|
Autoru |
Poruka |
Senka
|
|
Vječita sanjalica
Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 45921
|
Dodir
Noćas me u snu tače neka ruka, Ne znam koja, Sasvim kratko, Samo večnost do tri dok izbroja. I od tog dodira dođe do spoja Mene i nekog zvezdanog sveta Ne znam sa kojom od bezbroja Maglina, zvezda i planeta, Sa kojom od duga. Samo nijednoga nebeskog sloja, Nijednog kruga, Ne mogoh se setiti kad se prenuh Sem one ruke Zaboravih sve u trenu.
Desanka Maksimović
_________________
|
|
|
|
|
Nika
|
|
Pridružio se: 09 Avg 2012, 18:34 Postovi: 81 Lokacija: U susjedstvu..:)
|
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
Vesna Parun
|
|
|
|
|
Nika
|
|
Pridružio se: 09 Avg 2012, 18:34 Postovi: 81 Lokacija: U susjedstvu..:)
|
Haljina
Niko ne vidi na njoj tvoje ruke kada prolazim ulicom
Niko ne vidi na njoj tvoje prste kad je vratim kući
Maleno dugme je opet ušiveno i zakopčani svi snovi visoko do vrata
Ja ovu haljinu nežno skidam ja ovu haljinu pažljivo oblačim
Ona za mene moć mađije ima volela bih da tvoje ruke na njoj
mogu da pokažem svima.
Mira Alečković
|
|
|
|
|
Nika
|
|
Pridružio se: 09 Avg 2012, 18:34 Postovi: 81 Lokacija: U susjedstvu..:)
|
Jastuk za dvoje Ovo je pesma za tvoja usta od višanja i pogled crn. Zavoli me kad jesen duva u pijane mehove. Ja umem u svakoj kapiji da napravim jun. I nemam obične sreće. I nemam obične grehove. Podeliću s tobom sve bolesti i zdravlja. Zavoli moju senku što se tetura niz mokri dan. Sutra nas mogu sresti ponori. Ili uzglavlja. Svejedno: lepo je nemati plan. Zavoli trag mog osmeha na rubu čaše, na cigareti, i blatnjav hod duž ulica koje sigurno nekuda vode. Čak i kad ti se čini da ih mi nekud vodimo, one se smeškaju blago i nekuda nas vode. Bićemo tamo negde možda suviše voljeni, potpuno neprimetni, ili javno prokleti. Miroslav Mika Antić
|
|
|
|
|
Nika
|
|
Pridružio se: 09 Avg 2012, 18:34 Postovi: 81 Lokacija: U susjedstvu..:)
|
Kad sam je prvi put video
Radnici koji nikada nisu videli more Kad je sretnu misle da je dan lepši no inače Ta žena taj gigant, ta država u daržavi Kad sam je prvi put video rekao sam: "Eto kako treba da izgleda prestonica jedne zemlje Koja ostaje bez svetla kad ona sklopi oči." Jedina nevina žena koja rađa decu Ta djevuška visoka kao podzemna železnica I lepa kao da uopšte ne postoji. Njenu sobu su razneli mirisi. Ona se šminkala i češljala I to je sve što je uradila za poeziju. Zakleo sam se da ću prećutati njenu prošlost Jer ja sam rođen sa mnogo više prljavština No što ih je ona imala u životu. Već nema u srpskom jeziku reči na koje se mogu osloniti Sa kojima bih poredio njene oči i onda mirno spavao Ima jedna zemlja velika kao njena trepavica Ta neosvojiva Rusija koju je ipak lakše osvojiti. Od njenog poljupca koji mi je poslala telefonom Zapalilo mi se uvo na posti jednoga drugoga grada To famozno to zeleno to gorko uvo Koje je dugo stajalo kao antena na jednoj radio-stanici. Otkidao sam ga i duboko u zemlju zakopavao Ali nije prestalo da me poziva na telefon Svojom telepatskom azbukom svojim visećim mostovima. Na mome srcu kao na gramofonskoj ploči Snimila je sve što je rekla u životu Njene korake, njen smeh i njen kašalj Njena duga šaputanja sa ljudima koje ne poznajem. Gradove u kojima živimo vezuju naša pisma. Ja ne znam za drugo nebo sem njenog kišobrana. Kad me ona voli ne znam od čega živim Ne jedem, zaboravljam da dišem i vrlo često umirem. Visoko u nebu setim se da ne umem leteti Prođem glavom kroz zid i vidim da sam pogrešio Tad zviznem nogom mesec iznad grada I trčeći obilazim mesto gde ćemo imati sastanak za nekoliko dana. Njen najgori ćak gutač ljubavnog plamena sa injem u ušima Tumačim svojoj krvi njeno preteško gradivo. Pun otpadaka kao golfska struja Silazim niz stepenice u zemlju I jedini ne znam za svoju tragediju Taj svirepi podtekst naše ljubavi. O suzo na jastuku Uspomeno na pilota koji nikada nije sleteo Izgubljen u vazduhu.
Matija Bećković
|
|
|
|
|
Nika
|
|
Pridružio se: 09 Avg 2012, 18:34 Postovi: 81 Lokacija: U susjedstvu..:)
|
Kad sam je drugi put video
Kad sam je drugi put video rekao sam: "Eno Moje Poezije kako prelazi ulicu." Obećala je da će doći ako bude lepo vreme Brinuo sam o vremenu pisao svim meteorološkim stanicama Svim poštarima svim pesnicima, a naročito sebi Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima. Bojao sam se da preko noći ne izbije rat Jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak Sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost. Te noći sam nekoliko vekova strepeo za tu ženu tu ženu sa dve senke Od kojih je jedna mračnija i nosi moje ime Sad se čitav grad okreće za Mojom Poezijom Koju sam davno sreo na ulici i pitao: Gospođice, osećam se kao stvar koju ste izgubili Da nisam možda ispao iz vaše tašne. Ja sam njen lični pesnik kao što ona ima i ične ljubavnike Volim je više no što mogu da izdržim Više od mojih raširenih ruku Mojih ljubavnih ruku punih žara punih magneta i ludila Moj snu kao asfalt izbušen njenim štiklama Noći za mene sve duža bačena između nas Ona mi celu krv nesrećnom ljubavlju zamenjuje Moje su usi pune njenog karmina Te providne, te hladne uši to slatko u njima Kad se kao prozori zamagle od njenog daha. Kako je ona putovala pomerao se i centar sveta Pomerala se njena soba koja ne izlazi iz moje glave Sumo vremena šumo, ničega ljubavna šumo Još ne prestaje da me boli uvo Koje mi je pre rođenja otkinuo Van Gog To uvo što krvari putujući u ljubavnim kovertama. U staklenu zoru palu u prašinu Plivao sam što dalje ka pustim mestima da bih slobodno jaukao Ptico nataložena u grudima što ti ponestaje vazduha Radnice po podne na tuđem balkonu Već dvadeset godina moj pokojni otac ne popravlja telefon Već dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih isprava O, koliko ćemo užasno biti razdvojeni i paralelni O, koliko ćemo biti sami u svojim grobovima Još oko nje oblećem kao noćni leptir oko sveće I visoke prozore spuštam pred njene noge Moje srce me drži u zatvoru i vodi pred njenu kuću Gde su spuštene zavese nad mojom ljubavlju Ta žena puna malih časovnika sa očima u mojoj glavi Taj anđeo isprljan suncem, list vode, list vazduha Ljubomorne zveri oru zemlju i same se zakopavaju O, sunce nađeno među otpacima Zuje uporednici kao telegrafske žice Prevrću se golubovi kao beli plakati u vazduhu I mrtve ih krila godinama zadržavaju u visinama Kao što mene njena obećanja zadržavaju u životu. O, siroče u srcu što ti brišem suze Moja nesrećna ljubavi razmeno đubreta Stidim se dok je ljubim kao da sam sve to izmislio Kuca ništavilo na svim prozorima Sve je dignuto u vazduh Samo se još nesrećni pesnici kurvinski bave nadom.
Matija Bećković
|
|
|
|
|
Ameno
|
|
rang
Pridružio se: 04 Jun 2012, 23:55 Postovi: 4606
|
Poslednja
( prvi deo)
Starim, a nije svaki starac mudrac. Kakvo razočarenje. Uzalud se mrštimo Bog i ja, jedan na drugog, nezadovoljni učinkom. Vrhovima prstiju čitam žvrljotine sudbine po svom licu, rezbariju, koja bi u nečem plemenitom mogla biti umetničko delo. Zanimljivo štivo, neopterećeno Božjim zakonima. Zanimljivo, ali beskorisno i meni neshvatljivo.
I kad slediš putokaze lutaš, jer onaj što postavlja znakove, ne zna kud si naumio. Glupaviji za čitav svoj život, saplićeš se, ne primećujući razliku između kamena mudrosti i kamena ludosti. Tražiš put izvan puta, iza znaka, biraš kamen za epitaf sa svojim imenom i žuriš, kao da će kamenje biti razgrabljeno. Na kraju ti pripadne bezimeni, pod kojim umoran zaspiš, bez odgovora na pitanje da li si trebao slediti znakove.
Mada rođen star, teško prihvatam starost. Strah me da neću umeti da napravim igračku od, naizgled, bezvrednih stvari, da neću umeti da izgovorim reč od, naizgled, bezvrednih misli, da neću umeti da umem. Izgubiću sutra, izgubiću danas, ostaće sećanje, a sećanja me strah, jer svega sam se prvi setio. I ovog danas i onog sutra. Od juče ništa nije ostalo, jer sve sam trošio, više nego što je pristojno, čak sam i svete mrve ljubavi prve istresao iz džepa, vadeći maramicu da obrišem isceđene uspomene na kasnije, posnije ljubavi. I tebe sam se prvi setio. Trebala si mi da me ulepšaš, da se u mojim satenskim stihovima prepoznaš, da me naučiš da se smejem, da prohodam... Da prohodam, ne da poletim.
Žurili smo da se zaljubimo, a ljubav ne traži dobrovoljce. Jednostrano proglasi nemir, kad joj dosadi da miruje, ili ratuje. Naoruža slabe samopouzdanjem, uveri ih da je kucnuo čas za sveti nemir i da su baš oni izabrani i posebni. Mi, praznoverni, praznoglavi veterani pohrlimo u prve redove, ne žaleći da u tom nemiru damo i svoj život. Ljubav, ti, ja – Trojni pakt, Trojstvo, Trozubac...
_________________
|
|
|
|
|
Ameno
|
|
rang
Pridružio se: 04 Jun 2012, 23:55 Postovi: 4606
|
_________________
|
|
|
|
|
Ameno
|
|
rang
Pridružio se: 04 Jun 2012, 23:55 Postovi: 4606
|
( drugi deo )
Iskustvo je razumu dostavljalo podatke o našem kretanju, ciljevima, strategiji, pokušalo da dešifruje nežnosti i uništi naše nemirne rezerve. Posustajući pred nadmoćnim protivnikom, razum, kukavički, posegne za tajnim oružjem, pitanjem – Šta će biti kad nastane mir?
Stario sam, a ti si zaplesala u mojim grudima, postala najlepši deo mene i moju monodramu pretvorila u mjuzikl, bez reprize. Ti mladež, ja bora, nesvesni svoje zasluge i krivice što sam ti, ovako smežuran, dodirnuo dušu.
Ljubavi slavnih ljubavnika nisu veće od naše, ali nas nema ko da opeva, ni da oplakuje našu izgubljenu posebnost. Uostalom, sve dobre pesme odavno su napisane, a suze lije svako za sebe.
Starim i što mi je koža veća, više za tebe pod njom mesta ima. Još uvek zbog tvog horoskopa kupujem novine, u nadi da zvezde, kad ne mogu ja, brinu da ne nazebeš i spokojno zaspiš. Ko će, ako neće one, da te čuva od poganih i da ne dopusti da te ljubi gori od mene.
Starim. Bojim se druge smrti, koja mi sleduje kad me zaboraviš. Na prvu, koja me snašla kad si otišla, polako se navikavam. Teško je kad moraš da umeš da umreš, a nemaš od koga da naučiš. Kad srce trne i misli pocrne izgoriš, paleći slike u glavi. Pepeo pepelu... Gde pepela ima vatre je bilo.
I ti ćeš ostariti. Poverovaćeš Bogu, zahvaliti što ti decu nije dirao i moliti da to ni ubuduće ne čini. Kad budeš kupovala sveće, jednu za žive, drugu za mrtve, ako ti, umesto kusura, daju još jednu, nameni je meni i nemoj je paliti. Istopiće se kada je usnama prineseš...
Goran Tadic
_________________
|
|
|
|
|
MeGi
|
|
Born to die
Pridružio se: 22 Maj 2012, 18:51 Postovi: 40996
|
Iz kojeg si ti svijeta - Zeljko Krznaric
iz kojeg si ti svijeta iz kojeg cvijeta dolazis zasto nisi kao i sve druge zene koje prodju kao sjene cija se ni imena ne pamte ciji se dodiri usana zaborave s prvim jutrom iz koje si ti ljubavi iz koje knjige iz kojeg romana kad mi tako bez ikakvog plana bez namjere srce lomis na dijelove i noci mi pretvaras u dane koja si ti zena kad mi pola zivota u tebe stane zbog koje zalim sve ovo sto prebrzo ide sto su jeseni blize i sto mi se suze vide prvi puta jedino si s neba mogla doci jer druge putove poznam i na njima sam s drugima bio sam iz kojeg si svijeta iz kojeg cvijeta nosis taj miris da te volim i nikad ne prebolim
_________________ Od svih super moci mene zapadne da sam dete debil!
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 173 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|