Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 21:48


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Riznica uspomena  |  Poslato: 25 Okt 2012, 00:07
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Prvu razglednicu poslali su Srbi

Ilustrovana dopisnica pojavila se u nas pre nego igde u svetu, u izdanju Zmaja, novosadskog lista koji je uređivao Jovan Jovanović - Zmaj.

Slika

Slika

Sačuvani primerak upućen je u Sombor 19. maja 1871. godine iz redakcije lista sa sedištem u Beču. Štampana je u Beču - tipografija R. fon Valdhajm (R. von Waldheim), a ilustrovao poručnik srpske vojske Petar Manojlović.

Na njoj je predstavljen zmaj raširenih krila koji bljuje vatru iz nozdrva i munje iz čeljusti. Pri dnu su simboli Orijenta i Zapada: Bosfor, minareti Istambula, Turčin sa lulom, parobrod, tunel, voz, kupole pravoslavne crkve, verovatno u Moskvi. Detaljan opis sa je M. Verner u tezi Prva ilustrovana dopisnica - izum Srba.

Ilustracija na ovoj dopisnici nije sporedna. Ona pokriva čitavu dopisnicu i to je argument u tvrdnji da je ovo zaista razglednica. Prema tome, prva na svetu. Poštanske saobraćajne karte, potom i dopisne karte, ipak, bile su bez ilustracija sve do pred kraj XIX vijeka, a kod nas do 1896. godine.

Satirični list „Zmaj“ pokrenuo je 1864. Jovan Jovanović u Budimpešti. Ime je skovano kao igra reči: 3. maj po julijanskom kalendaru bio je dan održavanja Majske skupštine 1848. na kojoj su Srbi sastavili zahteve o autonomiji koje su podneli vrhovnoj vlasti u Beču.

Sve do 1868. godine, kada je list prenijet u Novi Sad, u „Zmaju“ je objavljen čitav niz ilustrovanih satiričnih priloga, od kojih su pojedini predstavljali izvanredne primere preteča prvih stripova. I posljednji broj „Zmaja“, izdat u Beču 1871. godine, donosi na naslovnoj strani sličan primer.


b92


Vrh
MAD BOOKSELLER
Post  Tema posta: Re: RIZNICA - spomenar  |  Poslato: 28 Maj 2013, 08:46
rang
rang

Pridružio se: 09 Dec 2012, 20:33
Postovi: 6420

OffLine
Slika


Даринка Јовановић у балској хаљини, око 1900.



Vrh
MAD BOOKSELLER
Post  Tema posta: Re: RIZNICA - spomenar  |  Poslato: 28 Maj 2013, 08:48
rang
rang

Pridružio se: 09 Dec 2012, 20:33
Postovi: 6420

OffLine
СТРАСТИ КРАЉА МИЛАНА

Милан Христић, син Ђорђа Христића, познатог српског политичара из 19. века, постављен је за секретара српског посланства у Цариграду. У Цариграду се оженио Артемизом, из чувене и богате породице Јоанидес (или Јоаниду).
Милан је боравио у Цариграду, а Артемиза у Београду, у породичној кући, у улици Кнеза Михаила 46 (данас је у њој књижара Плато). Имали су две кћери и једног сина.

Slika

Артемиза Христић


Међутим, ђаво је умешао своје прсте. Лепу Артемизу је запазио краљ Милан. Виђао је на баловима и на пријемима које су организовале угледне београдске породице. У једном тренутку су комшије из Кнез Михаилове улице опазиле да је у Христићеву кућу, под велом тмине, дубоко у ноћ, почела да долази нека особа потпуно покривена капуљачом, тако да нико није могао да је препозна.
Тајна није дуго трајала. Краљ Милан се 1888. године развео од краљице Наталије. Следеће године Артемиза Христић је, у Цариграду, родила сина Ђорђа. Милан Христић се развео од своје супруге.
Краљ Милан и Артемиза са сином живели су заједно у Паризу, све до 1894. године када су се разишли, а она се вратила родитељима у Цариград.


Slika

Ђорђе Христић, син краља Милана


Poslednji put menjao MAD BOOKSELLER dana 04 Jun 2013, 12:29, izmenjena samo jedanput


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: RIZNICA - spomenar  |  Poslato: 01 Jun 2013, 02:56
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Pozdrav iz pretprošlog veka

DVADESETI VEK JE IZRODIO TELEVIZIJU, PA RAZGLEDNICE VIŠE NISU MORALE DA VODE RAČUNA O JAVNOM MNJENJU, KAO ŠTO JE TO BILO PRE STOTINAK GODINA. O TOME GOVORI ZANIMLJIVA IZLOŽBA U BEOGRADSKOM MUZEJU PRIMNJENE UMETNOSTI

Slika

Razglednica je jedna od najznačajnijih pojava moderne vizuelne i komunikacijske kulture. Razglednica je poštanska karta, od kartona je, sa slikom na aversu i prostorom za poruku i adresu primaoca na reversu. Ona spaja i informiše ljude, ali sporije od SMS poruka i elektronske pošte. Zato se sve manje i manje koristi, kao i bezbroj drugih stvari koje je pregazilo vreme ali kojih se rado sećamo. Stoga je razumljivo zašto je nostalgija dominantan utisak o izložbi "Razglednice u Srbiji 1895–1914." otvorenoj prošle nedelje u Muzeju primenjene umetnosti, a ne ponuđena fenomenološka analiza, bez obzira što je urađena i temeljno i zanimljivo.
Izložba "Razglednice u Srbiji 1895–1914." je prvo predstavljanje i prvo publikovanje (izložbu prati istoimena monografija) ovog dela našeg kulturnog nasleđa. Autor izložbe je Jelena Perać, kustos Muzeja primenjene umetnosti.

Slika
Beograd, 1898.

POZDRAV IZ SRBIJE: Prvu seriju razglednica u Srbiji objavila je knjižara Velimira Valožića u Beogradu, 1895. godine. Tu prvu seriju krasio je Pogled na Kalemegdan sa Save (panorama Beograda), Pozorište (Narodno pozorište sa spomenikom knezu Mihailu) i Novi konak (današnji Stari dvor). Na jednima je pisalo Pozdrav iz Beograda, a na drugima Želi vam Srećnu novu godinu Knjižara Velimira Valožića. Zna se da je jedna od razglednica ove druge varijante, stigla na adresu čačanskog knjižara A. Petrovića. Iduće godine Velimir Valožić objavio je još jednu seriju u kojoj je, osim Beograda, bilo i 16 razglednica sa slikama gradova Srbije. Autor ovih prvih serija je Vladislav Titelbah, poznati ilustrator, a dvorski fotograf Milan Jovanović je autor fotografija. On je oko 1900. godine objavio serije razglednica tako što je na kartonsku osnovu propisanih dimenzija lepio svoje originalne fotografije beogradskih vizura.
Izgleda da razglednicama nije bilo teško da se probiju na tržištu: njihov godišnji promet 1904. godine u Kraljevini Srbiji iznosio je više od pet i po miliona! Razglednice su dakle postale veoma popularno, masovno sredstvo komunikacije, pa nije bilo teško dosetiti se da su samim tim i efektno sredstvo da se plasira idejna poruka vizuelno uobličena. Zato je država već 1897. godine izdala Pravilnik za izradu dopisnih karata od strane privatnih lica, odredivši, između ostalih detalja, i vizuelni sadržaj aversa razglednica. "Vizuelne predstave na razglednicama izdavanim u Srbiji od 1895. do 1914. godine, sadržajno veoma raznovrsne, bile su u najvećem broju slučajeva, osim naziva same predstave, jedinstveno označene kao Pozdrav iz Srbije (Beograda ili nekog drugog grada). Vizuelni sadržaj razglednica bio je, na taj način, određen kao slika Srbije, ono s čim se država identifikuje i što treba da je reprezentuje. Od početka namenjene masovnoj publici, razglednice su tako funkcionisale kao vid propagande, državne, dinastičke i nacionalne", konstatuje u monografiji Jelena Perać. Ta namena je vidljiva već na prvim, Valožićevim razglednicama: srpski grb i ženska figura u nacionalnoj nošnji, kombinovani su sa reprezentativnim detaljima Beograda.

Slika
Knez Mihailova ulica, Beograd 1909.

Ubedljivo najviše razglednica bilo je sa topografskim motivom na aversu, što je s aspekta propagande razumljivo: kao najpogodniji način za promociju mlade Kraljevine Srbije, razglednice su po Evropi prenosile slike države zanimljivih predela i istorije koja želi da se dopadne drugima i bude prihvaćena. Estetski kriterijum svakako je bio presudan za odabir motiva koji treba da reprezentuju određenu urbanu sredinu, tako da su razglednice donosile najživopisnije gradske vizure, najlepše i najuređenije ulice i trgove.
Zgrade državnih institucija, okosnice državnog funkcionisanja, bile su rado korišćeni modeli razglednica zbog značaja i moći da već svojom pojavnošću utiču na formiranje željenog mišljenja o Srbiji. Njihove kitnjaste fasade i reprezentativna arhitektura bile su dodatak koji je lakše vodio ka postavljenom cilju. Zato je Narodna skupština postala motiv razglednica još dok je bila u stadijumu arhitektonskog projekta, i to čim je položen kamen temeljac za gradnju. Zdanja ministarstava su na aversima razglednica širila strahopoštovanje naroda prema državi čija privreda i politika funkcionišu preko njih. Po istom principu, na primer, fotografija zgrade Vojne akademije u Beogradu govorila je o vojnoj moći Srbije, a zgrade Narodnog pozorišta o visokom nivou kulture srpskog naroda. Kad je Srbija postala odredište u turističkim vodičima, objavljivane su razglednice sa hotelima i kafanama kao simbolima uspona ove privredne grane, reklamirajući ujedno i njenu ponudu.

Slika
Kragujevac, 1899-1900.

DVORSKI MARKETING: Dvor, institucija vlasti, centralna tačka političkog života ali i reprezent dinastije i države, bio je bitan akcenat u simboličkoj topografiji prestonica širom Evrope, pa i u našoj sredini.
Kad je reč o dvoru, Jelena Perać objašnjava da su javne svečanosti bile moćan vid propagande vladara i vladajuće dinastije kojim je potvrđivan legitimitet vlasti i poretka, pa su zato i slike s venčanja Aleksandra Obrenovića sa Dragom Mašin postale dostupne narodu putem razglednica. "Zvanični venčani portret kraljevskog para na ulazu u crkvu snimio je dvorski fotograf Milan Jovanović. Fotografija je ubrzo umnožena i prodavana kao plakat s natpisom Visoki mladenci, a reprodukovana je u seriji razglednica u izdanju M. Ivaniševića iz Beograda uz oznaku Visoki mladenci: Nj. V. Kralj i kraljica Srbije. Venčanju vladarskog para posvećeno je više serija razglednica na kojima su reprodukovani i manje formalni snimci uz oznaku Sa venčanih svečanosti Njihovih Veličanstava. Pozdrav iz Srbije (izlazak mladenaca iz crkve, svečana povorka na ulicama prestonice, raskošna trijumfalna kapija u Dubrovačkoj ulici). Narodne svečanosti koje su povodom ovog događaja organizovane po celoj Srbiji takođe su snimljene i reprodukovane u serijama razglednica (Pozdrav iz ribarske banje: Svečanost na dan kraljeve svadbe)." Putovanja kraljevskog para bila su odlična prilika za stvaranje utiska o neraskidivoj vezi dinastije i naroda, pa su fotografije svečanih dočeka u gradovima odašiljane putem razglednica diljem domovine – Doček njihovih Veličanstava u Vranje 30. septembra 1902. ili svečano okićen Hotel Laf. Za vreme Bavljenja Njihovih Veličanstva u Smederevu.

Slika
Trijumfalna kapija u Kolarčevoj ulici prilikom svečanog dolaska Nj. V. kralja Petra I — 2. juna 1903. godine

Ubistvo i sahrana kralja i kraljice publikovani su na stranim razglednicama, a domaće su se bavile novom dinastijom. Pojedine etape svečanosti povodom povratka Petra I Karađorđevića u prestonicu 24. juna 1903. godine reprodukovane su na razglednicama ubrzo nakon samog događaja. Na isti način obeleženi su i ostali važni momenti u vladavini Petra I Karađorđevića.
Ratni motivi bili su naročito aktuelni tokom balkanskih ratova. Objavljene su brojne serije razglednica koje su sledile događaje sa ratišta, i sve su imale isključivo propagandnu namenu. Tako se u serijama propagandnih izdanja Rusa i Kalmića, za scene iz najvećih bitaka (Kumanovske, bitke kod Bitolja) vezuju prikazi različitih pripadnika naciona (starica majka, devojčica, mlada devojka), uz prigodni tekst (Tvoj tata je u Ratu, dušo moja, moli se Bogu za zdravlje i život njegov, ili: Hvala tebi, Bože, što sačuva moga batu od svakog zla na bojnom polju). "To nosi jasnu poruku o potrebi mobilizacije čitave nacije u ostvarenju zajedničkog cilja i znači poziv na učešće svih njenih pripadnika", objašnjava Jelena Perać.

Slika
Beograd, 1906.


vreme

_________________
Slika


Vrh
MAD BOOKSELLER
Post  Tema posta: Re: RIZNICA - spomenar  |  Poslato: 04 Jun 2013, 12:25
rang
rang

Pridružio se: 09 Dec 2012, 20:33
Postovi: 6420

OffLine
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: RIZNICA - spomenar  |  Poslato: 12 Jun 2013, 08:36
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Halo, ovde kralj!

Od prvog telefonskog razgovora i bezuspešnih pokušaja Pante Mihajlovića da za ovo čudo neviđeno, kako ga je nazvao prvi korisnik, ministar vojni Teša Nikolić, zainteresuje vlast, do početka javnog telefonskog saobraćaja u Srbiji, proteklo je više od jedne decenije.

Slika
Zgrada Kolarca sa Glavnom poštom
 
Dimitrije C. Đorđević, jedan od prvih telegrafista, zabeležio je da je za vreme Srpsko-bugarskog rata, u toku primirja, januara 1886. godine, bila uspostavljena telefonska veza između Beograda i Niša. Vrhovna komanda nije bila zadovoljna brzinom otpremanja depeša, pa je dala je naređenje Anti Jovanoviću, inspektoru vojnih telegrafa, da za 18 sati uspostavi telefonsku vezu između ovih gradova. Pošto je naređenje trebalo da se izvrši u nemoguće kratkom roku, upotrebljene su stare telegrafske žice, ali su one stvarale velike smetnje u vezi. Telefonske aparate i materijal u Nišu su doneli Dragomir Brzak, sekretar Poštansko-telegrafskog odeljenja, i mehaničar Gustav Haber.
 
Ipak, povezivanje Beograda sa Nišom preko slušalice očekivalo se sa ogromnim nestrpljenjem. Na jednoj strani aparata, u Nišu, bio je kralj Milan Obrenović, a na drugoj, u prestonici, Milutin Garašanin, ministar inostranih dela. Jedva su se čuli.
 
Pošto je upozoren da govori glasnije, Garašanin je odgovorio: "Veličanstvo, ja govorim tako jako, da kad bi se popeo na toranj Saborne crkve, vi biste me morali čuti u Nišu i bez telefona!" Tako je propao prvi pokušaj da se uspostavi pouzdana međugradska veza.


Dve godine kasnije, na predlog načelnika Poštansko-telegrafskog odeljenja Ž. Anđelića, a u interesu "bržeg sporazumevanja i rada, koji u mnogim prilikama valja odmah u minutu raspraviti", odobreno je da se Odeljenje poštansko-telegrafsko veže telefonom sa Ministarstvom narodne privrede, centralom i staničnom poštom, Telegrafom i ekonomijom poštanskom. Odobren je iznos od 1.300 dinara za nabavku šest mikro telefona po 140 dinara, pet sistema po 70, šest gromobrana po 50 i dvadeset elemenata Leklanšeovih po 34 dinara. Za nadnice i nepredviđene troškove odobreno je još 300 dinara. Oprema je kupljena kod firme Tajrih i Leopold u Beču, a ceo posao odobrio je 26. jula 1888. ministar narodne privrede.
 
Cela plata za aparat

Godišnja pretplata za sve telefone postavljene u hotelima, kafanama, kupatilima, pozorištima, i svim zgradama koje služe za javne skupove i zabave, iznosila je 250 dinara, a za sve ostale 125 dinara godišnje. Pet minuta razgovora u javnim govornicama naplaćivao se u radnom vremenu pola dinara, a posle toga dvostruko. Telefonski aparat je koštao 120 dinara, što je bila i mesečna plata telefonske službenice.

Telegraf na konjima

Pre uvođenja telegrafa, poštanski saobraćaj u Srbiji obavljali su konjanici zvani tatari. Poštanska kola iz tih vremena nisu se ni po čemu razlikovala od onih na Divljem zapadu, koje su postale jedan od simbola rađanja Amerike.

Devet godina je potrajala nabavka materijala i aparata, kao i donošenje zakonskih akata o uređenju javnog telefonskog saobraćaja. Konačno, maja 1889. proradila je prva centrala u Beogradu. Postavljena je na prvom spratu zadužbine Ilije Kolarca, u kojoj se tada nalazila Glavna gradska pošta i Glavni telegraf, i imala je mesta za 50 brojeva.
 
Putem štampe obavešteno je "građanstvo naše prestonice da se za njegovu privatnu upotrebu pruža mogućnost korišćenja telefonskim saobraćajnim sredstvom, tom kulturnom tekovinom novijeg doba, koju imaju svi gradovi u Evropi". Načelnik PTT odeljenja Stevan Popović održao je čak i konferenciju za novinare. Onog prvog entuzijaste Pante Mihailovića, koji je pokušao da uvede telefon u Srbiju, niko se nije setio.

Iako su svečanom predstavljanju blagodeti telefonije prisustvovali i skoro svi srpski bankari, većina privrednika i mnoštvo trgovaca, na poziv za pretplatu odazvalo se malo građana. Prvi je probio led novinar Ljuba Bojović, osnivač "Večernjih novosti", koji se smatrao glasilom liberala. On je imao čast da njegov broj telefona bude 1. Prvi telefonski korisnici dobijali su dva aparata: jedan za govor, drugi za slušanje. Kad se došlo do broja 13, stalo se, jer ga niko nije hteo. Jedan poznati beogradski advokat čak je poručio po svom kuriru ne samo da neće trinaesticu, nego ni brojke koje u zbiru daju baksuzni broj. Na kraju je broj 13 prihvatio Ljuba Srećković u ime Beogradske klanice.

Poštansko-telegrafsko-telefonskoj upravi nije preostalo ništa drugo nego da preduzme što veću agitaciju među građanima, što je u to doba podrazumevalo da se ide i od vrata do vrata. Činovnici su krenuli od trgovaca u glavnoj beogradskoj štrafti Knez Mihailovoj ulici ne bi li ih ubedili u značaj Belovog pronalaska. Ali, ni to nije bilo od naročite koristi. Godinu 1899. Glavna telefonska stanica u Beogradu završila je sa svega 28 pretplatnika. U daljem razvoju, do 1903. godine, uspostavljene su telefonske linije od 876 km i 608 pretplatnika. Telefoni su uvedeni u 24 mesta, a već 1905. Srbija je imala 1.203 pretplatnika.


Vestionline

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Riznica uspomena  |  Poslato: 10 Jan 2015, 00:19
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Iz Vukovog rječnika: Kabadahija i senka na Mesecu

U našoj rubrici pročitajte Vukovo tumačenje reči kabadahija i kavaza.

Slika

Poturica na položaju

Kabadahija - dahijin zamenik. "Poslije smrti Hadži-Mustaj pašine u Biogradu su četiri velike dahije, koje su sav gradski pašaluk između sebe bile podijelile, a oni su opet imali svaki svoje kaba-dahije. Tako je np. Šani-avdija, pređašnji Mitar Terzić iz Tršića, bio kaba-dahija Fočićev."


Momci sa praporcima

Kavaz - "kavazi su najbliži momci kod turskijeh paša. Oni imaju u rukama po štap okovan srebrom, a gđekoji gore savijen kao štačica, i o njemu srebrne sindžire ili praporce, pa kad kakoga velikoga gospodina sretnu, oni štapom tresnu, te sindžiri ili praporci zazveče. Za vremena Crnoga Đorđija zvali su se kavazi momci koji su u Sovjetu stajali na vratima, te ljude prijavljivali i unutra puštali."


Senka na Mesecu

Kain i Avelj - "gđekoji pripovijedaju da su ono Kain i Avelj što se vidi u mjesecu kao nekaka sjenka, i da ih je Bog onđe naznačio svijetu za ugled kao preveliki grijeh što je brat brata ubio."


Vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: RIZNICA - spomenar  |  Poslato: 25 Feb 2015, 02:46
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Riznica uspomena  |  Poslato: 05 Mar 2015, 01:34
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Riznica uspomena  |  Poslato: 17 Maj 2015, 22:01
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 83 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker