Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 20:03


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Zanimljive crtice iz srpske istorije  |  Poslato: 23 Nov 2014, 02:17
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Evo ko je bio prvi srpski general i ko je bio prvi srpski vojni penzioner

Da sretnete bilo koga na ulici, putu, sokaku, svejedno, bilo kog mesta u Srbiji i da ga upitate da li zna ko je bio prvi srpski general, ko je osnovao srpsku Artiljerijsku školu (tako se u početku zvala Vojna akademija) i bio njen prvi upravnik, ko je bio prvi srpski vojni penzioner… Šta mislite: koliko će ih znati? Osim istoričara, vojnih lica (oficira i kadeta vojnih akademija) i onih koji su pasionirani zaljubljenici u srpsku istoriju 19. veka, verovatno malo ko. Ili gotovo niko.

Slika

I da isto tako sretnete… i da upitate: ko je bio František Aleksandar Zah? Ili bi vas u čudu belo pogledali, nešto natucali i čekali da im to vi kažete, ili bi odmahnuli rukom, okrenuli se i nastavili svojim putem. I, naravno, ponovo osim istoričara, oficira i ostalih pomenutih, drugi malo ko ili, opet, gotovo niko ne bi znao.
A taj čovek, taj František – Franjo Zah, bio je upravo to što biste pitali: ko je bio prvi…
Franjo Zah rođen je 1. maja 1807, a umro 1. januara 1892. godine. Bio je izuzetno značajna ličnost srpske istorije 19. veka. Srbiju i srpski narod zadužio je velikim delima.
Rođeni Čeh, svestrano obrazovan, neprikosnoveni borac za oslobođenje i saradnju svih slovenskih naroda 19. veka. Jedan je od organizatora Prvog sveslovenskog kongresa, održanog u Pragu, 1848. godine. Na kome je od Srba bio jedino Vuk Stefanović Karadžić. A kako je Zah prije toga već boravio u jednoj misiji u Srbiji, nema sumnje da je on na tom Kongresu zastupao i Srbe.
Srbiju i srpski narod Zah je veoma dobro poznavao. U Srbiji je, s kraćim prekidima, boravio gotovo pune tri i po decenije: od 1843. do 1880. godine. I to baš u vreme kad je Srbija vodila ratove za konačno oslobođenje od Turaka. A kod srpske vlade u Beogradu bio je „emisar kneza Čartorijskog i nezvanični predstavnik poljske emigracije“. Srbija se u to vreme uveliko okretala ka Evropi.
I svemu tome ovaj je čovek dao veliki doprinos. Osnovao je Artiljerijsku školu, a rekosmo da je ona bila preteča Vojne akademije, i bio njen prvi upravnik. Bio je prvi srpski general. Bio je načelnik Generalštaba Srpske vojske od 1876. godine, u vreme rata s Turcima. Tada je komandovao Ibarskom vojskom. U tom ratu izgubio je nogu. I bio je prvi srpski vojni penzioner.
Povodom dve stotine godina od rođenja Franje Zaha, Česi su, u Češkoj, organizovali naučni skup o njegovom životu i delu. Organizatori su bili Institut Masarikovog univerziteta u Brnu, Istorijski institut Češke akademije nauka (ogranak Brno) i Južnomoravski okrug (ne srpski, da ne bi neko pomislio). Od Srba je na tom skupu učestvovala i govorila o delu generala Zaha Suzana Rajić, tada docent sa Katedre za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Zar je zaista moguće da su Srbi tako zaboravan i nezahvalan narod!?
Jer u srpskoj istoriji Franjo Zah, taj po ocenama savremenika visokomoralan čovek, nije bio bilo ko. Njegov državno-politički program Srbije, odnosno „Plana Franje Zaha“, kako se zvao taj dokument, poslužio je kao osnova za „Načertanije“ Ilije Garašanina. Osim toga, Franjo Zah je autor knjige „Putopis (s krokijem) kroz Moravsku i Vardarsku dolinu“.
Na Zvezdari, u Beogradu, dobio je i jednu kratku ulicu. Bolje išta nego ništa!


bigportal

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Zanimljive crtice iz srpske istorije  |  Poslato: 04 Dec 2014, 16:52
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
UBIJENO 12 VOĐA I KRALJEVA

Skoro sve sprske vladare smo ubili ili svrgnuli sa vlasti!

Ukoliko se izuzme knez Milan Obrenović, nijedan srpski vladar nije rođen u svojoj otadžbini, u njoj se školovao i preminuo prirodnom smrću na prestolu koji mu je dodeljen

Slika

Evropski narodi su Srbima pripisali epitet “kraljeubice”, a može se slobodno reći da u ovoj karakteristici i ima dosta istine, jer ukoliko se izuzme knez Milan Obrenović, koji je vladao svega 28 dana, nijedan srpski vladar nije rođen u svojoj otadžbini, u njoj se školovao i preminuo prirodnom smrću na prestolu koji mu je dodeljen.

Od 1817. do 1934. godine ubijena su tri srpska i jedan jugoslovenski kralj. S prestola su proterani ili abdicirali u skoro isto vreme Karađorđe (1813), knez Miloš (1839), knez Mihailo (1842), knez Aleksandar (1858), kralj Milan (1889) i kralj Petar II (1941).

Slika

Vožd Đorđe Petrović Karađorđe, obnovitelj srpske države, junak koji je poveo Prvi srpski ustanak i srpsku vojsku u borbu sa vekovnim neprijateljem ubijen je 1817. kod Velike Plane, po nalogu kneza Miloša Obrenovića. Ubistvo je izvršio Nikola Novaković, a organizator je bio, ni manje ni više, nego kum vožda Karađorđa, Vujica Vulićević.

I dok je na Karađorđa krenuo kum, kneza Mihaila Obrenovića su ubila četvorica braće Radovanović, na inicijativu prognane dinastije Karađorđević, pa je tako istragom i utvrđeno da je Aleksandar Karađorđević bio umešan u osmišljavanje ubistva.

Slika

I Karađorđevići i Obrenovići su kroz istoriju imali krvavi vladarski presto. Treba se setiti i da je na kralja Milana Obrenovića pokušano nekoliko atentata, a pokušala ga je čak i jedna žena, Ilka Marković, snaja Svetozara Markovića. I dok su na kralja Milana uglavnom pokušani neuspeli atentati, njegov sin Aleksandar Obrenović i njegova supruga Dragica straviučno su ubijeni 11. juna 1903. Njihovo ubistvo je bila posledica kulminirane zavere pojedinih oficira i prpadnika političkih stranaka.

Retki su srpski i jugoslovenski vladari koji su umrli na prestolu, a da nisu ubijeni ili proterani. Ovom, takođe, možemo dodati i nekoliko neostvarenih atentata na vladare, na primer Ivandanjski atentat na gorepomenutog kralja Milana, koji je umalo odsekao Pašićevu glavu (1899).

Slika

Da se je politički srpski tron tokom 19. i kasnije 20. veka nastavio svoju krvavu i sumornu tradiciju govore činjenični podaci. Od najpoznatijeg atentata u Marseju na kralja Aleksandra I Karađorđevića, koji se odigrao 9. oktobra 1934. godine, prilikom njegove zvanične posete Francuskoj, ta tradicija se i sa savremenim političarima nastavila.

Atentator na kralja Aleksandra Karađorđevića, Vlado Černozemski, pripadnik Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije, usmrtio je kralja Aleksandra s četiri metka.

Slika

Bilo da su želeli dobro ili loše svom narodu, srpske vođe, revolucionari, predsednici i kraljevi su stradali. Tako je, ako se okrenemo novijoj istoriji Zoran Đinđić ubijen 12. marta 2003. ispred zgrade Vlade Republike Srbije.

Ima i onih na koje nije izvršen atentat, ali su svakako poražavajuće završili. Bivši predsednik Srbije i SRJ, Slobodan Milošević, preminuo je 2006. godine u pritvoru Haškog tribunala, a sahranjen je u dvorištu porodične kuće u Požarevcu.

Gorepomenuti, svakako nisu jedini. Ovo je spisak svih srpskih kraljeva, vođa, koji su ubijeni, svrgnuti ili su abdicirali:

- Časlav Klonimirović – ubijen
- Jovan Vladimir – ubijen
- Veliki Župan Stefan Nemanja – abdicirao
- Kralj Stefan Prvovenčan – abdicirao
- Kralj Radoslav – svrgnut
- Kralj Uroš I – svrgnut
- Kralj Dragutin – svrgnut
- Kralj Stefan Dečanski – svrgnut i ubijen
- Car Dušan – iznenada umro
- Car Uroš – po legendi ubijen
- Knez Lazar – poginuo
- Jovan Nenad – ubijen
- Karađorđe – ubijen
- Knez Miloš – proteran
- Knez Aleksandar Karađorđević – proteran
- Knez Mihailo Obrenović – ubijen
- Knez Danilo Petrović – ubijen
- Kralj Milan Obrenović – proteran
- Kralj Aleksandar Obrenović – ubijen
- Kralj Petar I Karađorđević – abdicirao
- Kralj Nikola Petrović – proteran
- Kralj Aleksandar I Karađorđević – ubijen
- Kralj Petar II Karađorđević – proteran
- General Milan Nedić – ubijen
- Premijer Zoran Đinđić – ubijen
- Predsednik Slobodan Milošević – svrgnut, umro utamničen u Hagu
- Vojislav Koštunica – abdicirao
- Boris Tadić – podneo ostavku/skratio mandat


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
vuja kojic
Post  Tema posta: Re: Zanimljive crtice iz srpske istorije  |  Poslato: 07 Dec 2014, 01:22
Korisnikov avatar
SIROTINJA RAJA

Pridružio se: 06 Dec 2012, 23:15
Postovi: 9836
Lokacija: što dalje od nekih ljudi

OffLine
Srbija je posle Francuske bila prva država u Evropi koja je ukinala feudalizam. Sretenski ustav je bio najliberalniji u Evropi.....godina 1835.

_________________
Nije sve u sarkazmu,
ima nešto i u klasičnom podjebavanju.


Vrh
MAD BOOKSELLER
Post  Tema posta: Re: Zanimljive crtice iz srpske istorije  |  Poslato: 07 Dec 2014, 19:12
rang
rang

Pridružio se: 09 Dec 2012, 20:33
Postovi: 6420

OffLine
vuja kojic je napisao:
Srbija je posle Francuske bila prva država u Evropi koja je ukinala feudalizam. Sretenski ustav je bio najliberalniji u Evropi.....godina 1835.

У Србији није постојало ропство! Сваки онај који је био роб у некој другој држави (а тога је било и у 19. веку, а не само у Старом веку), ступањем на тло Србије је постајао слободан. За кнеза Милоша причају разне ружне ствари, али је он подстицао српске имућније људе да сакупљају паре и откупљују робове, где год би чули да постоје. На тај начин ти робови би постајали слободни људи. Када је једном путовао у Цариград, у званичну посету султану, откупио је две ропкиње и довео их у Србију. Чини ми се да је чак и дао мираз да би се у Србији могле удати.
Сетите се само декларативног укидања ропства у Америци и положаја тамнопутих Американаца до ономад. Још 60-тих година они нису могли да иду у исту школу са белцима, да се возе истим аутобусом, да студирају итд. То што је председник ове државе данас полуафриканац ништа не говори о реалном положају ових америчких грађана. Али им то даје право да нагвире преко свачије тарабе пљуну на част домаћина, и не само да пљуну, него и да уђу и ишамарају га и опљачкају...


Vrh
vuja kojic
Post  Tema posta: Re: Zanimljive crtice iz srpske istorije  |  Poslato: 08 Dec 2014, 00:32
Korisnikov avatar
SIROTINJA RAJA

Pridružio se: 06 Dec 2012, 23:15
Postovi: 9836
Lokacija: što dalje od nekih ljudi

OffLine
MAD BOOKSELLER je napisao:
vuja kojic je napisao:
Srbija je posle Francuske bila prva država u Evropi koja je ukinala feudalizam. Sretenski ustav je bio najliberalniji u Evropi.....godina 1835.

У Србији није постојало ропство! Сваки онај који је био роб у некој другој држави (а тога је било и у 19. веку, а не само у Старом веку), ступањем на тло Србије је постајао слободан. За кнеза Милоша причају разне ружне ствари, али је он подстицао српске имућније људе да сакупљају паре и откупљују робове, где год би чули да постоје. На тај начин ти робови би постајали слободни људи. Када је једном путовао у Цариград, у званичну посету султану, откупио је две ропкиње и довео их у Србију. Чини ми се да је чак и дао мираз да би се у Србији могле удати.
Сетите се само декларативног укидања ропства у Америци и положаја тамнопутих Американаца до ономад. Још 60-тих година они нису могли да иду у исту школу са белцима, да се возе истим аутобусом, да студирају итд. То што је председник ове државе данас полуафриканац ништа не говори о реалном положају ових америчких грађана. Али им то даје право да нагвире преко свачије тарабе пљуну на част домаћина, и не само да пљуну, него и да уђу и ишамарају га и опљачкају...
Pored toga je Miloš podelom zemlje seljacima od njih načinio male feudalce što se dalje kroz istoriju odrazilo na to da budemo tako kočoperni, mada nije to pravi izraz. To je uveliko doprinelo onom našem da nedamo nikom na sebe, jel je svako bio vladar za sebe.

_________________
Nije sve u sarkazmu,
ima nešto i u klasičnom podjebavanju.


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Zanimljive crtice iz srpske istorije  |  Poslato: 29 Maj 2015, 00:23
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kobna noć 1903. godine: Kako su ubijeni kralj Aleksandar i kraljica Draga! (FOTO)

Kraljica Draga bila je jedna od najomraženijih ličnosti u srpskoj istoriji, a kraj njene bajke bio je tragičan

Slika


Manifestacija Noć muzeja obeležena je i u Muzeju Srpskog lekarskog društva, a centralna tema bila je noć kada su ubijeni kralj Aleksandar i kraljica Draga. Redakcija Stila posetila je izložbu i prenosimo vam sve što je naša kamera zabeležila.

Maj je u srpskoj istoriji poznat kao mesec u kome su se odigrali neki od najvažnijih događaja koji su promenili tok istorije. Dinastija Obrenović je 1903. godine doživela veliko stradanje.



Na izložbi pod nazivom Kobna noć 1903. godine izložena su dva metka od kojih je jedan usmrtio Dragu Mašin, a drugi je pronađen u sobi atentata. Takođe, u Muzeju Srpskog lekarskog društva prikazan je i obdukcioni nalaz tela kralja Aleksandra i kraljice Drage, koji je slučajno pronađen na zidu lekarske sobe za sudsku medicinu u Švedskoj 1991. godine. Niko ne zna kako je izveštaj tu dospeo.

Obdukcija se vršila u rezidenciji kraljevskog para, na bilijarskom stolu. Nakon toga su u tajnosti prevezeni na Staro tašmajdansko groblje.

Slika
Foto: Stil / Dva metka, jedan koji je usmrtio kraljicu Dragu, a drugi je pronađen u sobi atentata

O ovom događaju snimljena je i TV serija, ali neki delovi tragične noći još uvek nisu poznati javnosti. Evo zbog čega je došlo do ubistva i šta je pisalo u slučajno pronađenom obdukcionom nalazu:

Apsolutistička vladavina kralja Aleksandra, česti državni udari, a posebno ženidba Dragom Mašin i skandal koji je izazvala njena lažna trudnoća 1900. godine, bili su uzroci rastućeg nezadovoljstva u narodu i vojsci, koje je dovelo do atentata, u istoriji poznatog kao Majski prevrat.



U noći između 29. i 30. maja 1903. godine, zaverenici su ušli u dvor, ali nisu odmah mogli da pronađu kralja i kraljicu. Nakon što su pretražili sve prostorije, hteli su da odustanu od svog plana, međutim, ustanovili su da se kraljevski par krije u tajnoj odaji u koju se ulazilo iz spavaće sobe.


Slika

Vrata odaje su razvaljena, nakon čega su zaverenici prvo pucali u kraljicu, a zatim u kralja. Potom su izmasakrirali njihova tela sabljama i izbacili ih kroz prozor, u dvorsku baštu. Ovo važi za jedan od najvarvarskijih događaja u evropskoj istoriji.



Iste noći, obdukciju je izvršio dr Eduard Mihel i dr Demosten Nikolajević, koji su bili šokirani onim što su zatekli. Pročitajte šta je zabeleženo kobne noći:

Slika


stilkurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Zanimljive crtice iz srpske istorije  |  Poslato: 23 Mar 2016, 15:45
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kraljev put bez povratka

Zlokobna predskazanja pred odlazak Aleksandra Karađorđevića u Marselj. U manastiru Savina zvonilo kao da je neko umro, što je bio sudbonosni znak. Kraljica Marija, pripremajući se za ovaj put, ponela je duboku crninu

Slika
Kralj Aleksandar, rad Vlaha Bukovca

NA put u Marselj kralj je krenuo 4. oktobra 1934. godine, sat pre ponoći, s Topčiderske stanice, u pratnji kraljice Marije, kneza Pavla i kneginje Olge. Plan je bio da dvorskim vozom idu do Kosovske Mitrovice, gde su stigli sutradan oko osam sati, a da zatim put nastave automobilima do luke Zelenika u Boki Kotorskoj, gde ih je čekao razarač "Dubrovnik", kojim je sutradan, 6. oktobra po podne, trebalo da krene za Marselj.

Na Topčiderskoj stanici pre polaska bilo je mirno, bez gužve i bez uobičajenih protokolarnih detalja prilikom ispraćaja suverena. Pred ulazak u voz Aleksandar je posvetio desetak minuta francuskom otpravniku poslova gospodinu Knobelu. Vidljivo je bilo da kralj ispod pazuha drži pregršt ozbiljnih francuskih časopisa i novine. Diplomata iz Ke d'Orseja je odmah u šali zapazio:

"Vaše veličanstvo, za put niste izabrali mnogo veselu lektiru?!"

Kralj je, smešeći se, odgovorio:

"Ne osećam potrebu za zabavom, ali sam vrlo radostan što idem u Francusku, gde imam nekoliko prijatelja."

"Ja takvih znam najmanje 42 miliona", odgovorio je gospodin Knobel.

Za kraljevo putovanje kroz zemlju preduzete su samo uobičajne mere predostrožnosti: ministar unutrašnjih poslova izdao je naređenje da se izvrši diskretno obezbeđenje ovoga puta, dok je ministar vojske umoljen za vojničko obezbeđenje železničke pruge Topčider - Kosovska Mitrovica.

Knez Pavle, kneginja Olga i kraljica Marija izlazle sa razarača "Dubrovnik"

Slika

KRALjEVA želja je bila da u otvorenom automobilu prođe kroz Crnu Goru i pozdravi podanike iz kraja u kome je rođen i odakle potiče loza njegove majke, ćerke kralja Nikole Petrovića. Iako mu vremenske prilike nisu išle naruku, on nije odustao od toga da putuje otvorenim kolima, jer je želeo da pozdravi mnogobrojni i znatiželjni narod. Povremeno su naleti vetra šibali lica putnika. Bez obzira na to, Aleksandar je s ponosom pokazivao krajolike kroz koje su prolazili knezu Pavlu i kneginji Olgi, kojima je to bio prvi odlazak u Crnu Goru. Na putu ka Cetinju, jedino su se kratko zadržali u Rijeci Crnojevića, da bi se kralj i njegova pratnja presvukli. Francuska spisateljica Klod Elan u knjizi "Život i smrt Aleksandra I kralja Jugoslavije" tvrdi da je, usput, razgovarao i s predstavnicima lokalnih vlasti i da im je obećao da će doći u lov na divlje patke i pelikane naredne godine.

- Na putu ka Cetinju pratila ih je kiša koja je lila kao iz kabla. Centralni grad Zetske banovine ukrašen ćilimima, ukrasima od hartije i zastavama pružao je tužnu sliku pokislih dekoracija. Aleksandra su poveli do njegove rodne kuće, koja je tada bila oficirski dom. Sa uzbućenjem je pokazivao svom rođaku sobe u kući, obnavljajući uspomene iz najranijeg detinjstva - piše Klod Elan.

MEĐUTIM, mitropolit Gavrilo Dožić, potonji patrijarh, u svojim memoarima daje sasvim drugačiju sliku dočeka kralja Aleksandra u njegovom rodnom gradu.

- Kralj Aleksandar došao je u društvu kraljice Marije, kneza Pavla i ministra spoljnih poslova Jevtića, kao što je obećao da ćemo se videti uoči polaska za Francusku. Dočekao sam ih sa banom Zetske banovine Mujom Sočicom. Kralj Aleksandar se zadržao na Cetinju da se malo odmori. Dan je bio vedar kao retko kad. Sunce je tako toplo sijalo. Nebo je bilo vedro, bez oblaka i vetra. Bio je to pravi sunčani jesenji dan - pisao je patrijarh Dožić.

Nažalost, ovo neće biti jedina kontradiktornost u svedočenjima u vezi sa ovim putem i samim atentatom na jugoslovenskog kralja.

Porodica u tužnoj povorci

Slika

POSLE zadržavanja u Budvi, gde je kraljica svom mužu i roćacima pokazala vilu koja je tek bila izgrađena u Miločeru, Karađorđevići su otišli do Zelenike, gde su se ukrcali na "Dubrovnik".

Uprkos umoru posle putovanja, kralj je imao duže susrete s predstavnicima Herceg Novog i brodskim oficirima. Meteorološki izveštaji su najavljivali loše vreme na moru, a kako kralj nije baš najbolje podnosio putovanje brodom, knez mu je savetovao da odustane od putovanja razaračem i da krene vozom preko Beča ili Simplona. Kralj nije hteo za to ni da čuje.

Pošto nije uspeo da ubedi brata od strica, knez Pavle je insistirao na tome da kraljica Marija odustane da prati muža i da otputuje vozom. Kralj se u ovom ubeđivanju pridružio knezu, a ministru dvora Antiću, koji je bio zadužen da brine o kraljici, Aleksandar je rekao:

"Antiću, jeste li zadovoljni?"

GODINAMA se u dvorskom okruženju pričalo o tome da je, dve godine ranije, poznata ruska proročica Nađa savetovala Aleksandra: "Kralja vreba smrt na točkovima, a kraljica nikako ne treba da putuje vodom." Sticajem okolnosti, kraljica je zbog uzburkanog mora odustala od putovanja brodom, a kralj je, ipak, našao smrt na točkovima automobila. Sve to je možda mitologija koja prati monarhe i kojom se hrani narodna mašta posle nekog velikog tragičnog događaja. Ali ono što je ministar dvora Antić napisao u svom dnevniku ne spada u te slučajeve. Naime, pripremajući garderobu za put, kraljica nije zaboravila da ponese duboku crninu za slučaj nečije smrti i posebnih ceremonija. "Da li sama, ili sa znanjem kralja? Da li spontano, ili posle razgovora o svim mogućim slučajnostima?" - pitao se ministar Antić. "Uostalom, sam kralj je pri odlasku govorio knezu Pavlu o svome testamentu koji se nalazi u dva zapečaćena pisma, jednom adresovanom na kraljicu Mariju, a drugom na predsednika vlade."

Jedan istinit događaj, pre ukrcavanja na brod, mogao bi da se tumači kao zlokobno predskazanje. Kralj je 6. oktobra, u pratnji bana Zetske banovine Muje Sočice i mitropolita cetinjskog Dožića, posetio manastir Savinu, blizu Herceg Novog. Kada su stigli u Savinu, suveren je zatražio da vidi žezlo Svetog Save, ali sveta relikvija je uoči toga dana bila odneta na izložbu u Kotor. Pošto je zapalio četiri sveće, za sinove, ženu i srećan put, prišao je zvoniku, uzeo uže obema rukama i počeo da zvoni. Umesto da zvone dobrodošlicu, zvona su zvonila kao da je neko umro.

- Ova čudna pojava celu je pratnju sledila i na sve prisutne osgavila težak utisak - zapisao je mitropolit Dožić. - Mi smo to naše uzbuđenje sakrili od kralja da ga ne bismo oneraspoložili na njegovom putovanju. Pošto smo ga ispratili do "Dubrovnika", gde se ukrcao, ja sam se sa banom vratio i usput smo u kolima rđavo predviđali kraljevo putovanje, naročito ovaj sudbonosni slučaj s mrtavačkim zvonjenjem. Složili smo se da u životu ima često sudbonosnih znakova koje Bog otkriva ljudima, kao što je bio slučaj s kraljem Aleksandrom u manastiru Savini.

NA RASTANKU, pre no što će razarač isploviti, Aleksandar je bio vedar i dobro raspoložen. Stegao je kraljičinu ruku, zagrlio svoju rođaku i potapšao kneza Pavla, koji mu je kazao: "Do skorog vićenja!"

Kralj je odgovorio: "Ko zna..."

Kraljica Marija je već silazila niz spepenice, ali se odjednom okrenula i vratila nazad. Stala je pred kralja. Aleksandar je zbunjeno gledao svoju suprugu:

"Šta ćeš sad?" - upitao je namah.

Ona je pružila ruku komandantu razarača Paviću, koji je stajao pored kralja, i rekla:

"Zaboravila sam da poželim srećan put kapetanu." Poslednji put je pogledala kralja, i sišla na kej. Da li je kraljica podlegla potajnoj strepnji?

DETALj KOJI JE MOGAO DA PROMENI SUDBINU

POSTOJI jedan važan detalj pre iskrcavanja koji je mogao da izmeni kraljevu sudbinu. Jugoslovenska obaveštajna služba u Parizu dobila je 9. oktobra pre podne obaveštenje iz Italije da će atentat na kralja biti izvršen u Marselju, da su tamo već upućeni teroristi, a jedna njihova grupa ostala je u Parizu za slučaj da atentat tamo ne uspe. Neki francuski istraživači došli su do podataka da je tu poruku kralju preneo generalni konzul u Marselju Lazarević, neposredno pre iskrcavanja:

- Veličanstvo, ne treba da se iskrcavate u Marselju. Dobio sam alarmantna obaveštenja. Nameravaju da vas ubiju - govorio je Lazarević.

Kralj je odbio, ne želeći da obmane Bartua. Uostalom, rekao je, "više nema vremena za povlačenje", a zatim je odlučno dodao: "Ne boji se valjda jedan kralj dvojice probisveta i mangupa."


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Zanimljive crtice iz srpske istorije  |  Poslato: 02 Jul 2016, 22:04
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ono naše, što nekad bejaše: Melem za pašu

Slika
Na početku Prvog svetskog rata u Beogradu je radilo već 20 apoteka

Stipendiju je dobilo više studenata medicine i samo jedan student farmacije, Pavle Ilić. On je 1836, po nalogu Državnog sovjeta i uz kneževu saglasnost, u Kragujevcu osnovao prvu državnu apoteku u Srbiji zvanu Pravitelstvena apoteka.

Otrov ili lek

Protivnici kneza

Miloša su 1838. optužili kneževog lekara i kuma dr Bartolomea Kuniberta i engleskog konzula u Beogradu pukovnika Hodžesa da su otrov blajcuker, nabavljen u apoteci Mateja Ivanovića, stavili u vino koje je dr Kunibert poneo u Kragujevac za krsnu slavu kneževu. Kada je knez od državnog apotekara Pavla Ilića zatražio stručno mišljenje o blajcukeru, obavešten je da je u pitanju lek protiv jektike, tuberkuloze. Za svaki slučaj knez je naterao dr Kuniberta da prvi popije čašu vina koje mu je doneo na poklon.

Zbog povoljnih političkih okolnosti apoteka je ubrzo premeštena u novu srpsku prestonicu, Beograd, i ubrzo je postala glavni snabdevač lekovima ne samo Beograda, već i cele zemlje.

Pavle Ilić je 1861. godine položio zakletvu kao prvi srpski državni hemičar, odnosno direktor Državne hemijske laboratorije u kojoj su se analizirale prirodne mineralne vode. Treću apoteku u Beogradu otvorio je na Dorćolu jedan Zemunac, trgovac i samouki lekar Antonije Delini. Bio je samouki lekar i pravio je meleme.

Pošto je jednom prilikom izlečio turskog pašu, zauzvrat je dobio deo kuće u srcu tadašnjeg Beograda, u Vasinoj ulici, iako je bio austrougarski građanin. Pošto mu se klijentela vrlo brzo proširila, u Beograd je preselio porodicu. Ali, pošto nije imao diplomu farmaceuta, radnja mu je bila često zatvarana.

Njegov sin Andreja, pod pritiskom Miloševog zakona i uređivanja zdravstva otišao je u Minhen na školovanje. Naime, 1845. donet je Zakon o apotekama i akademska titula bila je obavezna. Tek tada je apoteka Delini konačno ozbiljno radila, a Andreju je nasledio sin, poznati beogradski farmaceut Nikola Delini.


Na početku Prvog svetskog rata u Beogradu je radilo već 20 apoteka, a prva proizvodna laboratorija nastala je 1920. godine u sastavu veledrogerije "Mišković i kompanija". Patrijarhalna sredina u Srbiji dugo nije dozvoljavala žene u farmaciji.

Pionir u tom poslu bila je Desanka Ruvidić, koja je diplomirala 1913. godine u Beču, a prva farmaceutkinja u prestonici bila je Savka Kaljević Stefanović, koja je studije započela u Lozani, a diplomirala je posle Velikog rata u Zagrebu. Danas, 180 godina nakon što je Matej Ivanović otvorio prvu apoteku, u srpskoj farmaciji više od 90 odsto zaposlenih su žene.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Zanimljive crtice iz srpske istorije  |  Poslato: 03 Jul 2016, 01:47
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kralj u tramvaju

Do pojave tramvaja, negde pred kraj 19. veka, jedino prevozno sredstvo u Beogradu bili su fijakeri.

Slika
Fijakeri prethodili tramvajima

Glavno stajalište nalazilo se kod nekadašnje Stambol kapije, a potonjeg spomenika knezu Mihailu, na današnjem Trgu Republike.

Fijakeristi su nastojali da sunovratnom vožnjom i paprenim cenama što više zarade, sve dok Beograđanima nije dozlogrdilo. Požalili su se upravniku grada Risti Bademliću, i on je, posle nekog vremena, odlučio da fijakeriste dovede u redu.

To nije bilo lako, jer su oni pružali otpor, svih 266 članova Kočijaškog udruženja štrajkovalo je punih osam dana. Uzalud, morali su da prihvate upravnikove uslove: da nose propisane uniforme, da svakodnevno čiste svoja vozila, da se strogo drže utvrđenih stanica i da poštuju tarifu - dinar za vožnju. Prvi tramvaj sa konjskom zapregom pojavio se 1892. godine. Građani su ga nazvali "varoška železnica". Putnike je prevozio na relaciji Kalemegdanska tvrđava - Slavija i doprineo je širenju gradskog centra.

Naredna pruga ovakvog tramvaja, koja je nastavljala od Slavije do železničke stanice, pomogla je brzom naseljavanju Savamale. Upravo zahvaljujući tome u savamalskoj Karađorđevoj ulici sagrađena je 1905. velelepna zgrada Beogradske zadruge, a u pet godina kasnije u blizini je nikao i hotel Bristol.

"Konjski tramvaji" su bili i turistička atrakcija u srpskoj prestonici. Njime su se često vozili kralj Aleksandar Obrenović i kraljica Draga, uživajući u vožnji. Tada je na prvobitnoj trasi od početne do poslednje stanice vožnja trajala i po 40 minuta jer je "konjski tramvaj" svako mogao da zaustavi na bilo kom mestu, kada poželi da izađe ili uđe. Beograđani su naročito pozdravili otvaranje tramvajske linije za izletište na Topčideru 1894. godine, a iste godine je proradio električni tramvaj.

Gradski prevoz

Belgijanci su bacili oko i na beogradsku javnu rasvetu pa 1896. otkupili pravo na njegovo korišćenje. Opštini nije bilo pravo da stranci zarađuju na njenoj teritoriji i obratila se srpskoj vladi sa zahtevom da se Belgijancima oduzme koncesija. To je i učinjeno 1919. godine. U Beogradu je tada bilo sedam tramvajskih linija, na kojima je saobraćalo 26 kola i 12 prikolica, a ukupna dužina pruga iznosila je 21 kilometar. Uoči Drugog svetskog rata broj kilometara i linija se udvostručio, dok je kola i prikolica bilo čak četiri puta više.
U čaršiji su ga nazvali "čičica", a jurio je tada neverovatnih 10 kilometara na sat. Izgledalo je da dolaze bolja vremena za javni saobraćaj, ali je radost bila kratkog veka. Tramvajskih kola nije bilo dovoljno, niti je bilo strogo utvrđenog reda vožnje. Čekanje je znalo da se oduži, pa bi ljudi digli ruke i zaputili se pešice. Posao sa tramvajima u srpskoj prestonici pokazao se unosnim i grupa belgijskih preduzetnika ponudila je pozamašnu svotu Srpsko-francuskom društvu da otkupi koncesiju za eksploataciju tramvaja. Posle postignutog dogovora 1894. godine osnovana je firma "Tramvaji grada Beograda, bezimeno društvo" sa sedištem u Briselu.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Zanimljive crtice iz srpske istorije  |  Poslato: 04 Jul 2016, 00:24
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
SUSRET SA ISTORIJOM

Kako je Srbija birala


Kako su se naši građani učili demokratiji - vek i po od prvih parlamentarNih izbora. Ustavom iz 1869, na Skupštini u Kragujevcu, započeo pravi parlamentarni život

Slika
Spomenik knezu Mihailu

ISTORIJA srpskih izbora - od onih prvih, održanih po odredbama Trojičkog ustava (donetog u Kragujevcu 1869. godine), pa do skorašnjih dana - istorija je izbornih mahinacija, policijskog terora, hapšenja, ubistava, falsifikata, neprincipijelnih koalicija, demagogije, medijskih blokada... U školi demokratije učimo gotovo vek i po. I naučili smo kako su izbori sasvim nepotrebni ako su - dobro organizovani.

Knez Mihailo Obrenović, koji mnogo duže od jednog veka jaše bronzanog konja na beogradskom trgu, zapravo je svedok političkog sazrevanja ovog naroda. Za života "penjali su mu se na glavu" tražeći malo više demokratije i još kojekakvih prava.

Kad su jednom od ovog "evropejski obrazovanog vladara tražili više zapadnjačkog parlamentarizma", izneo im je jedan akt tadašnje skupštine, i na njemu sve sam "krst do krsta".

- Dokle god ni poslanici ne umeju svog imena napisati, dotle se, bogami, vi mladići uzalud žurite da proklamujete velike slobode - rekao je tada Knez Mihailo.

Knjez je bio pobornik "prosvećenog apsolutizma" i voleo je da govori kako lično poznaje sve obrazovane ljude u Srbiji - "pa ima ih deset, najviše dvanaest"!

- A ustanove jedne zemlje ne prave se za dvanaest ljudi, nego se moraju podešavati prema opštem nivou naroda - objašnjavao je Obrenović mladim liberalima. - A dati parlamentarizam, samo da bi Milovan Janković mogao držati parlamentarne besede, bilo bi neozbiljno!

MNOGO docnije, kada je "uzjahao" bronzanog konja ispred muzeja i pozorišta, bio je na meti demonstranata, navijača i ko zna kakvih nezadovoljnika. Gotovo svakodnevno "su mu se penjali na glavu", kao što su mu se peli i za života, tražeći od aktuelnih vlasti malo više demokratije i još ponešto pride.

DRŽAVNE PARE ZA KAMPANjU
AĆIM Čumić je za izbore 1874. godine osnovao tajni, dispozicioni fond i za izbore potrošio više od 3.000 dukata, što je za ono vreme bila velika suma. Pored toga, primenio je i novu vrstu korupcije: nemilice je davao dozvole za otvaranje novih mehana, što bi se reklo - umeo je s poslovnim prostorima. Svaki novi mehandžija postajao je njegov izborni korteš. Otvorio je toliko novih kafana da se po Beogradu pričalo kako se pobožni ljudi plaše da će jednog jutra i Saborna crkva osvanuti kao mehana prve klase!
Knjeza ubiše, u Košutnjaku, maja 1868. Privremeno namesništvo zakazalo je Narodnu skupštinu za izbor novog kneza, pošto Mihailo nije imao naslednike. Ali kad su tako ozbiljne odluke u pitanju, Skupština obično bude samo dekor. Ministar vojni Milivoje Petrović, koji je sam sebe, po selu iz koga je poticao, nazvao Blaznavac, jednostavno je zakleo vojsku na vernost Milanu Obrenoviću, unuku gospodar Jevrema, rođenog brata Miloša Velikog. Skupština, koja se sastala kraj Miloševog konaka, u Topčideru, mogla je samo da aminuje odluku donetu većom silom od sile glasa, silom oružja, i knez Milan, docnije nazvan "kralj Milanče", stupi je na presto u 14. godini. Do punoletstva, kneževsku vlast obavljalo je Namesništvo (Milivoj Blaznavac, Jovan Ristić i Jovan Gavrilović), sastavljeno od "mladića" s kojima se ubijeni Mihailo preganjao oko "zapadnjačkog parlamentarizma".

Ustavom koji je donet 1869. godine, na Skupštini u Kragujevcu - namerno daleko od prestonice - započeo je pravi parlamentarni život u Srbiji, jer su narodne skupštine, sve do tog ustava, imale saborni karakter.

POSLANICI, prvi put u srpskoj istoriji, odrediše opšte pravo glasa za svakog Srbina "koji je punoletan i plaća danak", i za svoj trud dobiše "na ime dijurme po 15 groša dnevno". Skupština se imala birati na svake tri godine, a kasnije donet izborni zakon bio je više nego precizan:

- Izbori počinju u osam ujutru; kad se prvih dvadeset birača iskupi, izabraće između sebe članove biračkog odbora; svaki birač će javno kazati koga hoće za poslanika; biranje će se vršiti neprestano do zalaska sunca... Birački odbor će zatim sašiti sve tabake redom, a na jednom praznom listu zabeležiće se koliko je koji glasova dobio. Za poslanike narodne ne mogu biti birani činovnici i oni koji u činovnički red spadaju, kao ni penzioneri, ili oni koji primaju izdržavanje iz državne kase, a ni vojnici bilo kog čina - pisalo je u zakonu.

Slika
Namesništvo: Oni su nekad vladali Srbijom

Vrlo lep zakon, "jedan od najnaprednijih izbornih sistema u svetu", ali - život je život. Glavni izborni faktor, u ta davna vremena, bila je - policija. Kako je to zaista izgledalo "na terenu", opisuje čuveni istoričar Slobodan Jovanović:

- Izbori u srezovima su zavisili od policije. Poverenici koji su u srezovima birali poslanike, dolazili su sa svojim kmetovima u ono mesto koje bi sreski načelnik, tzv. kapetan, odredio. Kmetovi su se odmah javljali kapetanu i pitali za koga da glasaju. Narod je još poštovao vlast - i držao da treba birati onoga ko će biti po volji kapetanu; ko bude po volji kapetanu taj će, mislili su seljaci, biti po volji i knezu - pisao je Jovanović.

U selima gde je narod "još poštovao vlast" nije bilo problema, ali u varošima "vlast se nije ustručavala od nasilja, pa ni od kaišarluka", piše dalje Slobodan Jovanović.

- U srezovima, vlada je preko kapetana naređivala ko će biti izabran. U varošima, ona je silom vlasti sprečavala izbor opozicionara... - zaključak je Slobodana Jovanovića o izborima iz 1871. godine.

Skupština, izabrana 1871. godine, predložila je šestoro ljudi, a Namesništvo je, po Ustavu, od njih imenovalo za predsednika Živka Karabiberovića, a za potpredsednika Josifa Pančića, prvog Hrvata srpskog poslanika.

OKTOBRA 1874. raspisani su novi izbori za Skupštinu. Izborima je rukovodio Aćim Čumić. Uoči izbora uveo je novu praksu koja će postati redovna u Srbiji: promenio je gotovo kompletno policijsko osoblje. Od 18 okružnih načelnika, 16 ih je premešteno ili penzionisano. Slično je uradio i sa sreskim načelnicima i pisarima. Pred izbore je hteo potpuno da se osigura, da na svim ključnim mestima budu - njegovi ljudi. Ali nije se uzdao samo u policijski teror, uveo je i druge načine pridobijanja birača.

U Srbiji tada još nisu bile jasno iznijansirane razlike između konzervativaca i liberala. Do 1881. političkih stranaka nije bilo, ali se jasno znalo ko je za vladu, a ko protiv vlade. Čumićeva policija dobila je jasno uputstvo kako ne smeju biti izabrani ljudi koji najviše smetaju. Na primer, požarevački poslanik Aleksandar Nikolajević, Jovan Bošković iz Loznice i dva bivša oficira, Sava Grujić iz Valjeva i Jevrem Marković (brat Svetozara Markovića) iz Jagodine.


Slika
Zgrada Skupštine Srbije u 19. veku, Aćim Čumić je uveo negativnu kampanju

IZBORI iz 1874. bili su prvi na kojima su se rasplamsale partijske strasti.

- Čumić nije mogao da pravi izbore mirno i iz potaje - piše Slobodan Jovanović. - Žustar i jedak, on ih je pravio na kavgadžijski način, koji je izazvao otpor i galamu. U borbu s političkim protivnicima unosio je mnogo lične mržnje i inata. Imao je ljutinu hrta, i na koga je kidisao, toga bi hteo da rastrgne.

No, i pored svih Čumićevih pritisaka i smicalica, u Jagodini je Jevrem Marković ipak izabran za narodnog poslanika. Bila je to prava mala izborna bitka, koju je Čumić izgubio, mada je - i bukvalno - upotrebio i artiljeriju.

Da bi sprečio Jevremovu kandidaturu, Čumić je demonstrativno izveo topove na Crveni breg. Ipak, Jevrem Marković bio je izabran. Ali, "ljut kao hrt", ministar nije odustajao, na prvom zasedanju Skupštine Čumić postaje predsednik vlade i poništava glasanje u Jadru i glasanje u Jagodni. Pohapsio je dvadesetoro Mirkovićevih pristalica i u naknadnim izborima Jevrem Marković ne dobija potrebnu većinu.

VRHUNAC rasplamsanih stranačkih strasti, za vreme ovih izbora Srbija će doživeti u Gornjem Milanovcu. Samo šest godina pošto je u Srbiju uvedeno pravo glasa, demokratija je tako napredovala da je na izborima već pala i prva glava. Na sam dan izbora, i to tri sata pošto je proglašen za narodnog poslanika, iz puške je ubijen Pavle Grković (nikad nije pronađen ubica!). Kao da je suđeno da se na oltar srpske demokratije prinose žrtve.

Posle izbora, Čumić je počeo da nagrađuje one policijske i državne činovnike čijim je radom bio zadovoljan, a strogo kažnjavao one koji nisu ispunjavali njegove izborne instrukcije. Pet okružnih načelnika, pet okružnih pomoćnika, četiri sreska načelnika, 26 sreskih pisara - dobilo je unapređnje.

Premeštajem je kažnjen jedan okružni načelnik, ali i dva okružna pomoćnika, dva sreska načelnika, 13 sreskih pisara... Jedan okružni pomoćnik i tri sreska načelnika penzionisani su. Jer, Srbija je velika tajna!


novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 98 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker