Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 21:39


Autoru Poruka
Gorštak
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 18 Maj 2014, 00:56
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Sep 2013, 21:00
Postovi: 597

OffLine
Astra je napisao:
Ovo su prve lokomotive koje su vozile Srbijom

Prve železničke lokomotive stigle su u Srbiju još 1882. godine, u toku izgradnje prve pruge i korišćene su za vuču radnih vozova pri gradnji

Slika
Lokomotiva koja je vukla prvi svečani voz na pruzi Beograd - Niš 1884. godine imala je maksimalnu brzinu od 55 km na sat
Bile su to dve troosovinske lokomotive iz Nemačke, dostizale su brzinu od 40 kilometara na sat, a po završetku građenja pruge služile su za vuču teretnih vozova.

Inače, prva srpska železnička pruga i to na relaciji Beograd - Niš počela je da se gradi 1881. godine, a “Srpske novine” su zabeležile da je temelj, uz pucnjavu topova i celodnevnu proslavu, udario lično knez Milan Obrenović i to srebrnim budakom.
Koliko si imala godina kad su se vozila u tim lokomotivama.

Prvi svečani voz na toj pruzi krenuo je tri godine kasnije, 1884, a vukla ga je lokomotiva “CS No 1” koja je iz Nemačke stigla neposredno pred otvaranje pruge i imala je maksimalnu brzinu od 55 kilometara na sat. Toj lokomotivi se, u međuvremenu, izgubio svaki trag.

Slika
Parna lokomotiva “Rama” proizvedena je davne 1873. godine. Pretpostavlja se da je dovukla prvi svečani voz u Sarajevo

Međutim, u Požegi u Železničkom muzeju još se čuva jedan od svetskih rariteta - parna lokomotiva “Rama” proizvedena daleke 1873. u nemačkoj fabrici “Kraus” u Minhenu. Spada u grupu najstarijih bosansko-hercegovačkih lokomotiva i pretpostavlja se da je ona dovukla prvi svečani voz u Sarajevo.

Tu se čuva i lokomotiva “Kralj Srbije” koja se još naziva i “Milan” po srpskom suverenu Milanu Obrenoviću, a to je prva parna lokomotiva koja je izrađena na Balkanu. Napravljena je ručno u bravarskoj radionici rudnika Majdanpek 1882, samo su točkovi i osovine nabavljeni iz Engleske, ali se nije mogla pohvaliti velikom brzinom - išla je svega 20 kilometara na sat.

Slika
“Kralj Srbije” ili “Milan”, prva lokomotiva izrađena na Balkanu

Zanimljivo je da je napravljena još jedna ista lokomotiva koju su rudari, po kraljevoj supruzi, nazvali “Natalija”, ali je završila u starom gvožđu.

U Požegi se može videti i lokomotiva “Kostolac”, specifična parnjača koju su zbog dva dimnjaka nazvali “Dvoglava aždaja”, a proizvedena je u Filadelfiji.


Slika
“Kostolac” nazvan još i “Dvoglava aždaja” zbog dva dimnjaka. Saobraćala na prugama Solunskog fronta ispod Kajmakčalana

Ovaj tip lokomotive se koristio za snabdevanje Druge srpske armije za vreme Prvog svetskog rata i saobraćao je na prugama Solunskog fronta u podnožju Kajmakčalana. Iako su bile ratne prilike, zabeleženo je da taj voz na relaciji Vertekop-Subotsko nikada nije kasnio.

Slika
Lokomotiva "Pampurče" za uski kolosek

A zelena lokomotiva koja više od 20 godina stoji ispred zgrade Železničkog muzeja u Beogradu je parnjača iz 1917. popularno nazvana “Pampurče” i saobraćala je prugama uzanog koloseka po Makedoniji.

Slika
Eksponat koji podseća na socijalistička vremena - lokomotiva Titovog Plavog voza

Na platou između beogradske Železničke stanice i Pošte, kao eksponat stoji parna lokomotiva normalnog koloseka koja je deset godina posle rata vukla Titov Plavi voz. Proizvedena je u Mađarskoj; „Jugoslovenske železnice“ su posedovale ukupno 63 lokomotive ove serije, a za potrebe Plavog voza se koristilo njih šest.
Inače Kraljevina Jugoslavije je prema zvaničnim podacima 1931. imala 2.621 lokomotivu i 9.951 kilometar pruga.

Slika
„Leteći Beograđanin“ vozio 146 na sat, ostala samo slika‚

Jugoslovenske državne železnice su tridesetih godina prošlog veka imale veoma neobičnu parnu lokomotivu koja je zbog brzine nazvana “Leteći Beograđanin”. Lokomotiva je proizvedena u Berlinu, ali su joj oktobra 1936. stručnjaci konstruktivnog odseka mašinskog odeljenja železnica promenili prvobitni izgled dajući joj aerodinamičnu formu i pripremajući je za velike brzine. Na probnoj vožnji 1937. godine na pruzi Beograd - Zagreb “Leteći Beograđanin” je postigao, za to vreme, fantastičnu brzinu od 146 kilometara na sat, čime je svrstan u red evropskih superekspresnih parnih lokomotiva. Nije sačuvana.


blic


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 17 Jun 2014, 17:58
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Prva bolnica u Srbiji

Drevna Studenica, čija nepomućena lepota i veličanstvenost u nestvarnom predelu - proplanku podno planine Radočel, iznad reke Studenice koji je za svoju zadužbinu odabrao Stefan Nemanja - Sv. Simeon, odoleva već punih osam stoleća.

Slika

Bolnicu manastira Studenice osnovao je Sv. Sava u vremenu od 1207. do 1216. godine, kada je kao arhimandrit živeo ovde. Kao i bolnica u manastiru Hilandaru, i ova u Studenici bila je uređena po ugledu na vizantijske bolnice. O detaljima njene organizacije govori studenički Tipik iz kojeg se vidi da je bolnička zgrada bila u sklopu manastira.

U ovom Tipiku nalaze se i podaci o mnogim pojedinostima kao što su raspored ležaja za bolesnike, radu osoblja, kućnom redu, načinu spravljanja lekova, postupanju kod masovnog oboljevanja i dr. Prema mišljenju stručnjaka, osnivanje bolnica Sv. Save u Hilandaru i Studenici predstavlja naše uvođenje u evropsku medicinu toga doba. Zaslugom Sv. Save sva tada dostupna znanja i postignuća vizantijske i zapadne medicine bila su dostupna i u ovim prvim bolničkim ustanovama srpske srednjovekovne države, a prema Teodosijevom Žitiju sv. Save vidi se i koliko je Sv. Sava bio upućen u arapsku farmakoterapiju, koju je praktično uveo u upotrebu donoseći razne vrste lekova, balsama i aromatskih ulja sa svojih putovanja iz Jerusalima i Aleksandrije. M. P.


pravoslavljespcrs

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 17 Jun 2014, 18:18
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Istorijat - Prva srpska bolnica

Slika


Razvoj zdravstvene službe na ovom području ima bogatu tradiciju. Počinje iz davnina, još od stvaranja prve srpske bolnice u Manastiru Studenica u XII veku, koja je nosila naziv "Sveti duh". Sava Nemanjić je u okviru bolnice odvojio odeljenje za duševne od odeljenja za telesne bolesnike.

Prvi vodovod i kanalizacija izgrađeni su u Manastiru Studenica 1196. godine, što svedoči o visokom higijenskom nivou u ondašnjem periodu. Druga bolnica je nastala u Manastiru Žiča 1217. godine. Posle II srpskog ustanka 1817. godine osnovana je prva narodna ambulanta Kneževića u Karanovcu (Kraljevu).



Prvi podaci o bolnici

Slika

Prvi podatak o bolničkoj zaštiti na ovom području datira iz 1837. godine, kada je u Karanovačkom garnizonu osnovana mala bolnica. Polovinom XIX veka bila je osnovana i bolnica za lečenje obolelih od sifilisa, koja je potom preseljena kod Raške.
U Kraljevu je 1863. godine osnovana jedna od prvih bolnica u Srbiji u XIX veku, kada počinje organizovano lečenje stanovništva. Prvi upravnik bolnice je bio lekar Jovan sa platom od 37 talira. Prva apoteka dobila je odobrenje za rad 1881. godine, od kada i zvanično počinje razvoj apotekarske službe u Kraljevu. Prvi apotekar je bio Dušan Todorović.



Prva građanska bolnica

Slika


U Kraljevu se tek 1895. godine, odobrenjem Ministarstva unutrašnjih dela, odnosno njegovog Sanitetskog odeljenja, otvara prva građanska bolnica, i to kao privremena sreska bolnica, smeštena privremeno u nenamenskoj zgradi sa 10, odnosno 15 kreveta. Grad i srez dobijaju novoizgrađenu sresku bolnicu sa 50 kreveta, paviljonskog tipa, opšteg smera, tek 1913. godine.
Od 1936 - 1940. godine zapisano je da postoji Bolnica Moravske banovine. Upravnik Bolnice 1940. godine je bio dr Vitomir Govedarević, hirurg, koji je u izveštaju naveo da je izvršeno 800 operacija.


zcstudenica

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 17 Jun 2014, 20:58
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Prvi kaput po evropskom kroju u Srbiji obukao je 1829. godine lekar kneza Miloša doktor Stejić.

Slika
dr Jovan Stejić

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 08 Okt 2014, 20:30
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Prva bioskopska predstava

Slika
KADAR IZ PRVOG IGRANOG FILMA: "Karađorđe", 1911.

Nepunih šest meseci posle prvog javnog prikazivanja kinematografa braće Limijer (Lumière) u Indijskom salonu Velike kafane u Parizu, 28. decembra 1895, u Beogradu je u jednoj sali gostionice Zlatan krst na Terazijama 6. juna 1896. počelo prikazivanje "fotografija oživljenih pomoću kinematografa". Bila je to prva filmska projekcija u Beogradu, toga dana film je zakoračio u Srbiju i na Balkan, a našim ljudima otvoren je novi prozor u svet, svet zabeležen pokretnim fotografijama. Predstavnici fabrike "Braća Limijer" iz Liona Andre Kar i Žil Žiren (André Carre, Jules Girin) zadržali su se u Beogradu 25 dana prikazujući najstarije filmove lionskog preduzeća: Ulazak voza u stanicu, Rušenje zida, Dečja igranka, Kupanje u moru, Pariski bulevar, Riblja pijaca u Marselju i druge. Filmovi su trajali po nekoliko minuta, a predstave su održavane "svakog dana od 4 sah. popodne do 9 sah. uveče, a nedeljom i praznicima ima prikazivanja i pre podne". Ulaznica za odrasle koštala je jedan dinar, a za decu 50 para dinarskih. Gledaoci su bili oduševljeni prikazivanjem ovog "čuda nauke", a nepoznati novinar beogradskih "Malih novina" opisao je filmsku projekciju na kojoj se "...mogu videti snimci stvorova i predmeta u najrazličitijim kretanjima; videće se pokreti kako dete igra; pokreti koje čini železnički voz kad ide, i to sve tako živo prestavljeno, da vam se čini kao da gledate stvarnost, a ne fotografije. Beograđani ne treba da propuste ovu priliku da vide ovaj doista najveći uspeh...". Priliku nisu propustili ni Nj.V. Kralj Aleksandar Obrenović i Nj.V. Kraljica Mati Natalija koji su 16. juna 1896. "...odlikovali svojom posetom kinematografske produkcije kod ’Zlatnog Krsta’..." i kraljevski platili za to zadovoljstvo 300 francuskih franaka! Krajem juna predstavnici "Braće Limijer" su sa svojim projektorom otputovali za Bukurešt.
Od te prve filmske projekcije kod Zlatnog krsta film je postepeno postao sastavni deo svakodnevnog života u Srbiji. Isprva su naši ljudi bili samo gledaoci, ljubitelji kinematografskih produkcija koje su sve češće prikazivali putujući, a zatim i stalni bioskopi, da bi se relativno brzo i domaći ljudi prihvatali filmske kamere u želji da sami snimaju pokretne slike o svome okruženju i da, konačno, proizvode i snimaju "kinematografske komade iz našeg narodnog života i nacionalne istorije".


PUTUJUĆI BIOSKOPI KROZ SRBIJU:

Putujući bioskopi – najstariji oblik prikazivanja filmova u svetu i kod nas – mogu da se podele na dve kategorije: mala preduzeća čiji vlasnici sami obavljaju i posao kinooperatera i prikazuju filmove u zakupljenim prostorijama (kafane, hoteli, magacinske barake) i velika dobro opremljena preduzeća sa sopstvenim šatrama, kolima, mehaničkim orguljama i električnim generatorima koja su obilazila samo veće gradove. Vlasnici su bili pretežno stranci (Nemci, Austrijanci, Česi, Mađari), ali su se u te poslove vremenom uključivali i naši ljudi.
Od 6. marta 1897. Andre Kar ponovo prikazuje filmove u Beogradu, ovoga puta u kafani kod "Hajduk Veljka" na početku Knez Mihailove ulice. Prikazivao je standardni program "Braće Limijer", u Beogradu se zadržao 38 dana, s tim što je nekoliko dana boravio i u Šapcu. Ovaj Karov boravak u Beogradu je posebno značajan jer je on tom prilikom snimio i prikazao nekoliko beogradskih slika (o čemu će biti kasnije reči). Posle njega su, sve češće i češće, u našim krajevima boravili putujući prikazivači. Već poslednjih godina XIX i tokom prve decenije XX veka, pored Beograda, skoro svi naši gradovi su imali priliku da vide čaroliju pokretnih slika – Šabac, Jagodina, Niš, Zaječar, Kragujevac, Valjevo, Požarevac itd. Uz najstarije filmove dokumentarnog karaktera sve omiljeniji postaju "kinematografski pozorišni komadi" – kratke komedije, filmovi jurnjave, "istorijske slike" i drame. Prvi domaći čovek sa projektorom bio je Stojan Nanić iz Zaječara (sin Naneta pekara), koji je bio od rane mladosti putujući zabavljač, "prvi srpski veštak-mađioničar", a od 1900. prikazivao je filmove u svom Prvom srpskom kinematografu. Prvi veliki putujući bioskop koji je svoju šatru podiglo na Malom Kelemegdanu u julu 1904. bio je Elektro-bioskop pozorište braće Karela i Aleksandra Lifka (Aleksandar se 1911. nastanio u Subotici, gde je otvorio stalni bioskop). "Nartenov bioskop" Nemca Georga Nartena je od 1905. do 1908. redovno gostovao u Beogradu, prikazujući filmove i u sopstvenoj šatri, kao i u hotelima "Slavija" i "Pariz". Naš čovek Todor Najdanović iz Negotina bio je vlasnik putujuće menažerije, uz koju je od 1908. prikazivao filmove po gradovima Srbije (Negotin, Zaječar, Požarevac), a sa sopstvenom šatrom gostovao je i u Beogradu. Film je veoma brzo postao najpopularniji oblik zabave širokih slojeva gledalaca – a to je i u svetu i kod nas dovelo do otvaranja stalnih bioskopa.

Slika
Đoka Bogdanović, vlasnik bioskopa "Kasina" i filmski producent


PRVI STALNI BIOSKOPI:


Vlasnici hotela i kafana koji su iznajmljivali svoje prostorije putujućim prikazivačima shvatili su da je ova delatnost unosna, te su počeli da otvaraju stalne bioskope. Prvi je bio Svetozar Botorić, vlasnik beogradskog hotela "Pariz" na Terazijama, koji je krajem 1908. otvorio "Kinematografsko pozorište u hotelu Pariz". Botorićev primer su sledili i mnogi drugi – vlasnik Kasine Đoka Bogdanović, vlasnici beogradske gostionice "Kolarac" braća Cvetković, Evgenije Rajhl, vlasnik Ruskog cara u Nišu itd. Istovremeno, krajem prve i početkom druge decenije XX veka otvaraju se i bioskopi van kafanskih prostora: beogradski novinari i izdavači braća Savić u namenski sagrađenoj drvenoj zgradi na početku Kolarčeve ulice otvaraju 1910. svoj Moderni bioskop; Mihailo Šonda, beogradski industrijalac, 1911. gradi zgradu od cigala za svoj bioskop Koloseum (današnja Zvezda – preko 90 godina ne menja namenu). Uoči Prvog svetskog rata u Kraljevini Srbiji radilo je oko 30 stalnih bioskopa.

PRVI FILMOVI SNIMljENI U SRBIJI:

Zastupnik braće Limijer Andre Kar prilikom svog drugog boravka u Beogradu početkom 1897. snimio je, prema podacima iz štampe, pet filmova: Kalemegdanska šetnja, Tramvajska stanica na Terazijama, Izlazak radnika iz Fabrike duvana, Povratak Kraljev iz Sofije i Svečanosti 22. februara. Za tim prvim kadrovima snimljenim u Srbiji još tragamo, premda su najverovatnije konačno izgubljeni. Kasnije su razni inostrani snimatelji ili vlasnici putujućih bioskopa snimili više dokumentarnih reportaža o kojima zasad znamo na osnovu pisanja tadašnje štampe ili stranih filmskih kataloga (Venčanje Kralja Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin, 1900, Srbija, 1903. i još nekoliko). Za nas je najznačajniji – jer je sačuvan i predstavlja dragocen istorijski dokument – film Krunisanje Kralja Petra I Karađorđevića, dokumentarac od preko 50 minuta koji su u septembru 1904. snimili Arnold Mjur Vilson (Arnold Muir Wilson), počasni konzul Kraljevine Srbije u Šefildu (Engleska), i njegov snimatelj Frenk Moteršo (Frank Mottershaw). Ovaj značajni dokument, poznat i cenjen u svetskoj istoriji filma, Jugoslovenska kinoteka je restaurirala i nova kopija će biti prikazana povodom stogodišnjice tog događaja. Putujući bioskopi često su snimali takozvane lokalne filmove koje bi prikazivali u gradovima u kojima su boravili, pre svega da bi privukli gledaoce. U tome se u Beogradu isticao Nartenov bioskop, koji je snimao i prikazivao mnoge domaće zanimljivosti, npr. Terazije, Slike iz Beograda, Pogreb generala Marka Katanića, Slike beogradskih fabrika, zatim bioskop "Ben Akiba", koji je 1908. snimio i prikazao Korzo u Beogradu, Smenu dvorske straže, Veliku pijacu, Vežbe vojske itd. Posle 1908. godine po srpskim bioskopima se javljaju strani filmski žurnali koji prikazuju zbivanja u Srbiji: Smotra Srpske vojske na Banjičkom polju, Srpska prestonica, Dunav i željezna vrata, Kraljeva poseta Rusiji, Poseta Kralja Petra Turskoj, Kralj Petar u Rimu. Manji deo ovih stranih filmskih žurnala je sačuvan, dok se za ostalim filmovima stalno i uporno traga po svetskim filmskim arhivima. Svakako su filmovi o nama, našim krajevima i zbivanjima privlačili posebno domaće gledaoce i te su slike bile najzanimljiviji deo programa. Stoga je sasvim razumljivo da su i vlasnici naših bioskopa došli na ideju da sami pristupe snimanju domaćih filmskih žurnala, pa su neki od njih, zainteresovani za velike mogućnosti filma, postali naši prvi filmski producenti.

Slika
Terazije sa gostionicom "Zlatni krst" u vreme prve filmske projekcije u Beogradu (zgrada sa tri lučna prozora)


PIONIRI SRPSKE KINEMATOGRAFIJE:

Prvi je to učinio Svetozar Botorić, vlasnik bioskopa "Pariz". On je angažovao francuskog snimatelja Luja de Berija (Louis de Beéry), koji je od 1911. do 1913. snimio za Botorića oko 20 dokumentarnih reportaža, pored ostalog Svečanu predaju starih i prijem novih zastava, Odlazak Kralja, Prestolonaslednika i Princeze Jelene u Petrograd, Trke na Banjici, Letenje avijatičara Đovanija Vidmera na Banjici, zatim veći broj filmova iz Balkanskih ratova. Uz Luja de Berija zanat je izučio i prvi srpski filmski snimatelj Slavko Jovanović, koji je snimio neke od Botorićevih filmova, ali je radio i za druge filmske producente. Do pre dva meseca smatralo se da su Botorićevi filmovi izgubljeni. Međutim, u Austrijskom filmskom arhivu nađen je velik deo njegove filmske zaostavštine (što pokazuje da nikada ne treba gubiti nadu).
Vlasnici Modernog bioskopa braća Savić, Botorićevi konkurenti, angažovali su 1911. mladog Austrijanca Karla Frojnda (Karl Freund, kasnije poznati nemačko-američki snimatelj i dobitnik Oskara za kameru 1937). On im je organizovao filmsku laboratoriju i snimio više dokumentarnih filmova: Sa beogradskog korzoa, Iz Jevrejska male i sa Dorćola, Doček hrvatskih studenata u Beogradu, Uskršnje trke na Banjici i druge. Filmovi proizvodnje braće Savić zasad nisu pronađeni.
Vlasnik bioskopa Kasina Đoka Bogdanović angažovao je 1913. ruskog snimatelja Samsona Černova, koji je za njega snimio veći broj reportaža iz Drugog balkanskog rata i još nekoliko filmova: Otkrivanje spomenika Karađorđu na Kalemegdanu, Sahrana ruskog poslanika Hartviga i druge. Najveći deo materijala Đoke Bogdanovića sačuvan je i doskora je predstavljao jedini celoviti fond srpskih filmova snimljenih pre Prvog svetskog rata.
Braća Cvetković, vlasnici bioskopa "Kolarac", javljaju se 1913. godine kao četvrti beogradski filmski producenti. Za njih je verovatno snimao Slavko Jovanović i u svom bioskopu prikazali su sopstvene filmove: Svečani doček srpske pobedonosne vojske sa srpsko-bugarskog bojišta (1913), Vrbica u Beogradu, Svečani dolazak i zakletva regruta iz Nove Srbije u Donjem gradu (1914). Ni ovi filmovi dosad nisu pronađeni.

PRVI SRPSKI FILMOVI:

Zasad znamo sa sigurnošću da su u Srbiji toga vremena snimljena tri igrana filma. Prvi je bio Karađorđe ili Život i dela besmrtnog vožda Karađorđa, snimljen 1911, za koji se do pre dva meseca smatralo da je izgubljen, međutim, pronađen je u Austrijskom filmskom arhivu. Producent ovog filma bio je Svetozar Botorić, reditelj Ilija Stanojević – Čiča Ilija, a snimio ga je Luj de Beri. U filmu igraju najpoznatiji srpski glumci, a lik Karađorđa tumači prvak Narodnog pozorišta Milorad Petrović. Film je u veoma lošem stanju, te predstoji restauracija kopije i tek će posle toga ovaj prvi srpski igrani film moći da se detaljnije analizira i da se procene njegove vrednosti. Ali, na osnovu kratkih delova, u stvari nekoliko kadrova koji su nedavno javno prikazani (u Jugoslovenskoj kinoteci i preko televizije), možemo da zaključimo da je reč o umetničkom ostvarenju koje po stilu i fotografskim vrednostima ne zaostaje za najboljim stranim istorijskim filmovima onoga vremena. Pronađeni su, takođe, delovi drugog Botorićevog igranog filma iz 1911 – Ulrih Celjski i Vladislav Hunjadi – o kome dosad nismo znali ništa osim da je to "...istoriska drama iz XV veka, igrana od članova Kralj. Srp. Narodnog Pozorišta...", tako da nam i tu tek predstoji novo otkriće.
Botorićev konkurent Boža Savić, suvlasnik i upravnik Modernog bioskopa, realizovao je 1912. treći srpski igrani film toga vremena, melodramu Jadna majka u kojoj je glavnu ulogu tumačila tragetkinja Narodnog pozorišta Emilija Popović. Film je snimio Karl Frojnd, dok drugi autori nisu poznati (jedan od njih je verovatno sam Boža Savić). Ovaj film dosad nije pronađen.
Kako su, dakle, postavljeni temelji kinematografije u Srbiji, na koje se nadovezuje sve što se zbilo kasnije, uključujući i uspehe savremenog srpskog filma? Razvojni put do 1914. je jasan: počelo je u Zlatnom krstu – prodor filma se nastavio preko putujućih i stalnih bioskopa – stranci su prvi snimili i pokazali nam pokretne fotografije o nama – to je zainteresovalo domaće ljude i javljaju se prvi pioniri domaćeg filma u Srbiji: producenti, snimatelji, reditelji, glumci – a sve je to naglo presekao Prvi svetski rat...


Vreme

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 27 Avg 2015, 20:56
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Прву разгледницу послали су Срби

Илустрована дописница појавила се у нас прије него игдје у свијету, у издању Змаја, новосадског листа који је уређивао Јован Јовановић - Змај.

Slika

Сачувани примјерак упућен је у Сомбор 19. маја 1871. године из редакције листа са сједиштем у Бечу. Штампана је у Бечу - типографија Р. фон Валдхајм (R. von Waldheim), а илустровао поручник српске војске Петар Манојловић.

На њој је представљен змај раширених крила који бљује ватру из ноздрва и муње из чељусти. При дну су симболи Оријента и Запада: Босфор, минарети Истамбула, Турчин са лулом, пароброд, тунел, воз, куполе православне цркве, вјероватно у Москви. Детаљан опис са је М. Вернер у тези Прва илустрована дописница - изум Срба.

Илустрација на овој дописници није споредна. Она покрива читаву дописницу и то је аргумент у тврдњи да је ово заиста разгледница. Према томе, прва на свијету. Поштанске саобраћајне карте, потом и дописне карте, ипак, биле су без илустрација све до пред крај XIX вијека, а код нас до 1896. године.

Slika

Сатирични лист „Змај“ покренуо је 1864. Јован Јовановић у Будимпешти. Име је сковано као игра ријечи: 3. мај по јулијанском календару био је дан одржавања Мајске скупштине 1848. на којој су Срби саставили захтјеве о аутономији које су поднијели врховној власти у Бечу.

Све до 1868. године, када је лист пренијет у Нови Сад, у „Змају“ је објављен читав низ илустрованих сатиричних прилога, од којих су поједини представљали изванредне примјере претеча првих стрипова. И посљедњи број „Змаја“, издат у Бечу 1871. године, доноси на насловној страни сличан примјер.

Чика Јова Змај

Јован Јовановић Змај је рођен 1833. у угледној грађанској породици. Основну школу је похађао у Новом Саду, а гимназију у Новом Саду, Халашу и Пожуну. Послије завршене гимназије уписао је студије права у Пешти, а студирао је још и у Прагу и Бечу. За његово књижевно и политичко образовање од посебног значаја је боравак у Бечу, гдје је упознао Бранка Радичевића, који је био његов највећи пјеснички узор. Такође у Бечу упознао се и са Светозарем Милетићем и Ђуром Јакшићем.

Послије завршених студија права, Змај се 1860. вратио у Нови Сад и као један од најближих Милетићевих сарадника постао службеник у новосадском магистрату. Ту се упознао са својом будућом супругом Ружом Личанин. Љубав и срећан породичан живот надахнули су Змаја да напише циклус (збирку) пјесама Ђулићи (од турске ријечи Gül, што значи ружа).

Ипак, служба у магистрату није му одговарала, па ју је напустио и посветио се књижевном раду. Тада је покренуо књижевни часопис Јавор и сатирични лист Комарац. Године 1863. преселио се у Пешту, гдје је радио у Матици српској и као надзорник Текелијанума. Године 1864. покренуо је сатирични лист Змај, чији ће назив постати саставни дио његовог имена.

Године 1870. Змај је завршио студије медицине, па се вратио у Нови Сад, где је започео своју љекарску праксу. Овде га је убрзо задесила породична трагедија: умрла су му дјеца, а потом и жена. Из ове породичне трагедије произишао је низ елегичних пјесама објављене под заједничким називом Ђулићи увеоци.

Домаћа срећа и коб инспирисала је овог пјесника за најљепше стихове које је дао, не само у „Ђулићима“ већ и у својим дјечијим пјесмама, управо у „пјесмама о дјеци“. Њежан и добар отац, чија су дјеца рано преминула, и уман човјек и велики родољуб који зна вриједност подмлатка, он се, нарочито посљедњих година живота, сав посветио стварању поезије о дјеци и за дјецу.

Велики број његових шаљивих и дјечијих песама, штампаних по разним листовима и часописима, изашао је у два издања цјелокупних дјела: Певанија и Друга певанија. Посљедње су штампане збирке: Снохватице и Девесиље. У прози је написао једну пјесничку легенду („Видосава Бранковић“) и један шаљиви позоришни комад („Шаран“).

Змај је и преводио, нарочито из мађарске књижевности. Најбољи су му преводи мађарског пјесника Шандора Петефија (рођеног као Александар Петровић). Поред осталих пјесама, од њега је превео спјев „Витез Јован“. Из њемачке поезије преводи Гетеа („Херман и Доротеја“, „Ифигенија у Тавриди“) и с успјехом подражава Хајнеову љубавну лирику и епиграм и оријенталску поезију Фридриха Боденштета („Песме Мирца Схафије“). Од осталих превода из стране књижевности знатнији су му: „Демон“ од Љермонтова и „Енох Арден“ од енглеског пјесника Тенисона.

Најразноврснији и најобилнији српски пјесник, Змај је уједно и најпопуларнији. Од свих српских пјесника, он је најдубље ушао у народ, био највише читан и највише вољен. Грађанско друштво је вољело његов лак и приступачан изражај. Због те велике популарности стекао је глас највећег српског пјесника, али му критика то нигда није признала, изузев у самом почетку.

Умро је 1904 год. у Сремској Каменици, у Срему. Сремска Каменица је некада носила име Змајева Каменица, у част Јована Јовановића Змаја.


frontalrs

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 21 Feb 2016, 19:54
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Prva čokolada u Srbiji

Slika

Prva čokolada u Srbiji pojavila se već 1897. u Beogradu u prodavnici Koste Šonde. Bila je to „čokolada sa mlekom Olga“, koja se u listu Večernje novosti oglašavala kao: „najbolja od svih čokolada“ (prema rukopisu: Jovo Anđić, Slatki Beograd – kratki vodič kroz istoriju slatkiša u modernom Beogradu). Iz oglasa se vidi da je K. Šonda kao „specijalitete za posluživanje“ prodavao i čokoladne poslastice, praline i đanduju.

Čokolada i čokoladne poslastice pojavile su se u Srbiji samo godinu dana nakon što je 1896. čokolada počela da se na jugoslovenskim prostorima pravi u manufakuri pri jednom manastiru u Brestanici (Slovenija, Krško), za potrebe manastira i okolnog stanovništva.

roda12412dfPrva industrijska čokolada pod imenom Roda, proizvodila se u Srbiji od 1924. u fabrici u Zemunu čiji je vlasnik bio Francuz Danijel Pešmažu (Daniel Pechmajou). Bila je to treća čokolada na jugoslovenskim prostorima, posle one koja se od 1911. proizvodila u Zagrebu u fabrici Union (danas Josip Kraš) i od 1922. u Ljubljani (Gorenjka).

Slika

Fabrika u Zemunu je promenila nekoliko vlasnika, a danas je to fabrika Soko Štark. Čokolada Roda je odavno postala Menaž, ali se čokoladna bananica koju je još 1938. smislio Franja Vaja, koji je čokoladno umeće učio u Mađarskoj i Slovačkoj, i dalje proizvodi po originalnom receptu.

Ubrzo posle čokolade Roda pojavila se još jedna čokolada, takođe sa ptičijim imenom. Bila je to čokolada Galeb koja se od tridesetih godina prošlog veka pa do danas proizvodi u Subotici, u fabrici koja se od 1946. zove Pionir.

„Za generaciju koja raste“ počeo je da se 1972. u Takovu proizvodi Eurokrem po licenci Eurocrem italijanske firme A. Gandola & C. Spa. To je popularni dvobojni namaz sa lešnikom i mlečnom čokoladom.


Slika

Luksuzne ručno rađene čokolade za znalce i sladokusce u Srbiji proizvodi Art Ival (Galerija čokolade Premier), osnovan 1992. godine. Od najkvalitetnijih uvoznih sirovina i poluproizvoda, po sopstvenoj recepturi kreira veoma raznovrsni asortiman, sa prepoznatljivim i karakterističnim proizvodima i originalnom ambalažom.


galerijačokoladers

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 01 Jul 2016, 13:33
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Razglednica je dopisna poštanska karta sa slikom, fotografijom i crtežem na poleđini. Za razliku od dopisnica koje izdaje samo pošta, razglednice izdaju i razne turističke organizacije i izdavačka preduzeća. Standardna veličina razglednice je 10,5 x 15 centimetara.

Slika
Prva razglednica na svetu iz 1871. godine

Prva prava razglednica na svetu štampana je 1871. godine u uredništvu lista „Zmaj“ u Beču. Njen idejni tvorac je geodetski oficir austrougarske vojske, poručnik Petar Manojlović, crtač i kartograf, a nastala je u saradnji sa urednikom Zmaja pesnikom Jovanom Jovanovićem Zmajem. Otisnuta je na kartonu formata dopisne karte u tehnici bakroreza. Najstariju poznatu razglednicu na svetu Petar Manojlović poslao je iz uredništva Zmaja 19. maja 1871.u Sombor.
Prvu srpsku seriju razglednica objavila je 1895. godine knjižara Velimira Valožića u Beogradu. Prva razglednica sa motivom Beograda poslata je 26. februara 1896. godine.

Slika
Prva razglednica Beograda iz 1896. godine

Tokom vremena razglednice sa reprodukcijama umetničkih dela, pejzaža, a naročito slike gradova kao turistički suveniri (uspomene), postali su predmet kolekcionarstva (sakupljanja). Širenje upotrebe razglednica izazvalo je nastanak deltiologije, nauke koja se bavi proučavanjem i muzeološkom obradom razglednica. Deltiologija je dobila ime po grčkom nazivu deltos, koji je označavao malu glinenu pločicu za pisanje.

Razglednica se uspešno opire novim oblicima komunikacije. Pobeđuje ih ljudskom toplinom jer ništa ne može da zameni rukom ispisane poruke na poleđini, koje najčešće počinju ličnim i neizbežnim „pozdrav iz...“.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 01 Jul 2016, 13:59
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Marta (Neškova) Jorgović (1742 - oko 1780) bila je prva devojka u Srbiji koja je, na insistiranje oca, 1755. godine upisala a zatim i završila „Prvu srpsku pravoslavnu gimnaziju” u Novom Sadu 1757, koju su do tada pohađali isključivo mladići. Kako je u školskom dnevniku zapisano Marta je ocenjena kao “česna” i “tščaliva”.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 01 Jul 2016, 14:02
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
PRVA ŽENA ADVOKAT U SRBIJI

Prema mnogim istraživanjima prva žena advokat u Srbiji bila je Marija Popović, supruga pesnika Sime Milutinovića-Sarajlije. Bila je Vukov poštovalac i saradnik na polju jezičke reforme i veliki ljubitelj poezije Sime Milutinovića Sarajlije. Sa Simonom se upoznala u Pešti, gde je studirala i završila pravni fakultet. Posle venčanja 1838. godine u Pešti, preselili su se u Beograd gde je Marija Popović započela svoju advokatsku praksu. Njihovi beogradski dani proticali su u nemaštini i oskudici. Bujna pesnička priroda, Sima se uključio u stranačke borbe tadašnje Srbije, ne mareći puno za materijalno stanje svoje familije. Ni Marija Popović nije zarađivala u svom advokatskom poslu. Odana svojim čovekoljubivim idealima ona je, uglavnom besplatno, zastupala beogradsku sirotinju po sudovima.

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 82 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker