Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 22:01


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 15 Avg 2012, 11:58
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
15. avgusta 1769. rođen je Napoleon Bonaparta

NA DANAŠNJI DAN 15. avgusta 1769. godine rođen je Napoleon I Bonaparta (fr. Napoléon Bonaparte), general u Francuskoj revoluciji, prvi konzul Francuske Republike od 11. novembra 1799. do 18. maja 1804, a od tog trenutka i car Francuske i kralj Italije od 18. maja 1804. do 6. aprila 1814. i onda ponovo na kratko od 20. marta do 22. juna 1815.

Slika

Rođenje i revolucija

Napoleon je rođen na Korzici, a učio je u Francuskoj za artiljerijskog oficira. Postao je poznat u tokom Francuske revolucije, kada je kao general vodio uspešne pohode protiv Prve i Druge koalicije koje su bile usmerene protiv Francuske.

Godine 1799. Napoleon je izvršio državni udar i postavio sebe za prvog konzula; pet godina kasnije je sam sebe krunisao za cara Francuske.

Imperator

Tokom prve decenije 19. veka, zaratio je sa skoro svakom važnijom evropskom silom, dominirajući kontinentalnom Evropom nizom pobeda – od koje su najslavnije one kod Austerlica i Fridlanda – i uspostavaljanjem saveza, imenujući bliske saradnike i članove porodice za vladare ili ministre u državama kojima su dominirali Francuzi.

Katastrofalna francuska invazija na Rusiju 1812. je bila prekretnica. Ovaj pohod je desetkovao njegovu Veliku armiju, koja nikada više nije obnovila svoju nekadašnju snagu.

Pad, kratkotrajni uspon mračnog viteza i smrt

Godine 1813. Šesta koalicija ga je porazila kod Lajpciga, zauzela Francusku i primorala ga na abdikaciju u aprilu 1814. i izgnanstvo na ostrvo Elbu.

Nakon manje od godinu dana, Napoleon se vratio u Francusku, ponovo preuzeo kontrolu, ali je vladao 100 dana do poraza kod Vaterloa u junu 1815. Svojih zadnjih šest godina života proveo je pod britanskim nadzorom na ostrvu Sveta Jelena.

Umro je 5. maja 1821. pod nerazjašnjenim okolnostima.


Telegraf


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 17 Avg 2012, 16:31
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
17. avgusta 1552. štampana je prva knjiga u Beogradu – “Beogradsko Četvorojevanđelje”

NA DANAŠNJI DAN 17. avgusta 1552. godine, 4. avgusta po julijanskom kalendaru, štampana je prva knjiga u Beogradu – Beogradsko Četvorojevanđelje, na ćirilici.

Slika

Slika

Zove se i “Četvoroblagovestije”.

Spada u knjige tzv. velike osmine, jer je veličina njenih listova 20 x 30 cm. Štampani prostor na stranici potpuno je ispunjen tekstom 14 x 21.5 cm. Tekst je složen u 24 i 25 redova i ima 211 listova.

Knjiga je ukrašena bogatim ornamentima urađenim u kuvanom drvetu orahovine. Sadrži osam velikih ornamenata i 392 inicijala. Uglovi i spoljne strane isprepleteni su belim šarama. Crtana slova su ukrašena stilizovanim listićima ili iskićena belim lozicama. Tip slova i inicijala preuzet je iz starih srpskih rukopisnih knjiga (uticaj srednjevekovnog, sopoćanskog slikarstva).

Na osnovu vodenog žiga – lađarske kotve koja se nalazi u krugu, a iznad koje stoji šestokraka zvezda, može se zaključiti da je papir za štampu ove knjige nabavljen u Italiji. Između celina uvezani su prazni listovi. Knjiga sadrži četiri kanonska jevanđelja (Mateja, Marka, Luke i Jovana), zatim evangelistar sa pregledom verskih jevanđelja. Poslednja dva lista sadrže pogovor.

Knjigu je krupnim ćiriličnim slovima štampao Trojan Gundulić, član Dubrovačke kolonije u Beogradu.

Iz pogovora na kraju knjige može se zaključiti da je knjiga štampana u štampariji koju je osnovao knez Radiša Dmitrović koga je u toku priprema zadesila smrt. Da bi potom posao nastavio Dubrovčanin Trojan Gundulić.

O pokretaču beogradske štamparije Radiši Dmitroviću malo se zna, dok se o Trojanu Gunduliću, dubrovačaninu, zanatliji i trgovcu u Beogradu zna mnogo više.

Trojan je jedno od vanbračne dece Federika Gundulića, dubrovačkog plemića i pučanke, verovatno služavke u njegovoj kući, Tomuše. Iako zvanično priznat od oca nikada nije stekao plemićku titulu. U Dubrovniku je završio berberski zanat, kojim se i bavio u Beogradu. A pored toga, bavio se i trgovačkim poslovima što mu je omogućilo da prihvati finansiranje štampanja knjige. Kao i većina Dubrovčana u Beogradu bio je stanovnik dubrovačke kolonije.

Kada se upustio u izdavački poduhvat obezbedio je iskusnog znalca knjige i veštine štampanja, jeromonaha Mandarija. Mandarije je obavljao redakcijske poslove, odlučivao o tehničkom i umetničkom oblikovanju, izboru predložaka za ornamentiku zastavica i inicijala.

Knjiga “Beogradsko četvorojevanđelje” spada u najbolja ostvarenja starog srpskog štamparstva.


Telegraf


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 18 Avg 2012, 20:58
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
18. avgusta 1805. Srbi pobedili Turke u Boju na Ivankovcu

NA DANAŠNJI DAN 18. avgusta 1805. godine Srbi su u Boju na Ivankovcu, brdu kod Ćuprije, na desnoj obali Velike Morave, porazili tursku vojsku. Ovo je je jedna od najvećih bitaka Prvog srpskog ustanka, i prva od početka revolucije.

Slika

Pozadina

Ustanici su do jula 1805. proterali Turke iz Beogradskog pašaluka. Da bi ugušila ustanak Porta je krajem jula uputila iz Niša u pašaluk Hafis-pašu sa oko 15000 vojnika. Vojnici su se prikupili na Vezirovom brdu kod Ćuprije. Namera im je bila da produže ka Beogradu.

Pripreme

Ustanici su očekivali napad na ovom pravcu i prikupili su se u dve grupe. Karađorđe je sa prvom grupom od 4000-5000 ustanika bio je na brdu Gilj kod Jagodine, na levoj obali Velike Morave. Sa tog položaja mogao je da brani glavni pravac turskog nastupanja Ćuprija—Jagodina—Batočina—Grocka—Beograd. Drugu grupu od oko 2000 ustanika vodio je Milenko Stojković sa Petrom Dobrnjcem. Oni su bili locirani na Ivankovcu kod Ćuprije, da bi branili pravac turskog nastupanja desnom obalom Velike Morave pravcem Ćuprija—Ivankovac—Požarevac—Grocka—Beograd.

Bitka

Smatrajući prvi pravac opasnijim, jer je vodio kroz Šumadiju, koja je bila snažno obuhvaćena ustankom, Hafis-paša je odlučio da napada preko Ivankovca. Topografski položaj pogodan za odbranu na Ivankovcu ustanici su se na brzinu utvrdili, podizanjem dva šanca sa palisadama. Na padinama zapadno od šančeva bila su dva reduta.

Hafis-paša je 18. avgusta ujutro napao ustanike i u toku borbe, koja je uz obostrano velike gubitke trajala ceo dan, ustanici su napustili redute i povukli se u glavno utvrđenje. Uveče je pristigao u pomoć Karađorđe, zbog čega se Hafiz-paša u toku noći povukao prema Paraćinu, a zatim Nišu. Ostavio je ustanicima bogat ratni plen. Sutradan su ga ustanici gonili preko Paraćina do granice pašaluka, a zatim se vratili na Ivankovac.

Posledice

Boj na Ivankovcu je bio prvi sukob ustanika sa turskom carskom vojskom. Do tada su se borili samo sa vojskom uzurpatora vlasti, dahija. Ova pobeda je imala veliki moralni odjek u celom pašaluku i ojačala samopouzdanje ustanika i doprinela uspesima u borbama za oslobođenje od turske vlasti. U drugoj polovini 20. veka na mestu bitke izgrađeno je spomen obeležje.


Telegraf


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 19 Avg 2012, 13:42
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
19. avgusta 1991. godine dogodio se Avgustovski puč u SSSR-u

Slika

NA DANAŠNJI DAN 19. avgusta 1991. godine izvršen je državni udar u SSSR-u, sa namerom da se obori sa vlasti predsednik Mihail Gorbačov. Ovaj događaj je poznat kao Avgustovski puč.

Državni udar su organizovali konzervativni tvrdolinijaši u vrhu sovjetske vlasti, koji su se protivili reformama koje je Gorbačov sprovodio, uključujući i devoluciju vlasti iz Moskve ka republikama.

Suočili su se, pre svega, sa građanskim protestima u Moskvi.

Premda je puč propao posle samo dva dana, a Gorbačov se vratio na vlast, ovaj događaj je ozbiljno destabilizovao Sovjetski savez i doveo ne samo do nestanka Komunističke partije, već i do raspada cele države.


Telegraf


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 23 Avg 2012, 10:08
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
23. avgusta 1942. Staljingradska bitka se prenela na ulice

Slika

NA DANAŠNJI DAN 23. avgusta 1942. godine Staljingradska bitka (rus. Stalingradskaя bitva, nem. Schlacht von Stalingrad) se prenela na ulice ovog grada koji je bio simboličan za obe strane, zbog svog imena.

Ova bitka je bila glavna prekretnica u Drugom svetskom ratu, i smatra se najkrvavijom bitkom u ljudskoj istoriji. Trajala je od 17. jula 1942. do 2. februara 1943. godine.

Bitku su obeležili brutalnost i nebriga za civilne žrtve sa obe strane. Bitka se sastojala iz nemačke opsade južnog ruskog grada Staljingrada (današnji Volgograd), bitke unutar grada, i sovjetske kontraofanzive u kojoj su konačno bile zarobljene i uništene nemačke i ostale snage Sila osovine oko grada. Ukupni gubici u ljudstvu se procenjuju na između 1,5 i 2 miliona.

Sile osovine su izgubile oko četvrtine ukupnog ljudstva na istočnom frontu i nikad se nisu oporavile od ovog poraza. To je bio njihov prvi veliki poraz u ovom ratu. Za Sovjete, koji su izgubili preko milion vojnika i civila za vreme bitke, pobeda kod Staljingrada je značila početak oslobođenja Sovjetskog Saveza, i put ka konačnoj pobedi nad nacističkom Nemačkom, 1945. godine.


Telegraf


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 24 Avg 2012, 14:16
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
24. avgusta 1914. Srbi su na Ceru do nogu potukli Austrougare

Slika

NA DANAŠNJI DAN završena je znamenita Cerska bitka, vođena od 16. na širokom prostoru istoimene planine u kojoj je srpska vojska izvojevala protiv austrougarskih trupa prvu savezničku pobedu u Prvom svetskom ratu. U istoriografiji pominje se i kao Jadarska bitka, jer su se glavne operacije odvijale u slivu reke Jadar. Srpske su se snage borile pod komandom generala Stepanovića.

Pripreme za bitku

Cerskoj bici prethodile su borbe srpskih predstražnih odreda na Drini i Savi, koji su puna četiri dana, od 12. do 15. avgusta, hrabro odolevali nadiranju znatno brojnijih i jačih austrougarskih trupa.

Znajući da Austrougarska priprema veliku letnju ofanzivu na Srbiju, srpska Vrhovna komanda pripremala se za taktičko-operativna dejstva i kontraofanzivu. Procenjujući da će glavnina austrougarskih snaga udariti sa severa i dolinom Morave, dok će pomoćne snage nadirati sa zapada od Drine, Komanda je svoje snage rasporedila na sledeći način: Prva armija, pod komandom generala Petra Bojovića, nalazila se na prostoru Grocke, Smederevske Palanke, Rače i Topole. Druga armija, pod komandom generala Stepe Stepanovića, nalazila se u rejonu Obrenovca, Lazarevca i Aranđelovca. Treća armija, pod komandom generala Pavla Jurišića, štitila je severnu i severozapadnu granicu od ušća Kolubare do Ljubovije, dok se Užička vojska, pod komandom generala Miloša Božanovića, nalazila u rejonu Užica, kako bi kontrolisala pravce koji od Višegrada i Bajine Bašte vode dolinom Zapadne Morave.

Nasuprot njima, Peta armija Austrougarske, pod komandom generala Franka, nalazila se na prostoru Bijeljina, Zvornik, Priboj, Brčko. Šesta armija, pod komandom generala Poćoreka, bila je grupisana u rejonu Vlasenica, Rogatica, Kalinovik, Sarajevo, dok se Druga armija, pod komandom Bem-Ermolija, nalazila u Sremu i Banatu. Austrougarska komanda glavninu snaga koncentrisala je na Drini, odlučujući se za severozapadni strategijski pravac što je donekle iznenadilo srpsku Vrhovnu komandu.

Uočavajući stratešku važnost planine Cer, a prema trenutnom rasporedu snaga, komandant Druge armije Stepa Stepanović izradio je plan dejstva Druge armije po glavnom strateškom pravcu, kao i plan sadejštva Treće armije i delova Prve armije (Moravske 2 i Timočke 1. divizije).

Bitka

Do prvog okršaja na planini Cer došlo je u noći 15. na 16. avgust između delova 21. austrougarske divizije i delova Kombinovane divizije. U ogorčenim noćnim borbama kod Tekeriša, Srbi su primorali austrougarske snage na povlačenje. Međutim, sutradan ujutro, 9. austrugarska divizija ugrozila je levo krilo Kombinovane divizije i primorala je da se povuče. Front se stabilizovao nakon neposredne intervencije komandanta Stepe koji je uvođenjem Moravske 1. divizije odbacio 9. austrougarsku diviziju i zauzeo Begluk. Konjička divizija dejstvovala je sa snagama Druge armije i Šumadijske 1. divizije. Povlačenje preko Drine razbijene austrougarske snage otpočele su u noći 19. na 20. avgust i nastavile ceo sutrašnji dan.

Zbog izuzetnih zasluga u rukovođenju i komandovanju u Cerskoj bici, komandant Druge srpske armije Stepa Stepanović unapređen je u čin vojvode. Ta prva pobeda saveznika u Prvom svetskom ratu afirmisala je komandanta Stepu, što je bitno ojačalo i moral savezničke vojske.

Gonjenjem neprijatelja do Drine i završnim borbama kod Šapca, 21-24. avgusta 1914. godine, okončana je tzv. cerska operacija.

U Cerskoj bici srpske snage izgubile su više od 16.000 vojnika, podoficira i oficira dok su austrougarski gubici iznosili oko 23.000 vojnika, podoficira i oficira. Brojevi predstavljaju zbir brojeva poginulih, ranjenih, nestalih i zarobljenih.

Pogledajte video:



Telegraf


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 25 Avg 2012, 11:45
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
25. avgusta 1900. umro je Fridrih Niče

Slika

NA DANAŠNJI DAN 25. avgusta 1900. godine umro je Fridrih Vilhelm Niče, radikalni nemački filozof-pesnik, jedan od najvećih modernih mislilaca i jedan od najžešćih kritičara zapadne kulture i hrišćanstva.

Niče je ostavio za sobom izuzetna dela sa dalekosežnim uticajem. On je jedan od glavnih utemeljivača „Lebens-philosophiae“ (filozofije života), koja doživljava vaskrsenje i renesansu u „duhu našeg doba”.

Niče je rođen 15. oktobar 1844. u gradu Rekenu (pored Licena), u protestantskoj porodici. Njegov otac Ludvig kao i njegov deda bili su protestanski pastori. Otac mu je umro kada je imao samo 4 godine što je ostavilo dubok trag na njega. Školovao se u Pforti koja je bila izuzetno stroga škola i ostavljala učenicima jako malo slobodnog vremena. Tu je stekao i osnove poznavanja klasičnih jezika i književnosti. Počeo je da studira teologiju, ali se onda upisao na klasičnu filologiju.

Posle briljantno završenih studija, Niče je bio izvesno vreme, dok se nije razboleo, profesor u Bazelu. Doktor nauka je postao sa 24 godine bez odbrane teze zahvaljujući profesoru Ričlu koji je u njemu video veliki talenat za filologiju.

Godine 1868. Niče je upoznao slavnog nemačkog kompozitora Riharda Vagnera koji je bio onoliko star koliko bi bio njegov otac da je živ. Vagner i Niče su formirali odnos otac-sin i sam Niče je bio neverovatno odan Vagneru i oduševljen njime.

Godine 1871/1872. izlazi prva Ničeova filozofska knjiga Rođenje Tragedije. Snažan uticaj vagnerijanskih ideja koje su opet kao i Ničeove bile pod uticajem filozofije Artura Šopenhauera gotovo se može naći tokom cele knjige. Iako ima neospornu filozofsku vrednost nije pogrešno reći da je ona odbrana i veličanje Vagnerove muzike i estetike.

Tokom pisanja njegove druge knjige Nesavremena razmatranja (od 4 dela) Niče se filozofski osamostaljuje i raskida odnos sa Vagnerom. 1889. Niče je doživeo nervni slom. Posle paralize, on je poslednjih 11 godina života proveo potpuno pomračene svesti, a o njemu su brinule majka i sestra. Inače, Ničeova najpoznatija dela su: Rođenje tragedije iz duha muzike, filozofska poema Tako je govorio Zaratustra (koje je prema prvobitnoj zamisli trebalo da se zove Volja za moć, pokušaj prevrednovanja svih vrednosti), imoralistički spis i predigra filozofije budućnosti, sa naslovom S onu stranu dobra i zla, zatim Genealogija morala, Antihrist, autobiografski esej Ecce homo i zbirka filozofskih vinjeta Volja i moć.

Neosporni su Ničeovi uticaju na filozofe života, potonje mislioce egzistencije, psihoanalitičare, kao i na neke književnike, kao što su August Strinberg, Džordž Bernard Šo, Andre Žid, Romen Rolan, Alber Kami, Miroslav Krleža, Martin Hajdeger i drugi.

Stil je onakav kakav je čovek

Ono što je posebno karakteristično za Ničea jeste njegov stil. Tako se još jednom potvrđuje tačnost one Bigonove da je čovek stil i obratno. Prvo što se može zapaziti jeste da Ničeova dela više liče na pesničku prozu nego na filozofska dela. Možda je to zato što njemu nikada nisu svojstveni vedrina mudraca i spokojstvo uravnoteženog duha.

On je bio emotivan i intuitivan, strastven i patetičan čovek. Jezik njegovog glavnog junaka Zaratustre jeste jezik ditiramba, a ne suptilne filozofske analize. Njegova pesničko-filozofska reč ima opojnu prometejsku snagu.

Niče eksplicite tvrdi: „Moja filozofija donosi pobedonosnu misao od koje konačno propada svaki drugi način mišljenja“. On piše po nadahnuću i asocijacijama „Zadirkuje“ filozofske teme, više sugeriše nego što argumentuje. Svoju filozofiju naziva i „eksperimentalnom“ zato što, zapravo eksperimentiše idejama. To je navelo neke pedagoge da konstatuju kako je Niče zarazan, otrovan za omladinu.

Neguje ispovedni stil pisanja, koji su koristili i neki filozofi i pre njega: Blez Paskal, Žan Žak Ruso, Mišel Ejkem de Montenj, Soren Kjerkegor i drugi. Svi oni manje dokazuju a više pokazuju, tj. saopštavaju. Dijalog ima subjektivnu dijalektiku, potiskuje monolog. Otuda nije nikakvo iznenađenje što Niče uzima na nišan pre svega „dijalektičare“ Sokrata i Platona.

On kao iz topa ispucava ideje i, kako kaže sam, „filozofira čekićem“, jer „nije čovek, već dinamit“. U vezi s tim, odbacujući tvrdnje da je Niče bio lud, Brana Petronijević vispreno zaključuje da je Niče samo „do ludila bio uveren u istinitost svojih stavova“. Odista, Niče je voleo da se izjednačava sa Dionisom (Bahom) i Zaratrustom i da otvoreno istupi kao profet (prorok).

Ničeova prva intelektualna ljubav bio je Šopenhauer, pod čijim okriljem je stasao i još jedan neobični genije Sigmund Frojd. Međutim, nasuprot „učiteljevom“ pesimizmu, Niče razvija herojski životni optimizam. Pri tome izričito kaže da bi više voleo da bude Dionisov satir nego hrišćanski svetac. Njegovi mišljenici su presokratici i spartanci.

Niče piše kako mu u blizini Heraklita postaje toplije. I pisao je po ugledu na njegove aforizme. U svom prvom značajnijem delu Rođenje tragedije iz duha muzike, Niče razlikuje dionizijski i apolonski elemenat grčke duševnosti i duhovnosti – tumačeći tragediju, slično Aristotelu, kao apolonsko oplemenjivanje dionizijskih težnji.

Inače, Niče Apolona označava kao načelo likovnih umetnosti, a Dionisa kao načelo Muzike. Ova Ničeova distinkcija dionizijskog i apolonskog u čoveku, slična Frojdovom razlikovanju Erosa i Tanatosa, poklapa se zapravo, sa razlikom između Hegelove „ideje“ i Šopenhauerove „volje“.

Pojava Sokrata je, i za Ničea, prekretnica u razvoju grčko-evropske kulture, ali u negativnom smislu. On je za Ničea, u stvari, prvi dekadent, jer je svojim prosvetiteljskim intelektualizmom poremetio odnose između dionizijskog i apolonskog elementa kulture, u korist ovog drugog.

Od njega, navodno, kultura stalno retardira, previše je racionalistička i time neprijateljska prema životu, koji za Ničea nije ništa drugo do „večno vraćanje istog“, čija je suština „volja za moć“. Doduše, Fridrih Niče na jednom mestu pošteno priznaje da možda nije ni razumeo Sokrata, što možemo i prihvatiti kao tačno.


Telegraf


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 27 Avg 2012, 16:21
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
27. avgusta 1907. kralj Petar I položio je kamen-temeljac Doma Narodne skupštine

Slika

NA DANAŠNJI DAN 27. avgusta 1907. godine kralj Petar I Karađorđević od Srbije položio je kamen-temeljac zgrade Doma Narodne skupštine po projektu arhitekte Jovana Ilkića. Gradnja je trajala gotovo 30 godina, a prvo zasedanje skupštine Jugoslavije u njoj je održano 20. oktobra 1936. godine.

Objekat se nalazi na početku Bulevara kralja Aleksandra u Beogradu. Pod nazivom Savezna skupština je poznata još iz vremena SFRJ, mada je u međuvremenu postala Skupština državne zajednice SCG; a 23. jula 2006. godine postaje i zvanično Dom Narodne skupštine Srbije.

Projektovanje

Prvi projekat za Dom narodnog predstavništva Kraljevine Srbije sačinio je 1891. godine Konstantin A. Jovanović. Predviđeno je mesto gde je 30. novembra 1830. godine održana Velika narodna skupština Srbije na kojoj je pročitan hatišerif turskog sultana o pravima Srba i knjazu Milošu Obrenoviću potvrđeno pravo naslednog kneza.

Na konkursu za zgradu, prema izmenjenom programu, na prostoru blizu nekadašnje Batal-džamije, održanom 1901. godine, nagrađen je rad Jovana Ilkića, koji u suštini predstavlja varijantu Jovanovićevog rešenja.

Izgradnja

Slika

Gradnja palate započeta je 1907. godine, a kamen-temeljac položio je Kralj Petar I. Tokom Prvog svetskog rata Ilkić je umro u logoru, u Nežideru, a planovi su izgubljeni. Nove planove, prema izgrađenom stanju, napravio je Ilkićev sin Pavle, a u dovršavanju objekta, posebno enterijera, pomogao je arhitekt Nikolaj Krasnov. Građevina je dovršena tek 1936. godine, a prva sednica je održana 20. oktobra iste godine. Narodni poslanici su u njoj zasedali od 1936. do 1939. godine, dok parlament nije raspušten.

Oblikovana je u duhu akademskog tradicionalizma, sa bogatom unutrašnjom (arhitektonskom i umetničkom) dekoracijom, koju su izveli tada najpoznatiji domaći umetnici i zanatlije. Ispred glavnog ulaza postavljena je, 1939. godine, monumentalna skulptorska grupa „Igrali se konji vrani”, delo vajara Tome Rosandića.

Do šezdesetih godina dvadesetog veka zgrada je bila ograđena veoma lepom kovanom ogradom oko cele zgrade. Pod izgovorom da je to skupština koja pripada narodu, ograda je demontirana i korišćena za ograđivanje privatnih vikendica u Hrvatskoj i Sloveniji, sasvim konkretno – jedan od onih koji je uzeo deo ograde je Ivan Stevo Krajačić.

Tokom građanskih protesta 5. oktobra 2000. godine grupa demonstranata je nasilno ušla u zgradu i zapalila je, pri čemu je stradao deo bogate biblioteke, a deo nameštaja, slika, tepiha je ukraden.

Zgrada bivše Savezne skupštine, posle 100 godina od početka projektovanja, od 23. jula 2006. je zvanično Dom Narodne skupštine Republike Srbije.


Telegraf


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 01 Sep 2012, 12:01
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
31. avgusta 1867. umro je Šarl Bodler

Slika

NA DANAŠNJI DAN umro je Šarl Bodler (fr. Charles Pierre Baudelaire), francuski pesnik, preteča i utemeljitelj modernizma.

Rani život

Bodler je rođen u Parizu, 9. aprila 1821. godine. Njegov otac, visoki državni službenik i amaterski umetnik, preminuo je tokom Bodlerovog detinjstva 1827. godine. Sledeće godine, njegova majka, Karolina, koja je bila tridesetčetiri godine mlađa od njegovog oca, preudala se za potpukovnika koji je kasnije postao francuski ambasador u raznim plemićkim sudovima.

Bodler je imao blizak i složen odnos sa svojom majkom. On je kasnije izjavio: „Voleo sam svoju majku zbog njene elegancije”. On joj je kasnije pisao: „U mom detinjstvu je postojao period strastvene ljubavi prema Vama”. Njegov očuh je bio strog vaspitač, ali je ipak bio zabrinut za Bodlerovo vaspitanje i budućnost.

Bodler se obrazovao u Lionu, gde je bio prisiljen da boravi u pansionu, daleko od svoje majke (čak i za vreme praznika) i prihvati očuhove stroge metode, što uključuje i zabranu odlaska kući. Prisećajući se tih godina, napisao je: „Zgrozim se kada pomislim na te godine … na tužno detinjstvo, samoću u srcu“.

U četrnaestoj godini Bodlera su u njegovom razredu opisivali kao mnogo preciznijeg i različitijeg od drugih njegovih kolega učenika. Bodler je bio nestalan u svojom studijama, ponekad je bio marljiv, a ponekad neradan. U osamnaestoj godini, Bodler je opisan kao „uzvišen karakter, ponekad veoma mističan, a ponekad veoma nemoralan i ciničan”.

Bio je neodlučan kada je reč o njegovoj budućnosti. Rekao je svome bratu: „Ja ne osećam da imam neko zvanje”. Njegov očuh je za njega imao u planu karijeru u pravu ili diplomatiji, ali Bodler je odlučio da se posveti književnoj karijeri.

Bodler je često posećivao prostitutke i u tom periodu se zarazio gonorejom i sifilisom. Na preporuku svog starijeg brata Alfonsa (sudija), otišao je kod apotekara poznatog po tretmanima za polne bolesti. Neko vreme je živeo sa prostitutkom Sarom, a i sa svojim bratom, kada je bio u lošoj finansijskoj situaciji.

Od očuha je dobijao niske dnevnice koje je veoma brzo trošio. Bodler je počeo da se zadužuje, uglavnom zbog kupovine odeće. Njegov očuh je zahtevao finansijske obračune i napisao Alfonsu: „Došao je trenutak da nešto učinimo i sačuvamo Vašeg brata od propasti“. U nadi da će uspeti da ga promeni i napravi čoveka od njega, očuh ga je poslao na putovanje u Indiju 1841. godine, uz nadzor bivšeg mornaričkog kapetana. Bodlerova majka je bila tužna zbog njegovog neprimernog ponašanja.

To naporno putovanje nije uticalo da Bodler skrene misli sa književne karijere niti da promeni svoje ponašanje i životne stavove, tako da je dogovoreno da pomorski kapetan vrati Bodlera kući. Sa putovanja se vratio kući bogatiji za mnoga iskustva (jedno od njih je jahanje slonova) i sa impresijama vezanim za more, jedrenje i egzotične luke, što je kasnije iskoristio u svojoj poeziji. Bodler se vratio u Pariz nakon manje od godinu dana odsustva.

Na žalost njegovih roditelja, bio je rešen više nego ikada da nastavi svoju književnu karijeru. Njegova majka je kasnije rekla: „Oh, kakvi jadi! Da je Čarlsovu karijeru vodio njegov očuh, ona bi bila mnogo drugačija nego što jeste … on ne bi ostavio traga u književnosti, njegovo ime ne bi bilo upamćeno na taj način, to je istina, ali bio bi mnogo srećniji, svi bismo bili srećniji”.

Bodler se uskoro vratio recitovanju svojih neobjavljenih pesama i uživao je u dodvoravanju njegovih umetničkih vršnjaka. U dvadesetprvoj godini, dobio je veliko nasledstvo, preko 100.000 franaka i četiri parcele zemljišta, ali je većinu tog bogatstva potrošio u roku od nekoliko godina.

Njegovi nagomilani dugovi su daleko premašivali njegov godišnji prihod i iz očaja, njegova porodica je stavila imovinu pod hipoteku. U to vreme on se sastajao sa gospođicom Duval, kćer jedne od prostitutki iz Nanta. To je bila njegova najduža romantična veza tokom koje je spoznao čari i gorčine strasti. Ona je bila ljubavnica fotografa i karikaturiste po imenu Nadar.

Karijera

Iako njegova dela 1843. godine još uvek nisu bila objavljena, Bodler je postao poznat u umetničkim krugovima kao kicoš i rasipnik. Kupovao je knjige, a umetnička dela i antikvitete nije moga da priušti sebi. Tokom 1844. godine hranu je uzimao na kredit, a polovinu svoje imovine je izgubio. Bodler je redovno molio svoju majku da mu da novac dok je on pokušavao da unapredi svoju karijeru.

On se sastao sa Balzakom i u tom periodu je napisao mnoge pesme koje su se našle u zbirci Cveće zla. Njegovo prvo objavljeno umetničko delo je pregled „Salon iz 1845”. Bodler je pokazao da je želeo da bude dobro informisan, bio je strastveni kritičar i privukao je pažnju umetničke zajednice. Tog leta prihodi su bili skromni, a dugovi veliki, bio je sam i sumnjičav prema budućnosti, jer su „zamor pada u san i zamor buđenja neizdrživi”.

Odlučio je da počini samoubistvo i ostavi ostatak svoje baštine ljubavnici. Međutim, nije se ubio, samo je površno ranio sebe nožem. Dok se oporavljao, molio je svoju majku da ga poseti, ali ona nije obraćala pažnju na njegove molbe, najverovatnije zbog toga što joj je suprug branio da poseti sina. Bodler je neko vreme bio beskućnik i potpuno otuđen od svojih roditelja.

Tokom 1846. godine napisao je drugi Salon pregled i dobio je dodatni kredibilitet kao poslanik i kritičar romantizma. Sledeće godine bila je objavljena Bodlerova novela La Fanfarlo.

Bodler je učestvovao u revoluciji od 1848. Nekoliko godina je bio zainteresovan za republičku politiku, ali na njegove političke tendencije su više uticali emocionalni stavovi nego čvrsta uverenja. Njegov očuh je, takođe, bio učesnik u revoluciji. Tokom 1850. godine, Bodler se borio sa slabim zdravljem, pritiskom dugova i neredovnošću pisanja i ispoljavanja svoje umetničke strane.

Često se premeštao iz jednog u drugi stan i održavao jedan nelagodan odnos sa svojom majkom, često je moleći za novac (njena pisma upućena njemu nisu pronađena). On je prihvatio da radi mnoge projekte koje nije bio u stanju da završi potpuno, ali je uspeo da završi prevod priča Edgara Alana Poa koje su bile objavljene. Bodler je naučio engleski u svom detinjstvu, i gotički romani, i Poove kratke priče, postali su njegova najdraža materija za čitanje.

Nakon što mu je preminuo očuh 1857. godine, Bodler ga nije ni spomenuo, ali se saosećao sa svojom majkom kako bi se njihov odnos popravio. Još uvek snažno emotivno vezan za nju, u tridesetšestoj godini pisao joj je: „Ja verujem da ti pripadam u potpunosti i da pripadam samo tebi“.

Cveće zla

Slika

Bodler je 1857. godine objavio svoju najpoznatiju zbirku Cveće zla (fr. Les Limbes). Neke od tih pesama već su se pojavile u Revue des Deux mondes, kad su objavljeni od strane Bodlerovog prijatelja koji je nasledio posao štampe u Alenconu.

Pesme su stekle malobrojnu publiku, ali predmet pesama je privukao pažnju javnosti. Bodlerov uticaj na druge umetnike je, kako je izjavio Teodor de Banvil, bio „ogroman, prostran, neočekivano pomešan sa divljenjem i sa nekim neopisivim strahom i uznemirenošću“. Flober je bio impresioniran i napisao je Bodleru: „Pronašli ste način za obnavljanje romantike … Poznato je da ste nepopustljivi kao Mramor i prodorni kao engleska magla“.

Neke od glavnih tema su bile seks i smrt, što se smatralo skandaloznim. Takođe je dotaknuta i lezbijska ljubav, tuga, korupcija u gradu, izgubljena nevinost, teškoća življenja i vino. U nekim pesmama se primećuje slikovit prikaz osećaja za mirise kako bi se probudio osećaj nostalgije za prošlost i intimu.

Neki kritičari zovu neke od pesama „remek-dela strasti, umetnosti i poezije“. J. Habas je negativno prokomentarisao Bodlerovu zbirku: „Sve ono što nije skaradno, nerazumljivo je, a sve što se može razumeti, raspada se“. Tada je Bodler odgovorio na ovaj prigovor u pismu svojoj majci: „Vi znate da sam uvek smatrao da književnost i umetnost treba stvarati nezavisno od morala. Za mene je dovoljna lepota i stilizovana koncepcija”.

Ali u ovoj knjizi, čiji naslov (cveće zla) sve govori, kao što se vidi, sva lepota je mračna i hladna. Zbirka je nastajala uz bes i strpljenje. Knjiga izaziva bes kod ljudi. Bodler je pričao da je nekada bio prestravljen užasom koji ga nadahnjuje. Rekao je: „Oni mi sve osporavaju, stvaralački duh, pa čak i poznavanje francuskog jezika. Ne zanimaju me reči tih imbecila, i znam da će ovaj knjiga, sa svojim vrlinama nedostacima, napraviti svoj put i spomen u književnosti, čak i pored najboljih pesama već dobro poznatih pesnika”.

Bodler, njegov izdavač i štampač, uspešno su procesuirani za stvaranje prekršaja protiv javnog morala. Bodlera su novčano kaznili, ali nije bio u zatvoru. Šest pesama je bilo potisnuto, ali su kasnije štampane (Brisel, 1866). Još jedno izdanje zbirke Cveće zla, bez tih pesama, ali uz značajne dodatke, pojavilo se 1861. godine. Viktor Igo mu je napisao: „Tvoje cveće zla sija i blješti poput zvezda … ja svom svojom snagom pozdravljam Vaš snažan duh“. Gotovo sto godina kasnije, šest pesama je ponovo bilo zabranjeno u Francuskoj.

Poslednje godine

Tokom 1859. godine, njegove bolesti, njegova dugoročna upotreba tinktura opijum, njegov život pun stresa i siromaštva je postao komercijalan i Bodler je primetno uzrastao. Ali na kraju, njegova majka je pristala da on živi sa njom u Honfleuru. Bodler je bio produktivan u miru, u primorskom gradu, a neke njegove pesme su primer njegovog napora u tom periodu.

Njegove finansijske teškoće su ponovo rasle, a naročito nakon što je njegov izdavač Pol Malasis otišao u bankrot 1861. godine. Godine 1864, ostavio je Pariz zbog Belgije, delimično u nadi da može prodati prava na njegova dela i da drži predavanja. Njegov dugogodišnji odnos sa gospođicom Duval nastavljen je isprekidano, ali joj je on pomagao do kraja života.

Bodler je uspostavio poseban odnos sa jednom glumicom i jednom kurtizanom, i ti odnosi su bili izvor velike inspiracije, nikada nisu proizveli neko dugotrajno zadovoljstvo. Pušio je opijum, u Briselu je počeo da se opija. Bodler je preživeo jak moždani udar 1866. godine, nakon čega je usledila i paraliza. Poslednje dve godine svog života proveo je polu-paralisan u Briselu i Parizu, gde je i umro 31. avgusta 1867. Bodler je sahranjen u Parizu.

Mnoga Bodlerova dela su objavljena nakon njegove smrti. Posle njegove smrti, njegova majka je otplaćivala njegov znatan dug. Rekla je: „Vidim da moj sin, uprkos svim svojim greškama, ima svoje mesto u književnosti“. Živela je još četiri godine nakon njegove smrti.

Filozofija

Ljubav

„Postojao je nesavladiv ukus za prostituciju u srcu čoveka, iz koje dolazi njegovo užasavanje od samoće. To užasavanje od samoće je potreba da se izgube u spoljnom telu, da čovek plemeniti oseti potrebu za ljubavlju.”

Brak

„Nesposobna da uguši ljubav, htela je bar da je dezinfikuje i stvorila je brak.”

Umetnik

„Što se više čovek interesuje za umetnost, postaje manje grub… Umetnik nikad ne izlazi iz sebe.”

„Stil je karakter.”

Užitak

„Lično, mislim da jedinstvena i vrhovna naslada leži u zlu – i muškarci i žene poznaju od rođenja da sve zadovoljstvo leži u zlu.”

Politika

„Nemam uverenja kao što ih imaju ljudi u mom veku, jer ja nemam ambicija … Međutim, ja imam neke uverenja koja ne mogu biti shvaćena od strane ljudi iz mog vremena.”

Uticaj

Bodler je imao znatan uticaj na francusku i englesku književnost. Najznačajniji francuski pisci koji su došli posle njega su ga velikodušno hvalili. Četiri godine nakon njegove smrti, Artur Rembo ga je pohvalio u pismu i napisao za njega da je „kralj pesnika, pravi Bog”. Godine 1895, Stefan Malarme je objavio sonet u znak sećanja na Bodlera.

U engleskom govornom svetu, Edmund Uilson je smatrao da je Bodler pokrenuo pokret simbolist na osnovu svojih prevoda Poa. Eliot, je smatrao da je Bodler bio „veliki genije” i ocenio je da je imao „neprocenjivu tehničku veštinu… stih predstavlja neiscrpnu studiju za potonje pesnike, i to ne samo u francuskom jeziku”.


Telegraf


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 01 Sep 2012, 12:05
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
1. septembra 1939. počeo je Drugi svetski rat

Slika

NA DANAŠNI DAN 1. septembra 1939. godine – nakon isceniranog poljskog napada na radio-stanicu u Glajvicu – nemačke oružane snage su otpočele napad na Poljsku, čime je u Evropi počeo Drugi svetski rat.

Pre izbijanja neprijateljstava, Poljska je većinu vojske koncentrisala na granicama, nastojeći da demonstrira volju za otporom, odnosno da krene u protivofanzivu ako se ukaže prilika. Time je, s obzirom na poljski geostrateški položaj, Nemcima omogućena prilika da na samom početku izvedu seriju obuhvatnim manevara kojima će poljske snage biti odsečene od svoje pozadine i počesno prisiljene na predaju.

Dva dana nakon nemačkog napada Nemačkoj su rat objavile Francuska i Britanija, čime je rat i formalno dobio karakter svetskog, pa zato neki istoričari navode 3. septembar 1939. kao datum njegovog početka.

Sve nade Poljaka da će se uspeti odbraniti su vrlo brzo raspršene iz dva razloga – Nemci su, koristeći tehnike blickriga, u potpunosti iznenadili Poljake brzinom svog napredovanja, a francuska ofanziva u Sarskoj oblasti, koja je bila trebala rasteretiti Poljake, odmah je zaustavljena.

17. septembra je, videvši neminovnost poljskog kolapsa, SSSR preduzeo invaziju s istoka i bez nekog većeg otpora izbio na unapred dogovorenu demarkacionu liniju koja manje-više odgovara današnjoj poljskoj granici.

Deo poljske vojske je izbegao u Rumuniju, odakle će preći na Zapad, dok je ostatak zarobljen do početka oktobra. Istočni deo Poljske anektirao je SSSR, a zapadni postao deo tzv. Generalnog guvernmana u sastavu Trećeg rajha.


Telegraf


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 53 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker