|
Autoru |
Poruka |
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
Federiko Garsija Lorka rođen 1898. u Fuente Vakerosu, provincija Granada, u Španiji, a umro je 18. ili 19. avgusta 1936. Studirao je književnost, slikarstvo i muziku što je sve kasnije došlo do izražaja u njegovom bavljenju scenskom umetnošću tj. dramom. Putovao je širom Španije, ali je posetio i Ameriku, SAD i Argentinu. Tokom putovanja kroz Španiju beleži narodne napeve. U SAD je stigao u doba ekonomske krize pa je tu zemlju doživeo kao svet praznine i teskobe u kojem nema ničeg humanog, već je sve podređeno trci za novcem. Iako se Lorka nije aktivno bavio politikom, za vreme građanskog rata je bio uhvaćen i streljan u avgustu 1936. Ne zna se tačno gde mu je grob. Životopis Lorka je bio sin imućnog andaluzijskog zemljoposednika, nikad nije bio uspešan đak. 1909. se sa roditeljima seli u Granadu. 1919. godine radi studiranja književnosti i prava odlazi u Madrid gde se upoznaje i druži sa mnogim tadašnjim španskim intelektualcima kao što su umetnici Luis Bunjuel i Salvador Dali, što je imalo veliki uticaj na njega. Muziku je studirao kod M. de Feil koji mu je usadio ljubav prema narodnoj pesmi i usmerio ga ka sakupljanju narodnog blaga. U Madridu se takođe upoznaje sa aktuelnim evropskim i svetskim zbivanjima i problemima. Krajem dvadesetih godina postaje depresivan ponajviše zbog neprihvaćanja okoline i prijatelja njegove homoseksualne orijentacije. Bunjuel i Dali zajedno rade na filmu "Andaluzijski pas", koji je Lorka protumačio kao direktan napad na njega. Shvativši problem, njegovi roditelji ga šalju na put po Americi. Od 1929. do 1930. boravi u SAD, najviše u Njujorku, a posetio je i Kubu. Zatim se vraća u novoproglašenu Republiku Španiju. Na poziv svog granadskog profesora, socijaliste F. de la Riosa, Lorka prihvata posao direktora i umetničkog animatora studentskog putujućeg pozorišta La Baraka sa kojim je obišao sve krajeve Španije, od najbogatijih do onih najzabačenijih. Pomoću pozorišta je prikazivao dela španske klasike i sprovodio je ideju o društvenoj ulozi pozorišta. Za vreme izbijanja građanskog rata, Lorka se zatekao u Viznaru u Granadi. 19. avgusta 1936. fašistički vojnici su ga uhvatili i streljali, a telo su mu bacili u neobeležen grob. Frankova vlada je pokušala da uništi uspomenu na Lorku tako što je uništila sva njegova dela, a spominjanje njegovog imena je bilo strogo zabranjeno. Kako je bio među prvim i najslavnijim žrtvama građanskog rata, Lorka je ubrzo postao simbol žrtve političke represije i fašističke tiranije. Karakteristike Lorkine poezije Lorka je počeo da piše stihove kao petnaestogodišnji dečak. Njegovu poeziju karakteriši tri bitne crte: artizam, uticaj tradicije i narodnih pesama i lični, izrazito strastan doživljaj. Pesnik je verovao, u praksi sprovodio, i izjavljivao, čak i kroz neke pesme koje se mogu smatrati njegovom poetikom, da u gradnji pesme vodi brigu i o najmanjem detalju koji obrađuje. Uticaj narodne književnosti u Lorkinoj poeziji je očigledan pri čemu nije akcenat na formi već na temama; pesnik nastoji da kroz pojmove zvuka, boje i pokreta da dušu Andaluzije koja je obeležena znakom tragičnosti i primitivnog duha. Njegov lični doživljaj je nagonski, prepun slutnji i tajnovitosti pa na čitaoca deluje kao nestvaran. Misli se da je u pesmi Romansa osuđenog predvideo vreme i način svoje smrti. Prvu zbirku pesama je objavio 1921. Sledeća zbirka pesama je Poema del kante hondo. Kante hondo je tipična andalusijska narodna pesma obogaćena uticajem Cigana lutalica i srednjevekovnih Saracena, ali Lorka ne podražava bukvalno njene metričke zakone i tipičnu strukturu teksta, već na sopstveni način gradi male kompozicije. Njegova najčuvenija zbirka, kojom je pesnik obezbedio svoju besmr-tnost, je Ciganski romansero. Ova zbirka sadrži sve one, široj publici poznate pesme, iz kojih potiču često navođeni stihovi i lajtmotivi kao što su: Povedoh je do reke Misleći da devojka je, Al' udata ona beše. Ili: Zeleno volim te zeleno. U zbirci Pesnik u Njujorku Lorka je opevao svoje, već pomenuto, negativno viđenje američkog društva. Neki kritičari smatraju da su po stilu ove pesme bliske nadrealizmu, dok drugi pak, misle da je Lorka tu blizak ekspresionizmu. Jedna od poslednjih Lorkinih pesama je: Plač za Sančezom Ignasijem Mehijazom u kojoj je opevao tragičnu smrt svog prijatelja, čuvenog toreadora. Osim pesama Lorka je pisao i drame u kojima opisuje patnju i ljudske strasti, pre svega žena. Njegove najčuvenije drame su: Krvava svadba, Jerma i Dom Bernarde Albe. wikipedia
_________________
|
|
|
|
|
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
NARCIS
Narcise. Tvoj miris i dno reke mirne.
Zelim da uz tebe budem, cvete ljubavi, narcise.
Setnim ti okom kruze vali i zaspale ribe, Ocima mojim leptiri i tice.
Ti majusan a ja velik. Cvete ljubavi, narcise.
Na miru ne ostavljaju ljiljane, andjeoski bele, ogledalo sto ogleda zanose nam iste.
Moj bol i sustinu bola. Narcise?
_________________
|
|
|
|
|
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
A POSLE
Iščezavaju lavirinti što ih vreme stvara.
(Samo pustoš ostaje.)
Iščezava srce, izvor želja.
(Samo pustoš ostaje.)
Iluzija zore i poljupci, sve iščezava.
Samo pustoš ostaje. Pustoš valovita.
_________________
|
|
|
|
|
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
IZLAZAK MESECA
Kad mesec izlazi, zvona nestaju, a javljaju se staze neprohodne.
Kad mesec izlazi, more prekriva zemlju, a srce se oseća otok u beskraju.
Niko ne jede narandže pod punim mesecom. A treba jesti voće zeleno i hladno.
Kad mesec izlazi sa sto jednakih lica, srebrni novčići u džepu jecaju.
_________________
|
|
|
|
|
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
GRAD BEZ SNA
Ne spava niko na nebu. Niko, niko. Ne spava niko. Stvorovi mjeseca njuse i kruze oko koliba. Doci ce iguani zivi da grizu ljude sto ne sanjaju i onaj sto bezi srca razbijena srest ce na uglovima neverovatnog krokodila mirnoga pod neznim protestom zvezda.
Ne spava niko na svetu. Niko, niko. Ne spava niko. Ima jedan mrtvi na udaljenom groblju sto tri godine tuguje zbog suhog pejsaza u kolenu; i dete koje su pokopali jutros toliko da je plakalo da je trebalo pozvati pse da ga zamuknu.
Nije zivot san. Bdijte! Bdijte! Bdijte! Mi padamo po stubama da bi jeli vlaznu zemlju ili se penjemo rubom snega s korom mrtvih dalija. Ali nema sna ni zaborava: meso zivo. Poljupci vezu usta u siprazje novih vena i onaj sto trpi, trpet ce bez prestanka i ko se smrti boji nosit ce je na plecima.
Jednoga dana zivet ce konji po krcmama a pobesneli ce mravi napasti zuta nebesa skrivena u ocima krava.
Drugoga dana videt cemo uskrsnuce osusenih leptira i setajuci krajem spuzava sivih i sutljivih camaca videt cemo kako blista nas prsten i kako teku ruze naseg jezika.
Bdijte! Bdijte! Bdijte! One koji jos cuvaju tragove pandze i pljuska, onog decaka sto place jer nezna invenciju mosta i onog mrtvaca sto ima jos samo glavu i cipele, do zida treba odneti gde iguani i zmije cekaju, gde ceka medvjedje zubalo, gde ceka mumificirana ruka deteta i devina koza sto se opire silovitom jezurom plavila.
Ne spava niko na nebu. Niko, niko. Ne spava niko. Ali ako neko zatvori oci, bicujte ga, sinovi moji, bicujte! Neka bude prizor otvorenih ociju i gorkih rana upaljenih.
Ne spava niko na nebu. Niko, niko. Vec sam rekao. Ne spava niko. Ali ako netko ima nocu odvise mahovine na slepoocnicama otvorite kapke da vidi pod mesecom lazne karte, otrov i mrtvacku glavu kazalista.
_________________
|
|
|
|
|
Nika
|
|
Pridružio se: 09 Avg 2012, 18:34 Postovi: 81 Lokacija: U susjedstvu..:)
|
Želja
Samo tvoje toplo srce, i ništa više. Moj raj je polje bez slavuja i lire, s jednom skromnom rijekom i malenim vrutkom.
Bez ostruge vjetra u hvojama, bez zvijezde što bi htjela listom biti.
Golema svjetlost koja bi bila krijesnica druge svjetlosti, u nekom polju skrhanih pogleda.
Čisti počinak i tamo cjelovi naši, zvonki madeži jeke rastvorili bi se u daljini.
I tvoje toplo srce, i ništa više.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Neverna žena I povedoh nju do reke, devojkom je smatrajuci, no, udata ona beše. Zbilo se na Svetog Jaga, u podesno nocno vreme, kad pogase fenjeri se i zrikavci kad zasvetle.
Na izmaku krajnjih kuca dodirnuh joj grudi snene, što se odmah rascvetaše ko zumbula kite jedre. I šumeli nabori su uštirkane suknje njene kao komad svile što, od oštrica deset secen.
S krunama bez srebra sjajnog naraslo je sve drvece, dok lajaše vidik pasa u daljini, preko reke. Kad predosmo glog i trske i kupina oštre vreže, od njezine punde osta na tlu blatnom udubljenje.
I ja na to mašnu skidoh, ona haljinu sa sebe, ja - opasac s revolverom, ona - prslnik sav izvezen. Ni smilje ni školjke morske nisu takve puti nežne, ni kristali na mesecu takvim sjajem ne trepere.
Bedra njena bežahu mi kao ribe uplašene, do pola hladnoce pune a od pola osvetljene. I po putu najboljemu jezdio sam noci cele, bez stremena i bez uzde, vrh omice te sedefne.
Ne želim, jer covek jesam, da pomenem šta mi rece, pamet zadrava nalaže mi da se time ne razmecem. Prljavu od poljubaca i peska, nju ponesoh s reke; do se s vetrom macevahu ljiljanove sablje bele.
Pokazah se kao pravi Ciganin što zna ko jeste. Ja poklonih kotaricu Njoj od trske ispletene, Al u nju se ne zaljubih, jer udata mada beše, kaza mi da devojka je kad povedoh nju do reke.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
"Ali sta da kazem o poeziji? Tu je: pogledaj. Imam oganj u rukama. Osjecam ga i baratam njime savrseno, ali ne mogu da o njemu govorim a da ne upadnem u literaturu. Razumijem sve poetike; mogao bih o njima govoriti kada ne bih svako pet minuta mijenjao misljenje. Ne znam. Mozda ce mi se jednog dana veoma svidjati rdjava poezija, kao sto mi se danas svidja (kao sto nam se svidja), ludo svidja, rdjava muzika. Zapalio bih Partenon nocu da ga sutradan izjutra pocnem ponovo zidati i da ga nikad ne dozidam. U svojim sam predavanjima katkada govorio o poeziji, ali jedina stvar o kojoj ne mogu da govorim je moja poezija. Ne zato, sto nisam svjestan onoga sto radim. Naprotiv, ako je istina da sam pjesnik po milosti božijij – ili vrazijoj, istina je i da sam pjesnik zahvaljujući tehnici i naporu, i sto hocu da sasvim spoznam sta je pjesma...“
Federico G. Lorca
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Mala pesma o prvom poljupcu
U jutro zeleno hteo bih da sam srce. Srce. U kasno popodne hteo bih da sam slavuj. Slavuj. (Duso, odeni se u boju narandze. Duso, odeni se u boju ljubavi. U jutro zivo hteo bih da sam ja. Srce. A s' veceri hteo bih da sam tvoj glas. Slavuj. (Duso, odeni se u boju narandze. Duso, odeni se u boju ljubavi.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
NOKTURNO
Bojim se mrtvog lisca. Bojim se gaja punog rose. Odoh da spavam . Ako me ne probudis, ostavicu kraj tebe moje hladno srce. Sta to zvoni tamo daleko? Vetar u prozorskim oknima, moja ljubavi! Stavio sam ti djerdane od zornih dragulja. Zasto me ostavljas na ovom putu? Ako odes daleko, moja ce ptica plakati i zelena loza nece dati vino. Sta to zvoni tamo daleko? Vetar u prozorskim oknima, moja ljubavi? Nikada neces znati, sfingo od snega koliko bih te zeleo u svitanjima kad pljusti kisa i kad sa suve grane pada gnezdo.
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 35 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|