utvrđene drvene pregače, oko kojih je upletena čatma, koja je iznutra olepljena dobro ugaženom zemljom, pomešanom s nešto pleve. To je dimnjak (odžak), a u isto vreme i najglavniji prozor. Na oba uzdužna platna nalaze se, jedan prema drugom, dva otvora za vrata. 1 : 1.60 metra širine - visine. Vrata su načinjena na kušake od debelih rastovih dasaka. Prva daska je gore i dole tako srezana da su pri kraju kao njeno produženje, ostale dve obličice, pa je donja obrezana, te je od nje načinjena petica (kao polovina guščijeg jajeta), koja je umetuta u malu jamicu, izdubljenu pored dovratnika u temeljnjači, te se na njoj pri otvaranju i zatvaranju vrata vrte, a gornja je oblica obuhvaćena zarezom jedne drvene prečage, koja je utvrđena za brvno i gornji prag, te drži vrata da ne padnu. Jedna se vrata iznutra zaključavaju drvenom ključanicom, a na drugim je spolja samo gvozdena reza, koja se namiče na gvozdeni, u dovratnik ukucani, klinac, ali se ne zaključava. Za dovratnike su prema gornjoj i donjoj ivici vrata utvrđeni pragovi, a pred vratima je namešten s polja pločast kamen, na koji se nogom staje, kad se u kuću ulazi ili iz nje izlazi. Glavna vrata su okrenuta jugo-istoku, pravo na ulicu i otvaraju se u desno, a sporedna su okrenuta severo-zapadu, u dvorište (avliju) iza kuće, i otvaraju se u levo. Na istim platnima, gde su i vrata, razrezana su do polovine širine po dva brvna, te su načinjena, jedan prema drugom, dva kvadratna otvora - dva prozorčića, po 2.25 - 2.50 desimetara, koji su leti uvek otvoreni, a zimi zatvoreni hartijom - pendžerlijom. No glavna količina svetlosti, očekuje se kroz dimnjak i vrata. Dok su brvna slagana, pomazivana su po dodirnim površinama goveđom balegom i pšeničnim testom, te je tim sprečeno jače strujanje vazduha između brvana. Cela kuća je dijagonalno okrenuta istok- zapad - sever-jug.
Kad se uđe u kuću na glavna vrata, vidi se, upravo ispod dimnjaka, malo ukopano, kamenjem ograđeno ognjište, malo ne na sredini cele kuće, na kome gori svakad velika vatra, a nad njom vise gvozdene verige o verižnjači (podeblja oblica), utvrđenoj za osnovicu dimnjaka. S desne strane je brvna utvrđena drvena polica sa tri pregrade, od kojih je donja visoka od zemlje za jedan metar. To su dve podebele daske, gore provučene kroz proreze na tavanicama i utvrđene klinovima, a dole su po dužini probušene na tri mesta, te su tu jednim krajem utvrđeni podeblji četvrtasti drveni klinovi, koji su drugim krajem utvrđeni za brvna. Po klinovima su položene široke rastove daske, na koje se ostavljaju oni sudovi što se svakodnevno upotrebljavaju, i druge sitnice i lakše stvari. A da sve to ne bi spadalo s police, sa strane je nasatice nameštena prema svakoj pregradi - polici - oko 2 decimetra široka daska. Ove daske, kao i one upravne, što drže celu policu, rezane su i šarane na razne načine i po ivicama i po širini, te tu ima i krugova, i zvezda, i Solomunovih slova, i zubaca, i vijuga,, i krstova i t. d. - Dole pod policom, sasvim od nje odvojeno, na trupcima je široko, debelo brvno - klupa, na koju se spuštaju teže stvari, kao sudovi s vodom, krupice soli, bakrači, stupa i t. d. - Nad policom je drškom za gredu zadenut tiganj. - Pred nama, pored sporednih vrata uza sama brvna su naćvarom pokrivene naćve, uzdignute na nogarima za jedan metar. Nogari su drveni, lepo izrađeni i pokretni, a ozgo su na njih nameštene, kao poveće korito, od lipova drveta izdubljene i lepo srezane naćve, i u njima drveni lopar, drvena mešaica - kutlača - i gvozdena struška. - Pod naćvama su crepulje, a iznad naćava o klinu visi sito. - Levo od naćava, pod samim tavanom, je na klinovima druga polica, samo od jedne horizontalne daske, na koju se ostavljaju sitnije stvari, kao tamjan, sveća, kadionica, kakva jabuka, dunja, itd., a ispod police su u brvna utvrđeni klinovi o kojima visi slanica, trojanka (kotarica s tri pregrade), torbice s raznim semenom itd. S leve strane, uza sama brvna, s kraja u kraj je oko 80 cm. visoka klupa za sedenje, načinjena od najdebljega brvna, čija su oba kraja ukrštena s temeljnjačama i ispala u polje za 30-40 cm. - Za klupu je zadenuta okrugla sofra, koja se odatle diže samo kad se upotrebljava. - Nad kupom su ovde-onde udareni u brvna drveni klinovi o kojima visi oružje (srebrnjaci, duga puška - latinka, arnautka, garabilj), kubure, gusle, listovi i t.d. a ima ih i zališnih, te se o njih veša i drugo što prema potrebi. - Oko vatre i pored brvana su poređane male tronožne stolice za sedenje kod ognjišta. U brvna su prema vatri sa obe strane ukucani klinovi, o koje se vešaju polutke slanine, a pod tavanom su oko dimnjaka utvrđene motke za sušenje pastrme. Sem toga, u kući se nalaze i druge sitnije stvari, koje su tu stalne ili privremene, kao n. pr. kukač (žarač), vatralj, tučak, rešeto, sekirče ili sekira, i to sve na svom mestu.
Oko kuće su poređane druge, podlačkom pokrivene građevine - suvote, zgrade, kao što su: koševi (dva) i ambar za žito, ćiler za mrs i beli smok i one sudove što se upotrebljavaju samo kad ima gostiju, mlekar od pruća opleten kao i koš, ali mali i uzdignut na četiri sošice, te se u njemu razliva mleko, dve kleti za haljine i burad s vinom i rakijom što nije u podrumu ili kačari. Sve je to ograđeno prošćem, a na ogradi su dve kapije, te jedna vodi na put, a druga u votnjak. Građevine za stoku, a tako i kačara i podrum, bile su podalje od kuće, te stoga nisu obuhvaćene u avliju. -
Eto, takva je izgledala jedna srpska kuća, koja se ubrajala u najbolje svoje vršnjakinje, ali koja u isti mah spada i u poslednje po postanku, jer naskoro po tom brvnare su zamenjene čatmarama. Tih kuća bez sumnje još ima ovde-onde, ali su, mahom danas prerušene, obučene su u kulturno ruho: prerađene su, olepljene i prorezani veći prozori, krovovi spušteni i pokriveni ćeramidom, a mahom se danas upotrebljavaju za ostavku ili za mešanje i kuvanje leti. Njih treba istraživati i opisivati, jer se u njima razvijao onaj duh kojim su bili zadahnuti tvorci današnje Srbije. One nisu zaslužile potpunu propast, - potpuni zaborav, jer su bile vesela središta, gde se u društvu vežbao um narodni; ne treba ih zaboraviti, jer su bile prva mesta za zbor i dogovor i prva mesta za bogomolju.


Karadžić
List za srpski narodni život, običaje i predanje
izdaje i uređuje
Tihomir R. Ðorđević
Broj 2. i 3.
U Aleksincu, Februara i Marta 1901.
God. II

kodkicoša

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKA KUĆA - dom sa dušom  |  Poslato: 21 Feb 2017, 04:08
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKA KUĆA - dom sa dušom  |  Poslato: 06 Mar 2017, 14:25
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Čatmara od 133 godina najlepša srpska kuća

U Gornjem Račniku netaknut stoji autentičan objekat koji je dobio priznanje i od zavoda za zaštitu kulture Srbije. Napravila su je četiri brata: Aca, Aksentije, Đorđe i Antonije Kostić

Slika
U Gornjem Račniku netaknut stoji autentičan objekat

VELIKA slavska soba, s autentičnim, oslikanim krevetima, klupama, velikim stolom i kubetom, dnevni boravak s ognjištem, sofrom, tronošcima i dolapom, koji je preteča viseće kuhinje, spavaća soba, ukrašene raznim vodenicama, kadicama, drvenim koritima, češagijama, grnčarijom, ramovima za tkanje... Podrum, građen od kamena, sa sobicom u kojoj se čuvalo voće i povrće i burad za rakiju. Ovako izgleda čatmara od blata i slame u Gornjem Račniku kod Jagodine, koju su stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kragujevcu proglasili za jednu od dve jedinstvene kuće u Srbiji.

- Stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kragujevcu rekli su mi da je kuća od 130 kvadrata grandiozna, jer su čatmare iz tog vremena imale po četrdesetak kvadrata. Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Beograda, uvrstio ju je u katalog najlepših srpskih kuća - kaže njen sadašnji vlasnik, Dragan Gligorijević iz Jagodine.

Zanimljivo je da su čatmaru pravila četiri brata: Aca, Aksentije, Đorđe i Antonije Kostić. Nakon ženidbe, braća su u istom dvorištu napravila još tri kuće. Koja će kome pripasti odlučili su izvlačenjem drvaca. Prva kuća pripala je Aci, koji je bio prvi školovani meštanin sela i komandant uprave u selu Bagrdanu za vreme Prvog svetskog rata. Dragan, koji je njegovo peto koleno, preuzeo je brigu o kući koju je zavoleo još kao dečak, a u znak zahvalnosti, njegov ujak Aleksandar Kostić prepisao mu je polovinu kuće.

- Iako nije najstarija, mada je pravljena pre 133 godine, kuća je odlično očuvana, a najbitnije je da je autentična, jer gotovo ništa nije menjano od njene izgradnje. Prozori i vrata su drveni, doksat je autentičan, a služio je da se po dolasku iz njive na njemu sedi i večera. Deda mi je pričao da su grede, duge po 13 metara, iz planine dovožene duplim zaprežnim kolima. Posuđe i nameštaj takođe su autentični. Kuća je oslikana 1891. godine bojama koje su i dan-danas postojane - veli Dragan.

Slika

BAKA PERSA

AUTENTIČNA čatmara pravi je raj za umetničku fotografiju i foto-šutinge, kaže Dejan Mihajlović, rodom iz Jagodine, koji u Bernu živi i radi već 14 godina. Fotografija baka-Perse, koju je sačinio u kući, donela mu je bronzanu medalju "Infiniti 2016".

Slika

ČETNIČKA KOMANDA

U VREME Drugog svetskog rata, četnici su najlepšu kuću u selu izabrali za svoju komandu za celi srez. Draganov deda Relja, njegova braća i sestre i njihovi potomci spavali su u podrumu i staji.

- Deda mi je pričao da je ispod koša bio zajednički kazan u kome je hranu za četnike svakog dana spremala neka porodica iz sela. Četnici nisu dozvoljavali da se krade, pa su sve poljoprivredne alatke ostavljane na njivama. Čiča Milentija, koga se sećam kao pogrbljenog starca, pretukli su što je krao. Presavili su ga preko panja i tukli ga motkom po leđima - kaže Dragan.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKA KUĆA - dom sa dušom  |  Poslato: 04 Okt 2017, 20:12
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Vojvođanske priče: Kućerak od blata biser graditeljstva

Etno-kuća u Ogaru među najstarijim spomenicima narodne arhitekture. Zidovi od pruća, olepljeni mešavinom zemlje i pleve. Nasleđe dede Aksentija

Slika
Aksentijev kućerak redovna destinacija za đačke ekskurzije

SEOSKA kuća u Ogaru, poznata po nazivu Aksentijev kućerak, u opštini Pećinci, danas je jedan od malobrojnih sačuvanih spomenika od izuzetnog značaja ove vrste arhitekture, koja već tri veka odoleva zubu vremena. Ova kuća, za koju se smatra da je podignuta krajem 18. veka, prkosno i ponosito stoji uz Specijalni rezervat prirode Obedska bara, podsećajući na davno vreme, kada su Srbi naseljavali Srem u Velikoj seobi, pod pećkim patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem. Milan Aleksić, poslednji vlasnik ove etno-kuće, ne krije zadovoljstvo što je kućerak sačuvan i danas je turistička atrakcija pećinačke opštine.

U bogatom fondu spomeničkog nasleđa Srema, narodno graditeljsko nasleđe reprezentuju četiri dobra od izuzetnog, 20 dobara od velikog značaja i 22 kulturna dobra. Najveći broj spomenika kulture je u privatnom vlasništvu, dok je nekoliko najvrednijih objekata narodnog graditeljstva osamdesetih i devedesetih godina otkupljeno i u vlasništvu je Republike Srbije, a korisnici ovih objekata su opštine. Da bi sačuvala jedan takav vredan spomenik kulture od izuzetnog značaja, lokalna samouprava u Pećincima pre 14 godina je donela odluku da otkupi Aksentijev kućerak, dok je Zavod za zaštitu spomenika kulture u Sremskoj Mitrovici sproveo opsežne konzervatorsko-restauratorske radove. Stara ruina, koja je pretila da se sruši i ode u zaborav, dobila je potpuno novi izgled.

- Ovaj objekat pripada tipu trodelne ravničarske kuće, što za to vreme nije bilo karakteristično, jer su tada većinom bile zemunice. Zidove čini drvena struktura sa ispunom od pletenog materijala - granja, šiblja i pruća, a olepljena je blatom - mešavinom zemlje i pleve. Sposobnost narodnih graditelja tog perioda posebno je izražena u obradi drvenog uličnog zabata, na kome su rezbarene grede, koso slagane daščice, šalukatre za provetravanje i zrakasto raspoređene daščice u centralnom polju, u kome se ističe drvena ploča sa reljefnom predstavom grba - objašnjava Ljubiša Šulaja, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sremskoj Mitrovici.

Šulaja dodaje da konzervacija i restauracija ovog spomenika predstavljaju poseban izazov jer podrazumevaju, danas gotovo zaboravljeno, primenljivo znanje o tehnologiji i upotrebi tradicionalnih građevinskih materijala.

Slika
Kuća u Ogaru pre obnove

- Radovi su započeli pre dve godine i prvo je urađena sanacija dela zapadnog zida, koji je ugrožavao stabilnost celog objekta, a zatim su usledili radovi na krovu i restauracija dvorišnog i dekorativnog uličnog zabata. Vrednost svih radova je iznosila 5,5 miliona dinara - predočava Šulaja.

Poslednji predak porodice Stojšić, koja je gazdovala kućom, Milan, priseća se kako je ona došla u njegov amanet.

Slika
Kuća u Ogaru posle obnove

- Kuću je nasledila moja majka od poslednjeg muškog potomka Stojšića, dede Aksentija, koji je bio mojoj majci rođeni ujak. Deda Aksentije je bio veliki boem, ženskaroš, kockar, čak je proćerdao 60 jutara zemlje... Meni je, sećam se govorio, kako se ne momčim dobro. A onda bi mi pričao kako je njemu sluga spremao kola, a zatim bi odlazio u kafane u Valjevu, Pešti... i često se vraćao kući bez dinara u džepu - priseća se Aleksić.

Slika
Kuća pre rekonstrukcije s dvorišne strane

Ali kada je Milan ostao bez posla i nije više imao sredstava da je održava, a majka je ostarila, rešio je da kuću proda, što je i uradio 2002. godine, otkad njome gazduje Opština Pećinci. Danas je posećuju mnogobrojni turisti, đačke ekskurzije, u kući se održavaju razne radionice, i najvažnije od svega - kućerak je simbol ovog sremskog mesta.

GNEZDO RODA NA DVA SPRATA

POSEBAN izgled Aksentijevom kućerku daje i "dvospratno" gnezdo roda, koje već nekoliko decenija krasi krov. Iako je pretrpelo obimne građevinske radove, radnici koji su radili na krovu uspeli su gnezdo da sačuvaju, a ovog proleća i rode su se vratile svojoj kući.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKA KUĆA - dom sa dušom  |  Poslato: 29 Okt 2017, 22:20
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Čukundedinu kuću otrgao od vremena (FOTO)

Mihajlo Milovanović iz sela Mihajlovac kod Smedereva sam obnovio čatmaru svog pretka. Dom stameniji i lepši nego u doba kada je napravljen

Slika
Mihajlo je svaki slobodan trenutak i ceo džeparac koristio za obnovu ,foto N.Živanović


DA je Voja Milovanović iz smederevskog sela Mihajlovac kakvom greškom u vremenu danas među živima, a ne blaženopočivši već decenijama, svedočio bi kako je njegova čatmara stamenija i lepša nego u doba kada je napravljena. I mogao bi, ushićen ljubavlju i poštovanjem potomaka, na miru ponovo da umre, da se to može. A sve zahvaljujući svom čukununuku Mihajlu Milovanoviću, koji je obnovio kuću predaka, kako kaže, njima u čast, ali i za svoju dušu.

Tek što je završio osnovnu školu, Mihajlo je, umesto da kao većina zamomčenih pođe za devojkama, odlučio da se zanima obnovom čukundedine kuće. Da izbriše ožiljke vremena, popravi svaki predmet koji se popraviti da, opere, izbeli i uštirka vez svojih nana, sa fotografija skine patinu i sve namiriše bosiljkom, ruzmarinom i dunjama.


- Kao jedinac, nisam imao sa kime da se igram, pa sam sve vreme provodio u ovoj kući, sa prababom Milankom, mojom "najom". Stavi me na krilo i priča mi satima o svom dedi soluncu, heroju sa Kajmakčalana, pa o dvojici braće od kojih je jedan bio u četnicima, drugi u partizanima, o poštenim seljacima, mučenicima koji su znali za samo dve stvari, obe na slovo r - rad i rat. To me je podstaklo da otrgnem od vremena ovu kuću - priča ovaj srednjoškolac pokušavajući i sam da dokuči kako se našao u poduhvatu složenijem i za mnogo starije od njega.

Čatmari, zidanoj bez eksera i klinova, na kojoj je drveni skelet nastao zasecanjem i preplitanjem pruća, a zatim obložen blatom i slamom, pre tri godine pretilo je urušavanje. Mihajlo, koji je tada napunio tek petnaestu, poput predaka trudbenika, nije se uplašio posla.

- Kuća je bila u užasnom stanju. Gomile šuta, korova, smeća. Sam sam izbacio deset traktorskih prikolica. Najpre je trebalo urediti dvorište, ugoditi staze stare stotinak godina. Posle krečenje, lakiranje, betoniranje. Četvrtog letnjeg raspusta nisam stao.

Slika
Svaki predmet u kući pripadao je njegovoj porodici, Foto: N. Živanović


Priča da je kuća sazidana 1948. na temeljima stare iz 19. veka, i da ju je sagradio njegov čukundeda Voja Milovanović, za mladence, prababu Milanku i pradedu Boru.


- Čukundeda je bio poznati i priznati seljak, neškolovan, ali obdaren seljačkom inteligencijom. Imao je on para da napravi bolju kuću, ali je hteo baš čatmaru, jer je znao da se u njoj živi zdravije, da ona "diše".

Svaki slobodan sat, dan, i svaki dinar ušteđen od džeparca Mihajlo je ostavio ovde, na temeljima predaka. Mnogi ga nisu razumeli, neki ni podržali, ali njemu to nije bilo važno.

Dok nas vodi u obilazak kuće-muzeja, u koju ulazi kao u svetilište, hvali se kako je svaki predmet iz njegove porodice jer je želeo da sačuva duh svojih predaka.

Slika

- Svaka stvar čuva priču predaka - stari šumadijski ćilim moje babe Milanke, pradedin bajonet iz rata, kredenac moje navrbabe koji je ona donela u miraz kada se udavala pre 100 godina... - nabraja Mihajlo.

Mihajlo govori kako ga boli to što Srbi, posebno mladi, ne poštuju dovoljno svoju istoriju, veru. Da je, veli, po njegovom, uveo bi u škole predmet "nacionalna istorija" i niko ne bi smeo da ima ocenu manju od trojke.

- Vršnjacima koji, nažalost, ne znaju dalje od dede, poručio bih da poštuju pretke i da ponajviše vole svoju domovinu. Da budu uvek svesni ko je za nju poginuo, i da je ne možemo arčiti kako nam je volja - poručuje Mihajlo.

Slika

GOSTI

MIHAJLO poziva ljude da dođu i vide kako je sačuvao čatmaru. Kaže, ima još posla na dedovini.

- Tri godine sam radio, ali kuća je velika ala, uvek iziskuje još. Voleo bih da uredim štale, torove, ambare... Jednom, kada budem imao svoj dinar.

Slika

ŽIVOT NA SELU, ALI NE OD SELA

Mihajlo pohađa četvrti razred srednje škole, turistički smer. Želi da upiše Pravni fakultet, mada voli i novinarstvo. Ne beži od politike, odgovara na našu opasku da je vešt govornik.

Slika

- Najviše bih voleo da se bavim istraživanjem istorije srpskog naroda, ali ne znam može li se od toga živeti. Voleo bih da živim od zemlje, ali od malo zemlje se ne može živeti. Svakako, živeću na selu, ali ne od sela.


vecernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 101 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker