NA njen zahtev privremeno vraćeno
  Izadzoh iz Jednosmerne ulice , i stadoh na raskrscu puteva kruznog toka.Na svakom delu raskrsca putevi sa rampama i putokazima.Nisam ni sam , ali zamišljena gomila ljudi , sa pogledima uprtim u nebo ili zemlju , kruzi i puši , mrmljaju  sa samim sobom.Na svakoj rampi VRATAR  , sedi , mirno posmatra , nikud im se ne zuri za njih je vreme vecnost.Stojim na centru , i gledam svetla , crveno, žuto, zeleno . I tako redom do u beskraj , kao metronom samo nekom znan , samo putokaz nekom prikaznan.Vremena otkucavaju , i podne vec prodje . Mozda je i bolje da se vratim kad sve Sagledah . Al avaj ,vec na toj ulaznoj cesti spustena Rampa sa Vratarom  u hladu.Predomisljah se i priđoh , mozda je bolje i da se vratim .Pitah i On mi rece : Ovaj Put , kojim si ušao , je Jednosmerna ulica , povratka ovuda nema , jedino da probas prvom levom , ako te puste  nazad, pa  kroz Lavirint da se vratiš ,a zato  da  Uši  nemas , i ljubav da zaboraviš.Ne razumeh , podjoh dalje , kad na Prvoj Levoj , tabla stoji >ZIVOT , SLED , smrt< , Priđoh , Drugom Vrataru , na spuštenoj rampi Lavirinta , upitah ga  da prodjem . Dok na to mi on odgovori : Mozeš ući , al cena Ti pise na Tabli , ako nađes put , mozda dobiješ i Sled .Kocka je velika , rekoh sebi , i našto mi Sled , kad vec pobegoh od njega .Pođoh i priđoh drugoj  ulici, i svugde pa i tu , rampa spuštena , Vratari mladi , muško i žensko  , s  osmehom  na licu u rukama ključeve vrte. Čitam da  na Tabli piše "Izgubljena Mladost" . I pitah ih ,  kolika je cena VRATARI da ovim putem prođem ?, Na što mi oni odgovoriše : Da bi te pustili  unutra , donesi nam Mandragoru !. Avaj ,gde sad ,aman  naci Mandragoru . Kud i kako ,samo  raskršca gluva , ni drveta ni hlada , a ja  pođoh samo sa torbom, i kriskom hleba u njoj .Ni cekina , srebrnjaka , ni kišobrana da me nocu krije .Moram dalje , sveta je puno , al PONEKO ipak nekud' prodje .Idem dalje , i dođoh  do do treće rampe . Astronom  sedi , na stolu mu knjige ,a  na  beloj tabli pise >Put Srece< , stadoh , i pitah  :Koja je "čitachu zvezda"  cena , da na ovaj put uđem ? Čitac zvezda  , gladeci dugu usku bradu , smireno mi rece : Reci nam kad si rođen , pa ako te ima u ovim knjigama ,SlOBODNO mozes uci .I rekoh mu . Gledaše i pregledaše .U   knjigama  me ne Nađoše . I opet ga  zamolih , da još jednom vidi  , da se mozda nije  neka brojka zagubila , izbledela , i  opet me ne Nađose . Vec , umoran ,bez volje , krenuh dalje ,al  s mišlju da putevi postoje i radi nas . Dođoh tako i do četvrte Table >Znanje i Moc< ,slova silna , mocna da  vec  sam naziv mi se dopade .  Priđoh  Mudracu   , u hladu   kod rampe .Upitah ga ? : Koja je cena postovani MUDRAČE  da se  ovim putem ide  ??, A Mudrac mi priđe i reče : Ako nam kazeš nešto sto MI ne  ZNAMO , pusticemo te ovuda, ako kazšs nešto sto znamo , obrnućemo te  i svezati  , i nikad   te nećemo pustiti...  Stadoh , glavu da bistrim , vec mi se  milon misli  roje . Šta da izustim , da ne grešim ,šta  gubim ili dobijam. Toliko znanja , a sad nigde ništa  , čak ni vizije ni pomisli . I učhas,  taman se setih Toga , sto mišljah da samo Ja znam ,,, da je samo Moje, od mojih misli dato  , kad usta mi stoje ,usne se  slepiše  ,  ne Daju mi da se otvore.DOBRO je , rece Mudrac , Vrati  se slobodano  i idi . Mi to odavno znamo , i misli TI PROČITASMO, zatoje  bolje št ništa ne reče  . Ipak malo srećan , pa slobodan , krenuh dalje , do velike zlatne Table ,a  čitam i kao i da znam ,   >Bogatstvo i Slava<. I stoji na rampi , Carinik, Bankar i Vitez . Mada ne verujem i bez zavisti  , ali opet priđoh da   pitam za cenu i tog puta ?.Sve troje , kao da  gledaju jedan u drugog ispod oka  ,  tiho , kroz šapat  rekoše  : Vidis one tamo što stoje na Kružnom Toku , Uzmi Im sve sto imaju , i sa sobom i u sebi , te NAM  to donesi,  i ućićeš ovuda .I strah me obuze , od  mraka iz njihovih očiju . Sklonih se unazad , koracima sporim , s ogorčenjem na rđavost njihovu. Odgurnuh se dalje sto brže  , kad vec na sledecem putu nova Tabla na kojoj pise >Veruj<Prilazim , vec sa umornom  nadom , sedom Starcu  . uz iskreno poštovanje.  Upitah ga , :da tim putem sledim .Sedi starac s milošću i razumevanjem mi blago  reče : Prvo dobro pogledaj  sa   vrha ovog  kamena ,   pa ako hocu   i mogu , nek krenem .Kad ono , s vrha kamena ,pokraj puta , u dolini  , plovi reka usijane lave ,dok na  na drugoj strani , odzvanja prelepi Poj Monaha , spokojstvom duse i iskrenom verom  . Ne pokolebah se , ali opet priupitah Sedog Starca , :Kako da pređem  na drugu stranu , koji su mostovi  ovog puta ?. Našto mi ON odgovori :Ako  Verujes , Preletećes , pak ako izgubiš veru,  nad lavom ćes pasti ... DA , I Verujem , ali samo sam u Snu leteo ,s rukama ka zvezdama , ali  ne na javi .O kako  treba da ti vera bude jaka da san postane i java .Nerado i malo posramljeno se povlačim , i opet na Kruzni Tok .Još  DVE table vidim , blizu su  al i Sunce se sprema da sneva. Ne odustajem , hodom užurbanim, klecavim,  dodjoh do ulice cvetne gde na Tabli pise >LJUBAV <. prilazim , s osmehom , čak i  čuperka na kosi. Kad tamo  Dvoje ,  u leprsavim haljinama, zagrljeni, svetlih očiju ,  na rampi sede . Uz radostan pozdrav , umiljavam  se i pitam ko  radoznalo  kuče , dal' tu nekako  prođem .O sad čuda , odmah REKOŠE  "ISPRUZI nam  RUKU , pa ako u dlanu slikovnica piše , otvorice  se katanci ovog puta  . Pružih  Dlan ,Gledaju , miluju  , vrte i   pipaju .Eh ,  "Ne Možes TI ući ovim putem , dlan ti je topao  ,iskren  i željan , ali SVE sto PRIDRŽIS ti ISPUSTIŠ.Ovo je put za druge , za one koji ne ISPUŠTAJU  , vec sve ZADRŽAVAJU , i ljubomorno stiskaju . Kud , ni tud ,   kud , ni svud  , Ni sam ne znam , samo jos  taj put Bez Rampe , Bez Table i Natpisa , bled i čudan .I SVI  stoje tu , cela svita neodlučno hoda . Samo neka baba , krezava sedi i plete pletu ko zna od vremena kog  .O kako vec umoran , dal sam jedini još što pitam  : Kuda  li  vodi ovaj put  kad su ulice u magli, ima li i on neku cenu kad  svi tu stoje ? I ,isprva podugo  ćuti , a zatim pogleda me na  kratko , s izboranim licem,  i reče :Niko ne zna kuda vodi ovaj put , i ko god je ušao vratio se nije , ko hoce nek proba možda i UspiJe .    Svi čuju , sad se usuditi nije , ko čekalice , vracamo se na Kružni Tok , da po novom danu Sunce nas ogrije . Crveno, Zuto , Zeleno , smenjuju   se boje, ko metronom , i svi puse  stoje  kruže u krug. 
		  	
  
    	  	 |