Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 18:56


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE SLAVE – čuvari ognjišta  |  Poslato: 27 Okt 2016, 19:46
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kada krenete na slavu, nosite čokoladu i piće: A da li je to PRIMERENO?

Šoljice za kafu za kuću, piće za gazdu, čokolada za decu i bogati buket za domaćicu je set koji se danas najčešće donosi na slave. Da li je to previše i šta su nosili naši stari, pitali smo etnologa Vesnu Marjanović.

Slika
Domaćinu poklonite primeren dar, za koji znate da će ga obradovati

- Dar je zacrtan tradicijom. To je način da vi uzvratite za ručak koji ćete pojesti kod domaćina. To je klasičan odnos dar i uzdarje koji se javlja u svim segmetnima socijalnog ponašanja. Darovanje, konačno znači i da postoji civilazicijski odnos, objašnjava Vesna Marjanović.

Nekada davno gosti koji su dolazili na veselja su uglavnom donosili ono što samom veselju može da pomogne.
- Recimo ljudi po selima su na velika slavlja, kao što su recimo svadbe, donosili piće i hranu, kasnije je bilo normalno da se u svatove ide sa gajbom piva. To je donosio skoro svako ko je dolazio na slavlje - priča etnolog.

Kada je reč o slavama, one su se pre Prvog svetskog rata različito slavile na selu i u gradu.
- Kada je reč o slavama na selu, dar je bila jedna jabuka, koja je simbol dobrih želja i recimo kocka šećera, da se daruju deca. Veoma je važno bilo da se deca daruju i da oni slave pamte po lepom. Takođe, domaćice bi dobijale i buket cveća, onog baštenskog. Ako je reč o slavamA u zimskim danima, gosti bi donosili po šaku oraha i to je bilo to. Za uzvrat, čekala ih je topla trpeza u kući domaćina - kaže Vesna Marjanović.

U gradovima se slavilo malo drugačije. Domaćini bi na dan slave obavezno izšli u crkvu gde su nosili slavski kolač, žito i crno vino. Onda bi se vraćali kući i dočekivali goste. Neki od njih su tradicionalno pravili trpezu za goste, dok bi drugi, koji nisu tako imućni napravili posluženje. Gosti bi kod njih samo ušli, čestitali slavu, poslužili se, uglavnom nekim kolačima, i odlazili bi dalje.
- Dešavalo da su gosti dolazili samo sa dobrim željama, bez pravog poklona i to je bilo sasvim normalno u gradu. A onda je nastao period kada je sve više ljudi sa sela dolazilo da živi u gradu. I oni su doneli svoje običaje. Dar za slavu je postao obavezan. Poklon je moglo da bude neko piće i to uglavnom rakija, jer se pretpostavljalo da domaćini imaju vino. Tada su počele da se prave i knjižice, da domaćini znaju ko je šta doneo, da bi istom merom mogli i da uzvrate posetu - otkriva etnolog.

A onda su doše devedesete i slave su postale statusni simbol. Počele su da se obeležavaju mnogo drugačije, neki ih čak slave i u zakupljenim salama. Kako se promenio način slavljena, tako su se promenili i pokloni, pa je uz flašu rakije, ili vina, dodato još nekoliko darova.
Činjenica je da pravila za darivanje ne postoji, treba da odnesete ono što smatrate da će obradovati domaćine, i naravno, nikada ne zaboravite da darujete decu.


žena.blic

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE SLAVE – čuvari ognjišta  |  Poslato: 27 Okt 2016, 20:56
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
OVO JE 10 NAJVEĆIH SLAVA I CRVENIH SLOVA DO BOŽIĆA: Ne zaboravite na njih!

Najveći broj slava u srpskom narodu praznuje se baš u jesenje doba, kada se proslavljaju i najčešće slava u Srba - Mitrovdan, Aranđelovdan i Nikoljdan

Slika

Slava potiče iz paganskih vremena, kada je služila kako bi se održala veza sa precima i poreklom, a tako je ostalo do danas. Slavljenjem su porodice prenosile kulturno nasleđe sa pokoljenja na pokoljenje i čuvale svest o sopstvenom poreklu. Među slovenskim narodima, istrajala je kod Srba.

Kod Srba svaka porodica odvojeno slavi svog sveca. Slavu nasleđuju sinovi od oca, neretko i samo najstariji sin, ako muške dece ima više, dok ćerke preuzimaju muževljevu slavu. Slava okuplja celu porodicu, po želji i prijatelje, a u srpskom narodu ustaljen je običaj da se na slavu ne zove – već svako ko dođe tog dana u kuću koja obeležava svog sveca, trebalo bi da bude ugošćen u skladu sa mogućnostima porodice.

Najčešće se slava obeležava bogatom trpezom, koja ne može da se zamisli bez slavskog kolača i žita. Ukoliko ipak, neko nema mogućnost i sredstva da upriliči bogatu gozbu, najvažnije je da se pripremi slavski kolač i žito, i da se upali slavska sveća.

Slika

Žito predstavlja ilustrovanu vezu ovozemaljskog i zagrobnog života, a kao crkveni simbol ono podseća na biljne žrtve iz starog zaveta. Takođe, običaj je da uoči slave porodični sveštenik dođe u kuću da sveti vodicu, od koje se kasnije mesi slavski kolač.

Kada osvane dan slave, u crkvu se nosi slavski kolač, žito i crno vino. U zavisnosti od toga da li slava pada za vreme posta, gozba može da sadrži meso i životinjske proizvode (mrsna slava) ili ne (posna slava).

Najveći broj slava u srpskom narodu praznuje se baš u jesenje doba, kada se proslavljaju i najčešće slava u Srba – Mitrovdan, Aranđelovdan i Nikoljdan.

Slika

OVO JE 10 NAJVEĆIH SLAVA DO BOŽIĆA:

27. oktobar – Prepodobna Paraskeva (Sveta Petka)

31. oktobra – Sveti apostol i Jevanđelist Luka

8. novembar – Sveti Velikomučenik Dimitrije (Mitrovdan)

14. novembar – Sveti Kozma i Damjan (Vrači)

16. novembar – Sveti Đorđe (Đurđic)





21. novembar – Sabor SveTog Arhangela Mihaila (Aranđelovdan)

24. novembar – Sveti Mučenik Stefan Dečanski (Sveti Mrata)



4. decembar – Vavedenje Presvete Bogorodice

17. decembar – Sveta Varvara



19. decembar – Sveti Nikolaj Čudotvorac (Nikoljdan)


Slika
Foto: Tanjug/Sava RadovanovićFoto: Tanjug/Sava Radovanović


OVO SU OSTALE VELIKE SLAVE DO BOŽIĆA:

1. novembar – Sveti Prohor Pčinjski

5. novembar – Sveti apostol Jakov, prvi episkop Jerusalimski

10. novembar – Sveti Arsenije Sremac

11. novembar – Avramije Zatvornik (Avramijevdan)

25. novembar – Sveti Jovan Milostivi

26. novembar – Sveti Jovan Zlatousti

27. novembar – Sveti apostol Filip

29. novembar – Sveti apostol Matej

7. decembar – Sveta velikomučenica Ekaterina

8. decembar – Sveti sveštenomučenik Kliment

9. decembar – Sveti Alimpije Stolpnik (Alempijevdan)

13. decembar – Sveti apostol Andrej Prvozvani (Andrejevdan)

18. decembar – Sveti Sava Osvećeni


telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE SLAVE – čuvari ognjišta  |  Poslato: 17 Nov 2016, 22:55
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Dan uoči slave: Ove dužnosti domaćin i domaćica treba da ispune!

Preporučuje se da sama domaćica, ili ko od domaćih, umesi slavski kolač, a ne da se gotov kupuje

Slika

Uoči slave neka domaćica sa osvećenom vodicom zamesi slavski kolač i skuva pšenicu za koljivo.
Domaćin neka nabavi slavsku sveću, tamjan, crveno vino i zejtin.

Preporučuje se da sama domaćica, ili ko od domaćih, umesi slavski kolač, a ne da se gotov kupuje. Neka i taj slavski kolač, umešen od domaćih, bude izraz zahvalnosti Bogu i svetitelju što im je dat život i zdravlje da i te godine dočekaju dan svoje slave – neka on bude molitva Gospodu za blagoslov. Ali, ako slavski kolač sprema neko van kuće, onda, kada se kući donese, treba ga pokropiti osvećenom vodicom.

Treba poslove oko spremanja za slavu tako rasporediti da se odvoji vreme za odlazak u crkvu na večernje ili bdenije (kada će se obično poneti i predati zejtin i tamjan kao svoj prilog crkvi, a u spomen svetitelja).

U crkvi neka domaćin zapali sveću za zdravlje svoje i svoje porodice i neka upute tople i iskrene molitve Svevišnjem, moleći za zastupništvo svoga svetitelja. Neka se sete i svojih dragih pokojnika, pa neka prisluže sveću i za pokoj njihovih duša.

Slika

Ako iz nekih naročitih razloga ne mogu da odu u crkvu, a oni svi neka se – po svršetku posla – okupe pred ikonom svoga svetitelja, prisluže mu kandilo, i pomole se Bogu i svetitelju za sreću, zdravlje i svako dobro. Domaćin neka tamjanom okadi ikonu, sve prisutne i sve odaje u kući. On, ili ko mlađi, neka očita molitvu Gospodnju Oče naš… i Bogorodice Djevo… Neka njihove molitve budu iskrene i iz čistog srca, jer će samo tada biti uslišene.
Na dan slave

Neka se domaćin u čisto obuče, zapali kandilo pred ikonom svetitelja, pa sa još kojim članom porodice neka ode u crkvu na Jutrenje ili Svetu liturgiju.

Slika

Ako se sečenje slavskog kolača obavlja u crkvi, a ne u domu, treba se prethodno, koji dan ranije, raspitati u crkvi u koje će se vreme obavljati sečenje slavskih kolača (obično je to ranije izjutra). Na dan slave u određeno vreme domaćin će u crkvu odneti slavski kolač i koljivo uvijene u čistu belu maramu, zatim malo crvenog vina u bočici i manju sveću koju će staviti u žito i zapaliti je da gori dok se obred obavlja. Ako može, domaćin treba da kolač odnese u crkvu, a ako on ne može onda neka to učini neko od članova njegove porodice a ne neko drugi. Sa sobom poneti i hartiju na kojoj su popisana imena svih članova porodice, da bi ih sveštenik u molitvi pomenuo.

Roditelji koji nose kolač u crkvu, treba da povedu sobom u crkvu i odraslu decu da i ona učestvuju u ovom molitvenom činu i da se u njihove mlade duše što dublje urežu uspomene na ove lepe dane i lepe naše običaje.

Obično kada se završi jutrenje sveštenik će okaditi slavsko žito, kolač i vino, pa će onda, očitati molitvu nad koljivom i blagosloviti ga.

U toj molitvi sveštenik se moli da Gospod Bog blagoslovi sve darove, koji su u čast svetitelja spremljeni, da ih umnoži kako u domu koji slavi tog dana, tako i u celom svetu, da očisti od greha i osveti sve one koji su to spremali, kao i one koji će od toga okusiti, da onima koji su to koljivo spremali i podneli ga na osvećenje i blagoslov ispuni sve molbe i sve želje, koje se odnose na njihov bolji život na zemlji i na nebu.


stilkurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE SLAVE – čuvari ognjišta  |  Poslato: 17 Nov 2016, 23:33
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
STARA SRPSKA TRADICIJA
Šta sa slavskom svećom posle slave: Običaji koje valja ispoštovati!


Mnogo je štošta promenjeno u narodnom životu i običajima, ali se slava sačuvala kao najveća svetinja našeg naroda

Slika

Jedna od glavnih odlika srpskog Pravoslavlja, za koju ne zna ostali hrišćanski svet, jeste krsna slava. Pre primanja hrišćanstva Srbi su bili mnogobožački narod. Pored vrhovnog boga Peruna, koga su svi poštovali, svaki dom je imao i svoje domaće božanstvo. Po prirodi sentimentalni i vezani za domaće navike i običaje, u susretu sa hrišćanstvom, Srbi su se najteže odricali tih domaćih božanstava. Mudri i praktični Nemanjin sin, Sveti Sava, mnogobožačke kumire i idole, zamenio je velikim svetiteljima Crkve Hristove, koji postadoše zaštitnici i pomoćnici srpskih domova, crkava i manastira, porodica i plemena, sela i gradova, pa i čitavih pokrajina i oblasti. Tako je nastala krsna slava.

Značaj slave: Slavljenje krsne slave je ostala jedina neprekinuta tradicija kod Srba od vremena pokrštavanja do danas. Mnogo je štošta promenjeno u narodnom životu i običajima, ali se slava sačuvala kao najveća svetinja našeg naroda. Srbin je slavio slavu u najslavnijim danima svoje istorije, ali isto tako i u toku petovekovnog robovanja pod Turcima. Slavljena je slava u vreme i nevreme u ratu i izgnanstvu, u tamnici i bolnici, u žalosti i radosti, u bedi i siromaštvu isto kao u bogatstvu i izobilju. Naši vojnici su u jeku najžešćih bitaka u rovu lomili bajati vojnički hleb (tajin) pevali tropar svoje slave, palili komadić voštanice koji su od kuće poneli, molili se Bogu za pomoć i srećnije dane. Posle Drugog svetskog rata u vreme neviđene bezbožničke i antiverske propagande, Srbi se nisu odricali svoje slave i, slobodno se može reći, da je krsna slava sačuvala pravoslavnu veru i tradiciju u našem narodu.

Kada jedan dom, jedna porodica, počinje da slavi krsnu slavu? Slava se prenosila i nastavljala sa kolena na koleno, sa oca na sina, tako, da se danas može lako zaključiti koje su porodice sa istim prezimenima od jednog pretka, samo po tome koju slavu slave. Ukoliko slave istu slavu onda su od istog pretka, ali su se tokom vremena i raseljavanja udaljile jedne od drugih, i postale nepoznate.

Kada otac predaje slavu sinovima? Ukoliko sinovi žive sa ocem u jednoj kući, onda svi zajedno slave slavu. Međutim, kada neko od sinova zasnuje svoju porodicu, oženi se i ne živi više sa ocem, on treba odmah da počne da u svom domu slavi krsnu slavu. Sasvim je pogrešno što pojedini danas ne slave, izgovarajući se: "Živ mi je otac i on slavi". Znači, čim neko živi zasebno i ima svoju porodicu, dužan je da slavi svoju slavu, jer je slava zaštitnik domaćeg ognjišta i pomoćnik u svakom radu, veliki Božiji blagoslov i zaštitnik svih ukućana, naročito dece.

Kako se prima krsna slava od oca? Prve godine, kada sin zasnuje samostalno domaćinstvo, on dolazi kod oca na slavu. Kad se kolač iseče, otac iz svoje desne ruke predaje sinu jednu četvrtinu kolača, poljube se, jedan drugom čestitaju slavu, a otac poželi sinu da sa svojom ženom i decom, budućim unucima i potomcima, dugo u zdravlju i dobrom raspoloženju slavi slavu. Sin nosi deo kolača kući, podeli ga sa svojom porodicom, a već naredne godine počinje redovno da slavi svoju krsnu slavu.

Pripreme za slavu: Na nekoliko dana pred slavu, u domu u kome se slavi, počinju pripreme, kako bi se slava što svečanije i dostojnije dočekala. Kuća se rasprema, čisti i sređuje. Ukućanima, deci naročito, kupuje se ponešto novo, od odela, da to "ponove" na dan slave. U kući vlada svečana atmosfera i vedro duhovno raspoloženje i radost u iščekivanju slave.

Slika

Svećenje vodice: Po drevnoj i ustaljenoj praksi naše crkve, u vreme pred slavu sveštenik osvećuje vodicu u domovima koji slave. Za osvećenje vodice domaćica pripremi sledeće: jednu posudu (činiju) sa vodom, buket bosiljka, manju svećicu, kadionicu sa žarom ili briketom, tamjana i spisak ukućana u kući. Sve se to postavi na sto u sobi gde je slavska ikona, koja je na istočnom zidu sobe. Poželjno je da na obredu osvećenja vodice budu svi ukućani sa domaćinom. Zato sveštenik, bar na dan ranije, "zakazuje" vodicu, to jest, najavljuje domaćinu u koje vreme tačno dolazi, kako bi svi bili na okupu i molitvi. U selu se obično zna kad će u taj kraj naići sveštenik, pa se vodica ne "zakazuje". Kad se vodica osveti, svi ukućani se malo napiju ove osvećene vodice, a od ostatka se mesi slavski kolač. Ukoliko se vodica sveti na dan slave, zajedno sa rezanjem kolača, pošto se ukućani po malo napiju, ostatak se sipa za neku kalemljenu voćku, ili cveće u kući.

Zašto se osvećuje vodica u domovima za slavu i Vaskrs? Pored zajedničkih molitvi i bogosluženja, koji se obavljaju u hramu, crkva je odredila da se dva puta u godini održavaju obredi i molitve u domovima vernika, za duhovni napredak svakoga doma. A to je sve vezano za dva velika i najsvečanija dana - za slavu i Vaskrs. Osvećenjem vodice i kropljenjem doma, blagodat Božija i sveti Duh ulaze u taj dom i njegove žitelje, i on im daje blagoslov i duhovnu snagu u njihovom sveukupnom životu i radu. Molitva se prinosi za napredak svih čeljadi u kući, i za pokoj duša umrlih srodnika.

Pozivanje na slavu: U nekim našim krajevima, gosti se na poseban način pozivaju na slavu. Domaćin ili neko od mlađih, ode u kuću onoga koga želi pozvati, ili koga godinama poziva, i uz prigodan razgovor, pozove prijatelja na slavu. Negde se uoči slave, u kuće koje se pozivaju, šalje lepinja ili manji hleb koji se peče za slavu, i na taj način gosti se pozivaju na slavu. Negde se, opet kaže: "Na slavu se ne zove". Ispravno je i jedno i drugo, ali dobro je, na nekoliko dana pred slavu, podsetiti svoje prijatelje i zvanice, i u znak pažnje i poštovanja pozvati ih na slavu. To se danas može učiniti i telefonom, mada je prikladnije i učtivije to učiniti lično i neposredno.

Slika

Pozdravljanje i doček gostiju: Domaćin goste dočekuje pred kućom ili na pragu svog doma. Najsvečanije obučen, i svečarski raspoložen, on goste dočekuje rečima: "Dobro došli!" Gosti čestitaju slavu rečima: "Srećna slava domaćine, tebi i tvom domu, tvojim ukućanima na mnogo godina u zdravlju i veselju." Domaćin odgovara: "Hvala, dobro došli, i vama neka Bog i ... (kaže ime slave) pomognu da dosta godina dolazite, i da slavimo u zdravlju i veselju." Gosti ulaze u kuću i po stareštvu sedaju za sto gde se obavlja slavski ručak, ili u neku drugu prostoriju gde sede do početka ručka.

Šta sve treba pripremiti za slavu? Za slavu je najvažnije spremiti sledeće: slavski kolač, kuvano žito, crno vino i sveću.

Slavski kolač: Na jedan dan uoči slave domaćica mesi slavski kolač. Kolač se mesi od čistog pšeničnog brašna. Testo se zakuvava sa vodom, i dodaje se malo bogojavljenske i osvećene vodice, koju je sveštenik svetio pred slavu. Kolač se ukrašava raznim ukrasima od testa. Na njegovom centralnom delu i na četiri strane u znaku krsta odozgo utiskuje se pečat (slovo) sa slovima IS HS NI KA, što skraćeno i prevedeno znači: Isus Hristos pobeđuje. Sam kolač simboliše Hrista koji je hleb života, a vino, kojim se preliva, simboliše krv koja je tekla iz Hristovih rana. Posle sečenja kolača, kolač se iseče na kriške kao hleb. Najpre domaćin i ukućani uzimaju i jedu po deo kolača, a ostatak se postavlja na trpezu.

Slika

Slavska sveća: Za slavu se kupuje po mogućstvu sveća od pravog voska, obično dužine 50 - 60 cm, može i veća ili manja, zavisno od prilika i mogućnosti. Ona se stavlja u čirak (svećnjak) i posebno ukrašava. Sveća se pali na dan slave, neposredno pred rezanje kolača. Domaćin se prekrsti, pomene u molitvi Boga i ime svoje krsne slave, celiva sveću i pali je šibicom. Sveća i njena svetlost simbolizuju svetlost nauke Hristove. Sveća gori celog dana na dan slave, a kada izgori na nekoliko santimetara do svećnjaka, sveća se gasi na sledeći način: domaćin se prekrsti, uzme čašu sa vinom, iz nje zahvati jednu kafenu kašičicu vina i nju izlije uz fitilj sveće koja gori. Vino polako ugasi sveću. Potom se sveća i čirak stavljaju pred ikonu, ili na neko drugo svečano mesto u kući, tu stoji do sledeće godine i pali se prilikom zajedničkih kućnih molitvi.

Slavsko žito: Uoči slave, domaćica priprema slavsko žito koljivo ili panaiju. Slavsko žito se kuva od čistog i otrebljenog pšeničnog zrna. Jedan kilogram ili pola kilograma žita (zavisno od broja gostiju), ukuva se u čistoj vodi, zatim se procedi i malo prosuši. Prosušeno žito se zatim melje. U samleveno žito dodaje se šećer, mleveni orasi, malo vanilin šećera i malo muskatnog oraha radi lepšeg ukusa. To se stavlja u neku plitku činiju ili tacnu, lepo oblikuje i po površini se pospe šećerom u prahu ili mlevenim orasima.

Prilikom rezanja slavskog kolača, u žito se, odozgo u centar, stavlja manja svećica koja gori dok traje obred rezanja slavskog kolača. Po završetku obreda žito se preliva crnim vinom, svećica se gasi i vadi iz žita, a na njeno mesto može se staviti neki cvet karanfil, ruža, bosiljak...

Slika

Služenje žitom: Kada se završi rezanje kolača i žito prelije vinom, najpre se domaćin posluži žitom, a zatim svi ukućani. Onda se služe svi gosti. I kako koji gost dolazi na slavu, prvo se poslužuje slavskim žitom. Žito obično služi domaćica ili ako ima devojka u kući, ćerka ili unuka, a može i neka devojka ili mlađa žena od prijatelja ili komšija te kuće. Žito stoji na većem poslužavniku sa nekoliko kašičica na posebnoj tacni, zatim jedna čaša sa vodom u koju se stavljaju kašičice posle posluženja žitom. U nekim krajevima uz žito stavlja se i čaša sa vinom, ali obzirom da je žito preliveno vinom, ova čaša vina nije obavezna. Žito se služi na sledeći način: domaćica prinese žito, gost ustane, prekrsti se, okrene se domaćinu i domaćici i čestita slavu i uzima žito. Posle posluženja opet se prekrsti i ponovo sedne. Žitom se prvo služe stariji, pa mlađi. Poslužavnik sa žitom stoji pored slavske sveće dok traje slava. Ukoliko žita preostane, ono se daje deci ili se sprema deci prisutnih gostiju. Poznato je da deca vole slavsko žito zbog njegovog lepog ukusa.

Slavsko žito se kuva i prinosi u slavu Božiju, u čast svetitelja koji se slavi, za zdravlje i napredak doma i njegovih ukućana, kao i za pokoj duša svih predaka u tom domu. Pšenično zrno u hrišćanstvu je simbol večnog života, smrti i vaskrsenja. Jer kada se seje ono umire i klija, ali iz njega se rađa novi život koji donosi stostruki rod.

Slika

Žito se sprema za sve slave: Ovde posebno naglašavamo da se žito priprema za sve slave. Nažalost, ima u nekim krajevima pogrešna navika da se žito ne sprema za Aranđelovdan, Gavrilovdan i svetog Iliju, jer ti sveci su "živi", kako kažu u tim krajevima. Pre svega svi sveci su živi i od Boga proslavljeni. Znači, za sve slave treba spremati žito. Naši manastiri i crkve koji slave svetog Arhangela Mihaila ili svetog Iliju, pripremaju žito i to mora biti primer kako treba raditi, jer se tradicija i običaji u crkvi čuvaju nepovređeni. Nepripremanje žita, i pored upozorenja crkve, može se u tom slučaju smatrati čak i grehom.

Obred rezanja slavskog kolača i osvećenja slavskog žita: Kolač i žito se la dan slave nose u crkvu na osvećenje. U pojedine domove, ukoliko sveštenik može da stigne i koji to izričito žele, dolazi sveštenik, i u njima osvećuje žito i reže slavski kolač. Kada sveštenik izreže kolač i prelije vinom, onda svi ukućani na čelu sa domaćinom učestvuju u okretanju slavskog kolača, uz pevanje crkvenih pesama. Onda sveštenik lomi kolač sa domaćinom. Ako se kolač okreće i lomi van stola, domaćica na pod prostere manji beli čaršav ili veću salvetu da bi se pokupile mrve od kolača, jer bi bio greh da padnu na pod kuda se gazi nogama

Domaćinovo dvorenje slave: U našem narodu sačuvan je jedan lep običaj, dvorenje slave. Naime, domaćin, na dan slave, obučen u svečano odelo, gologlav, vedar i raspoložen, dočekuje goste i ceo dan ne seda dok sveća gori. Ne seda iz poštovanja prema svetitelju koga toga dana slavi i koji je glavni gost u njegovoj kući, i on stoji pred njim kao u crkvi na molitvi. Ukoliko je domaćin u starijim godinama i fizički nije u stanju da prestoji ceo dan, po njegovom dopuštenju slavu dvori neko od mlađih muškaraca, sin ili unuk. On ujedno brine o posluženju i rasporedu gostiju i o svemu što doprinosi da se gosti osećaju prijatno i raspoloženo. Domaćin na isti način ispraća goste, sa željom da se dogodine opet sastanu u još boljem zdravlju i raspoloženju.

Slika

Slavska trpeza: Pored nabrojanoga što čini slavu: slavski kolač, slavsko žito, sveća i vino, po našem narodnom običaju domaćin priprema slavski ručak koji se obavlja na dan slave. U nekim krajevima se priprema i večera uoči slave, na koju dolaze gosti, i to se zove navečerje praznika. Negde se slavi i drugi, pa čak, i treći dan slave. Odsustvo veronauke uslovilo je da se slava pretvorila skoro isključivo u slavsku gozbu, na kojoj, niti domaćin, niti gosti znaju o pravom smislu i suštini slave, pa čak ništa ni o svetitelju koji se slavi. Pošto se to pretvorilo, dakle, u obilnu gozbu, siromašnije porodice danas nisu u stanju da finansijski izdrže toliki trošak. Podvlačimo ponovo ovde, da je slava pre svega duhovni događaj i doživljaj uz ono što je neophodno za sam obred rezanja kolača, a sve ostalo je stvar volje i mogućnosti svake porodice.

Posne slave: Ovde valja upozoriti na još jedan poguban i štetan običaj, koji se polako iz neupućenosti u nekim našim krajevima, uvlači u naš narod. Naime, kada neka slava padne uz post, ili u sredu ili petak, naprimer Nikoljdan, koji je uvek u Božićnom postu, taj dan se obavezno posti, bez obzira da li porodica iz nekih razloga ne posti taj post. Spremati mrsnu hranu za slavu je veliki i pogubni greh ako je post. Bolje je ne slaviti, nego praviti javnu sablazan i navoditi na greh druge (goste) da mrse na veliki praznik u vreme kada crkva naređuje post. Kad slava padne u sredu ili petak, a nije post, gozba i mrsni slavski ručak može se odložiti za naredni dan. Pogrešno je, kako to neki čine, na dan slave kada je post, "prikazati" na trpezi malo ribe i posne hrane, a posle postavljati i služiti mrsnu hranu. To je svojevrsno licemerje i nije dostojno hrišćanina, Srbina i pravoslavca, pogovo kada se zna da se može čak lepše i jeftinije pripremiti ručak od ribe i posne hrane. Postoji, čak i kuvar sa receptima za pripremanje posnih jela, koga bi trebalo da koriste domaćice koje pripremaju posnu slavu.

Slika

Crkvena slava: Pored svetitelja i slave koju slavi svaka porodica, zajednička slava svih parohijana i vernika koji pripadaju određenom hramu u mestu u kome žive, jeste hramovna slava te crkve. Svaki hram je posvećen nekom svetitelju ili prazniku, i on na taj dan slavi svoju hramovnu slavu. Pošto je hram najveća svetinja u jednom mestu i zajednički duhovni dom i ognjište svih meštana, poželjno je da svi uzmu učešća u toj slavi. Veliki je greh ne otići toga dana svojoj crkvi, pogotovo ako za to nema opravdanog razloga.

Domaćin crkvene slave: Na dan hramovne slave služi se sveta liturgija, zvone sva zvona, oko crkve se nose barjaci (litije) ikone i drugi sveti predmeti i posle trokratnog ophoda seče se slavski kolač. Hramovna slava, takođe, ima svog domaćina. To je jedan od meštana, a može i više njih, koji se dobrovoljno jave. On pripremi kolač i žito, sveću i vino i ako je u mogućnosti i slavski ručak, na koga poziva sve prisutne toga dana u crkvi. Ako on nije sam u mogućnosti da snosi sve troškove slave, u pripremanju ručka učestvuje delom i crkva. Na sečenju slavskog kolača u crkvi, pominje se njegovo ime i imena njegovih srodnika i ukućana. On taj dan, kao i u kući na dan slave, dvori slavu i služi goste. Pred rezanja slavskog kolača, sveštenik pita, ko se javlja za domaćina za narednu slavu. Onome koji se javi, domaćin predaje jednu četvrtinu slavskog kolača, koju ovaj nosi kući i deli sa svojim ukućanima.

Slika


stilkurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE SLAVE – čuvari ognjišta  |  Poslato: 21 Nov 2016, 22:01
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ŠTA ZNAČI SVAKI UKRAS NA SLAVSKOM KOLAČU: I evo da li smeju da se jedu na dan slave (FOTO)

Slavski kolač je najvažniji simbol i nešto bez čega nijedna slava ne može da prođe

Slika

Mnogi ljudi godinama slave i lome slavski kolač, a većina njih ne zna šta znače ukrasi koji se nalaze na njemu. Na današnji sveti dan je prilika da saznate nešto novo.

Krsna slava je odlika srpskog pravoslavlja, kojom se odaje poštovanje porodičnom svecu, zaštitniku svakog doma.

Dan pre slave, domaćice mese slavski kolač, koji potom ukrašavaju različitim oblicima.

U nekim krajevima naše zemlje se slavski kolač pravi i u ranim jutarnjim časovima na sam dan slave.

Slavski kolač je simbol vaskrsenja čoveka.

On se ukrašava figurama od testa, koji su simboli želja za blagostanje porodice.

Slika

Različiti kreativni ukrasi nisu nastali bez simbolike, već svaki ukras ima neko svoje značenje.

Krst i slavski pečat označavaju veru, a golub Svetog Duha.

U obliku pečata od testa, na centralnom delu kolača i na četiri strane u znaku krsta trebalo bi da se nalaze slova ИС ХС НИ KA što u prevedu znači: „Isus Hristos pobedjuje“.

Slika

Na kolaču mogu da se nalaze i drugi ukrasi, koje domaćica pravi od istog testa od koga je napravila kolač ili od posebnog testa koje bi trebalo da bude gušće i lakše za oblikovanje.

Klas žita, grožđe i bure označavaju rodnu godinu. Cvetovi imaju simboliku lepote, a ptice predstavljaju mir.

Slika

Ukoliko se ukrasi prave od istog testa kao i kolač, oni mogu da se pojedu po njegovom lomljenju.

Najčešće se ukrasima prvo služi kum, a zatim ukućani i ostali gosti.

Ako se ukrasi prave od gustog i kiselog testa, onda su oni jako tvrdi i nisu jestivi.

U zavisnosti od običaja kraja u kojem se slavi, ukrasi se ili čuvaju u kući do naredne slave, ili se bacaju u najbližu reku.

Slika


telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE SLAVE – čuvari ognjišta  |  Poslato: 21 Nov 2016, 22:06
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Zdravice za krsnu slavu: Kada pijete, običaj je da ovako govorite!

Kada vas domaćin zamoli da ustanete i nazdravite, red je da ovako održite zdravicu

Slika

Slava je kod Srba jedan od najvažnijih događaja u toku godine. Za taj dan se posebno pripremamo. Svečano se oblačimo, kupujemo darove i odlazimo kod rodbine i prijatelja koji slave.

Kada dođete za bogato postavljenu sofru, i odlučite da nazdravite domaćinu lepo i u stilu srpstva i duhovnosti, evo šta možete da izgovorite tada:

"Ajde bože pomogni, što arno Bog neka daje sreću i zdravlje, na čije smo dobro bogu pomoglo. Slavu slavili, slavu nezaboravili, uvek sve srećno i veselo nalazili, jedno drugog pominjali."

"Ajd' domaćine srećna ti slava, srećan bio slavu ne zaboravio, mnogo godina i leta, neka se rodi pšenica belica i u kući dečica."
Na primer, u zdravici se kaže:

"U čije se zdravlje vino pilo, sve mu zdravo i veselo bilo, rodilo mu i žito i vino, ponajviše pšenica belica i u kući sve muška dečica".

Gost se, prilikom ulaska u kuću, u pozdravu obraća domaćinu rečima:

"Slavio ga (krsno ime) mnogo ljeta u zdravlju i veselju".

Ta želja se izražava i u drugim zdravicama u kojima se na Slavi ne oskudeva:

"Ko je proslavljao ove godine, proslavljao je i do godine, punu i čestitu, sretnu i bogatu, mnogo ljeta, a sve za njegova života, on i njegova deca"...

Na Kosovu, na primer, gosti ispijaju po jednu veliku čašu za zdravlje domaćinovo i svih njegovih ukućana, a isto tako za plodnost (berićet) i napredak svake vrste.
Gost kaže: "Ovu kalenicu ćemo da pijemo za domaćinovo zdravlje. Bog neka da njemu i njegovim sinovima, ćerkama, snahama, unucima, unukama i svemu porodu njegovom zdravlje i sreću ... Svaki berićet u polju i domu, da su mu puni ambari sa žitom, guvna sa slamom i senom, torišta sa ovcama i govedima, kravama i kobilama, bivolicama i volovima, tejacima i ždrebicima ..."

Slično ovome i u Slavoniji je svaka kuća imala svoga patrona kome se gosti i ukućani mole, zajedno sa kumovima i prijateljima, za ekonomski napredak kuće i za zdravlje ukućana. U ovom ceremonijalu ima i druge narodne simbolike.

Koljivo se na primer u nekim krajevima uzima sa obe ruke da bi Gospod oberučke davao zdravlje i napredak u kući i domaćoj čeljadi

Zdravice se inače menjaju unakrst "da bi godina ukrstila sa rodom i berićetom".

Zanimljiva je i jedna zdravica iz Metohije koja glasi:

"Neka se preliju bačve sa vinom, domovi sa žitom i zdravljem, a polja sa rodom i berićetom!"

Pošto se malo otpije, u istu času dolivaju još vina "da mlađi rastu", pa se zdravica produži:

"Ovako za omlađije, neka Bog omladi u domu, u toru i na svakom mestu, neka Bog mladež izvede na dobar put, te neka budu bolji od njihovih starijih".

Srećna krsna slava!


stilkurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE SLAVE – čuvari ognjišta  |  Poslato: 21 Nov 2016, 22:15
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Dan kada bolesni ozdravljaju: Ovako se proslavlja Sveti Aranđel! (VIDEO)

Veliki svetac smatra se čuvarem pravoslavne vere i borcem protiv jeresi

Slika

Arhangel Mihailo je "vođa nebeskih vojski" koji se uvek javljao na mestima na kojima se javljala i Bogorodica, tako da predstavlja nebesku silu i zaštitu na zemlji.

Po crkvenom predanju, anđeo Mihailo je prvi stupio u borbu sa zlim duhom i to ime po crkvenom tumačenju označava "onog koji je kao Bog". Na grčkom jeziku reč "arhi" znači glavni, prvi, a "angelos" znači vesnik, anđeo.

Molitva na Aranđelovdan: Operite grehe sa sebe, oterajte lošu sreću!

Prvi među arhangelima Arhangel Mihailo na ikoni predstavlja se kao borac - vojvoda, sa mačem ili kopljem u ruci, a narodno verovanje smatra da on dolazi i uzima ljudske duše, kad je kome kucnuo čas.

Na ikoni se ponekad predstavlja kako je pobedio Denicu, okovao ga verigama i stao mu nogom za vrat. On se smatra čuvarem vere pravoslavne i borcem protiv jeresi.

Mnoga su narodna verovanja ο ovom anđelu. Kažu da on obilazi sve bolesnike i ako stane kod nogu – nije dobro, a ako je kod glave - bolesnik će ozdraviti.

Slika

Slavi se u jesen, a po narodnom verovanju to je zato što kad su sveci delili uloge, Arhangel Mihailo dobio je jesenje i zimsko vreme - vreme zime i zimskih teškoća. Govori se da u ovo vreme Arhangel luta svetom obučen u prosjaka da izgrdi nevernike i pomogne nevoljnicima.

Jedno narodno verovanje kaže da se prema vremenskim uslovima na ovaj dan, može odrediti kakva će biti godina. Kaže se: kakvo je vreme na Aranđelovdan, tako će biti tokom cele zime i proleća! U nekim krajevima Srbije, ovaj anđeo se slavi i kao zaštitnik stočara jer se veruje da samo on može oterati vukove.

Postoji verovanje i običaj kod mnogih hrišćana koji slave svetog Mihaila, da, pošto ga smatraju živim svetiteljem, ne spremaju žito, što je neopravdano i netačno. Neophodno je pripremiti žito za slavu, jer svi svetitelji i svi umrli živi su pred Bogom.

Da li će Aranđelovdan biti proslavljen uz posnu ili mrsnu trpezu, zavisi od toga na koji dan pada. Ako pada u sredu ili petak, onda treba da bude posna, a žito je obavezno.

"Žito za slavu se ne donosi za sveca već za naše upokojene pretke", objašnjava sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke Gligorije Marković, koji nam priča i kako se slavi Aranđelovdan na službi u hramu Svetog Cara Konstantina i Jelene na Voždovcu.


U video poslušajte šta je još sveštenik rekao o proslavi svetog Aranđela:



stilkurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE SLAVE – čuvari ognjišta  |  Poslato: 23 Dec 2016, 05:12
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Tradicija duga devet stoleća

Srbi su, uči crkva, jedini pravoslavci koji imaju krsnu slavu, njen koncept je postavio Sveti Sava i praktikuje se već devet stoleća. Do promena je dolazilo usled različitih društvenih okolnosti.

Slika
Koncept krsne slave uspostavio Sveti Sava

Pod viševekonom turskom okupacijom u davnim vremenima proslavljanje je i u posne dane moralo biti mrsno ukoliko na slavu nenajavljeno dođu Turci, dok je upaljena slavska sveća sakrivana pod lonac.

U ateističko vreme režim u Jugoslaviji zvanično nije zabranjivao verske obrede, ali je u lokalnim sredinama i po zadatku komunističke partije, motreno na svaku sveću i sve one koji ulaze u crkvu.

Zato su Srbi u SFRJ, koji se nisu priklonili bezbožništvu, iz opreznosti pravili kompromis pa su svetkovinu organizovali kao gozbu bez spoljnih verskih obeležja, dok su iskonske seoske zavetine, "prekrštavane" u "partizanske slave".

Slava je ostala u svesti ljudi i kada su napuštali svoje tradicionalne seoske zajednice u procesima urbanizacije i industrijalizacije - pa je preneta i u gradove. Međutim, usled nedostatka vremena i prostora, kao i brojnih poslovnih obaveza, danas se u gradovima često dešava da domaćini kupuju gotove slavske kolače, kao i da slavu obeležavaju u kafani ili restoranu.

Kupovina gotovog slavskog kolača ne menja osnovnu strukturu slave, smatra prota Aleksandar Sredojević iz Hrama Svetog Save u Beogradu. Ali, ukazuje da proslava krsne slave u kafani nije primerena i često ume da krene u pogrešnom pravcu, kao i da pojedinci pripremaju samo gozbu bez verskih obeležja što, kako je ocenio, "vodi u izmotavanje".

- Slavu treba obeležeti u krugu porodice i skromno. Slava treba da bude skroman i pobožan susret koji približava ljude i ukazuje na duhovnu vertikalu - poručuje prota Sredojević.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE SLAVE – čuvari ognjišta  |  Poslato: 07 Nov 2017, 18:18
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Šta su naši preci spremali za slavu: Ovako je nekada izgledala slavska trpeza

U novije vreme proslava krsne slave dobila je malo drugačiju konotaciju, evo kako je to izgledalo nekada.

Slika

U modernom društvu, krsna slava je dobila nove primese i običaje. Tradicija se negde potpuno izgubila, dok se na stolu svakog domaćina i dalje nalaze slavski kolač, žito, vino i slavska sveća.
Šta je ostalo isto, a šta se promenilo u hrišćanskom običaju slavlja?
Nekada je tradicija nalagala da domaćin po preuzimanju slave koju nasleđuje od oca pozove željene goste i taj poziv se podrazumeva i za naredne godine.
Svaki gost koji dolazi, čestito pozdravi domaćina uz reči "Pomozi Bog, srećna vam slava!", počasti se žitom i vinom i prekrsti.
Svetac je zaštitinik doma i jelo se i pilo u njegovu čast, pokazujući da su dostojni vere i odani hrišćanskim običajima.
Domaćica sprema slavski kolač od vode koja je prethodno osveštana u crkvi. Slavska sveća je bila od pravog voska, kandilo i ulje da se očita molitva sveću, zaštitniku doma i porodice.
Svetkovanje kućnog sveca ili slava, trajalo je po 3 dana. Prvog dana su dolazili kumovi, uža rodbina. Drugog dana, za trpezom se nađu prijatelji, a trećeg, komšije se pozivaju na sitne kolače i kafu.
Šta su to domaćice iznosile na slavsku trpezu?
Predejlo nije bilo dominantno na slavskom stolu, ali ništa manje nije činilo siromašniju trpezu. Međutim, jela su se iznosila redom i svako od gostiju je imao izbor.
Gibanica, ajvar, turšija i ren činili su celinu uz pečenje, podvarak, proju i pogaču. Ono što se zasebno služilo bili su sitni kolači: vanilice, breskvice, rolati, oblande i slatke pite.
Danas je spektar daleko širi i raznobojniji, a tradicija je donekle zadržala svoj primat. Ipak, ono što je činilo slavu nekada tj. slavski sto jesu obroci organskog i prirodnog porekla, danas zbog tempa života, domaćice često pribegavaju kupovnim proizvodima.


stvarukusa

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE SLAVE – čuvari ognjišta  |  Poslato: 20 Nov 2017, 20:01
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Bliži se Aranđelovdan: Ovih 10 stvari morate da imate na slavskoj trpezi!


Slava se sprema u skaldu sa mogućnostima, ali osim sveće, kolača, vina i žita, koji su obavezni na trpezi, taj dan sve domaćice se potrude da pripreme najlepša tradicionalna slavska jela

Slika

Sezona slava je otvorena, juče smo proslavili Đurđic, a sledeća velika slava koja nam predstoji je Sveti Arhangel Mihailo ili narodski rečeno Aranđelovdan, koji se slavi 21. novembra.

Slava se sprema u skaldu sa mogućnostima, ali osim sveće, kolača, vina i žita, koji su obavezni na trpezi, taj dan sve domaćice se potrude da pripreme najlepša tradicionalna slavska jela.

Na trpezi se obavezno nađu hladno i toplo predjelo, glavno jelo i desert, ali ovih deset jela se nalaze na skoro svakoj slavskoj trpezi, pa krenimo redom.

1. Žito
2. Slavski kolač
3. Meza
4. Pita/rolati/slana torta
5. Supa
6. Sarma
7. Pečenje
8. Ruska salata
9. Kolači
10. Torta

Slavski kolač je hleb koji domaćica umesi, a ukućani uz molitvu prelivaju vinom kao simbolom Isusove krvi, zatim ga presecaju. Kolač se pravi u okruglom obliku, a izgled samog kolača zavisi od spretnosti domaćice.

Slika

Ovaj hleb je neizostavni deo srpskog običaja, pa se gosti koji dolaze na slavu, uz kašiku žita i popijen gutljaj crnog vina, posluže i parčetom kolača.

Bogato postavljen slavski sto na kome se nalaze razna predjela lepo dekorisana svakako su sastavni deo slave.

Slika

Od hladnih predjela tu su obavezno meza, uglavnom suvomesnati proizvodi, sir, kajmak, pite i kiflice. U zadnje vreme se na slavama često nađu slani rolati i torte.

Nakon hladnog predjela služi se supa. Nekad pileća, juneća, teleća, ali zna se - makar pola kutlače radi reda, važno je da bude topla.

Slika

Sledi sarma spremljena po tradicionalnom receptu. Svaka domaćica ima svoju tajnu slavske sarme, manje belog luka, više bibera da se bolje "zalije", ali teško da možemo zamisliti slavu da nas već na hodniku ne dočeka miris kiselog kupusa.


Nakon jedne sarme "da ne uvredimo domaćicu" dolazi valjda omiljeno jelo kumova i slavskih zvanica, pečenje. Najčešće svinjsko, ponegde i jagnjeće, ili kombinacija ova dva, a u zavisnosti od navike i broja gostiju.

Slika

Uz pečenje salate su neizostavne. Osim kiselih krastavaca, paprika, kupusa, turšije, ajvara, ruska salata je omiljena kod srpskih domaćica. Ova salata je obavezna, a druge ako se stignu napraviti.

Šlag na tortu - desert neko voli sitne kolače, neko torte. Sitni kolači su veoma popularni, jer su praktični "za u ruku" posebno oni u minjončićima. Od torti su najpopularnije čokoladne i voćne, ali kako iskusni gosti kažu za njima ne zaostaju "kinder" i "puslica" torta.


telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 57 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker