|
Autoru |
Poruka |
Jana
|
|
rang
Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
ТЕБИ
1. Па збогом ! – Сад нисмо већ двоје, И задњи пут стежемо руке; Па збогом ! – Сад срце је слободно твоје . Тек с другим га чекају муке. Ја знам да ће пориви бола Још једном овладати њиме, Кад допре му истина гола И сазна за умрлог име.
2. Постоје ти звуци што пламте, Од охолог света скривени – Ал' они се вечито памте: Ко живот су с душом сливени; У њима сни минули стоје, Ко гроб што све занавек прима; Разуме их једино двоје, И двоје задрхти пред њима !
3. За трен смо ми заједно били, Шта вечност пред њиме сад вреди ! Сву сласт смо за трен тај ми пили, И спалили пољубом једним; И збогом ! – Та љубав је наша, И зато без жалости бежи: Јер крај нам се чинио страшан, Ал' сусрет би био још тежи!
1832.
Михаил Љермонтов
|
|
|
|
|
Jana
|
|
rang
Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
ЉУБАВ
О, да ми је нешто па да будем река, Па да течем испред твоје куће мале; Певајући теби, да разбијем вале О прагове где ти стаје нога мека.
Па кад низ прагове сиђеш са ибриком Да захватиш воде, да ти зграбим руке, Пригрлим те себи у своје клобуке, И да тебе, драга, више не дам ником.
На душеку трава и мојих смарагда, Као нимфа моја, да почиваш свагда, И да нико не зна твоје место где је.
Само моје очи да гледају у те, Само моје све дубине и све куте Да лепота твоја осипље и греје.
Алекса Шантић
|
|
|
|
|
Jana
|
|
rang
Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
POVRATAK
Ona ima ruke od trave.
Ona ima glas od vetra i žita.
Ona ima oko od kiše.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Ona ima grudi od ruže.
Ona ima koleno od belutka.
Ona ima kuk od snega i ribe.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Ona ima smeh od lišća.
Ona ima hod od vode i peska.
Ona ima kožu od protegnutog labuda.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Ona ima kosu od mojih prstiju.
Ona ima mozak od mojih godina.
Ona ima sluh od mojih koraka.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Stevan Raičković
|
|
|
|
|
Jana
|
|
rang
Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
Čežnja
Sanjam da ćeš doći: Jer mirišu noći, a drveće lista, I novo se cveće svakog jutra rodi; Jer osmesi ljupki igraju po vodi, I proletnjim nebom što od sreće blista;
Jer pupe topole, i kao da hoće K nebu, pune tople, nabujale žudi; Jer u duši bilja ljubav se već budi, I mirisnim snegom osulo se voće;
Jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove; Svu prirodu Gospod za tvoj doček kiti. Cveće, vode, magle, jablanovi viti, Sve okolo mene čeka te i zove.
Dođi! Snovi moji u gustome roju Tebi lete. Dođi, bez tebe se pati! Dođi! Sve kraj mene osmeh će ti dati I u svemu čežnju opazićeš moju.
Desanka Maksimović
|
|
|
|
|
Nora
|
|
rang
Pridružio se: 05 Jun 2012, 18:35 Postovi: 539
|
Ja nemam mira a u rat ne hrlim; Leden a gorim, plašim se i nadam; Po nebu letim, a na zemlju padam; Ne hvatam ništa, a svet citav grlim.
Amor me kazni da sred uza stojim, Nit' omcu dreši, nit okove steže, Nit'me živa, ne smatra me svojim.
Bez vida vidim, nem, glas gubim: Umreti žudim, a pomoci tražim, Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.
Nit mi se mre nit mi se živi, Smejem se placuci, žalošcu se snažim. Ovakvom stanju vi ste, gospo krivi.
Petrarka
_________________ "SUDBINA MESA KARTE - MI IGRAMO." SOPENHAUER
|
|
|
|
|
Senka
|
|
Vječita sanjalica
Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 45921
|
Slovo o ljubavi
Ako se volite ljubavlju koja buja u samoći, od razdaljine, koja je više od sna nego od svesti, i po rastanku drhtaćete od miline, mognete li se još ikada sresti. Vi koji se volite ljubavlju isposnika, sa strahom od sagrešenja, koji kao ptica o kavez lomite krila, sećaćete se uvek jedno drugom lika. I po rastanku zamreti vam neće gušena htenja. Ako zbog nje patiš od nesanice i u ponoć hodaš budan po bašti, ako te lomi neutoljena želja luda, sećanja na nju nikad se nećes spasti. Onih s kojima se igramo oko vatre, a bojimo se da je dodirnemo, s kojima idemo kraj ponora nezagrljeni i nemi, sećaćemo se dugo ma i zavoleli zatim druge. Ako je želis bezgranično, a sediš kraj nje bez glasa slušajući bajku koja se u vama rađa, svanuću slično, pamtićeš je i kad se zima pred tobom zabelasa. Ako veruješ sedeći uz nju da je ljubav maslačkov puhor koji svaki dodir moze da strese, ako voliš u njoj san i dete, ako ti je bez nje pusto i gluho, misao na nju budiće te i kad se rastanete. Zauvek se pamte oni s kojima se grlili nismo, čije su nam usne ostale nepoznate, kojima smo samo s proleća, u snu, pisali pismo. Oni koji se kao reke ne mogu sliti, među kojima nema spojnog suda krvi i krvi vrele, a srca im se dozivaju ludo, zaboraviti se neće ni kad im duše budu posedele. Ako vam je ljubav nož u srcu, a bojite se taj nož izvući, kao da ćete tog časa umreti, pamtiće te on, setiće te se i umirući. Oni zbog kojih srca osećamo kao ranu, ali ranu zbog koje se jedino živi, u sećanje nam banu i kad zavolimo druge- i osetimo se nesrećni i krivi.
Desanka Maksimović
_________________
|
|
|
|
|
Senka
|
|
Vječita sanjalica
Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 45921
|
Vrati mi moje krpice
Padni mi samo na pamet Misli moje obraz da ti izgrebu Izidji samo preda me Oci da mi zalaju na tebe Samo otvori usta Cutanje moje da ti vilice razbije Seti me samo na sebe Secanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa Dotle je medju nama doslo
Vrati mi moje krpice Moje krpice od cistoga sna Od svilenog osmeha od prugaste slutnje Od moga cipkastoga tkiva Moje krpice od tackaste nade Od zezene zelje od sarenih pogleda Od koze s moga lica Vrati mi moje krpice Vrati kad ti lepo kazem
Slusaj ti cudo Skini tu maramu belu Znamo se S tobom se od malih nogu Iz istog canka srkalo U istoj postelji spavalo S tobom zlooki nozu Po krivom svetu hodalo S tobom gujo pod kosuljom Cujes ti pretvornice Skini tu maramu belu Sta da se lazemo
Necu te uprtiti na krkace Necu te odneti kud mi kazes Necu ni zlatom potkovan Ni u kola vetra na tri tocka upregnut Ni duginom uzdom zauzdan Nemoj da me kupujes Necu ni s nogama u dzepu Ni udenut u iglu ni vezan u cvor Ni sveden na obican prut Nemoj da me plasis Necu ni pecen ni prepecen Ni presan posoljen Necu ni u snu Nemoj da se zavaravas Nista ne pali necu
Napolje iz moga zazidanog beskraja Iz zvezdanog kola oko moga srca Iz moga zalogaja sunca Napolje iz smesnog mora moje krvi Iz moje plime iz moje oseke Napolje iz mog cutanja na suvom Napolje rekao sam napolje Napolje iz moje zive provalije Iz golog ocinskog stabla u meni Napolje dokle cu vikati napolje Napolje iz moje glave sto se rasprskava Napolje samo napolje
Tebi dodju lutke A ja ih u krvi svojoj kupam U krpice svoje koze odevam Ljuljaske im od svoje kose pravim Kolica od svojih prsljenova Krilatice od svojih obrva Stvaram im leptire od svojih osmeha I divljac od svojih zuba Da love da vreme ubijaju Kakva mi je pa to igra
Koren ti i krv i krunu I sve u zivotu Zedne ti slike u mozgu I zar okca na vrhovima prstiju I svaku svaku stopu U tri kotla nam--or vode U tri peci znamen vatre U tri jame bez imena i bez mleka Hladan ti dah do grla Do kamena pod levom sisom Do ptice britve u tom kamenu U tutu tutinu u leglo praznine U gladne makaze pocetka i pocetka U nebesku matericu znam li je ja
Sta je s mojim krpicama Neces da ih vratis neces Spalicu ti ja obrve Neces mi dovek biti nevidljiva Pomesacu ti dan i noc u glavi Lupices ti celom o moja vratanca Podrezacu ti raspevane nokte Da mi ne crtas skolice po mozgu Napujdacu ti magle iz kostiju Da ti popiju kukute s jezika Videces ti sta cu da ti radim Seme ti i sok i sjaj I tamu i tacku na kraju mog zivota I sve na svetu
I ti hoces da se volimo Mozes da me pravis od moga pepela Od krsa moga grohota Od moje preostale dosade Mozes lepotice Mozes da me uhvatis za pramen zaborava Da mi grlis noc u praznoj kosulji Da mi ljubis odjek Pa ti ne umes da se volis
Bezi cudo I tragovi nam se ujedaju Ujedaju za nama u prasini Nismo mi jedno za drugo Stamen hladan kroz tebe gledan Kroz tebe prolazim s kraja na kraj Nista nema od igre Kud smo krpice pomesali Vrati mi ih sta ces s njima Uludo ti na ramenima blede Vrati mi ih u nigdinu svoju bezi Bezi cudo od cuda Gde su ti oci I ovamo je cudo
Crn ti jezik crno podne crna nada Sve ti crno samo jeza moja bela Moj ti kurjak pod grlo Oluja ti postelja Strava moje uzglavlje Siroko ti nepocin-polje Plameni ti zalogaji a vostani zubi Pa ti zvaci izelice Koliko ti drago zvaci Nem ti vetar nema voda nemo cvece Sve ti nemo samo skrgutanje moje glasno Moj ti jastreb na srce Manje te u majke groze
Izbrisao sam ti lice sa svoga lica Zderao ti senku sa svoje senke Izravnao bregove u tebi Ravnice ti u bregove pretvorio Zavadio ti godisnja doba Odbio sve strane sveta od tebe Savio svoj zivotni put oko tebe Svoj neprohodni svoj nemoguci Pa ti sad gledaj da me sretnes
Dosta recitoga smilja dosta slatkih trica Nista necu da cujem nista da znam Dosta dosta svega Reci cu poslednje dosta Napunicu usta zemljom Stisnucu zube Da presecem ispilobanjo Da presecem jednom za svagda Stacu onakav kakav sam Bez korena bez grane bez krune Stacu oslonjen na sebe Na svoje cvoruge Bicu glogov kolac u tebi Jedino sto u tebi mogu biti U tebi kvariigro u tebi bezveznice Ne povratila se
Ne sali se cudo Sakrilo si noz pod maramu Prekoracilo crtu podmetnulo nogu Pokvarilo si igru Nebo da mi se prevrne Sunce da mi glavu razbije Krpice da mi se rasture Ne sali se cudo s cudom Vrati mi moje krpice Ja cu tebi tvoje!
Vasko Popa
_________________
|
|
|
|
|
Senka
|
|
Vječita sanjalica
Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 45921
|
Sentimentalna pesma
Po mesecu ti saljem uzdah jedan, Po tom u ceznji bratu. Nek ti rece, U tuzni cas kad zimsko pada vece, Da sam, ko Azra, bled, veran, I predan.
I sta bi on, taj mesec kome poju Od Indije do vecitog Rima Ceznjivu svetlost I sanjivu boju Svi pesnici na jezicima svima,
Kad ne bi tako u gluhoj samoci Tesio srca sto sa ceznjom guse I ljupkim sjajem kroz beskrajne noci Vezivao svse rastavljene duse!
I sad, kad sine ta starinska Luna I setne zrake prospe mojom sobom, Ja cudno prenem I, ko da si tuna, Sva dusa moja zamirise tobom...
Milan Rakić
_________________
|
|
|
|
|
Senka
|
|
Vječita sanjalica
Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 45921
|
Mi se čudno razumemo...
Mi se cudno razumemo k'o dva bola, k'o dva vala, k'o dva mosta u otkrica: ja te volim cudno, nemo, ti si ona cudna mala, masta drevna moga bica.
O tebi su pitalice, od vekova moje bile, odgovor o kom se sanja. Odgovor je tvoje lice ti si slika one vile; iz decackih nagadjanja.
I stvarni snovi, evo polagano nadolaze k'o da ide vreme tavno. Svaki gest tvoj ja sam snev'o, znam napamet tvoje fraze svaku rec sam cuo davno.
Stanislav Vinaver
_________________
|
|
|
|
|
Senka
|
|
Vječita sanjalica
Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 45921
|
Ljubavna pesma
Ti si moj trenutak i moj san i sjajna moja rec u sumu i samo si lepota koliko si tajna i samo istina koliko si zudnja.
Ostaj nedostizna, nema i daleka jer je san o sreci vise nego sreca. Budi bespovratna, kao mladost. Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.
Srce ima povest u suzi sto leva, u velikom bolu ljubav svoju metu. Istina je samo sto dusa prosneva. Poljubac je susret najlepsi na svetu.
Od mog prividjenja ti si cela tkana, tvoj plast suncani od mog sna ispreden. Ti bese misao moja ocarana, simbol svih tastina, porazan i leden.
A ti ne postojis, nit' si postojala. Rodjena u mojoj tisini i cami, na Suncu mog srca ti si samo sjala jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.
Jovan Dučić
_________________
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 209 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|