Molena je napisao:
Kazu da nije isto....da je isto zvalo bi se isto.
Mora postojati neka razlika..cemu onda toliko pridavanje vaznosti jednom papiru, ako je to samo papir?
Slazem se sa Molenom..
Mislim da ima razlike..Ako nista drugo onda u glavama partnera..Sam pristup, ili..ne znam sad bas kako da se izrazim..
Naravno da su emocije najbitnije i u vanbracnoj i u bracnoj zajednici (ako ih nema onda je neko koristoljublje u pitanju) ali taj*papir* prosto mislim da nekako javlja taj veci osecaj i odgovornosti i obaveze
Sa jedne strane , neki ce reci , da ljubav ne treba da predstavlja obavezu vec zadovoljstvo,ali brak jeste i obaveza..Obaveza prema toj zajednici koju treba da cuvamo i ulazemo u nju, obaveze prema porodici.Ljubav je ljubav..Brak je institucija..U nekim slucajevima upravo je brak taj koji pomogne da ljudi ostanu zajedno , da im sacuva ljubav (posle neke trenutne zanesenosti,kada se jednom od partnera ucini da na nekom drugom mestu ima nesto bolje i lepse od onoga sto ima u kuci
)
Mislim da je ipak ljudima lakse otici iz vanbracbne nego iz bracne zajednice..Ne samo zbog tih takozvanih papira..nego i zbog tog nekog veceg osecaja obaveze i odgovornosti
Na kraju krajeva ako je isto..zasto onda ljudi ne odu kod maticara cim odluce ds zive zajedno..Sta, to je samo jedan papir, oduzece im pola sata vremena i to je to..Ako je isto..
Ali, za vanbracni zajednicki zivot ce se odluciti mnogo lakse, nego za bracni..samim tim Nije isto..
Taj vanbracni zajednicki zivot im dodje kao neka proba..A brak kao neki zavrsni cin da *zaokruze* svoju ljubav.
druga stvar sto se braka tice..Moj licni stav je da bih se mogla odluciti za zajednicki zivot sa nekim mnogo lakse (naravno ako su emocije dovoljno jake) nego da se pred Bogom zakunem da cu ceo zivot provesti sa njim ( ovde mislim na crkveni brak, koji je po meni sa neke te duhovne strane mnogo bitniji od braka pred maticarem)
Da bih se pred Bogom vencala sa nekim, onda bih morala bas 100% biti sigurna, koliko u partnera toliko i u sebe..Naravno ni to ne iskljucuje da se ne moze desiti da se zahebem..mogucnost uvek postoji..Ali sigurno bi dooobro razmislila
Recimo, zato je moj stav..da i kada dodje do *gradjanskog* braka, sigurno ne bih odmah obavila i crkveno vencanje..prostobih sacekala..Pa ako dobro funkcionisemo,ako je sve onako kako smo zeleli i zamislili..onda cemo se zakleti i pred Bogom..Po meni to ima neki bas poseban znacaj..