Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 12:07


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 24 Maj 2012, 04:06
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Golubinci: U muzeju sećanja na Betovena i Karađorđa

U sremskom selu Golubinci niče muzej sa čudnom postavkom. Centralo mesto u unutrašnjosti zauzeće sećanje na ljubavne jade genijalnog kompozitora, koji je imao ljubavnicu u selu, a plato ispred dvorca krasiće bista legendarnog vođe Prvog srpskog ustanka

Slika
Dvorac Šlos

IZGRADNJOM muzeja u okviru dvorca Šlos oživeće sećanja na slavne ličnosti vezane za selo koje su uticale na svetska događanja. Centralo mesto u unutrašnjosti muzeja zauzeće sećanje na ljubavne jade genijalnog kompozitora Ludviga van Betovena, koji je imao ljubavnicu u selu, a plato ispred dvorca krasiće bista legendarnog vođe Prvog srpskog ustanka Đorđa Petrovića-Karađorđa, koga su meštani spasli od progona Turaka.

- Ideja izgradnje seoskog muzeja potiče odavno - podseća Staniša Opačić, predsednik Mesne zajednice. - Godinama se skuplja, dosta toga stoji konzervirano, da bi se pre nekoliko godina, konačno, krenulo u renoviranje dvorca. Podrška u novcu je došla od Opštine Stara Pazova, Zavoda za zaštitu spomenika kulture i Ministarstva kulture Srbije. Dosta je urađeno, ali još treba dosta i da se radi.

Slika

Poslednjih desetak godina u obnovu dvorca uloženo je oko pola miliona evra.
Sređen je unutrašnji enterijer, popravljena krovna konstrukcija i obnovljena originalna fasada dvorca.

Predstoji uređenje prostora oko dvorca.

U planu je da sve bude gotovo naredne godine kada će biti obeleženo dva veka od boravka vožda Karađorđa u dvorcu.

Bežeći od turskog progona, Karađorđa, koji je odavde otišao u Rusiju, meštani su skrivali u Šlosu.

- Želja je da ovaj značajan datum obeležimo podizanjem spomenika slavnom vojskovođi - najavljuje Opačić.


STIŽU I PARTITURE

PriČa o ljubavnoj vezi Betovena i kapetanice Žanet, supruge gardijskog kapetana Karla fon Greta na službi u Šlosu, biće potkrepljena dokumentima i slikama iz muzeja slavnog kompozitora u Bonu.


Novosti


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 28 Maj 2012, 03:26
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Od Manasije do Bača

Pet srpskih kulturnih dobara nominovano za svetsku kulturnu baštinu

Slika

CARIČIN grad, manastir Manasija, grad Bač sa okolinom, Rajačke pivnice i Smederevska tvrđava su u Braziliji preliminarno uvršteni u kulturna dobra koja će biti nominovana za upis na Listu svetske kulturne baštine pri Organizaciji Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESKO).

Preliminarna lista je usvojena tokom 34. zasedanja Komiteta za svetsku baštinu Uneska, u glavnom gradu Brazila, gde delegaciju Srbije predvodi ministar kulture Nebojša Bradić.


Za kulturna dobra koja su na preliminarnoj listi prikupljena je dokumentacija u skladu sa kriterijumima koje je ovaj Komitet i utvrdio.

Na osnovu te dokumentacije, za svaki predlog se radi tzv. nominacioni dosije.

Ministar Bradić je za vreme zasedanja Komiteta u Braziliji, kome prisustvuje više od 1.200 delegata, iskoristio priliku da predstavi spomenike Srbije koji su upisani na Uneskovu listu svetske kulturne baštine, kao i publikaciju „Svetska baština - Srbija“, koja na reprezentativan način predstavlja domaće spomenike kulture.

- Predstavljanje naših kulturnih dobara sa liste Uneska posebno je značajno u ovom trenutku, jer se naša zemlja kandidovala za mesto člana Komiteta za svetsku baštinu za period od 2011. do 2015. - rekao je ministar Bradić u izjavi Tanjugu.

Zasedanje Komiteta za svetsku baštinu Uneska, održava se u Braziliji od 25. jula do 3. avgusta.

Komitet je najprestižnije telo koje se bavi pitanjem zaštite kulturne i prirodne baštine od izuzetne univerzalne vrednosti.

Komitet čine Australija, Bahrein, Barbados, Brazil, Kambodža, Narodna Republika Kina, Egipat, Estonija, Etiopija, Francuska, Irak, Jordan, Mali, Meksiko, Nigerija, Rusija, Južna Afrika, Švedska, Švajcarska, Tajland i Ujedinjeni Arapski Emirati.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 05 Jun 2012, 11:25
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Ја сам сведок истине о Космету

Slika

Београд - Како је припремана за долазак на Косово и Метохију, ко је креатор етничког чишћења Срба из јужне српске покрајине у којој се владавина права заснива на Канун елек, те са којим представама је напустила Космет и зашто му се увек изнова враћа, прича у разговору за "Печат" Мери Волш, Иркиња која је као члан мировних мисија на Космету провела осам година.

У селу Долац, близу Клине, био је један средњовековни манастир и изнад њега црква. Кад год смо пролазили поред Долца, сваки би нам возач, Албанац, без изузетка, указао на то јадно албанско село и џамију које су уништиле српске војне снаге. Касније сам сазнала да је Долац српско село и да у њему никад није било џамије. Овакви доживљаји натерали су ме да се озбиљно запитам шта се стварно догодило на Космету „, каже у разговору за“ Печат „Мери Волш, Иркиња и некадашњи члан међународне мировне мисије на Космету.

Провели сте неколико година на Космету као члан међународне мировне мисије. Са каквим сте представама тамо дошли, те са каквим сте утисцима отишли?

Први пут сам дошла на Космет у августу 1999. године као члан једне ирске невладине организације. За ту организацију, чија канцеларија је била у Пећи, радила сам као волонтер 14 месеци. Пре поласка за Косово, добила сам опште инструкције али врло мало њих конкретних, јер они који су давали упутства нису много знали о Косову. Међутим, 24. августа на путу из Скопља у Приштину била сам детаљно обавештена о ономе шта се недавно догодило у селима поред којих смо пролазили. Тек сам касније схватила да спаљена села дуж нашег пута од Скопља до Приштине нису могла бити уништена од стране српских одбрамбених снага, као што је то тврдио наш возач – припадник албанске народности – из простог разлога што су се те снаге повукле скоро десет недеља раније, а куће су још гореле у селима поред којих смо пролазили. Касније, кад сам мало боље упознала Космет, сазнала сам да су све те куће, без изузетка, биле српске, и неке ромске, и да их је спалила УЧК. Ово моје искуство се поновило неколико пута: возачи, сви до једнога Албанци, показивали би нам уништена села и детаљно описивали злочине које су претрпели од Срба, да би се касније испоставило да су уништена села била српска. У селу Долац, близу Клине, био је један средњовековни манастир и изнад њега црква. Кад год смо пролазили поред Долца, сваки би нам возач, без изузетка, указао на то јадно албанско село и џамију које су уништиле српске војне снаге. Међутим, касније сам дознала да је Долац српско село и да у њему никад није било џамије. Овакви доживљаји натерали су ме да се озбиљно запитам шта се стварно догодило на Космету. Ја никада стварно нисам отишла са Косова јер га често обилазим. И не намеравам да га напустим у скоријој будућности. Ја сам сведок истине.
Slika
Мери Волш и њени пријатељи 8. децембра 2003. године фотографисали су све фреске у Богородици Љевишкој; они су били последњи који су овековечили те фреске, пре него што ће оне бити уништене 17. марта 2004. године

Као што Вам је познато терор над српским светињама на Космету није од јуче, он траје деценијама. Зашто та чињеница није важна творцима на Балкану?

На жалост, веома ми је добро познато уништавање косовских светиња. Лично сам евидентирала ово систематско и добро координисано уништавање, и мој живот је био угрожен неколико пута. Једном приликом, 8. децембра 2003. године један мој пријатељ Ирац, једна руска монахиња и ја, фотографисали смо све фреске у Богородици Љевишкој. Тог дана нисам знала да смо ми можда последњи који смо видели те предивне фреске и да смо свакако последњи који су их сликали и сачували фотографски доказ њиховог постојања пре него што су биле уништене 17. марта 2004. године. Нас троје имали смо срећу да останемо живи тог дана јер је група Албанаца опколила наша кола и ми смо вратоломном брзином, возећи задњим ходом, прошишао низ уску улицу док је гомила јурила за нама. Од доласка УНМИКА и НАТО снага 1999. па досад, уништено је више од 150 српских светиња на Косову и Метохији. Да ли је ико на Западу свестан тога? А да не говоримо о томе да ли на Западу постоји неко ко би о томе могао и да говори.


Зашто званични Вашингтон није спреман да успостави везу између 11. септембра у Њујорку и 17. марта на Косову? Зашто је теже рушење две зграде Светског трговинског центра од рушења и паљења на Космету?

Постоји једна сила која управља људским понашањем и коју не треба никад потценити. То је потреба да се сачува углед. Нема скоро ничег што људи, нарочито моћници овог света, не би урадили само да не морају да признају да су погрешили. Владе ће упорно да лажу само да сачувају свој углед. Пре него што НАТО призна да су у питању два злочина, морао би да испита своја дела. Моје је мишљење да то НАТО никада неће учинити.

Према свим доступним информацијама, албанској сепаратистичкој влади на Косову и Метохији потребно је неколико најпознатијих манастира које би убудуће представљали као „споменике културе Косова“, али никако као светиње Српске православне цркве. Како тумачите ову идеју „козметичког салона“, и шта се тиме хоће да прикрију?

Према званичним информацијама које сам добила последњих година, оно мало преосталих манастира представља само симболично присуство некадашњег културног блага. Они ће се у једном тренутку у будућности претворити у туристичке објекте и представљаће извор прихода грађана новог Косова. Кулминација те фазе плана стратешког развоја који су израдили страни донатори биће Регионални културни центар у Призрену. Тај центар ће тесно сарађивати с турском владом. Почев од 2001, радила сам за највећег донатора на Косову и била сам задужена за Програм повратника на Косово. Онда сам се свим силама залагала за повратак расељених лица на вековна огњишта. Тврдила сам да повратак мора да буде повезан са обнављањем уништених светиња, укључујући цркве, гробља, манастире, јер су многе од тих светиња представљале духовне центре насеља. Као Иркиња познајем ту врсту насеља, јер су у средњовековној Ирској, и касније, многа села и градови никли баш око манастира. Само се по себи разуме да моје идеје за повратак нису добиле подршку. У ствари, један ранији план за повратак око 10.000 Срба између 2000. и 2001, који је предложио Ендру Хвит (Андрев Вхеатлеи), званичник Уједињених Нација, резултирао је смењивањем аутора плана чиме се завршио и сам план. Можда ћемо најбољи одговор наћи у речима једног бившег званичника УНМИК-а задуженог за повратак избеглица на КиМ. У фебруару 2005. у мојој канцеларији у Београду, тај човек ми је рекао да је повратак на Косово само „димна завеса којом ћемо преварити Србе“.


Колико су у праву стручњаци за геостратега, историчари, па чак и многи теолози који тврде да је судар вера и цивилизација на Космету једнако важан за судбину човечанства, једнако као и онај у Јерусалиму?

По мом мишљењу оно што ви зовете сударом вера и цивилизација подједнако је важно било где да се дешава.
Slika
Манастири на Космету по плану стратешког развоја који су израдили страни донатори претвориће се у туристичке објекте, а рачуна о њима водиће Регионални културни центар у Призрену, тесно везан за турску владу: манастир Љевишка


Ви сте свакако упознати са званичним и незваничним дискусијама о могућем доласку Његове светости папе у Ниш, родно место цара Константина, на прославу двехиљадите годишњице Миланског едикта (313. г) којим је званично обустављен прогон хришћана.

Да ли сматрате да би том приликом требало поменути хришћанску трагедију на КиМ у 21. веку, и покоље православних Срба од стране Хрвата римокатолика за време Другог светског рата?

Када сам покушала да говорим о прогону Срба на Космету са папиним нунцијем у Београду јуна 2005. године, дато ми је јасно на знање да информације које му дајем нису добродошле. Дошла сам да га видим са малим извештајем о ономе што се дешава на Космету и почела сам са селом Летница у општини Витина. С обзиром на то да су житељи Летнице католици, да је Нунцио католик и да сам ја католикиња, мислила сам да ћемо наћи заједнички језик. После двадесет минута мог излагања о целом низу кршења људских права, нунције је почео да се игра са својим мобилним телефоном и да ми јасно даје на знање да разговор треба привести крају. Нисам ни почела да говорим детаљно о ​​насиљу над Србима и уништавању њихових светиња. Рекла сам му да нам је дужност као хришћанима да помогнемо нашој браћи и сестрама у Христу. Одговорио ми је да се Ватикан придржава Резолуције 1244. На то сам одговорила да ако је то истина онда је Ватикан једини који то ради. Онда ми је он љубазно показао врата, али не пре него што сам му одржала предавање о „окреченим гробовима“ и фарисејима, људима на изглед добрим, ау души трулим. Било ми је чудно да сам ја морала да подсетим Нунција шта су основни принципи хришћанске вере.
Оно шта је за мене главно то су људска права. Сада проучавам Међународни закон о људским правима. Верујем да сви људи имају права да живе достојанствено, слободни од сваке дискриминације. Верујем да су људска права универзална права и да сви људи морају бити слободни да остварују та права. Међутим, тога на Космету нема. Нису сви слободни да остварују ни грађанска, ни политичка, ни економска, ни друштвена ни културна права. Крше се људска права косметских избеглица јер им није дозвољено да се врате на своја огњишта или немају приступа својим имањима. Крше се права оних који су остали на Косову, нарочито оних који живе у енклавама, у логорима, у војним касарнама и колективним центрима јужно од Ибра. Крше се права Рома који живе у логорима северно од Ибра. О томе треба да говоре невладине организације и браниоци људских права, али они то не раде. Нико не говори о онима чија се људска права крше.

Ја нисам теолог и према томе нисам квалификована да пишем ни о екуменизму ни о питањима која ничу поводом могуће папине посете. Међутим, сматрам да нам је потребан нов Константин ако хоћемо да хришћанство преживи 21. век и потоње векове.


Можете ли из личног искуства да исприча како сте видели албанске власти на Космету, а како албански народ и њихов свакодневни живот?

Власт албанских политичара заправо је веома ограничена, осим на нивоу општина, где је неограничена и где могу да раде шта хоће, укључујући и фалсификовање катастарских књига, дискриминацију против оних које они сматрају етничком мањином, као и против свих који се супротстављају њиховим интересима. Радила сам осам година на Космету и на основу тог искуства могу да кажем да се албанско друштво и Албанци у свакодневном животу придржавају више Канун е Лек, односно традиција и обичаја албанских племена, него савремених закона и законских прописа.
Slika
Жутим крстом обележена је свака српска кућа у Мушниково и Драјчићима у долини Жупе


У ком тренутку сте почели да схватате улогу и положај Срба на Космету, и који је био кључни разлог да почнете да ствари посматрате из личног угла, а не према налогу ваших надређених?

Ја посматрам ствари из угла људских права. Скоро на самом почетку мог рада за највећег донатора на Космету схватила сам да су људска права и развој предвиђени само за већинско становништво. Почела сам да радим на пројектима за Србе и за Роме још почетком 2000. године, што баш није било добро примљено, ни од стране месног становништва ни од стране њихових међународних ментора. Можда због тога што сам Иркиња осећам потребу да не прихватам власт „здраво за готово“, нарочито ако је слепа пред очигледним кршењем људских права.

Као католкиња и Иркиња, и после одласка из међународне мировне мисије, наставили сте да пишете и критички пратите стање у јужној српској покрајини. Шта вас је највише мотивисало у томе?

Човек може да остави Космет, али га Космет никада неће оставити. Било где да сам, било да сам на Космету или ван њега, не престајем да радим на исправљању многих недела почињених у име мира на Космет од 1999. године. Тврдо верујем да се истина мора рећи, и да постоји велика потреба за тачним, уравнотеженим и истинитим писањем о трагедији која је 1999. године почела да се одиграва на Космету.

Разумете ли Србију и Космет као што разумете вашу родну Ирску?

Од јуна 1999. до 2004. године вођен је терористички рат против невиног, ненаоружаног и незаштићеног грађанског становништва. Сваки град и већина села етнички су очишћена од Срба и од Рома. Имања отета, куће спаљене, земљиште илегално поседнути. Повратници се враћају и налазе путеве, паркиралишта, фабрике и бензинске пумпе изграђене на њиховим имањима. И све се то догађа у једном протекторату Уједињених Нација под командом НАТО-а. Расељена лица са Косова су припадници неких 30 или више различитих етничких група. УЧК је отворила затвореничке логоре у многим деловима Косова и већина затвореника је у њима ишчезла. УЧК, која је несметано радила шта је хтела, није само имала најсавременије оружје и експлозиве на располагању, већ је поседовала и спискове лица осуђених на смрт, као и спискове домаћинстава која су већ предала све оружје које су поседовала.
Што се тиче Ирске, поразила ме је сличност између оног што се одигравало на Космету и онога што се догодило у ирској провинцији Улстер – исто етничко чишћење староседелаца, исто одузимање земље од староседелаца у корист дошљака, уништавање најстаријих манастира и цркава, уништавање целих насеља, мењање топонима (понекад су имена само преиначена или преведена на нов језик да би се дао утисак да су дошљаци одувек живели ту). Ово се све догодило у оквиру Новог поретка створеног за време династије Тудор, а нарочито под Јелисаветом И за време „цивилизовања“ Ирске од стране Енглеске.


Извор: Печат
03.06.2012.


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 10 Jun 2012, 18:04
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Vrane napadale prolaznike u Palmotićevoj

Nervozne ptice u četvrtak ujutro izazvale paniku među prolaznicima u centru grada. Smirile se tokom prepodneva

Slika

NAPAD vrane, koji se dogodio tokom ranog jutra u Palmotićevoj ulici broj 10, izazvao je paniku među prolaznicima. Osim šoka, na sreću, nije bilo ozbiljnijih povreda, a vrane su već tokom jutra prestale da "atakuju" na prolaznike.

Incident u kojem se vrana obrušila na roditelje koji su rano ujutru vodili dete u vrtić uplašio je prolaznike koji su je povicima oterali. Ovakvi napadi, međutim, postali su česti u prestonici u ovo doba godine.

- Tokom proleća vrane napadaju u niskom letu, vrlo su nervozne, a čak i mladunci umeju da uplaše građane - kaže ornitolog Dragan Simić. - Vrane svakog proleća prave gnezda na visokom drveću i prolaznike u blizini gnezda doživljavaju kao potencijalnu opasnost jer se boje za svoje mladunce. To je normalna prirodna pojava, a već je kraj sezone i napadi polako posustaju.


Zanimljivo je da su vrane prilično inteligentna bića i izuzetna su zlopamtila. U stanju su čak i da upamte čoveka koji im se zamerio. Prošle godine je, recimo, jedna vrana na Slaviji zapamtila radnika po šlemu i napala ga dva puta u roku od nekoliko dana!

Vrane su i prošlog proleća u novobeogradskom bloku 33 kreštale, letele u nisko i agresino proletale između ljuljaški, automobila i ljudi. Prolaznici ovog bloka u strahu su izlazili na ulicu prve nedelje juna, a zatim su svi napadi, odjednom, prestali. Zbog toga se i ovom prilikom savetuje da je najbolje izbegavati prolazak ispod drveća za koje se sumnja da je stecište vrana. Takođe, dobro je znati da vrane napadaju samo ujutru i predveče.

NEKA VAS ZMIJA NE IZNENADI

GRAĐANI u manje urbanim sredinama (čak i Bežanijska kosa) ne bi trebali da se iznenade ukoliko narednih meseci na putevima vide zmije koje kreću u potragu za vodom. Ove zmije nisu opasne i nikada nijedan Beograđanin nije zaradio ujed.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 13 Jun 2012, 01:49
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Sterijina kuća konačno muzej

Posle vek i po, kuća Jovana Sterije Popovića u vršcu pretvorena u muzej. Originalni nameštaj, pisaći sto, rukopisi, dokumenta, faksimili... U kući će početi i književni život

Slika

VRŠAC - Posle 156 godina od smrti oca srpske drame Jovana Sterije Popovića, kuća na Trgu Svetog Teodora Vršačkog, u kojoj je ovaj istaknuti Vrščanin živeo u mladosti, konačno je dobila pravu namenu - postala je Sterijin muzej. Za tih vek i po, ona je bila dom za podstanare, gvožđara, delimično i kafana, zbog čega mnogi Vrščani nisu znali njenu pravu istorijsku vrednost. Zahvaljujući sredstvima pokrajinskog sekretarijata za kulturu ta slika je sada promenjena.


Ceo prvi sprat zgrade, koju je Sterijin brat Đorđe Popović zaveštao Srpskoj pravoslavnoj crkvi, sada je oplemenjen originalnim nameštajem koji je slavni pisac koristio. Među njima je i pisaći sto, na kom je pisao drame i komedije, koje su ga učinile besmrtnim. Originalni rukopisi „Pokondirene tikve“, „Zle žene“, „Kir Janje“, „Laže i paralaže“ i brojnih drugih Sterijinih dela, nalaze se u vitrinama u spomen-sobi, a na zidovima su uramljeni faksimili i dokumenta. Svi ti eksponati prikupljeni su iz Gradskog muzeja u Vršcu, Akademije nauka i Matice srpske.

- Sterija je bio veliki komediograf, pa izgleda kao da su se Vrščani malo našalili sa njim, pošto je njegova kuća predugo bila sve, osim njegove. Pozitivno je to što je kući vraćen Sterijin duh, koji kao da je lutao svudao po svetu, a sada se tu konačno smirio - kaže Dušan Belča, istoričar Vršca.

Poštovaoci Sterijinog dela, koji sebe nazivaju steriolozima, nadaju se da ovo neće biti samo mesto na kom će izloženi eksponati skupljati prašinu.

- Sada ovoj kući treba udahnuti i pravi književni život. Smatram da tu treba da se održavaju književne večeri i skupovi svih umetnika, a da svi koje interesuju Sterijina dela, upravo ovde mogu da ih izučavaju - kaže steriolog Radomir Putnik.

Slika


Vrščani su Steriji odali počast na više načina. Jedna od najdužih ulica u gradu nosi njegovo ime, baš kao i Narodno pozorište i jedna osnovna škola, a njegov spomenik centralna je figura na Pozorišnom trgu. Uskoro bi ispred Sterijine kuće trebalo da bude postavljena i njegova bista, koja je dugo čamila u skrivenom delu Gradskog parka. Ali, prethodno treba da se ukloni bilbord, koji je pred izbore postavljen upravo na mestu gde bi pomenuta bista trebalo da stoji.



GRAD MUZEJA

STERIJINA kuća je šesti muzej u Vršcu, a u planu je da se u narednih godinu dana otvore još dva muzejska prostora, čime će Vršac, nadaju se u lokalnoj samoupravi, postati prepoznatljiv i kao grad muzeja. Tu je Gradski muzej, Apoteka na stepenicama, Konkordija i Vršačko utvrđenje, čija je rekonstrukcija u toku, kao i muzej slikara Roberta Hamerštila u selu Gudurica.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 16 Jun 2012, 16:54
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Novi stanovnici u Beo zoo vrtu

Sve posetioce životinjskog raja na Kalemegdanu čekaju brojna iznenađenja, mladunci i novi stanovnici. Prinove dobili labudovi, vidre, artički vukovi, tvorovi..

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

U BEOGRADSKI zoološki vrt stigli su novi stanovnici! Najverniji ljubavnici, labudovi, bili su vredni pa se u jezeru sada baškare još pet belih beba, dok je "Australijski paviljon" dobio tri crna labuda. I u svetu ptica ima novina, jer je jedan kondor, star četiri godine, dobio svoje mesto tik uz ženku koja je već stara žiteljka zoo vrta. Mladunci azijske patuljaste vidre, takođe su ušuškani u prestonici, a artička vučica koja je skoro stigla u naš grad, u svom stomaku je donela i dva mladunca koja su iznenadila sve zaposlene.


Lep dan u prestonici izmamio je u četvrtak životinjsko carstvo iz svojih pećina, a brojnim mališanima "nacrtao" osmehe na licima. Posetioce su sačekala brojna iznenađenja. Tri vidre koje su na svet došle pre oko mesec dana roditelji su do skoro krili u jazbini, tako da niko osim radnika nije mogao ni da nasluti da su došle na svet.

U suprotnom delu vrta, pridošlice beli artički vukovi, brižljivo stražare oko pećine i čuvaju dva mala vučića od tek mesec dana. Zaposleni kažu da su pridošlice iz Češke poneli i tajnu da je ženka došla skotna, a zahvaljujući tome sada je kavez bogatiji za još dva vuka.

Nešto dalje, u visokom i prostranom kavezu baškario se veliki četvorogodišnji kondor koji je u Beograd stigao iz Kazahstana. Seksualnu zrelost doseže sa pet ili šest godina, a smešten je pored nešto iskusnije ženke.

TIMON I ESKIMKO

MERKATI Timon i Eskimko, koji je tako nazvan, jer nije imao uobičajenu temperaturu po rođenju, premešteni su u odvojenu prostoriju, jer su imali manje zdravstvene probleme. Nakon oporavka Eskimko i Timon, čije je ime poznato iz crtanog filma "Kralj lavova", satima uživaju u naručju zaposlenih, a posebnu pažnju pridaju ljubljenju.
- Ova ptica je ugrožena vrsta, zoološki vrt godinama pokušava da je nabavi, sada je na tronu, jer je prvi i jedini na prostorima bivše Jugoslavije - objašnjava Nadežda.

U staklenom kavezu, pored popularnog "Mini Australija", stanuju merkati. Mali, hitri i društveni, mame uzdahe svih koji ih posmatraju, a u "Vrtu dobre nade" trenutno ih ima 17, od čega je čak osam mladunčadi visokih tek šest centimetara.

PAUNOVI ŠETAJU NA SVE STRANE

GOTOVO na svim kavezima, klupama i "uličicama" u zoološkom vrtu u četvrtak su se mogli videti hrabri paunovi. Uprkos naporu zaposlenih da ih sklone oni su bili neumorni. Ponosno su "šetali" svoje repove i šarena perja duga čak tri metara, a radnici su nam rekli da se dešava da ostanu bez njih, jer iznerviraju neku od "opasnih" jedinki druge vrste.

ŠOU FOKA ZA PORCIJU RIBE

FOKE su svojim akrobacijama čitavo popodne molile zaposlene za još jednu porciju ribe. Naravno, potrudile su se da vodom iz bazena, čija je temperatura 13 stepeni, rashlade posetioce koji su ih priljubljeni uz ogradu dozivali.

- Foke uvek privuku pažnju dece, ali i odraslih jer su stare "đavolice" i odlično znaju da zarade po još jednu porciju hrane - kaže Nadežda Radović iz zoo vrta.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 17 Jun 2012, 22:18
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Turska i Unesko štite Đurđevdan

Na inicijativu Turske, Đurđevdan kao veliki praznik predložen je Unesku u okviru programa zaštite nematerijalne kulturne baštine. Srbija će svoje predloge izneti tokom narednih meseci.

Slika

Đurđevdan je praznik prepoznatljiv u celoj regiji po obilju narodnih običaja, magijskih radnji za zaštitu, zdravlje, plodnost. Inicijativa o zaštiti potekla je iz Turske, a u međuvremenu su se priključili Irak, Liban, Moldavija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Srbija i Rumunija, prenose “Večernje novosti”.

“Đurđevdan se proslavlja u svim tim zemljama i u redu je da apliciramo sa zajedničkom nominacijom”, kaže dr Vesna Marjanović, viši naučni savetnik u Etnografskom muzeju. “To je praznik proleća, karakterističan, pre svega, za stočarska društva. Pojedini naučnici način obeležavanja vezuju za tračke kultove koji su sačuvani u svim tim zemljama.”

Običaji i verovanja vezana za Đurđevdan u srpskom narodu postojala su i pre nego što je primljeno hrišćanstvo. Muslimani, pogotovo oni iz romske populacije, koji žive na ovim prostorima, Đurđevdan (Erdelezi) proslavljaju kroz kult žrtve (što je zajedničko i za ostale muslimanske narode).

Primera radi na listi Uneskove nematerijalne baštine Hrvatska je zaštitila ojkanje, dok Albanija pokušava da zaštiti svoju guslarsku tradiciju. Međutim, to ne sprečava Srbiju da zaštiti iste tradicije u okviru svojih nacionalnih okvira, saopšteno je iz Etnografskog muzeja, jer ovde nije reč o brendu nego o tradiciji svakog naroda.

Slika
Moja Kovačica (1968)

U našem zakonodavstvu tek su nedavno stvoreni uslovi za prepoznavanje nematerijalnog kulturnog nasleđa. Kako B92 saznaje, pri Etnografskom muzeju osnovan je Centar za zaštitu nematerijalne baštine koji bi kroz mesec dana trebalo u potpunosti da zaživi i postane glavna institucija zadužena za promociju nematerijalne baštine.

Oformljena komisija trenutno razmatra desetine predloga koji su stigli iz svih krajeva Srbije pa bi tokom leta i naša zemlja trebalo da dobije prve oblike nematerijalne kulturne baštine na nacionalnom nivou.

Prema našim nezvaničnim informacijama najverovatnije će se među zaštićenim kulturnim nasleđem naći tradicija naivnog slikarstva iz Kovačice. Velike šanse ima i tradicija epske poezije i njenog izvođenja, koja će ovoga puta biti predstavljena u izmenjenom obliku u odnosu na 2005. godinu. Tek nakon zaštite na nacionalnom nivou neka od ovih tradicija može biti dalje predložena za zaštitu pod Uneskovim krovom.


B92


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 28 Jun 2012, 19:36
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Kuršumlija: Ubrao pečurku od pet kilograma

Antić Vlastimir iz sela Krčmare ubrao je pečurku puharu, za koju veruje da bi mogla da se nađe i na stranicama Ginisove knjige rekorda

Slika

KURŠUMLIJA - Antić Vlastimir iz sela Krčmare kod Kuršumlije ubrao je pečurku puharu tešku pet kilograma.

Antić je pečurku pronašao juče, u šumi, nedaleko od sela Krčmare u blizini administrativne granice sa Kosovom i Metohijom.

Džinovska pečurka, veruje Antić, mogla bi da se nađe i na stranicama Ginisove knjige rekorda.

"Ja inače živim u Beogradu , ali sam došao na odomor kod roditelja. Pečurku sam našao u šumi. Kada sam je ubrao, svi meštani su bili u čudu jer jer je pečurka ogromna", kaže Antić.


On dodaje da će džinovsku puharu ponuditi Institutu za biološka istraživanja.

"Mislim da ovakav primerak do sada nikad nije pronađen, pa će nauka imati neko objašnjenje za to što se događa", kazao je Antić, koji je istog dana ubrao i nekoliko kilograma vrganja i lističarki.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 30 Jun 2012, 03:20
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Pirot: Čuva stare instrumente od zaborava

Penzioner i nekadašnji „Tigrov“ radnik, Dušan Madić, čitav život posvetio je starim instrumentima koji, pred naletom kompjuterske muzike i raznih novotarija, padaju u zaborav

Slika

PIROT - Ovdašnji penzioner i nekadašnji „Tigrov“ radnik, Dušan Madić, čitav život posvetio je starim instrumentima koji, pred naletom kompjuterske muzike i raznih novotarija, padaju u zaborav. Ipak, iako je penziju stekao kao čuvar u hotelu „Planinarski dom“ i od sviranja nikada nije živeo, muziku nije zapostavljao, uvek je muzicirao „za svoju dušu“ i prijatelje, te naučio da koristi sve duvačke instrumente - posebno one koje je sam izradio.

- Frulu i duduk počeo sam da sviram još u sedmoj godini, do četvrtog osnovne sasvim sam ovladao ovim instrumentima, a onda se zainteresovao za kaval, covare, zurle... Kao dete, služio sam kod imućnijih stočara na Staroj planini i, uz stada, svirao po čitav dan, a jedina neostvarena želja, za koju je sada već kasno, ostade mi sviranje klarineta i trube. Ali, otac nije imao para da mi kupi ni jedno, ni drugo, a sam nisam mogao da ih napravim - kaže Madić, koji je dosad izradio četrdesetak frula i covara, te nekoliko zurli, uglavnom od šljive i zove.


Dok je bio mlađi, veli Dušan, zvala su ga kulturno-umetnička društva - da im se pridruži i pokaže svoje umeće, ali zbog posla to nikada nije mogao da ostvari...

- Komjuteri danas mogu da sviraju, imitiraju svaki instrument, ali to su sve, manje-više, loše kopije tonova koji se proizvode na originalnim instrumentima. Ja sam prve gajde naručio iz Bugarske i još ih čuvam, jer je meh izrađen od jareće kože, a ostalo od jasena. Sećam se da sam gotovo sedam dana učio kako da ih naduvam, a kada sam to uspeo, usledio je rad prstima i ustima. Od tadašnjeg šefa, na kraju, dobio sam i nagradu, jer nije verovao da ću uspeti za tako kratko vreme - seća se sagovornik „Novosti“, koji je, u međuvremenu, postao i parvi majstor za pravljenje zvonaca i klepetuša.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 03 Jul 2012, 02:09
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
U Srbiji živeli i krokodili

„Srpsko jezero“ postojalo pre oko 16 miliona godina i prostiralo se od Beograda do Vladičinog Hana. Glavni „junaci“ jezera bili školjkasti račići, puževi, školjke, ribe, kornjače i krokodili

Slika
Stručnjaci istraživali geološki profil Gornje Trepče

SRBIJA je pre oko 16 miliona godina bila dobrim delom pod vodom! Srpsko jezero, kako ga nazivaju naučnici, prostiralo se od Beograda na severu, Zaječara na istoku, okoline Peći na Kosmetu, pa do Vladičinog Hana na jugu zemlje.

Dragocen materijal iz zbirke Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, premijerno prikazan u Kruševcu, doneo je svedočanstvo o skoro zaboravljenom Srpskom jezeru, koje je postojalo još pre Panonskog mora.

Na osnovu skromnih ostataka mikrofosila pretpostavlja se da se Srpsko jezero moglo prostirati i do Skoplja. Dokaz da je jezero zaista plavilo naše prostore danas pokazuju organizmi mikroskopske veličine - školjkasti račić, raznovrsni mekušci i ribe, a tu su i krokodili nađeni u dolini Morave u okolini Popovca. Jedan broj izuzetnih eksponata, navode stručnjaci, potiče sa terena iz okoline Kruševca, iz sela Mađare kod Ražnja, gde su pronađene i opisane mnoge za nauku nove ili retke vrste fosila.



- Snažni pokreti u Zemljinoj kori koji su se dogodili na našim prostorima omogućili su nastanak Srpskog jezera - objašnjava autor izložbe mr Gordana Jovanović, muzejski savetnik. - Planinski venci koji su se sudarili bila su dva velika ostrva u okeanu Tetisu, između kojih se nalazio moreuz (danas dolina Morave) sa razuđenom obalom i poprečnim depresijama.
Glavni „junaci“ Srpskog jezera nisu bili ni dinosaurusi, ni mamuti, već školjkasti račići (ostrakodi), puževi, školjke, ribe, kornjače i krokodili. Mnogi od njih živeli su samo u Srpskom jezeru.

Mr Gordana Jovanović navodi da je Srpsko jezero moglo da traja preko milion godina, zbog čega se može svrstati u red dugovečnih.

Slika

KLJOVE

SRPSKO jezero je bilo razuđeno, sa ostrvima i poluostrvima, koje su nastanjivale kopnene životinje. Ostaci velikih zuba i kljova predstavnika „surlaša“ neposredno potvrđuju ova naučna verovanja.


Novosti


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 75 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker