OkoLokoLe pa kroz moj objektiv... • Srbija Forum

Jucer sam ponovo sjela u auto i kao da sam prvi put na ovom kontinentu u ovoj zemlji i u ovom gradu..a vec sam tu vise od godinu dana.
Sve mi je kao novo..doduse, putem kojim idem od kuce do posla su standardni prodavaci svega i svacega na ulici i mnoge od njih prepoznajem a i oni mene…ali u mjesec dana koliko sam bila odsutna dosta se promjenilo pa cak i neki novi prodavaci sa nekim novim neobicnim stvarima na ulici…Jutros sam vidjela one sto prodaju pse drzeci ih u rukama..prije su to bili mali psici, ali ovi danas imaju velike pse…
Kazu da ih najcesce kupuju kinezi (naravno svi znamo za sto) ili oni koji su za zastitu zivotinja i koji znaju kako ce psi zavrsiti ako ih oni ne kupe…Tu je i onaj ‘stari’ prodavac koji vec godinu dana prodaje samo jedan jebeni kais i svaki put mu se nasmijem iz auta jer mi je nemoguce da ga nije prodao u godinu dana..A i to je sigurno neki paravan..ko zna cime on trguje. Naravno neizostavni su prodavaci hrane, voca i povrca, pa oni sto na glavama nose i po nekoliko skoljki jaja, sto kuvanih sto svjezih, pa oni sa francuskim kiflama i njihovim puterom pa ako zelis da kupis..on stane spusti onu korpu s glave, namaze ti u francuz tog maslaca, platis i svi sretni…tebi tezi trbuh a njemu laksi teret na glavi …. Vidjela sam neke nove reklame na zgradama koje ih cine malo manje ogavnima…to je veliki paradoks jer obicno kod nas te reklame upropaste izglede zgrada i cijelog interijera..ovdje to izgleda svjetski…
Stala sam kod agencije avio kompanije koja nije daleko od mog ureda..nekih 10-15 minuta hoda, i rekla sam vozacu da me ne treba cekati..doci cu pjeske do posla kada zavrsim. Panicno je pokusavao da me ubjedi da to nije pametno i da ce me cekati, dok sam ja ponavljala da ne zelim i da je slobodan.
Afrikanci..tako lijeni i tako spori..Oni vole dugacku i kompliciranu proceduru, vole da se prave vazni i da se potpisuju na million papira..tako je izgledala i procedura u avio-kompaniji…Pet papira i na svakom je napisao moje ime i prezime i broj telefona, ali je svakim novim papirom morao ponovo pogledati u moj pasos radi imena i prezimena i pitati me za broj telefona i adresu opet. Ono sto sam naucila sa sigurnoscu i sto bih savjetovala svakome ko putuje u Africu…naoruzajte se strpljenjem..sve je usporeno i sve je drugacije i za sve vam treba jako puno strpljenja…
Izasavsi na ulicu krenula sam put do posla…million i jedne oci su bile uprte u mene, neki su samo odmjeravali, neki su samo prosli , ima i onih koji su se nasmijali,neki su stali i blenuli….ali ja osmijeh nisam skidala jer to je oruzje za njih. Kada ne pokazujes strah i slobodno pokazujes odusevljenost ili sokiranost…Postane ti jasno da sam ja njima kao sto su i oni nama u nasim gradovima…prihvatis to i ides dalje.
Dosla do ureda i javila se prvo vozacu koji mi je rekao..nemojte Madam vise molim vas hehe.
Kazu inace za nas da smo spori i da je kod nas napredak i implementacija svega jako usporena posebno kada je rijec o napredku i prihvatanju nekih boljih promjena…Mi smo za njih Njemacka ja to cesto kazem i ostajem pri tome. Otisla sam odavde prije kraja godine i ostavila neke predmete i stvari koje treba da se rijese…vidim na tabli stoje isti predmeti nerijeseni naravno, jer su oni pisali na papiru moje instrukcije kako se to treba raditi i izgubili su papire… ( iako im je objasnjeno million puta prije toga).Oni ne pamte, oni bas postuju onu da budala pamti a pametan pise..ali treba uvesti jos jednu za onoga koji gubi napisano.
Tesko prihvataju promjene…asfalt je lijep i beton je krasan, trotoari su super , ali oni vise vole hodati, gaziti i voziti po makadamu..Tako se osjecaju kao da su kuci. Sjecam se kada mi je jos kod mog dolaska ovdje prije vise od godinu dana kolega rekao da je bilo jako tesko voziti velikim bulevarom sa osam traka, jer niko nije kapirao da je tih 8 traka za 8 auta…kod njih vazi pravilo uguraj se i budi trinaesto auto ..te bijele linije na cesti su glupost…ali kada dodju u sporedne makadamske ulice..tu su sefovi..Ne stede auta, jer svakako je sve krs i vazno je okititi auto sto bolje unutra, sa sto vise igracaka i cupavaca..nije vazno da li je retrovizor tu ili nije,kao ni da li sirena radi ili ne radi..vazno je da se prozor moze otvoriti i ruka vani izbaciti.
Jos uvijek pa cak i nakon godinu dana meni je sve to jako cudno i sokirajuce iako sam prihvatila…i sada me nasmijava sve to.
Ono sto je cudno ali nekako i normalno..oni vole to svoje.
Kroz ovaj posao sam upoznala mnogo ljudi odavde jos prije mog dolaska ovdje, koji su posjetili Europu i bili su sa mnom u Njemackoj na nekim seminarima koji su trajali po mjesec dana pa smo u sklopu njih imali organizirane i neke ekskurzije i izlete po njemackim gradovima…Svi onako lijepi, napucani, uredni, … kulturni gradovi.
Svi redom su jedva cekali da se vrate u svoju zemlju u svoju kucu…Vecina njih zivi u nikakvim uvjetima…cesto sam ih vozila kuci i niko mi do sada nije rekao e ja tu zivim..uglavnom je to, e mozes mi stati tu..tu sam ja blizu..Srame se pokazati gdje zive jer su vidjeli kako je to kod nas tamo negdje miljama daleko…Ali svi su redom govorili jedva cekamo svoju Kinshasu. I nisam znala ni imala ideje u glavi sta jedva cekaju dok nisam dosla i vidjela sve ovo ovdje…i nekako je lijepo sto su tolike lokal patriote, ali nekako mi logicno da covjek zudi za boljim. Onda sam povezala..mi smo disciplina za njih, cistoca, pravila pravila pravila..koja su nas udavila. ( cini vam se suludo da mi pricamo o redu radu i disciplini, ali tako je).
Oni su opusteni..onaj sa pocetka teksta sto nosi skoljke jaja na glavi on plese noseci taj teret na glavi, cuvari u mom kompleksu gdje zivim su sretni sa maleckim televizorom oko kojeg se okupi njih 5 i plesu i vrte onim guzicama..djeca na cesti spavaju, ali su tokom cijelog dana rasplesani i pjevaju…Svi plesu !!! To je ona ljepsa strana…..puno plesa i muzike….zivi se od danas do sutra.
Nikada necu moci ni ispricati neke situacije…ponavljam ih ponekad po vise puta sebi u glavi kako bi ih zapamtila i zao mi sto sam nekada sama u autu i sto nemam kome da kazem kada uocim neku situaciju..a vec iducom situacijom zaboravis na onu prije..Sve je nekako cudno lijepo, cudno ruzno, cudno sokirajuce…opijeno.
I oni su takvi…rade kao da su opijeni..usporeni su stalno i samo bi spavali, kao sto rekoh lijeni su jako jako…ne mogu se pohvaliti sa pamecu ni sa logikom..generalno mentalni sklop je drugaciji skroz..ali skroz od naseg. Kada kazem naseg mislim na europski, cak je nebitno da li se misli na Bugarsku, Sloveniju, Luxemburg ili Dansku…

Mnogi koji su posjetili Tunis , Egipat..kazu to jesu mjesta geografski u Africi..ali to nije Africa.
Prava Africa je kada podjes da se spustas dole prema jugu…kada nema fensi-smensi hotela i kada je neka druga vrsta adrenalina u opticaju. Nisam posjetila ni Egipat ni Tunis ali cu da im vjerujem.
Do sada sam o Africi znala samo iz dokumentarnih filmova i reportaza nekih putopisaca…ali i oni su bili fokusirani samo na jedan dio…ono sto ce privuci siroku publiku.
Pored svega ovoga sto sam napisala postoji i druga strana…druga strana su napucani hoteli, bogati crnci koji zive u zlatu, imaju najnovije dzipove i puni su zlata, prate trendove..tu su i skupi restorani sa odlicnom klopom, klubovi sa zastarjelom komercijalnom muzikom ali uvijek plesno raspolozenim gostima sto strancima sto lokalcima..koktel majstori koji mute koktel od gina koji se ovdje proizvodi, pivare koje su nesto najbolje sto ovaj grad od 10-12 miliona stanovnika ima .. i pive su im odlicne, sve bolja od bolje…tu su i shoping centri prehrane sa ekstremno skupim cijenama u kojima je skuplja piletina uvezena iz Belgije ( kojoj treba da dodje jako dugo) nego lokalna od jutros…..Zivot i nije tako los, kazu na kraju najbitiji su bilo gdje da odes ljudi…i ja se s tim slazem pa cak i u Africi..naoruzana sam kvalitetnim ljudima sto lokalcima sto silnim strancima….Uz ljude sve se cini drugacije.
Ne bih da me neko pogresno shvati..ne generaliziram kada kazem da se ne mogu pohvaliti pamecu..ali vecina je u ovom slucaju u tom ‘paketu’. Rijetke su iznimke i jako je lijepo kada ih upoznas i kada cujes i njihovu stranu price i kada te sokiraju na onaj lijepi pozitivan nacin.Sve u svemu, kako god nam je tamo gore..vjerujte da nam je super odlicno, zivimo i imamo sve…brinemo se imamo li jedan ili dva gela za tusiranje, jedne ili dvoje cizme ili cipele najnovije kolekcije…cija je i ko proizvodi salamu koju jedemo…ima ljudi koji zbilja nemaju nista, ali bas NISTA ali uvijek imaju osmijeh na licu.