Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 20:41


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 05 Avg 2012, 04:16
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Smederevo: Lubenica od 48,8 kilograma

Lubenica od 48,8 kilograma i dinja od 15 kilograma pobednice su 12. Bostanijade, tradicionalne manifestacije u slavu bostana

Slika

SMEDEREVO - Lubenica od 48,8 kilograma i dinja od 15 kilograma pobednice su 12. Bostanijade, tradicionalne manifestacije u slavu bostana, održane danas u Osipaonici kod Smedereva.

Ovogodišnja najveća lubenica apsolutni je dosadašnji rekorder, pošto je do ove godine rekord držala lubenica od 47 kilograma.

Poljoprivredno turistička manifestacija Bostanijada, 12. po redu, održana je danas u najvećem pomoravskom selu kod Smedereva, pod motom "I lubenica ima srce", na kojoj je učestvovao 21 izlagač iz svih krajeva Srbije.


U kategoriji lubenica, prvo mesto za najveću lubenicu od 48,8 kilograma osvojio je Saša Janković iz Osipaonice, odakle je I najslađa lubenica sa 14,5 odsto šećera vlasnika Dejana Brankovića.

Milanče Rajković iz Miloševca vlasnik je najteže dinje od 15 kilograma, a najslađu dinju slatkoće 19,1 doneo je Dejan Simić iz Osipaonice, koji je proglašen I sveukupnim pobednikom 12. Bostanijade.

Ovogodišnja Bostanijada održana je 12. put pod pokroviteljstvom grada Smedereva.


Novosti


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 04 Sep 2012, 23:10
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Sremci daju dedovinu za konja

Zbog ljubavi prema konjima prodaju celu dedovinu, odriču se luksuznih automobila, zadužuju se kod banaka i ne pitajući za kamatu. Nikola: Prvo njih nahranim i napojim, pa onda doručkujem

Slika
U selima prava pomama za uzgajanjem lipicanera

Ako neko hoće da propadne neka kupi jednog konja. A, onaj ko hoće da ubrza propadanje neka kupi dva - pola u šali, pola u zbilji govore o svojim lepotanima uzgajivači rasnih konja u Sremu.

Mnogi za dobrog konja plaćaju desetine hiljada evra. Zbog ljubavi porema konjima prodaju celu dedovinu, odriču se luksuznih automobila, zadužuju se kod banaka i ne pitajući za kamatu. Sve samo zbog nekoliko dana parade u fijakeru o slavi sela ili jednostavno za laganu vožnju fijakerom po šoru.


- Iskreno! Ma, najiskrenije bez konja bi mi život bio prazan i promašen. Od malih nogu sa njima drugujem sve do sada kada se spremam "na put bez povratka" - divani sedamdesetogodišnji Nikola Divljak iz Novih Karlovaca, najpoznatiji konjar u Sremu.


DUŠU ATOVIMA

- Konjari su gazde ne u džepu već u duši - govori o kolegama vlasnik četiri lipicanera Rade Simić iz Putinaca, i poručuje:
- Sa konjima živim, sa konjima ću i umreti.

Kolika je njegova ljubav prema ovim plemenitim životinjama, najbolje je sažeo u sledećoj izjavi:

- Lipicaneri su za mene ispred mnogih drugih, većini ljudi, važnijih stvari. Čim ustanem prvo konje potimarim, nahranim i napojim, i tek onda pijem rakiju, kafu i doručkujem.

Poslednjih desetak godina u sremskim selima nastala je prava pomama za uzgajanjem lipicanera. Gotovo da nema većeg mesta bez konjičkog kluba, koji imaju i do 30 rasnih konja. Najpoznatiji odgajivači lipicanera su u Novim Karlovcima, Surduku, Starim Banovcima, Kuzminu, Putincima, Golubincima, a poslednjih godina povratak konja zabeležen je i u Beški, Rumi, Pećincima, Šidu.

Od ranog proleća, naročito leti, pa sve do kasno u jesen, u Sremu se organizije blizu pedeset manifestacija posvećenih konjima. Bilo da se radi o fijakerijadama ili takmičenjima u vožnji zaprega.

- Nema te sile koja može da zadrži mene i moje lepotane da izostanemo sa neke manifestacije, ma koliko ona bila udaljena. Ni nekoliko stotina kilometara put nije dalek da bi pokazao svojih desetak lipicanera - priznaje Sima Paunović iz Surduka.

Izuzetno posećene manifestacije takmičenja u jednopregu, dvopregu, tropregu - sve do sedmoprega, kruna su nadmetanja konja i njihovih vlasnika za prestiž i priču.

- Nekada i po nekoliko godina se pripremamo konj i ja za nastup. Za mene su to nadmetanja, a ne takmičenja. Važnije je pokazati se dobro nego slučajnim obaranjem nekog čunja ili promašenom kapijom ostati bez prvog mesta i pehara. Volimo, brate, više paradiranje nego nadmetanje - iskren je Stevica Dražeta iz Starih Banovaca, koji sa konjima druguje trideset leta.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 07 Sep 2012, 11:21
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Pronađen mladi srpski orao

Uroš Nejaki avionom se vraća kući!

Beloglavi sup sa Uvca pronađen je u Poljskoj, 1.000 kilometara daleko od gnezda u kome se izlegao pre tri godine

Slika



NOVA VAROŠ - Beloglavi sup poznat pod imenom Uroš Nejaki uskoro će iz Poljske biti vraćen u prirodni rezervat "Uvac" koji je napustio pre tri meseca, rečeno je danas u tom rezervatu.

Direktor rezervata, poznatog po jednoj od najbrojnijih kolonija beloglavog supa u Evropi, Slobodan Ljubojev rekao je da je uprava dobila pismo od ornitologa Saše Marinkovića iz Beograda koji ih je obavestio da je beloglavi sup pronađen u Poljskoj, 1.000 kilometara daleko od gnezda u kome se izlegao pre tri godine.

Marinković je u pismu naveo da je beloglavi sup trenutno u Varšavskom zoološkom vrtu, odakle je beogradskim ornitolozima i stiglo obaveštenje o retkom gostu.

Prema informacijama iz Varšave, mladi orao će uskoro nazad - avionom do Beograda a zatim vozilom do Nove Varoši i Uvca.

Društvo će mu praviti bivši ambasador Poljske u Srbiji Maćej Šimanovski, jedan od velikih zaljubljenika u Uvac.

"Beloglavi sup je dobio ime Uroš po slovu "U" na krilu, a za ono Nejaki se sam izborio jer nismo mogli da ga ugojimo više od sedam kilograma zato što se žgoljav i izlegao", napisao je Marinković.

On je naveo da je Uroš Nejaki već imao niz problema - čuvari rezervata "Uvac" su ga preneli iz Raške gde je sleteo u Centar na oporavak 2009, krajem juna 2010. suri orao ga je čerupao tako da je skoro izgubio sposobnost letenja.

Spavao je na hranilištu i leteo samo oko njega, a u 2011. polako mu se popravljalo perje ali se nije odvažio da odleti predaleko od hranilišta sve do 2. juna kad je poslednji put registrovan.

Ljubojević je kazao da letovi od 1.000 kilometara nisu neko veliko čudo za beloglavog supa, pticu koju sa puno razloga zovu nebeskim kraljem.

"Beloglavi supovi iz našeg rezervata redovno krstare nebom iznad Mediterana i vraćaju se, a nije redak slučaj da ove ptice zalutaju u kanjon Uvca iz kolonija širom Evrope i Azije", objasnio je Ljubojević.

Zahvaljujući zaposlenima u rezervatu, brojnim volonterima i Fondaciji za zaštitu ptica grabljivica iz Beograda, kolonija beloglavog supa u kanjonu Uvca je narasla na oko 500 ptica orla lešinara koji je pod zaštitom države.


Kurir


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 09 Sep 2012, 16:56
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Resavica: Đaci izabrali – kineski

U rudarskoj Resavici većina đaka odlučila da uči kineski jezik. Nastava se održava u četiri odeljenja sa po 30 đaka

Slika



U Resavici, rudarskom gradiću od davnina poznatom po kopačima uglja, pripadnicima brojnih nacija čiji potomci i danas znaju po koju reč nemačkog, slovenačkog, češkog i drugih jezika kojima su govorili njihovi dedovi, danas je u modi jedan novi jezik - kineski.

Njega u Resavici uče đaci osmorazredne škole “Vuk Karadžić”, u okviru eksperimentalnog projekta Ministarstva prosvete o izučavanju ovog jezika kao fakultativnog predmeta.Tako su se u mnoge rudarske domove uselile neobične kineske jezičke “crte i crtice”.

- Kada je, pored paraćinske Gimnazije, u okviru projekta Ministarstva prosvete, izbor pao na našu školu, jedinu osmogodišnju u Pomoravskom okrugu gde će se učiti kineski, nismo ni sanjali da će se od 180 učenika u osam razreda, čak 118 opredeliti da nauči prve reči kineskog jezika - kaže Vesna Radenković, direktorka škole.

CAJ ĐEN Đaci su već savladali osnovne vidove komunikacije, kao i imena brojeva, ali sa pisanjem kineskog jezika malo teže ide. Andrijana Mujić, učenica 8. razreda, to demantuje, pa je požurila da po našem ulasku u učionicu na tabli napiše “ni hao” (dobar dan) i nazive brojeva na kineskom. Pri rastanku za đacima pozdravili smo ih sa “doviđenja”, a oni su uglas odgovorili sa - “caj đen”.

A prvi susret sa profesorkom Li Zang Liuan, koja je u Pekingu izabrana za učitelja kineskog u Srbiji, za mališane iz Resavice bio je pravi doživljaj.

- Profesorka Li je u početku vrlo malo znala srpski, pa se sa decom sporazumevala, koliko je to bilo moguće, na engleskom. Međutim, ona brzo uči naš jezik i komunikacija sa đacima je već bolja - dodaje direktorka Radenković.

Kineskinja stanuje u Jagodini, i dva puta nedeljno putuje u škole u kojima predaje, u Paraćin i Resavicu. U rudarskom gradu nastava se održava u novoformirana četiri odeljenja sa po 30 đaka.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 01 Okt 2012, 15:35
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Zaštićen Drinski monoksil

Drveni čamac (monoksil), pronađen pre godinu dana na obali Drine kod Jelava, star nekoliko vekova, konzerviran je i zaštićen od daljeg propadanja.

Slika

Taj redak primerak rečnog plovila nedavno je vraćen u Loznicu, a konzervirali su ga stručnjaci iz Pančeva. U očekivanju da se za njegovo muzejsko izlaganje obezbedi odgovarajući prostor, privremeno je smešten pod nadstrešnicu u dvorištu Javnog komunalnog preduzeća "Naš dom".

Grad je iz budžeta za konzervatroske radove izdvojio 440.000 dinara, a u Centru za kulturu "Vuk Karadžić" u Loznici se nadaju pozitivnom odgovoru iz Zavoda za zaštitu spomenika u Valjevu, na zahtev da Drinski monoksil uskoro izlože javnosti.

Slika

Direktorka centra Dajana Đedović rekla je za nedeljnik Lozničke novosti da je čamac zaštićen i obrađen, a svi delovi od drveta i metala, koji su nedostajali, obnovljeni i postavljeni na svoje mesto.

- Poslali smo zahtev Zavodu da nam dostavi uslove, pod kojima bismo mogli da u dvorištu Muzeja Jadra napravimo odgovarajuću nadstrešnicu, gde bi čamac bio izložen za posetioce. Uz mogućnost da vide čamac, posetiocima bismo omogućili da pogledaju i prikaz života na Drini, koji prati etnografsko, istorijsko i društveno stanje u periodu iz kojeg potiče - navela je Đedovićeva.

Slika

Vrh neobičnog čamca, izronio je iz Drine 26. septembra 2011. godine, a prvo su ga primetili ribolovci, koji su potom obavestili stručnjake u Centru za kulturu.

Plovilo je izdubljeno u jednom komadu drveta, dužine 7,1 metar, širine 85 i dubine 98 centimetara, a prema literaturi iz te oblasti, smatra se da su slični čamci pravljeni u 17. veku.

- Prva procena je da ovaj monoksil potiče iz turskog doba, ali precizna i detaljna ekspertiza još nije urađena i za to će nam biti potrebna dodatna sredstva - kazala je Đedovićeva.


Blic


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 07 Okt 2012, 03:23
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Leskovac: Pirana u Veternici

Dragan Mihajlović iz Leskovac upecao je piranu dugačku 35 cm i tešku 900 grama u reci Veternici u neposrednom centru grada

Slika

Dragan Mihajlović iz Leskovca upecao je u reci Veternici, koja protiče kroz taj grad, piranu tešku 900 grama.

Ova riba grabljivica dugačka je 35 centimetara, a Mihajlović kaže da ju je upecao u neposrednoj blizini centra grada pre dva dana.

Prema proceni stručnjaka, riba je stara četiri do pet godina i ima poptupno formirane velike i oštre zube.

"Pecao sam na mestu gde je kao korito reke malo pregrađeno muljem i plastičnim otpadom i gde voda sporije otiče", rekao je Mihajlović agenciji JUGpres.


Dodao je da su u blizini mesta gde je upecao piranu deca kofama lovila rakove.

Leskovački ribolovci ne znaju kako je pirana došla u Veternicu i kažu da do sada u ovoj reci nikada nije bilo egzotičnih riba.

Dodaju da je neko neodgovoran, verovatno, piranu bacio u reku.

Poznavaoci riba kažu da se radi o ženskom primerku i upozoravaju da problem može da nastane ako je u reku puštena bar još jedna pirana.

"Onda može doći do bacanja 5.000 do 10.000 komade ikre a onda bi sve bilo van kontrole", rekao je akvarista Dušan Jovanović.

Leskovački ribolovci očekuju da ribolovačko društvo angažuje stručnjake koji proučavaju život riba kako bi ispitali da li u Veternici ima još koji primerak pirane.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 07 Okt 2012, 19:11
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Ruma: Čitav vek u skamijama

Gimnazija u Rumi navršila tačno 100 godina od kada je primila prve đake. Prva generacija brojala 118 učenika. Teško je pobrojati sve uspešne ljude koji su završili ovu gimnaziju

Slika
Gimnazija u Rumi navršila tačno 100 godina od kada je primila prve đake

Gimnazija u Rumi, na današnji dan, navršava sto godina postojanja. Tog 7. oktobra 1912. godine školsko zvono je u skamije okupilo 118 učenika. Više devojčica nego dečaka.

Tih davnih godina ovo sremačko, leti prašnjavo, a s jeseni blatnjavo selo, dobija obrise gradića. Uz "realku" stiže elektrika i asfalt u glavnoj ulici. Ruma postaje hit, baš kao iz pesme: "Ajmo kume, do te lepe Rume".

Školska zvona, u ovom delu Srema, zvonila su i mnogo ranije, ali prekidala su ih mnoge bune i ratovi. Preteča ove gimnazije bila je srednja škola koja je osnovana 1770. godine. njeni osnivači su bili Pantelejmon Hranisavljević i Timotej Jovanović iz Sombora. U toj školi, kako je zapisao Jovan Skerlić, "učio se psaltir, časlovac, promisl' božij' i tolkovanije dejsatoslovije". U školskom programu pratila ih je slovenska gramatika, sintaksa, retorika, latinski i nemački.


Rumska škola se brzo pročula po kvalitetu, pa su u njoj učili đaci iz Ugarske, Budima, Pešte i Temišvara, kao i iz Bačke, Slavonije, Hrvatske i celog Srema. Ta škola trajala je punih 17 godina. Atanasije Stojković, čuveni Rumljanin, rektor Harkovskog univerziteta, koji je doktorat iz fizike stekao u Getingenu u Nemačkoj, posvetio je svoj uxbenik "Fisika", prvi te vrste kod nas, Pantelejmonu Hranisavljeviću, osnivaču rumske srednje škole i svom nastavniku iz 1801. godine.

U svojoj bogatoj tradiciji dva puta je rumska gimnazija, koja baštini poslednjih sto godina, prestajala da radi. Prvi put u Prvom svetskom ratu, kada su joj mobilisani profesori, a zgrada gimnazije pretvorena u austrijsku vojnu bolnicu. Drugi put gimnazijska vrata su zatvorena 1941. godine, kada su u Srem ušli Nemci. Ponovo je počela da radi 11. februara 1945. godine i od tada do danas ne prekida svoju misiju. S tim što se u vreme „pretumbacija“ u školstvu, posebno u vreme čuvenih "šuvarica", bavila obrazovanjem za razna "usmerena" zanimanja. Od 1990. godine ponovo je vratila stari sjaj i suštinski postala gimnazija.


SEKCIJE

U gimnaziji su postojala i delovala razna učenička društva: Društvo za pomaganje siromašnih, a vrednih učenika i učenica, Kolo trezvene mladeži, Podmladak Jadranske straže, Podmladak Aero-kluba "Naša krila", Jedriličarska grupa Aero-kluba "Fruškogorski zmaj"...

- Mnogo je đaka prošlo kroz našu školu - kaže profesor Radoslav Čvorkov, direktor sadašnje gimnazije "Stevan Puzić". - Teško je pobrojati sve uspešne ljude koji su završili ovu gimnaziju. Među njima je veliki broj doktora nauka, pisaca, slikara, glumaca, novinara...

Direktor Čvorkov, i sam nekada učenik ove gimnazije, pokazuje nam "Spomenicu" gde su upisana imena svih maturanata od 1912. do današnjih dana. On ne bi hteo da priča o imenima. Ipak, izdvajaju se neka koja su svojim radom prevazišla rumski atar: slikar Stojan Trumić, operski pevač Žarko Cvejić, književnik Brana Crnčević, akademski slikar Milivoj Nikolajević, književnici Nikola Drenovac i Draško Ređep, muzičar Jovan Jovičić, vajarka Slavka Petrović-Sredojević, glumac Aleksandar Berček...

Naravno, među rumske gimnazijalce se računa i xez muzičar Stjepko Gut, koji nije maturirao jer ga je truba odvela u muzičke škole. Ali, nikad ni u jednom intervjuu ne zaboravlja s ponosom da kaže da je đak rumske gimnazije.

I ova škola je imala svog profesora Kostu Vujića, sa sve šeširom. Mnoge generacije se sećaju profesora istorije Vladimira Benka, koji je ušao u devedesetu godinu. Baš kao i profesor Vujić, kada se vraćao s posla, imao je svoju ustaljenu stazu. Svraćao je u usputne kafane, pio svoje piće. A đaci su u lokalu jedino mogli da mu prave društvo kada maturiraju. I sada, kada se proslavljaju godišnjice mature, profesor Benko je jedan od najomiljenijih gostiju.

Sremački gimnazijalci sadašnji, i oni koji su školske klupe napustili odavno, juče su se ponovo udidili i doterali, da zajedno proslave sto godina svoje škole. Prvo na svečanoj akademiji, a potom su otišli da zaliju, kako sremački običaji i zapovedaju.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 15 Okt 2012, 21:34
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Sombor: Trojica braće diplomirali istog dana

Ovog 10. oktobra na Pedagoškom fakultetu u Somboru na smeru dizajner medija u obrazovanju dogodilo se nešto što do sada nije zabeleženo

Slika
Samir, majka Tatjana, Dino i Vedran Salkunić

TRI rođena brata, blizanci Vedran i Dino (23), i njihov godinu dana stariji brat Samir Salkunić, iz Sombora, diplomirali su u istom danu. U sredu, 10. oktobra, na Pedagoškom fakultetu u Somboru, na smeru dizajner medija u obrazovanju, odbranili su svoje diplomske radove, i to sa najvišom ocenom.

Ponosna je bila tog dana njihova majka Tatjana (44). Sama ih je podizala, uz podršku svojih roditelja.

- Sada sam najsrećnija majka na svetu, mada sam to ja od svojih sinova i očekivala. Oni su divni momci. Nikad sa njima nisam imala problema - ponosno priča Tatjana.


Iako ih život nije mnogo mazio, sve ispite su na vreme davali, i ništa nisu ostavljali za sledeću godinu. Fakultet su shvatili kao svoju obavezu i redovno su upisivali godine. Sva trojica su primali stipendiju od države, po 6.000 dinara. Njihova majka kaže da im je to mnogo značilo, i da su oni prema tome pokazali veliku odgovornost.

- Sva trojica su skromna, mirna tiha, ali i složna u svemu, pa i učenju. Imaju jedan računar, i na njemu je bilo mesta i vremena da rade, pretražuju i tragaju za novim znanjima. U istoj sobi spavaju i uče, i međusobno se pomažu.


SKRIPTA I UČENJE

- BRINUO sam o skriptama za sve nas, i dok su Vedran i Dino učili i ispite pripremali danju, u jednoj sobi, meni je ostalo da učim noću. Kad svi spavaju, bio sam najskoncentrisaniji - priča Samir. Dok oni vredno uče, majka, baka i deda za to vreme napuste stan i odu negde kod prijatelja, kako im ne bi smetali.

U Sarajevu je rođen Samir, a blizanci u Somboru, u majčinom rodnom gradu. Sve do početka devedesetih godina, do izbijanja ratnih sukoba Tatjana je sa Samirom živela u Sarajevu, gde je bila udata, pa se zatim vratila u Sombor.

Danas kaže da nije bilo lako.

- Trebalo je brinuti i vaspitavati trojicu dečaka, ali sam zahvalna roditeljima na podršci i pomoći - veli vedra i nasmejana mama.

Tatjana veli da bi volela da je njihov otac Zijad, koji živi u Sarajevu, sa sinovima podelio radost, i čestitao im na velikom uspehu. Nada se, da će, iako nisu u kontaktu, o tome saznati iz novina.

A razloga za radost i čestitanje i te kako ima. Iako ni u svojim najsmelijim nadanjima nisu mogli da pomisle da bi već sutradan jedan od njih mogao da dobije posao, to se i dogodilo. Pedagoški fakultet je, na saradničkim poslovima, na godinu dana, zaposlio Vedrana, najmlađeg od trojice braće, koji je bio i najbolji student među njima.

A dekan ovog fakulteta, prof. dr Aleksandar Petojević, predložio je Savetu ove visokoškolske ustanove da braću Salkunić oslobode plaćanja školarine za master studije, koje imaju nameru da upišu.

Podrška profesora Pedagoškog fakulteta je veliko olakšanje za egzistenciju ove šestočlane porodice. Jer Tanja i njeni sinovi žive sa bakom Jelicom i deda Jovan Sušanj, u skromnom dvosobnom stanu od 50 kvadrata. Jedini zaposleni je majka Tatjana, koja radi kao spremačica u Srednjoj tehničkoj školi.

- Veoma se lepo osećam što sam diplomirao, pa još i dobio posao, o kojem nisam, iskreno rečeno, ni sanjao - kaže Vedran.

U istoriji ove visokoškolske ustanove, za obrazovanje učitelja u Srbiji, nije zabeleženo da su u jednom danu diplomu stekla trojica rođene braće. Ne pamti se ovakav primer ni u našoj zemlji, priznaju i profesori ovog fakulteta.


Novosti


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 13 Dec 2012, 13:42
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Vršac: Imali vodovod pre Parižana

Vetrenjača iz 20. veka opet će služiti za vodosnabdevanje Šušare kod Vršca. Stoletni objekat pokrenuće navodnjavanje

Slika
Delovi za vetrenjaču iz 1905. rađeni u Ajfelovoj radionici



ŠUŠARA - Malo južnobanatsko selo Šušara, koje se nalazi na obodu Deliblatske peščare, poznato je kao mesto u kome se nalazi jedno od najvećih lovišta na fazane u Evropi, ali malo ko zna da je ovo selo blizu Vršca imalo vodovod pre Pariza. O tome svedoči vetrenjača iz 1903. godine, koja je ovih dana u potpunosti rekonstruisana, pa će pored muzejske, uskoro dobiti i upotrebnu vrednost.

Davne 1900. godine, donacijom austrougarske carevine, za novonastalo naselje Šušaru bila je naručena vetrenjača u Drezdenu, za koju su pojedini delovi, kažu neki spisi, izgrađeni u Ajfelovoj radionici u Parizu. Tada je bilo potrebno čak dve godine da se vetrenjača i delovi montiraju i stave u pogon, kako bi se koristila za vodosnabedanje.

- Vetrenjača je puštena u rad 1. avgusta 1905. godine, kada je prvi put puštena voda u vodovodne cevi, koje i danas koristimo. Prema nekim dokumentima, Pariz je dobio vodovod 1927. godine, tako da sve ovo što mi propagiramo, nisu samo prazne priče - kaže Mihalj Feher, meštanin Šušare.

Nakon što je vetrenjača punih pet decenija bila van funkcije, danas je sve isto kao 1903. godine. Konstrukcija, stari dizel-motor i sva prateća oprema. I sve radi, zahvaljujući projektu revitalizacije. A umesto da samo bude muzejski eksponat na otvorenom, ova stoletna vetrenjača će biti glavni pokretač sistema za navodnjavanje u ovom delu Deliblatske peščare.

- Pokušali smo da ovim primerom pokažemo da je budućnost naše zemlje i našeg regiona u proizvodnji alternativne energije - dodao je Jovan Kolar, član Opštinskog veća za ruralni razvoj.

Meštani se nadaju da će ovaj muzejski eksponat upotpuniti turističku ponudu ovog malog ruralnog mesta, koje je nedavno dobilo sertifikat poželjne turističke destinacije.

U PLANU je da se u blizini ove jedinstvene vetrenjače u Evropi ponovo osposobi tehnička radionica i muzej Deliblatske peščare, koji će svedočiti o istorijskom bogatstvu ovog malog mesta.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Tesa
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 19 Jan 2013, 20:13
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 18 Sep 2012, 18:55
Postovi: 4287

OffLine
Smederevo: Postala mama u 61. godini!


Ljubinka M., stomatolog iz Smedereva, u šezdeset prvoj godini prvi put postala majka dečaka od tri kilograma i 700 grama. Otac dečaka je Holanđanin (74), pišu Novosti.


Slika


Ljubinka M., stomatolog iz Smedereva, nezvanično je najstarija porodilja u Srbiji. Ona je u šezdeset prvoj godini prvi put postala majka zdravog dečaka od tri kilograma i 700 grama. Otac dečaka je Holanđanin, trinaest godina stariji od mame, ljubav iz mladosti doktorke iz Smedereva.

Ljubinka M. porodila se u GAK „Narodni front“ u Beogradu carskim rezom. Veštačku oplodnju morala je da obavi u Češkoj gde je, za razliku od Srbije, dozvoljena donacija jajnih ćelija.

Ljubinka je dečji stomatolog, trenutno na specijalizaciji na Stomatološkom fakultetu u Beogradu, a radila je gotovo čitavu trudnoću u svojoj privatnoj ordinaciji u Smederevu.

Njena trudnoća dospela je u javnost nakon što je, zbog manjih tegoba sa nogama, u osmom mesecu trudnoće zatražila pomoć lekara na beogradskoj ginekološkoj klinici. Lekari su bili iznenađeni, i ustanovili da veoma dobro podnosi trudnoću, i da je sa bebom sve u redu.

Ona ne želi da o svom životu priča u javnosti, da je slikaju. Doktorka je hrabra žena, radila je uprkos trudnoći, brinula što izostaje sa fakulteta jer je sa 57 godina odlučila da se usavršava u stomatologiji. Nije smatrala da je stara za to - kaže doktorkina poznanica.

Otac Ljubinkinog prvenca je Holanđanin koji ima 74 godine, koga je doktorka pre četiri decenije srela na proputovanju, a ponovo su se našli pre tri godine.


B92


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 74 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker