Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 18:30


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 04 Dec 2016, 21:49
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ova crkva čuva najstarije zvono u Srbiji i uskoro će biti POTOPLJENA

Jedno od najstarijih crkvenih zvona sačuvanih u Srbiji nalazi se u hramu Svetog Arhangela Mihaila u Tubraviću, koji bi trebalo da bude potopljen veštačkim jezerom buduće hidroakumulacije “Rovni”, a izlio ga je kum vožda Karađorđa, Joanes Bota.

Slika
Najstarije zvono u Srbii, Foto: P. Vujanac

Kako je saopštio akademski vajar Nemanja Radojičić, direktor valjevskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture, zvono ove crkve, u narodu poznate kao Valjevska Gračanica, izliveno je 1860. godine u zvonolivnici Joanesa Bote u Vršcu, a na samom zvonu, kao potvrda, upisano je da ga je, pri vladanju kneza Mihaila Obrenovića, naručila i platila “crkva Gračanička hrama Svetog arhistratiga Mihaila”.

Slika
Crkva Valjevska Gračanica, Foto: P. Vujanac

- Zvono Valjevske Gračanice spada među najstarija sačuvana zvona danas, imajući u vidu da je okupacijom Kraljevine Srbije u Prvom svetskom ratu austrougarska vojska pored zlodela nad civilima učinila i svojevrstan duhovni genocid. Od severa Srbije, pa do juga skidali su zvona sa srpskih crkava i kao ratni plen pretapali u svojim livnicama u topovske cevi i granate. Gračaničko je među retkim zvonima koje je preživelo ta burna vremena. To se ne može reći za zvona manastira Pustinje i manastira Bogovađe, kao i još mnogo drugih na prostoru Valjeva, koja su sa preko 1.800 tona zvonovine sa srpskih crkava pretopljena u livnici Grosmajer u Insbruku u Austriji do 1918. godine – priča Radojičić.

Slika
Crkva u zvono će uskoro biti potpoljeni, Foto: P. Vujanac

Joanes Bota koji je izlio ovo zvono, u Srbiju je prešao prvih godina Prvog srpskog ustanka, kada je Praviteljstvujušči sovjet od njega poručio zvono za sabornu crkvu Svetih Arhangela u Beogradu. On se 1814. u Vršcu oženio Katom Petrović, a sam vožd Karađorđe Petrović je bio kum na tom venčanju.


24satars

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 04 Dec 2016, 22:29
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
NAJTAJANSTVENIJA CRKVA U SRBIJI: Izgleda kao Drakulin zamak, niko ništa ne zna o njoj (FOTO)

Ova bogomolja se nalazi u selu Donja Kamenica kod Knjaževca. To je jedina sigurna stvar s njom u vezi. Možda je sagrađena u XIV veku, a možda čak i u XVI. Možda je zadužbina nekog bugarskog vlastelina, a možda i srpskog. Možda je u gotskom stilu, a možda i nije. Možda...

Slika
Bogorodičina crkva, verovatno iz XIV veka, u selu Donja Kamenica kod Knjaževca. Foto: Wikimedia

Bogorodičina crkva u selu Donja Kamenica, na oko petnaestak kilometara od Knjaževca, jedna je od najtajanstvenijih srednjevekovnih građevina na teritoriji Srbije.

Smeštena na seoskom trgu, na levoj obali Trgoviškog Timoka i na starom vojnom putu koji iz Pirota vodi ka Vidinu, i podignuta je najverovatnije tokom ranog XIV veka kada je ovaj deo današnje istočne Republike Srbije zapravo bio deo – Drugog bugarskog carstva.

Alternativno, podignuta je sredinom tog stoleća, ili sredinom narednog, ili čak u XVI; sve alternative slabije prolaze naučnu skrutinizaciju tako da najverovatnije nisu istinite. Ipak, ne može se ništa pouzdano kazati.

Pre svega, likovi na freskama koje se u njoj nalaze mahom su identifikovani kao ljudi koji su živeli početkom XIV veka; ne zna se pouzdano o kom despotu Mihailu je reč, pa čak ni šta tačno piše na inskripciji na njegovoj odeždi (tumačenja se kreću od “Mihailo despot, u Hristu Bogu veran” do “Mihailo despot, u Hristu Bogu veran, sin cara Mihaila”).

Slika
Identitet misterioznog despota i despotice u Bogorodičinoj crkvi u Donjoj Kamenici kod Knjaževca još uvek nije utvrđen. Foto: Wikimedia Commons/

Možda je u pitanju sam bugarski car Mihailo Šišman kojeg je car Dušan Silni ubio kod Velbužda, budući da je pre ustoličenja bio despot Vidina; međutim, Mihailo otac se nije zvao Mihailo već Šišman.

Zato je predloženo da je možda u pitanju nepoznati carev sin koji je postao despot Vidina kada je otac postao gospodar cele zemlje, a koji je umro pre 1331. godine jer se tada kao despot Vidina pominje Belaur.

Ovo bauljanje po mraku spekulacije mnogi smatraju za najprihvatljivije.

Postoji, međutim, i teza da je u pitanju nepoznati sin Mihaila Asena IV, prvorođenog sina i suvladara bugarskog cara Jovana Aleksandra; ipak, niti pomenutog kandidata i jedan izvor pominje kao despota niti se, po pisanju Nićifora Grigore, njegova udovica vratila u Carigrad s decom.

Slika
Bogorodičina crkva, verovatno iz XIV veka, u selu Donja Kamenica kod Knjaževca. Pogled s istočne strane.

Teza srpskih istoričara da je u pitanju naš vlastelin iz sredine XV veka, Mihailo Anđelović, brat velikog vezira Mahmud-paše Anđelovića, takođe ne pije vodu: freske u crkvi jednostavno stilski ne leže sa tim periodom, kao ni odeća ni frizure na njima prikazane.

Pored toga, Donjom Kamenicom je izgleda već vladao neki Turčin, Jusuf, a i Mihailo nikada nije nosio titulu despota (jeste pokušavao; da bi do nje došao, tajno je uveo četu Osmanlija u Smederevsku tvrđavu, ali se narod okrenuo protiv njega, pobio Osmanlije, uhapsio ga i prebacio u Ugarsku; Stefan Branković je postao novi, pretposlednji despot slobodne Srbije na ovoj teritoriji, pošto je posle bilo srpskih despota u Ugarskoj).

Što se tiče žene pored despota, piše “despotica” ali piše i “ćerka”. Možda je u pitanju Ana-Neda, ćerka srpskog kralja Stefana Uroša II Milutina i kraljice Ane Terter, ćerke bugarskog cara Đorđa I Tertera. Druga mogućnost je da je u pitanju nekakva despotica Jelena.

Slika
Bogorodičina crkva, verovatno iz XIV veka, u selu Donja Kamenica kod Knjaževca. Pogled s strane.

Ali, osnovni problem identifikacije s bugarskom vlastelom je u dvoglavom orlu na despotovoj odeždi.

Dvoglavi orao ne postoji u bugarskoj tradiciji, ali postoji u srpskoj; zapravo, već 1190. godine se u crkvi Svetog Petra u Bijelom Polju, zadužbini velikog kneza Miroslava Zavidovića od Zahumlja, brata velikog župana Stefana Nemanje, pojavljuje motiv dvoglavog orla.

Ipak, najtajanstvenija stvar u vezi sa crkvom možda i nije ktitor na njenim freskama.

Najtajanstvenija stvar s njom u vezi je njen izgled.

Premda njena istočna strana deluje uobičajeno za pravoslavni Helm (kako je onomad nazivan Balkan) u to vreme, njena zapadna izgleda kao neka nemačka gotska crkva (da je u pitanju gotska građevina već je predloženo), ili kao kakav omaleni francuski zamak, a nalazi se usred Srbije. Njene dve kule su uz one na Đurđevim stupovima valjda jedinstvene na tlu Srbije, a izneta je hipoteza da svoj izgled duguju kulturnom i umetničkom uticaju iz Ugarske i Transilvanije.

Slika
Bogorodičina crkva, verovatno iz XIV veka, u selu Donja Kamenica kod Knjaževca.

Možda smo na tragu nečega, sasvim slučajno. Ne mislimo na ovu ugarsko-erdeljsku tezu. Broj nemačkih rudara na tlu Srpskog kraljevstva i potom carstva u XIV stoleću je bio znatan. Sasima je zakon garantovao slobodu veroispovesti.

Šta ako su oni sagradili ovu crkvu, spajajući stil iz svoje domovine sa našim? Ili je možda ovaj deo koji deluje kao naš dograđen naknadno? Pa je, možda, i sama unutrašnjost crkve naknadno oslikana drugačije nakon njihovog eventualnog odlaska? Ili im je možda u svom onom haosu tog vremena oduzeta?

Dva glavna pitanja sa našom hipotezom se tiču rudnika i dozvole za gradnju. Ima li nekog rudnika u blizini, posrednoj ili neposrednoj, koji je bio aktivan u XIV stoleću? Ako ne, da li postoji alternativni odgovor na pitanje otkud Sasi tu? Drugo, da li su imali dozvolu da grade kamene crkve?

I još nešto: da li je moguće da do sada nikome nije palo na pamet eventualno sasko poreklo ove čudnovate i misteriozne građevine?


telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 14 Dec 2016, 18:46
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Apostolska Petrova crkva nad prestonim Rasom

Najstariji srpski hrišćanski hram i državna zgrada na bregu iznad Novog Pazara. Kao sedište Raške episkopije pominje se već početkom 10. veka

Slika

NAJSTARIJA srpska episkopska crkva, u kojoj su po predanju propovedali učenici apostola Pavla, nalazi se na dominantnom bregu nedaleko od ušća reke Deževe u Rašku. Na ovom prozračnom mestu s koga puca pogled na moćne planine koje opasuju novopazarsku kotlinu (gde se nekad prostirao prestoni Ras), duže od milenijuma opstaje drevni hram Svetih apostola Petra i Pavla. On se kao sedište Raške episkopije pominje u vizantijskim dokumentima već početkom 10. veka.

- Episkopska sedišta tad su mogla da se nalaze samo na mestima gde su propovedali apostoli ili njihovi neposredni učenici. Zato sa sigurnošću kažemo da je neko od njih bio u Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla. Najverovatnije je to bio Tit, za koga Sveti apostol Pavle piše da je propovedao u rimskoj provinciji Dalmaciji, kojoj je ovaj prostor pripadao - kaže prof dr Radomir Popović, protojerej-stavrofor.

Episkopski hram Svetih apostola, koji je poznatiji u narodu kao Petrova crkva, nalazi se na početku severnog dela Novog Pazara nastanjenog Srbima. U neposrednom podnožju mu je industrijska i skladišna zona. Ipak, ni to ne umanjuje njegov značaj i svojevrsnu drevnu lepotu svetinje koju posećuje uglavnom lokalno stanovništvo, iako je reč o izuzetnom spomeniku, istinskom sedištu Nemanjine Srbije.

Češće od Srba, ovu crkvu, jednu od najstarijih na Balkanu, posećuju mladi Rusi koji putuju svetom s rančevima na leđima. Razlog je to što je po jednom predanju, u hramu na bregu putujući ka Skitiji zastao i Sveti Andrej Prvozvani, apostol koji je krstio Rusiju.

Slika

U Petrovoj crkvi je Stefan Nemanja kršten po pravoslavnom obredu i tu je potom održavao državne sabore sa vlastelom, rešavajući sudbinska pitanja Srbije. Ovde je objavio borbu s bogumilskim jereticima, pred kraj života tu je i predao presto sinu Stefanu Prvovenčanom, a potom se zamonašio. Zato se može reći da je na bregu udaljenom dva kilometra od centra Novog Pazara očuvana i najstarija srpska državna zgrada.

Danas, posle mnogih rušenja, popravki, prepravki i nadodgradnji, ona više ne izgleda kao u vreme kad je podignuta. Na početku, Petrova crkva je bila rotunda, visoki vitki hram s osmostranim kubetom, kružne osnove s upisanim četvorolisnim krstom.

Mesto gde je kršten Stefan Nemanja

Slika

- Petrova crkva svojom arhitekturom upućuje na Istok. Rotunde se sreću u Maloj Aziji, u Jermeniji i Gruziji, a naročito je bila čuvena rotunda koja se dizala iznad groba Hristovog u Jerusalimu. Predstavu o tome kako je izgledala prvobitno Petrova crkva mogle bi nam pružiti neke crkve u Jermeniji i Gruziji - promišljao je akademik dr Vladimir Petković, poredeći sedište srpske Raške episkopije s hramovima koje su gradili najstariji hrišćanski narodi.

Slika

On je uočio da temena osmostranog kubeta crkve, kao i u nedaleko podignutoj Nemanjinoj zadužbini Đurđevi stupovi, predstavljaju svojevrstan kompas koji pokazuje strane sveta.

Slika

ISTORIJSKI ZNAČAJ

IAKO manja od docnijih blistavih nemanjićkih zadužbina, episkopska Petrova crkva ostala je jedna od najznačajnijih u srednjovekovnoj Srbiji za svreme njenog postojanja, sve do propasti despotovine. Kroz nju, po pravilu, prolaze svi najviši dostojanstvenici Srpske pravoslavne crkve, a u 15. veku ovde se nalazilo sedište Raške mitropolije.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 22 Dec 2016, 00:37
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Crkva svetog Nikole u Pećkoj patrijaršiji

Slika
Pećka patrijaršija

Pećku patrijaršiju čini kompleks od četiri crkve i priprata kojom su povezane. Crkve su posvećene svetim apostolima, svetom Dimitriju, Bogorodici Odigitriji i svetom Nikoli. Nekada je postojala i Velika kula zvonara koja nije sačuvana. Kada je Žiča postala nesigurna zbog upada mnogih plemena, sedište srpske patrijaršije je premešteno u Peć, u vreme arhiepiskopa Arsenija sredinom 13. veka. Nacrte za Pećku patrijaršiju dao je Sveti Sava a njegovi naslednici su tu zamisao ostvarili.

Arhiepiskop Danilo II je između 1330. i 1337. sagradio sa južne strane Svetih Apostola hram posvećen Bogorodici Odigitriji i malu crkvu posvećenu svetom Nikoli, koja se oslanja na južni zid Bogorodičine crkve. Zatim je podigao i monumentalnu pripratu a ispred nje kulu. Danilo II umro je u noći između 19. i 20. decembra 1337. godine a njegovi naslednici nastavili su dalje uređenje Pećke patrijaršije i svih njenih crkava.

Crkva svetog Nikole je po arhitekturi jednobrodno zdanje, sagrađeno od opeke i kamena. Ispred zapadne fasade crkve, kao i uz deo južnog zida Bogorodičine crkve nalazio se otvoreni trem. Kako je vremenom zaenjen drugim neodgovarajućim, prilikom restauracije Pećke patrijaršije 1932. godine je uklonjem. U prostor nekadašnjeg trema, pred ulazom u Crkvu svetog Nikole smešten je ćivot patrijarha Maksima.

Slika
Sveti Nikola vraća vid kralju Stefanu Dečanskom, Pećka patrijaršija

Nije sasvim sigurno da je Crkva svetog Nikole bila ukrašena freskama u 14. veku, mada tragovi starih fresaka na južnom zidu upućuju na takvo razmišljanje, dok se u biografiji Danila II pominje samo da je bila ukrašena. U natpisu nad ulaznim vratima sa unutrašnje strane piše da je crkva „popisana“ po nalogu i trošku patrijarha Maksima krajem 1673. godine ili do jeseni 1674. godine. U ovom natpisu ne pominje se ime umetnika, ali je poznato da je crkvicu svetog Nikole oslikao zograf Radul, najpoznatiji umetnik sedme i osme decenije XVII veka. Njegove zidne kompozicije ne nose u sebi vrhunske umetničke vrednosti ali zanimljiva tematika čini ih posebnim. Južni zid posvećen je ktitorskoj kompoziciji koja prikazuje patrijarha Maksima koji u prisustvu svetog Nikole pristupa Hristu. Na suprotnom, severnom zidu, Radul je prikazao Stefana Nemanju kao monaha, Svetog Savu i arhiepiskope Arsenija I i Danila II.

Ono što čini posebnu zanimljivost Radulovog zografskog umeća u ovoj crkvi svakako je opširan ciklus, od čak dvadeset pet kompzicija, posvećen životu i čudima svetog Nikole. Među čudima svetog Nikole dve kompozicije u oltaru psećene su kralju Stefanu Dečanskom, kome sveti Nikola vraća vid u zatočeništvu u Carigradu. Tu je takođe i jedna manja celina o Čudu svetog Nikole sa Polovcem, koja svedoči o jakom ruskom uticaju na tadašnje slikarstvo u Srbiji. Ovih pet slika na svodu naosa upozoravaju da zaveti koji se daju pred ovim svetiteljem moraju biti ispunjeni, pa je tako sveti Nikola oštro kaznio Polovca koji nije hteo da plati za otkup.

Slika
Sveti Nikola, Pećka patrijaršija

Celina o svetom Nikoli zanatski ne spada u vrhunska dela, proporcije su poremećene, kompozicije su pojednostavljene a boje skromnijeg izbora. Kao da i u umetničkom smislu duh zografa i naroda opada i najavljuje velike poremećaje koji pristižu:. Uskoro, petnaestak godina kasnije, dolazi do sloma i Velike seobe pod patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem, kada nastaju nova mračna vremena za srpske svetinje i nard koji kreće put severa u potragu za utočištem.


avantartmagazin

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 24 Dec 2016, 00:10
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Svetinja opčinila pruskog kapetana


U narodu još kruži priča o drevnoj svetinji manastira Godovik čiji se nastanak nesigurno smešta u 13. vek i vladavinu kralja Dragutina Nemanjića. Prvi pisani dokument o manastiru potiče tek iz 1690. godine kada je Godovik posetio patrijarh Arsenije Čarnojević, vođa Velike seobe, a ikonostas su slikali članovi poznate slikarske porodice Lazović, početkom 19. veka.


Slika
Godovik zauzima značajno mesto u misiji očuvanja vere i tradicije, ali i opismenjivanja u užičkoj Požegi

Ono što je sigurno je da Godovik zauzima značajno mesto u misiji očuvanja vere i tradicije i prvih koraka opismenjivanja u užičkoj Požegi, čak preuzimajući tu ulogu od mnogo čuvenijeg manastira Svetog Ahilija u Arilju. Zbog svog prikrivenog položaja, šume i vode koja je bila pogodna za skrivanje naroda u tursko doba, duhovni život cveta pod vođstvom tada čuvenog igumana Josipa Mandopare sve do 1833, kada manastir naglo gubi značaj po smrti igumana.

Prema letopisu sveštenika Milomira Cekovića, 1780. godine jeromonah Josip obnovio je crkvu i dozidao kameni zid oko crkve, kao i novi spoljni trem, papertu koji je štitio vernike od nevremena.

Voždova slika

Najveću pažnju posetilaca Godovika poslednjih godina privlači jedna neobična pojava. U manastirskom okruženju, na steni iznad manastira, navodno se otkrio lik Karađorđa koji je pre oko 200 godina obnovio ovaj manastir.
Godine 1833. knez Miloš Obrenović manastiru je poklonio zvono. Pruski kapetan Oto Pirh, obrazovan i radoznao čovek, 1829. godine u svojoj knjizi "Putovanje po Srbiji" piše: "Kroz kotlinu ariljsku teče Rzava, koja dolazi sa jugozapada i blizu Arilja, nešto niže, utiče u Moravu.

Pošto smo jahali još jedan sat kroz planinu, dođosmo u jednu otvorenu dolinu ka manastiru, selu i potoku Godoviku, koji utiče u blisku Đetinju, na kojoj je Užice. Predeo oko Godovika je vrlo lep. Čim smo se popeli uz levu stranu potoka, dobismo prostran izgled na Moravsku dolinu, koja se pružala ka istoku i na visoko uzdignut Kablar". U požeški kraj Pirh stigao je početkom novembra i zadržao se u Godoviku koji mu je svojom lepotom odmah zapao za oko i oduzeo dah.

Sa putešestvija po Srbiji ostavio je zapise i Joakim Vujić, profesor i osnivač pozorišta u Kragujevcu i Beogradu, pišući da je manastir 1808. obnovljen pod vladavinom vožda Karađorđa:

"Osnovatelj i ktitor ove obitelji kupno s narodom bio je prep. ot. Josif Mandopara, sadašnji iguman.

Ovaj manastir derži gruntove, obače Turčinu spahiji ne plaća ni pare, jerbo leži na zemlji eminskoj". Posle Drugog svetskog rata, tek 1976. godine za vreme sveštenika Dobrosava Lazovića započeta je obnova manastirske crkve Svetog Georgija, a nova obnova preduzeta je 2006. godine, kada je uvedena i ulična rasveta.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 24 Dec 2016, 01:20
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Zvono preživelo rat

U središtu Fruške Gore, u šumskoj tišini, smeštena je Mala Remeta, najmanji fruškogorski manastir. Predanje veli da ga je osnovao još kralj Dragutin Nemanjić u 13. veku, ali su najstariji podaci o Maloj Remeti ili Remetici sačuvani tek u turskim zemljišnim knjigama iz 1545. godine.

Slika
Jedan od najlepših manastira na Fruškoj Gori: Mala Remeta

Tokom 1588. u turskom popisu navodi se manastirsko imanje i, prema porezu od 6.000 akči, čini se da je ono bilo veliko. Međutim, Maloj Remeti nije bio suđen miran život tako da je nedugo potom spaljena.

Radili za dukate i hranu

Crkva manastira Mala Remeta je jedna od najlepših i najskladnijih crkava među fruškogorskim manastirima. Ugovorom o gradnji manastira Male Remete je utvrđeno da majstori iz Grčke "sagrade svetinju najlepše što umeju". Ugovorom je ktitor Milinković platio majstorima 145 dukata i obezbedio im velike količine brašna, mesa, soli, vina i rakije.
Od tada je i napuštena, sve do 1679. godine, kada je patrijarh Arsenije Čarnojević dozvolio monasima manastira Rače sa Drine da se ovde nasele. Račanski monasi su obnovili Malu Remetu, a prema nekim izvorima zapravo podigli nov manastir na ostacima ranije svetinje, pa se oni računaju u osnivače Remetice. Od tada se Mala Remeta vodi kao metoh Beočinskog manastira, gde su se monasi iz Rače najpre doselili.

Iz njihovih vremena potiče i manastirski pečat. Prva prava velika obnova ovog manastira preduzeta je tek 1739. godine. Tada je počela da se gradi crkva po nalogu imućnog Stanka Milinkovića iz sela Šuljma.

Da je i tada Mala Remeta bila metoh manastira Beočin vidi se iz ugovora sa zidarima gde je navedeno da se nova crkva nalazi na "gruntu manastira Beočina, zvano Remetsko". Iz iste 1739. potiče povelja koju je potpisao general Valis manastiru Beočin u kojoj se pominje i štiti i Mala Remeta.

Konak je podignut 1758. godine, a nešto pre toga je urađen i ikonostas sa 53 ikone koje je radilo nekoliko majstora ali je prestone i najlepše uradio umetnik Janko Halkozović. Manastir je posedovao biblioteku sa 300 knjiga.

Za vreme Drugog svetskog rata sve je u Remetici popljačkano i uništeno. Ostalo je crkveno zvono na drvenim stubovima sa limenim krovom, pored crkve, a tu je i kapelica Svetog Ilije. Manastir je danas ženski.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 24 Dec 2016, 02:52
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Freska Turčina

Manastir Piva je osnovan u srednjovekovnoj župi istog imena i području potonjeg plemena Piva u Crnoj Gori. Pivski manastir je sagrađen ubrzo pošto je 1557. godine patrijarh Makarije Sokolović obnovio Pećku patrijaršiju uz pomoć svog rođaka velikog vezira Mehmed-paše, a crkvu, posvećenu Bogorodici, dozidao je oko 1586. godine mitropolit hercegovački, a kasniji patrijarh Savatije Sokolović.

Slika
U manastiru se nalazi i freska Turčina za koga se sumnja da je Mehmet paša Sokolović

Manastir je pomeren 1982. godine zbog izgradnje hidrocentrale na reci Pivi, ali prvobitna okolina manastira, teško pristupačna, govori o teškim danima kada je svetinju trebalo sakriti od turskih očiju, pa je takva, neupadljiva, i spoljna arhitektura Pive.

Pri gradnji su korišćeni i stećci, nadgobni kamenovi, a prozori podsećaju na puškarnice. Međutim, freske u Pivi predstavljaju jednu od najznačajnijih kompozicija zidnog slikarstava nastalog po obnovi Pećke patrijaršije. Iguman pivski kir Simeon odlazio je u Svetu goru, i slao tamo svoje kaluđere da prepisuju knjige za manastir.

Ovaj preduzimljivi i učeni kaluđer, za čije vreme je u Pivi radila prepisivačka radionica, bio je dobro upoznat sa onim temama kojima su freskopisci ukrašavali zidove manastira u Svetoj gori, pa je dobar deo toga preneo u Pivu.

Posebno mesto među freskama u priprati zauzima Himna Bogorodičinog akatista prikazana u 24 scene. I patrijarh Savatije je naručio brojne ikone od Longina, jerođakona Pećke patrijaršije i tadašnjeg najboljeg slikara.

Uz ktitora Savatija nalazi se i freska muškarca u turskoj odeći. Freska Turčina sa sedom bradom, u svilenoj anteriji, sa smerno položenom levom rukom na prsima, dok desnom rukom dodaje nacrt manastira patrijarhu usred pravoslavnog hrama, jedinstvena je pojava u našoj kulturnoj istoriji i evropskom zidnom slikarstvu. Pošto je natpis obrisan, pretpostavlja se da je u pitanju Mehmed-paša Sokolović.

Riznica svetitelja

Riznica manastira Pive jedna je od najbogatijih i najbolje sačuvanih i proučenih riznica kod Srba. Imala je tajne stepenice koje su vodile u odaju za sklanjanje dragocenosti pred opasnostima. U njoj se još čuvaju bogoslužbeni predmeti koje je još staroj crkvi poklonio Savatije 1568. godine, među njim i Psaltir štampan u Crnojevića štampariji 1493. godine, prvoj na Balkanu. U Pivi se čuvaju ruka kralja Uroša Prvog Nemanjića, delovi moštiju poznatih i nepoznatih svetitelja. Takođe, u manastiru se nalazi i deo Časnog krsta.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 24 Dec 2016, 04:28
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Krst cara Dušana

Manastir Filotej je osnovan krajem 10. veka na Svetoj gori. Pošto je dva veka kasnije manastir teško postradao, Sava, prvi srpski arhiepiskop, "bogato dade na dovršenje" Filoteja i tako mu posta ktitor. Sredinom 14. veka drugi slavni Nemanjić, car Dušan, dao je hrisovulju (povelju) da bi ojačao bratstvo i preporučio da dovode prvo Srbe monahe, a onda Bugare u manastir.

Slika
Manastir Filotej je osnovan krajem 10. veka


Među dragocenostima ovog manastira i danas se čuva krst Dušanov. Srpski monasi su u to vreme bili većina, a danas ih u Filoteju više nema. Najveća dragocenost ovog manastira je ikona Bogorodice koja ljubi Hrista, poznata i kao Glikofilousa.

Za vreme cara Teofila ikonoborca, negde u devetom veku, plemić Simeon je imao veoma pobožnu ženu koja je ovu Bogorodičinu ikonu tajno čuvala u domu. Pošto je pod pritiskom muža i drugih ikonoboraca morala da se od ikone rastane, ona ju je celivala i spustila u more. Preplivavši Egej, ikona je stigla u pristanište manastira Filoteja.

Radostan, iguman načini litiju za čudesnu ikonu obasjanu svetlošću. Na mestu na kojem ju je preuzeo, izbio je izvor lekovite vode, koji još teče. Predanje veli da je ova ikona jedna od sedamdeset koje je živopisao jevanđelist Luka.

Dragulji u riznici

U bogatoj riznici Filoteja Bogorodičina ikona je jedna od najpoštovanijih na Svetoj gori. Drugi dragulj Filoteja je čudotvorna ikona Bogorodice Gerontise, koja je čudesnim putem dospela u manastir iz Nigrite. Riznica Filoteja čuva i čestice Časnog krsta, delove tela Svetog Jovana Zlatoustog i mošti drugih svetitelja.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 03 Jan 2017, 16:42
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Свето место
ЦРНА РЕКА, ЈЕДАН ОД НАЈЖИВОПИСНИЈИХ СРПСКИХ МАНАСТИР


Гнездо над понорницом

Феликс Каниц писао је да је лакше замислити мађарску пусту без чарде него српску планину без манастира. А Црну Реку, у Ибарском Колашину, у литици Мокре горе, подигли су монаси светог Јоаникија Девичког, по свој прилици непосредно након Косовске битке. У њему се налазе чудотворне мошти светог Петра Коришког. Походе га многи невољници, знатижељници, боготражитељи

Slika

Текст и фотографије: Драган Боснић



Манастир Црна РекаМанастири у Србији су туристичка атракција, али пре свега културно наслеђе Срба, чувари њихове традиције и вере. Пре више од једног века аустријски путописац Феликс Каниц записао је да је лакше замислити мађарску пусту без чарде него српску планину без манастира. Стари манастири плене својом духовном снагом, чудесним фрескама, али најчешће посетилац прво уочи осећај старих неимара да своје здање на најбољи начин уклопе у понуђен простор. Постоје здања уређена тако складно да делују као природан наставак посла који је Творац давно започео. Један такав манастир, Црна Река, налази се јужно од Новог Пазара, на самој граници Црне Горе и Србије, тик уз административну линију која омеђује јужну српску покрајину Космет.
Прецизније речено, манастир је на подручју Ибарског Колашина, недалеко од Рибарића, на стеновитим литицама Мокре горе. Манастирска црква је посвећена светим архангелима Михаилу и Гаврилу и налази се у пећини која се издиже изнад сувог корита понорнице Црне реке. Необичну пећинску цркву, сличну ластином гнезду, подигли су, по предању, монаси светог Јоаникија Девичког крајем XIV века, вероватно непосредно после Косовске битке. Манастир је дрвеном конструкцијом издељен на четири спрата. Дрвеним мостом преко Црне реке долази се до другог спрата. Мала једнобродна црква се налази на трећем спрату. На првом и другом спрату су келије, а на четвртом је нешто пространија кухиња. Та кухиња се не користи јер је на другој страни реке саграђен 1898. године пространији конак. Овај конак је непосредно по свом настанку био прва школа за српску децу у Ибарском Колашину.
Причају људи да водени ток некад није понирао и да је дубоком, узаном клисуром хучала и пенила Совара, односно Црна река. Бука је ометала светог Јоаникија у молитвама и он је учинио да река на том делу нестане у каменитој подлози и да стотинак метара даље поново избије на површину. Ипак, река и данас зажубори поред цркве током марта и априла, када се топе снегови на Мокрој гори. Када су снегови велики, као што су били 1984, река је хучала кроз узано корито до почетка јуна. Ове године није потекла сувим коритом поред цркве, што наговештава топлу, безводну годину.
Цркву у Црној Реци је на самом почетку XVII века живописао познати зограф Лонгин. Највећа реликвија манастира је ћивот са моштима светог Петра Коришког који је пренет из његове испоснице крајем XVI века. Крајем XVII века из угрожене Студенице у Црну Реку су пренете мошти Светог Стефана Првовенчаног. У сигурности овог пећинског храма студеничке реликвије су остале пуних десет година. Иако далеко од путева, одвојен и непрелазним речним коритом, манастир је често био паљен, да би у другој половини XVIII века запустео. Обновио га је јеромонах Максим, а обнову је довршио јеромонах Ананије године 1874. Последњи радови на чишћењу и конзервацији живописа завршени су 1996. године.

БЕЛЕШКЕ О ЧУДИМА

Манастир Црна Река је удаљен око четири километра од Рибарића. Макадамски пут вијуга и лагано се пење од готово празног језера Газиводе, поред релативно мирне Црне реке. Кроз букову шуму се провлачи далековод и пречица коју користе само ретки пешаци. На месту где жубор воде полако престаје појављује се здање новог конака, а стотинак метара даље и сама црква. Иако предани у молитвама и манастирским пословима, монаси доста времена посвећују и честим гостима који се упуте ка овом светом месту. Најчешћи разлог доласка људи су свете мошти Петра Коришког, над којима су се збила многа чудотворна исцељења. Монаси уредно воде забелешке о томе. Те белешке сведоче о случајевима да су после бдења крај ћивота парализовани проходали, стерилни добили децу, а многи су излечени од епилепсије, несанице или каквог психичког поремећаја. Наравно, усрдне молитве и најдубља вера се подразумевају.
Међу исцељенима су припадници три религије, што најбоље говори колико је Петар Коришки респектован светац. Догађало се да људи, међу њима и старци и бебе, упадну у седам метара дубок, каменит речни кањон и остану неповређени.
У самој пећини се налази извор воде Светог Архангела коју мештани називају Светиња. Вода која капље у камено удубљење и ту се скупља користи се за испирање очију а анализе су показале да је беспрекорно чиста. И вода коју користи манастир је врхунског квалитета, доступна је свим посетиоцима. Монаси не размишљају о њеном флаширању, иако јој је доток 50 литара у минути. Опсесија профитом, присутна у неким великим религијама, страна је православљу.
Старешина манастира Црна Река отац Николај, велики поборник и зналац здраве исхране, поклања посетиоцима разне чајеве са детаљним упутствима за коришћење. Околина манастира је иначе пребогата лековитим биљем. Отац Николај посебно препоручује осушени корен коприве као врхунско средство за јачање имунитета. Чести су посетиоци који проведу у манастиру неколико дана. Обично су то млађи људи. Ноћивају у старом конаку, где се и хране. Одлазе на јутарњу молитву са монасима, преко дана им помажу у свакодневним пословима, а увече слушају беседе оца Николаја.
Црна Река је мушки манастир. Братство тренутно броји двадесет два члана. Монаси бораве и раде у новом конаку, недавно направљеном. Три монаха стално бораве у испосницама које се налазе на висовима Мокре горе. Испоснице су посвећене светом апостолу и еванђелисти Луки, светом пророку Илији и преподобном Силуану Атонском. Братство поседује богату библиотеку, компјутере, иконописачку, столарску, кројачку и радионицу за израду свећа. У оквиру конака је и капела у којој се монаси моле по Студеничком типику. Свакодневно се служи света литургија.

Манастир поседује и своју шуму, мало обрадиве земље, шталу, стадо оваца од чијег млека монаси праве веома квалитетан сир. То је сасвим довољно да братство подмири своје потребе и потребе гостију који су стално присутни код њих. У манастиру је посебно живо 12. јула, на дан прослављења светих апостола Петра и Павла (Петровдан), и 18. јуна, за Мали Петровдан. За Сабор светог архангела Михаила, 21. новембра, отвара се ћивот са светим моштима, на велику радост многобројних верника.


nacionalna revija

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 04 Jan 2017, 21:10
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Odakle krst templara u mitrovačkoj crkvici

Misterija o prvom i jedinom hramu koji su krstaši podigli u Srbiji traje i danas. Bogomolja nije građena u gradu, već na antičkom mestu

Slika

Hram posvećen Svetom Stefanu, zvanično podignut pre četiri veka u Sremskoj Mitrovici obavijen je misterijom, koja traje do današnjih dana. Istoričari tvrde da su ga gradili Rimljani, a potom hrišćani, a pojedini analitičari tvrde da je Mala crkva, kako je narod zove, delo templara. Analitičar blizak templarima Živan Negovanović je prvi izneo u javnost tezu da je Mala crkva delo krstaša.

- Preživela je Rimljane, Turke i komuniste - kaže Negovanović. - Izgrađena je na savskoj obali i to na mestu koje je od davnina nosilo ime Artemidin most, što je jedan od zanimljivih putokaza u daleku i najdalju prošlost. Naime, istorijski izvori iz 4. veka navode da je 304. godini došlo do masovnih egzekucija nad hrišćanima u Sirmijumu, koji su stradali kao žrtve Dioklecijanovih progona. A da su se pogubljenja vršila na Artemidinom mostu na Savi. U periodu ranog hrišćanstva, kad su hrišćani bili proganjani, običaj je bio da mesto stradanja bude obeleženo skromnim građevinama, martirijumima. Meću brojnim mučenicima (martirima) pogubljeni su i episkop Sirmijuma Irinej i njegov đakon Dimitrije.

Tačna godina podizanja ovog martirijuma, odnosno crkve se ne zna. Prema hipotezama mitrovačkog prote Vladimira Milutinovića, postojala je skromna bogomolja pravoslavnog stanovništva, improvizovana od stambene zgrade za vreme Turaka, kojoj su posle njihovog odlaska dodati apsida i zvonik. Samo se pretpostavlja da je sadašnja crkva građena na temeljima skromne bogomolje iz ranog 17. veka.

Prvi pisani pomen o njoj potiče iz 1729. Jednobrodna je, orjentisana u pravcu jugozapad - severoistok. Vizitator Pečujske biskupije 1729. godine crkvu opisuje kao veličanstvenu građevinu. A vizitator Karlovačke mitropolije 1732. godine crkvu naziva "starodrevnom".

ISUS SA AŠOVOM

Neki motivi na ikonostasu su neponovljivi u svetskom slikarstvu. Prizor Vaskrsenja Hristova na drugom spratu ikonostasa, gde je Hristos prikazan kako drži ašov u rukama, a ispred njega kleči Marija Magdalena - nije zabeležen u analima crkve.
- Za ovu crkvu je neobično i daje joj dozu misterioznog činjenica da nije podignuta na nekom od gradskih trgova, u centru, već na obali reke i prilazima mostu, baš na prostoru gde su stradali hrišćani. I gde još od 4. veka traje kontinuitet obeležavanja na njihovo pogubljenje. Dakle, ovo mesto je sveto još od pozne antike - objašnjava kustos Gordana Krstić, iz mitrovačkog muzeja.

Pored toga, ovde je u 18. veku postojalo pravoslavno groblje o čemu svedoče nadgrobne ploče koje su danas postavljene na bočne zidove crkve. Biti sahranjen u crkvenoj porti je bila privilegija dobrotvora i značajnih ljudi.

Dugogodišnji kustos dr Mirjana Lesek u svojim tekstovima o znamenitoj Maloj crkvi navodi da bogato izrezbareni ikonostas sa slikarskim radovima Teodora Kračuna predstavlja izuzetnu pojavu na području Srbije. Po stilskim osobenostima i bogatstvu motiva, ikonostas se vezuje za majstore drvorezbarskih radionica juga i Svete gore. Ikonostas pripada tipu višespratnih oltarskih pregrada, u prvoj zoni su prestone ikone, a u drugoj kompozicije praznika, u treću zonu, u strogoj horizontalnoj arhitekturi umetnuta je kompozicija Svete Trojice - Krunisanje Bogorodice, dok je u sredini četvrte zone raspeće s medaljonima Bogorodice i Sv. Jovana Bogoslova, a levo i desno su medaljoni s apostolima, međusobno povezani stilizovanim listovima i medaljoni s prorocima povezani stilizovanom vinovom lozom i grožđem.

Kao dokaz da su templari gradili crkvu Živan Negovanović navodi izjavu mitrovačkog slikara i masona Dragana Martinovića, koji se seća priča pokojnog Dragana Maleševića Tapija o Maloj crkvi.

U CENTRU SVETA

Sedište Međunarodnog reda vitezova templara je u zamku Tomaru u Portugalu. Igrađen je davne 1162. godine. U ovom zamku srpski templari, Veliki prior Srbije, imaju svoju kancelariju.
- Tapi je pre više godina u Crkvi Sv. Stefana, imao izložbu originala. Tada je starešina bio sveštenik Mirko Žeravić. Na moje čuđenje, Tapi mu je govorio da je to hram koji su izgradili templari. Nešto kasnije prilikom kopanja za staze oko crkve, pronađen je templarski krst, koji danas tamo stoji - kaže Martinović.

Dragan Malešević je voleo da dolazi u Sremsku Mitrovicu. Govorio je da je varoš crna tačka istorije, jer su se ovde desile velike tragedije. Ali je isto tako uvek govorio da je Mitrovica i bela varoš, jer se, po njemu, u ovom gradu desilo nešto veliko, što je ostavilo traga u srpskom narodu. A to je upravo kultna Mala crkva.

- Ovde je nekada pogubljen Sv. Irinej, a za ovo područje se vezuju i Sv. Dimitrije, Sv. Anastazija, 40 mučenika klesara. Tapi je govorio da će od njih jednog dana u ovom gradu biti 40 reinkarniranih klesara, simbolički 40 - masona - govorio je Dragan Malešević.

Templari su bliski sa Srpskom pravoslavnom crkvom i drugim religijama. Red ima odlične odnose sa jerusalimskim patrijarhom. A srpskom patrijarhu su templari uputili pismo kao informaciju o svom delovanju. Pri odredima koriste srpske hramove i slave Svetog Đorđa.

Posle Drugog svetskog rata, u Malu crkvu su pohranjene slike i knjige iz porušenih i popaljenih sremskih manastira i hramova. Uz odobrenje crkvenih vlasti proglašena je za Muzej crkvene umetnosti. Mala crkva se vodi kao kulturno dobro od izuzetnog značaja. Stekla je najvišu kategoriju u kategorizaciji spomenika kulture. Angažovanjem protonamesnika mitrovačkog Milorada Golijana ovaj hram u svoje okrilje okupljao je sve više mladih verujućih ljudi, stvaralaca i svih koji u Bogu vide nadu, utehu i spas.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 78 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker