Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 15:12


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI  |  Poslato: 22 Dec 2016, 23:04
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
BRANIMIR B. STANOJEVIĆ: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI (8)

„Od dobra izvoda resavskog“

Slika
Arsenije Treći Čarnojević

Kiril I patrijarh srpski 1410-1418.

Kada je despot Stefan La zarević završio crkvu Svete trojice u Resavi, svoju zadužbinu, zna se da je na Duhove, 15. maja 1418, hram osveštao patrijarh Kiril. (Manastir Resava ili Manasija, građen 1407-1418, proslavio se u srednjem veku po školi književnika, prevodilaca i prepisivača okupljenih u njemu, takozvanoj Resavskoj školi, koja ga je činila velikim kulturnim centrom cele despotovine, pa i šire.)

U svojoj Istoriji Srpske pravoslavne crkve, Đoko Slijepčević odmah posle patrijarha Save V navodi Kirila (i godine 1407-1419) kao naslednika patrijarha Danila IV. Pretpostavlja se da je pre izbora za patrijarha bio iguman u manastiru Hilandaru na Svetoj gori, jer se oko 1401. pominje iguman hilandarski Kiril.

U vreme despota Stefana knjige „od dobra izvoda resavskog“ bile su na glasu, mnogo tražene i prepisivane. Despot Stefan je pozivao hilandarske monahe u Srbiju da razviju prepisivački rad. Jedan od njih je bio Kiril. Pretpostavlja se da ga je despotova smrt zatekla u jednom brani-čevskom manastiru.

Prema jednom letopisu, Kiril je umro između 1. septembra 1418. i 31. avgusta 1419. U jednom Prologu za septembar-februar, kao vreme smrti sedmog srpskog patrijarha Kirila naveden je datum 27. decembar 1418.

Nikon patrijarh srpski 1420-1435.

Nasledio je patrijarha Kirila I posle njegove smrti (između 1418-1420). Nikon se prvi put pominje kao patrijarh 1420. u Pohvalnom slovu knezu Lazaru od epliktita Andonija Rafaila, književnika grčkog porekla koji je izbegao u Srbiju. Interesantno je pomenuti da je jedan svetogorski monah došao u Srbiju, radi prepisivanja knjiga, po izričitoj želji despota Stefana i patrijarha Nikona.

Iz zapisa u rukopisnom jevanđelju ovog monaha, oko 1428, saznaje se da je patrijarh Nikon morao iz manastira Žiča, gde je stolovao, sa većim brojem ljudi izbeći u Podunavlje, kada je Murat II upao u srpsku zemlju. Patrijarh Nikon se sklonio kod despota Đurđa.

Poznato je i to da je po zapovesti patrijarha Nikona Konstantin Filozof zapi-sao Život despota Stefana, jedno od najznačajnijih dela srpske književnosti srednjeg veka.

Nije poznato do kada je tačno živeo.

Teofan patrijarh pećki 1436.

Navodi se kao naslednik patrijarha Nikona, 1436. godine. Na takvom ga položaju pominje prota Stevan Dimitrijević u Spomenici štampanoj povodom ustoličenja patrijarha Dimitrija u Peći, 28. avgusta 1924, dok Miodrag Purković (Srpski patrijarsi srednjeg veka) ne pominje patrijarha Teofana, pa otuda i jedanaestogodišnja pauza u poglavarstvu Srpske pravoslavne crkve.

Međutim, LJubica S. Đorđević, u jednom nedovoljno poznatom Pome-niku iz vremena Đurđa Brankovića, otkriva da se u nekim izvorima iza imena patrijarha Nikona pominje patrijarh Teodosije i smatra da se najverovatnije radi o patrijarhu Teofanu, koji je pogrešno nazvan Teodosijem.

Nikodim patrijarh pećki 1445-1453.

Bio je iguman manastira Studenica. Pre 1439. iza-bran je za mitropolita raš-kog, a za patrijarha pećkog 1445. godine. Upravljao je i Ohridskom arhiepiskopijom od 1451.

Patrijarh Nikodim je 1452. godine manastiru Studenica poklonio rukopisnu knjigu Margarit svetoga Jovana Zlatoustog, koja se danas čuva u Pljevljima, u manastiru Sveta trojica.

Arsenije II patrijarh pećki 1457-1463.

U Starim srpskim zapisima i natpisima (LJub. Stojanovića) i Inventaru srpskih ćirilskih rukopisa Narodne biblioteke u Parizu (Tomislava Jova-novića), među arhijerejima koji su se bavili prepisivanjem knjiga pominje se i „prvoprestolni Arsenije“, kao mitropolit končulski koji je „s voljom i svesrdnom ljubavlju“ prepisao dvadeset mineja.

Kao saradnik u ovom njegovom velikom poslu pominje se Nikodim. Među-tim, po Radoslavu M. Grujiću, u XV veku nije mogao da postoji končulski mitropolit, jer se manastir Končul nalazio pod duhovnom vla-šću raškog mitropolita Genadija. Grujić je bio mi-šljenja da je Arsenije bio mitropolit smederevski i da je posle postao patrijarh, dok Miodrag Purković u spisu Srpski patrijarsi srednjeg veka piše da se o Arseniju ne zna ništa.

Nastaviće se


glasjavnosti.foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI  |  Poslato: 22 Dec 2016, 23:09
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
BRANIMIR B. STANOJEVIĆ: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI (9)

Vrhovni srpski duhovnik

Obnovivši zapustelu Pećku patrijaršiju, patrijarh Makarije stvara od nje odličnu organizaciju u verskom i nacionalnom pogledu, a skoro ceo srpski narod pod okriljem Pećke patrijaršije ostvaruje svoje duhovno jedinstvo

Slika

Makarije (Sokolović) patrijarh srpski 1557-1570/1.

Posle propasti srpske države, i Pećka patrijaršija je mnogo stradala. Sredinom XVI veka (1557), zauzimanjem vezira Mehmeda Sokolovića, bila je priznata Srpska patrijaršija i predata na upravu novom patrijarhu Makariju, vezi-rovom bratu.

Ta obnova srpskog patrijaršijskog prestola sigurno je bila najznačajniji događaj za srpski narod u dugom periodu turske vladavine.

Iz ranijeg života patrijarha Makarija nije poznato mnogo toga pouzdanog. Po jednima, Makarije se zamonašio u manastiru Mileševi, gde je kasnije postao starešina; po drugima, bio je iguman manastira Hilandara.

Kada je postavljen za patrijarha, Makarije je pristupio reorganizaciji Srp-ske patrijaršije. Nova patrijaršija je kao svoju oblast dobila sve srpske zemlje koje su bile pod Turcima.

Obnovivši zapustelu Pećku patrijaršiju, patrijarh Makarije stvara od nje odličnu organizaciju u verskom i nacionalnom pogledu. Uspostavlja crkveni i kanonski poredak u njoj, onakav kakav je on bio u vreme ranijeg punog cvata Srpske crkve, a skoro ceo srpski narod pod okriljem Pećke patrijaršije ostvaruje svoje duhovno jedinstvo.

Pozlaćene drvene dveri

Patrijarh Makarije 1561. popravlja i nanovo živo-piše veliku Danilovu pripratu, koja je zajednička za sve tri crkve Pećke patrijaršije: Sv. Apostola, Sv. Dimitrija i Bogorodice Odigitrije.
Naročito su zanimljive drvene dveri, rezbarene i pozlaćene, koje je u bogato stilizovanom natpisu radio hercegovački mitropolit Antonije. Iz natpisa saznajemo sledeće: Poveljenijem preosvestenago patrijarha kir Maka-rija srbskago, opstago oca i učitelja vsjeh srbskih i pomorskih zemalj, az smereni mitropolit hercegovski kir Antonije sgra-dih sije svetije dveri, pozlatih i vobrazih i prilozih svetjej veličjej crkvi Pekji na slavu gospodu Bogu, Isusu Hristu i prečistjej jego matere - v pomen sebi i vsjeh pra-vovernih srodnik naših, i kto pročti sija da rečet: Bog da ih prosti!

Za vreme njegovog patrijarhovanja obnovljeni su mnogi manastiri (poput Banje kod Priboja, Vinče kod Grocke i mnogih dru-gih), kao i zapustele parohijske crkve. Živopisane su priprate u manastiru Gra-čanici i Pećkoj patrijaršiji, a u manastiru Budisavcima hram.

NIKANOR PATRIJARH PEĆKI 1550-1557.

Kao patrijarh, Nikanor se u pećkim zapisima nabraja neposredno ispred Makarija Sokolovića. Precizno se navode godine i razdoblje koje je proveo na tom položaju. Ilarion, episkop gornjokarlovački, u glasniku Srpske pravoslavne patrijaršije u Sremskim Karlovcima, piše 1922. da se o ovom pećkom patrijarhu ništa drugo ne zna.

Povlastice od sultana

U drugoj polovini XVI veka, takođe u vreme patrijarha Makarija Sokolovića, izvedeno je prvo veliko obnavljanje manastira Mi-leševe, koji je kralj Vla-dislav, sin Stefana Prvo-venčanog, podigao oko 1235. godine. Tom prilikom je podignuta i živopisna spoljna priprata, a verovatno je tada i probijen zid između unutrašnje pri-prate i naosa. Lik sv. Makarija naslikan je na fresci u ovom manastiru u XVI veku.

Da bi se ostvarili ambiciozni crkveno-umetnički planovi, u vreme patrijarha Makarija stvorena je čuvena pećka slikarska radionica. Ovaj patrijarh osnovao je nove eparhije sa sedištima u Budimu, Pečuju, Segedinu, Aradu, Temišvaru, Vršcu, manastiru Orahovici, manastiru Rmnju (za Dalmaciju), kao i eparhije Samokovsku, Tetovsku i Mašku (o kojoj se ništa ne zna).
Od sultana je patrijarh Makarije dobio povlastice koje je imao i carigradski patrijarh: upravljanje crkve-nom imovinom, nasleđivanje imovine umrlih bez naslednika, naplaćivanje crkvenih dažbina, suđenje u bračnim sporovima i krivičnim predmetima, po-tvrđivanje pravila svih esnafskih organizacija...
U vremenu između 1570. i 1571. Makarije se zbog bolesti povukao sa položaja i patrijaršijski presto ustupio svom nasledniku Antoniju. Umro je prvih dana septembra 1574. godine.

Nastaviće se


glasjavnosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI  |  Poslato: 22 Dec 2016, 23:23
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
BRANIMIR B. STANOJEVIĆ: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI (10)

Srpski patrijarsi iz loze Sokolovića

Slika

U manastiru Banji, u prostranoj priprati Crkve sv. Nikole, godine 1572. održan je sabor srpskih arhijereja na kome je Makarijevom bratancu, hercegovačkom mitropolitu Antoniju (Sok-oloviću), predat presto srpske patrijaršije. Ostareli patrijarh Makarije, za uspomenu na ovaj događaj, dao je da se priprata Crkve sv. Nikole oslika freskama. Osim prikaza pomenutog događaja, sa njim su kao ktitori naslikani i njegovi rođaci, tada već preminuli Dionisije Sokolović, novobrdski mitropolit, i novi patrijarh Antonije Sokolović.

Sam patrijarh Antonije je bio rezbar i slikar. Smatra se da su pećke rezbarene i oslikane dveri iz 1570. u celini njegov rad, kao i dveri u manastiru Dečani. Mirjana Šakota, u knjizi „Riznica manastira Banje kod Priboja“, piše da je umetnička veština predstavljala deo obrazovanja više crkvene hijerarhije pravoslavne crkve, te da o tome svedoče turski berati iz manastira Dečani s kraja DžVIII i početka DžIDž veka, u kojima su, kako podvlači sultan Mahmut, „izrađeni pečati svih manastira u mome carstvu, jer od starina je uobičajeno da pečate prave mitropoliti svojeručno“.

Sokolovići su pripadali bikonfesionalnoj porodici. Pravoslavni Sok-olovići su ostali nacionalno svesni, ističući pripadnost srpskom narodu. To se najbolje može osetiti u zapletenom ligaturnom natpisu na pećkim dverima, gde mitropolit Antonije (kako u pomenutoj knjizi navodi M. Šakota) podvlači da ih je napravio za pomen svoj i svih pra-vovernih srodnika, ogr-ađujući se tako od svih rođaka koji su, pošav za vezirom Mehmedom, primili islam i odvojili se od svog matičnog naroda.

Iz iste knjige saznajemo i da je izrada okovanog krsta od pozlaćenog srebra, sa graviranim ukrasima i natpisima, trajala od 1. septembra 1568. do 31. avgusta 1569. i da je tom prilikom rečeno da je krst, nastojanjem mitropolita novobrdskog Dionisija, otkovan za mitropolita Antonija, a za ukrašavanje velike crkve u Peći.
Poznato je da je patrijarh Antonije već podosta ost-ario, bio na prestolu svetoga Save još 1575, ali je tokom te godine preminuo.

Gerasim (Sokolović)patrijarh pećki 1575-1580.

Mitropolit hercegovački Gerasim, takođe iz porodice Sokolovića, izabran je za patrijarha pećkog 1575. godine. Iz spisa Titule i potpisi arhiepiskopa i patrijarha srpskih Miodraga Jugovića, saznajemo da je Gerasim bio prvi patrijarh za koga se zna da se i sam potpisao kao „patrijarh Srba i Bugara“. Sačuvani zapisi o njemu svedoče da je bio knjigoljubac.

Kako navodi LJub. Sto-janović u Starim srpskim zapisima i natpisima, po naređenju patrijarha Gerasima prepisivani su mineji za veliku crkvu u Peći i za manastir Gračanicu. O patrijarhovom trošku prepisan je Panegirik koji je poklonio crkvi mitropolije novobrdske u manastiru Gračanici.

Od Stojanovića takođe saznajemo da je u vreme patrijarha Gerasima Georgije, mitropolit segedinskog grada bačke oblasti, plaćen zla-tom, prepisao u manastiru prepodobne matere Para-skeve (Petkovici), pod planinom Cer, sveti i božanstveni zakonik i priložio ga tom manastiru.

Nije poznato da li se patrijarh Gerasim 1580. dobrovoljno povukao sa patrijaršijskog prestola i ustupio ga svom rođaku Savatiju, mitropolitu hercegovačkom.

Savatije (Sokolović) patrijarh pećki 1580-1585.

Kada je 1572. godine mitropolit Antonije (Soko-lović) postao patrijarh, njegov bratanac Savatije Sokolović nasleđuje njegovo mesto i postaje mitropolit hercegovački. Na ovom položaju ostaće sve do svog izbora za patrijarha pećkog 1580. godine. Nasledio je tada patrijarha Gerasima (Sokolovića), čime je nastavljena „sokolovićevska linija“ srpskih patrijarha, kojoj su turske vlasti bile naklonjene. Još dok je bio hercegovački mitropolit, Savatije je 1573. osnovao manastir Pivu na Sinjcu, pritoci reke Pive. Iste godine je osveštao temelj hrama Uspenija Presvete Bogorodice u tom manastiru.
Patrijarh Savatije je iznenada umro 1585, a izgradnja manastira Pive završena je 1586. godine.

Nastaviće se


glasjavnosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI  |  Poslato: 22 Dec 2016, 23:30
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
BRANIMIR B. STANOJEVIĆ: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI (11)

Saborno upravljanje crkvom

Slika
Pajsije I

Filip patrijarh pećki 1591-1592.

Na patrijaršijski po-ložaj posle Jeroteja dolazi Filip, 15. jula 1591. godine. I o patrijarhu Filipu doznaje se tek ponešto iz starih srpskih zapisa i natpisa, koje je u drugoj polovini XX veka proučavao i objavio Stojanović.
Iz tih zapisa se saznaje i da je stanje Pećke patrijaršije u to vreme bilo veoma teško, a patrijarh Filip se pominje i u jednom zapisu na Metafrastu koji je jerođakon Timotej prepisao u manastiru Ozrenu, u Hramu svetoga oca Nikolaja.

Jovan (Kantul) patrijarh pećki 1592-1614.

Nasledivši patrijarha Filipa, godine 1592. na pećki tron dolazi Jovan. Po njegovom prezimenu Kantul pretpostavlja se da je bio vlaškog porekla, ali, kako navodi dr Đoko Sli-jepčević u Istoriji Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Jovan je bio sav u idejama srpske srednjovekovne države.

Kako u Istoriji srpskog naroda, u odeljku „Srpska pravoslavna crkva XVI i XVII veka“, navodi istoričar Radovan Samardžić, srpski narod je u vreme dolaska patrijarha Jovana započeo borbu širih razmera protiv turskog gospodstva. Od obnove Pećke patrijaršije (1557) do dolaska patrijarha Jovana (1592), i narod i crkva su u znatnoj meri ojačali, pa su sa mnogo više pouzdanja u sopstvene snage mogli očekivati nova nevoljna vremena.

Za vreme patrijarha Jovana Srpska pravoslavna crkva je doživela i jedan od najtežih udaraca u svojoj istoriji. Po naređenju Sinan-paše, u aprilu 1594. godine na beogradskom Vračaru su spaljene mošti svetoga Save. Ova naredba dovodi se u vezu sa srpskim ustancima protiv Turaka u Banatu i Hercegovini, „podignutim pod svetlim znamenjem svetoga Save“. Posle ovih događaja pritisci na Srpsku crkvu i narod bili su još žešći.

Dr Đoko Slijepčević piše da je patrijarh Jovan napustio politiku oslanjanja na Turke, utemeljenu od patrijarha Makarija, i aktivno je učestvovao u akciji zapadnih država za oslobađanje balkanskih naroda. Budući da je oslobodilačka akcija tada propala, patrijarh Jovan se duboko razočarao i izgubio sve svoje nade koje je vezivao za zapadne države. Inače, Jovan je jedini srpski patrijarh koji nije imao veze sa Rusijom.

Na kraju je pozvan u Carigrad, gde je je 14. oktobra 1613. godine obešen i sahranjen kod Jeni-kapije.

Pajsije I (Janjevac) patrijarh pećki 1614-1647.

Sin je popa Dimitrija, rođen oko 1542. godine u Janjevu. Pretpostavlja se da je prvo obrazovanje stekao u rodnom mestu, a svoje dalje školovanje je nastavio u manastiru Gračanica, gde se i zamonašio. Mnogi zapisi svedoče da je Pajsije bio veliki bibliofil, naročito veliki ljubitelj crkvenih knjiga.

Pajsije je patrijarhovao trideset godina (do 1647). Taj period karakteriše saborno upravljanje Crkvom. Primera radi, episkope je birao na saborima i sa članovima sabora ih posvećivao.

U doba patrijarha Pajsija u Pećkoj patrijaršiji je popravljena Crkva sv. Dimitrija, krovovi su pokriveni olovom i delimično obnovljene freske (1620-1621), kao i živopis u Crkvi svetih apostola (1633-1634). Obnoviteljski napori ovog patrijarha, dakle, nisu obuhvatali samo hramove, već i živopise u njima. Bio je neumoran i u prikupljanju, pronalaženju, prepisivanju i povezivanju knjiga.

Pronalazio je stare vredne knjige i zapise, uzimao ih na prepisivanje i povezivanje, a kasnije vraćao ranijim vlasnicima. Iz manastira Privina glava patrijarh Pajsije uzeo je jednu retku knjigu koju je, pošto ju je sam povezao, 1630. vratio manastiru. Iz Šišatovca uzeo je kondak i knjigu sv. Stefana da je prepiše, u Ravanici je našao Službu sv. apostolu Luki i odneo je radi prepisivanja.

Patrijarh Pajsije I je poznat i kao poslednji crkveni biograf.

Napisao je Život cara Uroša i Službu caru Urošu. Patrijarh Pajsije je kanonizovao cara Uroša, poslednjeg Nemanjića na srpskom prestolu.

Umro je u Peći 2. novembra 1647. godine.

Nastaviće se


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI  |  Poslato: 22 Dec 2016, 23:35
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
BRANIMIR B. STANOJEVIĆ: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI (12)

Velika seoba Srba pod Arsenijem Čarnojevićem

Slika
Patrijarh srpski Gavrilo I

Sveti Gavrilo I (Rajić) patrijarh pećki 1648-1655. (1659)

Posle smrti Pajsija (u novembru 1647), početkom 1648. u manastiru Morača na presto patrijarha stupa Gavrilo. Teške prilike u crkvi i u narodu nagone ga na put u Carigrad, gde 1649. pokušava, između ostalog, da olakša položaj Pećke patrijaršije, ali izgleda bez nekog vidnog uspeha.

Obilazio je srpske zemlje i ubirao doprinos, naročito po Vlaškoj i krajevima donjeg Dunava, samo da bi odgovorio obavezama prema turskoj državnoj blagajni i tako, koliko je moguće, zaštitio Pećku patrijaršiju. Patrijarh Gavrilo odlazi 1653. godine u Rusiju, gde je uživao veliko poverenje cara Aleksija i patrijarha Nikona.

Činio je najrazličitije pokušaje čiji je cilj bio oslobođenje balkanskih naroda od Turaka, sve do učestvovanja u zaveri balkanskih starešina. Za to vreme, Pećka patrijaršija se, i zbog odsustva njega samoga, suočava sa nepremostivim problemima i skoro potpunim rasulom. Stoga patrijarh Gavrilo piše i traži da se izabere novi patrijarh.

NJegov kasniji pokušaj da ponovo preuzme presto nije uspeo. Optužen da je odlučujuće uticao na Ruse kako bi ovi zaratili sa Turskom, obešen je u Brusi. Jula meseca 1659. godine sahranio ga je prezviter Pavle.

Veliki ljubitelj knjiga, patrijarh Gavrilo je u manastiru Sretenje u Ovčaru pronašao tipik zapustelog Ariljskog manastira i odneo ga u Peć.

Maksim (Skopljanac) patrijarh pećki 1655-1680.

Bio je raški mitropolit, a pećki patrijarh postao je kada je Gavrilo, koji se nalazio u Rusiji, poručio Srbima da biraju novog patrijarha. Kao učen čovek, za vreme svojih čestih putovanja skupljao je stare i vredne knjige. U Skoplju, svom rodnom mestu, našao je Pentikost, kupio je knjigu Taktikon i priložio je Crkvi sv. apostola u Peći. Cetinjskom manastiru je poklonio minej za septembar, a Hilandaru je darovao dragoceno Tetrajevanđelje.

Godine 1666. posetio je manastir Šišatovac. Lično je išao u Vlašku 1661, Samokov 1662, pa opet Samokov i Razlog 1664, Pančevo 1670. godine da sa-kupi novac za dažbine koje je morao da plaća turskim vlastima.

Početkom marta 1669. godine patrijarh Maksim je oboleo, a na Spasovdan iste godine za mitropolita hvostanskog ili pećkog, u svojstvu koadjutora, izabran je Arsenije (Crnojević). Patrijarh Maksim umro je u Peći 29. oktobra 1680.

Arsenije III (Crnojević) patrijarh pećki 1672-1690.

Pošto je patrijarh Maksim 1669. godine teško oboleo, postavilo se logično pitanje njegovog naslednika. S obzirom na to da je postojala mogućnost da bi Maksim mogao da se oporavi, 1669. godine je odlučeno da se postavi njegov koadjutor. Pod uticajem obolelog patrijarha, izabran je iguman Arsenije. Rođen na Cetinju, on je još kao koadjutor bio prvo postavljen za mitropolita hvostanskog. Krajem 1672. godine Arsenije je izabran za pećkog patrijarha.

Godine 1683. godine Ars-enije putuje u Jerusalim, odakle se vraća u Peć kada je zemlja bila zahvaćena ratom (Austrijsko-turski rat od 1683. do 1699. godine). Naklonjen hrišćanskoj vojnoj akciji, podržavao je Austrijance, pa je pre osvajanja Prizrena, Peći i Skoplja od strane Austrijanaca morao da se pred turskim ogorčenjem skloni u Nikšić i Cetinje. Odatle se vraća na nagovor Pikolo-minija, koji je 1689. godine umro od kuge u Prizrenu.

U to vreme se i ratna sreća okreće na stranu Turaka, a austrijska vojska se povlači preko Save i Dunava. Nastaje jedan od najtežih perioda za srpski živalj, užasni dani turske odmazde. Stoga pat-rijarh Arsenije pokreće Veliku seobu Srba i sa velikim brojem srpskih porodica odlazi u Ugarsku.

Car Leopold priznaje patrijarha Arsenija III za poglavara svih pravoslavnih Srba. Arsenije je u tom periodu boravio i radio u Sentandreji, Kovinu, Hopovu, Sirigu, Futogu, Sečuju i Pakracu, a od 1701. godine, po nalogu cara Leopolda, stalno je živeo u Sentandreji. Umro je u Beču, odakle je prenesen i 1706. sahranjen u manastiru Krušedolu, u grobnici despota srpskog Đorđa Brankovića, potonjeg svetoga Maksima.

Nastaviće se


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI  |  Poslato: 22 Dec 2016, 23:46
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
BRANIMIR B. STANOJEVIĆ: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI (13)

Arsenije - duhovnik svesrpskog naroda

Slika
Arsenije IV Jovanović Šakabenta

Kalinik I patrijarh pećki 1691-1710.
Nakon Velike seobe Srba 1690, predvođene patrijarhom Arsenijem, Pećka patrijaršija i sav srpski narod na tom prostoru bili su u izuzetno teškom stanju. Pod pritiskom Turaka i uz pomoć svog rođaka Mavro-kardata, Kalinik je preuzeo presto 1693. godine. Izabran na nesaboran način, zapravo postavljen od Turaka, Kalinik I se suočava sa nepr-ihvatanjem od strane mnogih srpskih arhijereja i pored činjenice da je bio pouzdani borac za pravoslavlje i dobar patrijarh, koji je učinio izuzetno mnogo kako bi sredio stanje u Pećkoj patrijaršiji. Posle smrti Arsenija III, srpski epis-kopat je priznao Kalinika I za patrijarha.
Umro je u Temišvaru 1710. godine.

Atanasije I patrijarh pećki 1711-1712.
Za patrijarha pećkog Atanasije je izabran 1711. godine, a njegov izbor je bio podržan i pozdravljen i od svih Srba izvan Turskog carstva.

Za vreme svog kratkog stolovanja, najveću je pažnju posvetio uređenju odnosa unutar Crkve, najveću pažnju posvećujući odnosu između Pećke patrijaršije i Karlovačke mitropolije. Tek nekoliko zapisa svedoči nam o delovanju Atanasija pre izbora za patrijarha. Po jednom, godine 1706. godine posetio je Rilski manastir, gde se poklonio svetom Jovanu Rilskom; po drugom, pokrio je postolja glavnog kubeta Markovog manastira u Skoplju.
Patrijarh Atanasije I je umro u aprilu 1712. godine.

Mojsije (Rajović) patrijarh pećki1712-1725.
Rođen u Trgovištu, zamonašio se u manastiru Mileševi. Mitropolit raški postao je oko 1704. godine, kada ga je posvetio patrijarh Kalinik I. Za patrijarha pećkog izabran je 1712. godine. Nasledivši vrlo tešku materijalnu situaciju Patrijaršije, oslanjao se na pomoć Karlovačke mitropolije koja nije izostajala.

Patrijarh Mojsije se brinuo za srpske svetinje i zadužbine usmeravajući u tu svrhu najveći deo doprinosa koji su stizali, ponajviše od Srba iz Austrougarske. Brinuo je o izradi ikonostasa Studenice i borio se da sačuva Đurđeve stupove od rušenja.

Umro je u aprilu 1725. godine.
Arsenije IV
(Jovanović-
Šakabenta) patrijarh pećki 1725-1748.
Rođen je u Raškoj oblasti 1698. godine. Veoma rano je postao mitropolit raški, a u isto vreme i egzarh i pomoćnik patrijarha pećkog Mojsija (Rajovića), koji ga je još za života odredio za svog naslednika. Novi patrijarh Arsenije IV je svojim pismom od 18. februara 1725. objavio narodu da je uzveden na patrijaršijski presto.

Sledeći politiku patrijarha Arsenija III i Mojsija (Rajovića), Arsenije IV je radio na oslobađanju srpskog naroda od Turaka. Sa vojnim i političkim krugovima u Beču vodio je pregovore o ustanku protiv Turaka još pre izbijanja Austrijsko-turskog rata 1737. godine.
Patrijarh Arsenije IV je u vreme izbijanja rata (koji je trajao do 1739), podigao Srbe da pomognu vojne akcije austrijske vojske protiv Turaka, ali je posle neuspeha bio prisiljen da napusti Pećku patrijaršiju. Te iste godine, povlačeći se iz Novog Pazara, odakle ih je u julu isterao starovlaški knez Atanasije Rašković, Turci su imali nameru da patrijarha obese.

Ipak, uspeo je da pobegne, prvo u Rugovo, a odatle u Vasojeviće. Nastanio se zatim u Karlovcima, gde je postao administrator Karlovačke mitropolije, pošto se 6. juna 1737. godine upokojio mitropolit karlovački Vik-entije. U Beču ga je 16. decembra 1737. godine primio car Karlo.
Na njegovo mesto u Peći, od strane Turaka je pos-tavljen novi patrijarh Janićije III (1737-1746).

Posle gubitka Beograda, carica Marija Terezija je diplomom od 1. oktobra 1741. potvrdila Ars-enija IV ne samo u patrijarškom dostojanstvu, već ga je postavila i za poglavara nad celim srpskim klerom i narodom u njenim kraljevinama i pokrajinama.
Patrijarh Arsenije IV je umro 7. januara 1748. u Karlovcima, a sahranjen je u manastiru Krušedolu na Fruškoj gori.

Nastaviće se


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI  |  Poslato: 23 Dec 2016, 00:00
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
BRANIMIR B. STANOJEVIĆ: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI (14)

Igre za ukidanje Patrijaršije

Slika
Patrijarh srpski Vikentije Prodanov



Joanikije III (Karadža) patrijarh pećki1737-1746.

Posle odlaska Arsenija IV u Ugarsku, za pećkog patrijarha postavljen je Joankije III. On je pokušao da uspostavi odnose sa izbeglim patrijarhom Arsenijem IV, ali bez uspeha. Došavši na presto Karlovačke mitropolije, Arsenije je čak ukinuo svaku pomoć Pećkoj patrijaršiji (čije sakupljanje je započelo pošto su Turci opljačkali Pećku patrijaršiju, tako da u njoj nije bilo ni crkvenih sasuda ni ukrasa).
Kada je Joanikije napustio Pećku patrijaršiju, carigradski patrijarh Pajsije poverava mu Halkidonsku eparhiju. Od 1761. godine nasleđuje na vaseljenskom tronu Sera-fima II. Godine 1763. povukao se u manastir Svetoga Georgija na Halki, gde je umro 1793. godine.

Atanasije II
(Gavrilović) patrijarh pećki 1747-1752.
Bio je mitropolit skopski kada je, godine 1747, izabran za patrijarha pećkog.
Patrijarhu Atanasiju II pripadaju velike zasluge za uređenje odnosa između Pećke patrijaršije i Karlovačke mitropolije, koji su u vreme Joanikija III i Arsenija IV bili potpuno prekinuti. Kao pomoć Pećkoj patrijaršiji, Ata-nasiju su bile ustupljene bakarne ploče za štampanje blagoslovnih knjiga, što je donosilo izvanredno dobar prihod.
Patrijarh Atanasije II je umro 1752. godine.
Gavrilo II (Mihić, Mihailović)
patrijarh pećki
1752.
Mitropolit bosanski Gavrilo izabran je 1752. godine za naslednika Ata-nasija II. Kao patrijarh pećki, Gavrilo II stolovao je samo pedeset dana kada se upokojio. Nekoliko dana pred smrt, svoje patrijaršijsko pravo ustupa mitropolitu niškom Gavrilu.
Gavrilo III
(Nikolin) patrijarh pećki 1752.

Bio je mitropolit niški kada je na mestu patrijarha nasledio svog imenjaka Gavrila II, po svemu sudeći u najstrašnija vremena za Pećku patrijaršiju. Razd-irana je nemaštinom, bez zaštite, pa još izložena intrigama i diplomatskim igrama, sa ciljem da se liši svake moći, autoriteta i ugleda kako bi se opet priključila Carigradskoj patrijaršiji. Patrijarh Gavrilo III nije uspeo dugo da se održi i napustio je presto. Zbog toga su jerarsi održali konferenciju u Nišu, predsedavao je mitropolit ćustendilski Seraton, i doneli jednoglasni zaključak da se patrijarh Gavrilo III moli da se vrati na patrijaršijski presto.
Potpuno razočaran svim što je prethodilo ovoj konferenciji, Gavrilo je sve molbe odbio.

Vikentije (Stefanović) patrijarh pećki 1752.

Vaspitanik Karlovačke mitropolije, mitropolit beogradski, 1752. godine pojavljuje se kao pećki patrijarh koji nikada nije ust-oličen. Pošto je postavljen za patrijarha, odlazi u Carigrad kako bi dobio carske (sultanove) potvrde. Međutim, odmah po dobijanju traženih saglasnosti, Vikentije se iznenada upokojio, pod veoma sumnjivim okolnostima. Smatra se da je tamo otrovan.

Pajsije II patrijarh pećki 1752-1753.

Grk po nacionalnosti, prethodno je bio episkop užičko-valjevski. Na tron srpskih
patrijarha došao je bez odluke Svetog arhijerejskog sabora Pećke patrijaršije, ali je posle nepunih godinu dana umro.

Gavrilo IV patrijarh pećki 1753 () - 1758.

Gavrilo, takođe Grk po nacionalnosti, patrijaršijski presto je nasledio od Pajsija II, ali ga onovremeni izvori spominju samo godine 1758. Da li se na patrijaršijskom tronu zaista zadržao manje od godinu dana, te 1758, što bi značilo da je mesto patrijarha prethodno bilo upražnjeno pet godina (u skladu sa nastojanjem i turske Porte i Carigradske patrijaršije da Pećka patrijaršija bude ukinuta ili utopljena u Carigra-dsku). Ili je on ipak usto-ličen, tačnije postavljen, nekoliko godina ranije, ali nam oskudni izvori iz tog za Pećku patrij-aršiju veoma teškog vremena ne omogućavaju da to utvrdimo
Smenili su ga Turci, pod okolnostima koje su ostale nepoznate.

Kiril II pećki patrijarh 1759-1763.

Pošto je smenjen patrijarh Gavrilo IV, za novog patrijarha je 1759. postavljen Kiril II. O njegovom radu nema gotovo nikakvih podataka.

Po svoj prilici, i Kiril je, kao i nekoliko njegovih prethodnika o kojima se tako malo zna, bio jedna od usputnih žrtava zakulisnih igara smišljanih da bi se teška situacija Patrijaršije iskoristila za njeno ukidanje.


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI  |  Poslato: 23 Dec 2016, 00:06
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
BRANIMIR B. STANOJEVIĆ: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI (15)

Ukidanje Pećke patrijaršije

Slika

Vasilije (Brkić Jovanović) patrijarh pećki 1763-1772.

Sin učitelja iz Sremskih Karlovaca, u izvorima se navodi kao poslednji Srbin na pećkom tronu pre drugog gašenja Patrijaršije. O njegovom školovanju zna se samo da je učio „latinsku školu Emanuila Koza-činskog“. Godine 1749. Vas-ilije je napustio Sremske Karlovce, jer ga je „episkop bački Visarion osumnjičio da je nepravilno rukovao patrijaršijskim prihodima“. Sklonio se u jedan manastir u Srbiji. „Krajem iste godine boravio je u Ptuju, a 1752. u Topli kod Herceg Novog.“

Za patrijarha pećkog postavljen je 1763. godine.

Kao žrtva intriga u koje je bila umešana rodbina prethodnog (smenjenog) patrijarha, Grka, „oklevetan za špijunažu“, Vasilije je od strane turskih vlasti uklonjen sa mesta patrijarha i zatočen na ostrvu Kipru. „Uspeo je da utekne sa Kipra u južnu Dalmaciju, a zatim u Janjevo, odakle je 1767. otišao u Crnu Goru.“ Tu se upoznao sa ruskim knezom Jurijem Vladimirovičem Dolgorukovim (koji je u Crnu Goru doputovao „radi objašnjenja da je Šćepan Mali najobičniji avanturista“). Zajedno su otišli „u Trst, a zatim u Livorno, ruskom admiralu grofu Aleksiju Orlovu“.

Po želji Orlova, napisao je „Opis turskih oblasti“ i u njima hrišćanskih naroda, a naročito naroda srpskog. U Beč je stigao 1771. godine, a odatle otputovao u Rusiju, uz pristanak da će pomoći informacijama o političkim i drugim prilikama u južnoslovenskim oblastima pod turskom i austrougarskom vlašću.

Umro je 1772. godine u Petrogradu.

Kalinik II patrijarh pećki 1765-1766.

Posle „svrgavanja i bekstva patrijarha Vasilija“, na presto Pećke patrijaršije po drugi put stupa jedan Kalinik, Grk po nacionalnosti. Nedugo po postavljenju - koje objašnjava i sudbinu njegovog prethodnika - novi patrijarh pećki, u dogovoru sa „pet svojih istomišljenika“ među arhijerejima, podnosi ostavku carigradskom patrijarhu Samuilu Hancerisu. Iza navodno dobrovoljnog odstupanja sa patrijaršijskog prestola stajala je, dugo već postojeća namera da se ukine Pećka patrijaršija.

Pošto je odstupio, Kalinik II je posetio sultana i molio ga da se ugasi Pećka patrijaršija. Pet arhijereja podržalo je ideju da se Pećka patrijaršija spoji sa Car-igradskom, ali devet srpskih arhijereja, uprkos pretnjama i pritiscima kojima su bili izloženi, odbilo je da da pristanak i potpisalo je protest zbog nasilnog ukidanja Pećke patrijaršije.

Od tada, sedište srpskih patrijarha simbolički i praktično se zadugo seli u Sremske Karlovce.

Josif (Rajačić) patrijarh srpski 1848-1861.

Ilija Rajačić rođen je u Lučanima 1785. godine. Osnovno znanje dobio je u nemačkim građanskim ško-lama, a zatim je školovanje nastavio u Zagrebu, Kar-lovcima i Segedinu. Studirao je u Beču.

U manastiru Gomirju, u Slavoniji, danas Eparhija gornjokarlovačka, primio je monaški postrig 1810. godine. U čin arhimandrita je uveden 1811. godine, a 1829. za episkopa dalmatinskog rukopoložen u Sabornoj crkvi u Karlovcu, danas u Hrvatskoj. U Šib-eniku je otvorio Klirikalnu školu. Do prvog sukoba između episkopa Josifa i austrijske vlasti u Dalmaciji došlo je povodom pounijaćenja dvojice sveštenika.

Odlukom bečke dvorske kancelarije, premešten je za episkopa vršačkog. Nakon toga je izabran za novog mitropolita. U vreme njegovog stupanja na položaj u Karlovačkoj mitropoliji, zaoštrili su se odnosi između Južnih Slovena i Mađara, kao i između Mađara i Nemaca. Kada je talas revolucije zahvatio i Austriju, u carevini je došlo do velike uznemirenosti među Srbima. Mitropolit Josif je odlučio da se priključi narodnom pokretu koji se upravo rađao.

U Karlovcima je 1848. godine sazvana skupština koja je uspela da poveže sve Srbe. Mađarska vlada je tražila da se rad Majske skupštine obustavi, ali u tome nije uspela. Na ovoj skupštini mitropolit Josif je proglašen za patrijarha, uprkos tome što nije bio omiljen na dvoru cara Franje Josifa I.


glasjavnosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI  |  Poslato: 23 Dec 2016, 00:16
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
BRANIMIR B. STANOJEVIĆ: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI (16)

Beč osporio ustoličenje Arsenija za patrijarha

Slika

Samuilo (Maširević) patrijarh srpski 1864-1870.

Tri godine posle smrti patrijarha Josifa, za novog mitropolita karlovačkog i patrijarha srpskog izabran je i rukopoložen Samuilo. Rođen je 1803. godine u Somboru. Završio je gimnaziju, pravne i bogoslovske nauke. Zamonašio se u Krušedolu 1826. godine. Bio je i profesor bogoslovije u Vršcu, a kao arhimandrit bio je starešina manastira Svetog Đurđa u Bezdinu.

Godine 1852. godine rukopoložen je za episkopa temišvarskog. Umro je 1870. godine i sahranjen u karlovačkoj Sabornoj crkvi.

Arsenije (Stojković) episkop budimski

Dva puta birani (1874, 1881) i neustoličeni patrijarh srpski.

Sin đakona i učitelja Trifuna rođen je 1804. godine u Mokrinu. Školovao se u rodnom mestu, Sent-Ivanu, Segedinu i Temišvaru. Završio je bogosloviju u Vršcu, a studirao filozofiju u Segedinu i prava u Pešti. Monaški postrig primio je u manastiru Rakovcu. Rukopoložen u čin đakona, postao je i profesor Bogoslovije u Sremskim Karlovcima. Godine 1839. postavljen je za arhimandrita manastira Rakovac, a 1845. manastira Grgeteg. Posle smrti episkopa bačkog Georgija, osam godina je administrirao tom eparhijom.

Za episkopa budimskog rukopoložen je 1852. godine u karlovačkoj Sabornoj crkvi, od patrijarha srpskog Josifa Rajačića.

Posle smrti patrijarha Samuila Maširevića, Arsenije Stojković je imenovan za administratora Karlovačke mitropolije. Izuzetno mudar, obrazovan i odmeren, uživao je veliko poštovanje, poverenje i pažnju svih sa kojima se susretao.

Godine 1874. Arsenije je za patrijarha srpskog izabran jednoglasno, ali taj izbor Beč nije hteo da potvrdi. Isto se ponovilo i 1881. Tako, dva puta izabran, Arsenije nikada nije ustoličen za patrijarha srpskog.

Umro je 1892. u Sent Andreji. Sahranjen je u tamošnjoj Sabornoj crkvi.

Prokopije patrijarh srpski 1874-1879.

Nakon smrti patrijarha Samuila, za novog patrijarha izabran je Arsenije, ali, kako smo već naveli, taj izbor Beč nije potvrdio. Zbog toga je izbor ponovljen i novi patrijarh postaje 1874. mitropolit Prokopije.

Rođen u Deliblatu 1809. godine, školuje se u Kovinu i Vršcu, a potom u Oravici i Novom Sadu. Kao protođakona, mitropolit Stefan Stratimirović postavlja ga za učitelja u Bogoslovskoj školi. Godine 1846. rukopoložen je u čin arhimandrita krušedolskog, a zatim postaje episkop aradski. Posle smrti mitropolita Andreja, rukopoložen je za arhiepiskopa sibinjskog i mitropolita romanskog. Povukao se 1879, a umro je dve godine kasnije, 1881. Sahranjen je u karlovačkoj Sabornoj crkvi.

German (Anđelić) patrijarh srpski 1882-1888.

Rođen je u Sremskim Karlovcima, gde je završio Gimnaziju i Bogosloviju. Prava i filosofiju studirao je u Pešti i Šarošpataku. Rukopoložen je za patrijarha 1882. godine. Od sredstava koje je dobijao, davao je stipendije, penzije i druge oblike pomoći, naročito najsiromašnijima. Podigao je novu zgradu Karlovačke gimnazije. Predstavio se 1888. godine u Sremskim Karlovcima.

Prema nekim izvorima, i pored svega dobrog što je učinio, patrijarh German nije bio baš omiljen u narodu, pre svega zbog učestvovanja u nasilnom penzionisanju patrijarha Prokopija (kada je German postavljen za administratora Karlovačke mitropolije). Potom, i njegovo imenovanje za patrijarha samo je pojačalo takva narodna osećanja prema njemu, jer austrougarski car nije potvrdio izbor episkopa Teofana, po mnogima najvećeg besednika tog vremena na ovim prostorima, već za patrijarha imenuje Germana.

Nastaviće se


glasjavnosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI  |  Poslato: 23 Dec 2016, 00:24
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
BRANIMIR B. STANOJEVIĆ: SVI SRPSKI ARHIEPISKOPI I PATRIJARSI (17)

Novo uspostavljanje Srpske patrijaršije

Slika
Patrijarh srpski Dimitrije

Georgije (Branković) patrijarh srpski 1890-1907.

Upamćen kao jedan od najvećih srpskih zadužbinara, ovaj patrijarh rođen je 1830. godine u Kulpinu. Posle smrti patrijarha Germana 1888. godine, Austro-Ugarska nije odmah dozvolila da se popuni patrijaršijski presto. To nije bilo dozvoljeno ni naredne godine, 1889, jer austrougarske vlasti nisu želele da presto bude popunjen u godini obeležavanja petstogodišnjice Kosovske bitke i dvestogodišnjice Francuske revolucije. Postojao je strah da će se svečanosti pretvoriti u manifestacije koje ne bi odgovarale ni Beču ni Pešti.

Novi patrijarh je izabran i rukopoložen maja 1890. godine. Nastojatelji fruškogorskih manastira u prvi mah se nisu mnogo obradovali što je to episkop Georgije, budući da je on dolazio iz redova takozvanog belog sveštenstva. Međutim, svi su doživeli da fruškogorske manastire vide obnovljene upravo tokom uprave patrijarha Georgija.

Otvorio je i monašku školu u manastiru Hopovu. Kroz njegovu školu i Patrijaršijski dvor u Sremskim Karlovcima prošli su mnogi monasi koji su najpre bili primljeni u status pridvornih monaha, a potom su postali arhijereji. Karlovačkoj bogosloviji dao je fakultetsko uređenje i novopodignutu zgradu.

Podigao je monumentalne zgrade u Sremskim Karlovcima. Svojim ličnim sredstvima podigao je zgradu Učiteljske škole u Somboru, osnovnih škola u Belom Brdu, Dalju, Baji i rodnom Kulpinu, a toj školi je poklonio i trideset jutara zemlje za njeno izdržavanje.

Umro je 1907. godine u Sremskim Karlovcima, a sahranjen je u Svetovav-edenjskom hramu.

Lukijan (Bogdanović) patrijarh srpski 1908-1913.

Patrijarh Lukijan rođen je 1867. godine u Baji. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom mestu. Bogosloviju je izučio u Karlovcima, a prava je studirao na Mitropolitskom liceju u Jegri. Za patrijarha je izabran i rukopoložen 1908. godine.
Prilike u Karlovačkoj mitropoliji u vreme njegovog izbora nisu bile lake. Pažljivo je prilazio problemima koje je nasledio. Tokom njegove uprave donete su značajne crkvene uredbe, osnovani novi fondovi i rešena mnoga crkvenoškolska pitanja. Osnovao je i Sinodski fond, u koji je, za sinodske i crkvenoprosvetne ciljeve, prilagao 50.000 kruna godišnje. Prilikom oduzimanja prava javnosti srpskoj učiteljskoj školi u Pakracu, patrijarh Lukijan je preduzeo odgovarajuće korake i školi je vraćeno uzeto pravo.

Godine 1912, za vreme Balkanskog rata, došlo je do ukidanja srpske narodne autonomije u Vojvodini. Patrijarh Lukijan je 1913. godine nestao u Bad Gastajnu, gde je bio na lečenju. NJegovo beživotno telo je nekoliko dana docnije pronađeno u reci.
Sahranjen je u karlovačkoj Gornjoj crkvi, pored patrijarha Georgija.

Nekoliko godina nakon njegovog upokojenja, prestala je da postoji Karlovačka mitropolija. Sa svim svojim eparhijama, ušla je u sastav „nove“ Srpske patrijaršije, ponovo uspostavljene 1920. godine.

Dimitrije (Pavlović) patrijarh srpski 1920-1930.
Rođen je u Požarevcu 1846. godine, za patrijarha srpskog rukopoložen je u beogradskoj Sabornoj crkvi godine 1920, u svojoj 74. godini.

Za vreme patrijarha Dimitrija, obnovljena je stara Braničevska eparhija i uspostavljene su tri nove: Češko-moravska, Američko-kanadska i Bihaćka, a izabrano je šesnaest novih arhijereja. Tek posle njegovog upokojenja proglašen je jedinstveni Ustav za celu Srpsku pravoslavnu crkvu, pripreman punih deset godina. Objavio je i Hilandarski tipik Svetoga Save.

Svojim zaveštanjem omogućio je podizanje Hrama svetog Dimitrija u selu Ratkoviću i Hrama Pokrova Presvete Bogorodice u Beogradu. Pokrenuo je časopis Bogoslovlje. U Beogradu je osnovao fond za iznemogle sveštenike i njihovu siročad.
Umro je 1930. godine u Beogradu i po svojoj želji sahranjen je u manastiru Rakovici.

Nastaviće se


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 74 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker