Autoru |
Poruka |
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
Branko Miljković (1934 - 1961) pripada drugoj posle ratnoj generaciji srpskih pjesnika, koji su krenuli tek prokrcenim putam moderne poezije, oslobodjeni potrebe da se bore protiv dogmi i ideoloskih stega. Mogli su da se posvete stvaranju po sopstvenom pjesnickom opredjeljenju i po diktatu sopstvenih pjesnickih afiniteta na tematskom, misaonom, emotivnom i oblikovnom planu. Ušao je u pjesničku orbitu zahuktale mladalačke i prevratničke poezije srpske objavljivanjem petnaest pjesama u časopisu "Delo" 1955. godine, časopisu koji je predvodio struju avangardnih srpskih pjesnika u ondašnjem književnom životu. Ovim pjesmama se Branko Miljković predstavio kao zreo pjesnik, a pojavljivanje u časopisu djelo znacilo je visoku ocjenu njegovom pjevanju. Prva pjesnička knjiga "Uzalud je budim" (1957) nastala je iz jezgra objavljenog u časopisu Delo, a naslov je dobila po pjesmi iz tog jezgra. Knjiga je docekana afirmativnim kritikama - vrata pesničkog Parnasa širom su otvorena za mladog pjesnika koji djaluje kao osvježenje, originalna pojava i velika nada. On je vrlo aktivan: objavljuje stihove, piše eseje, kriticke prikaze, prevodi - ima ga u svim casopisima i književnim listovima. Sa Draganom M.Jeremićem osniva grupu neo simbolista. Po sopstvenom priznanju, pokusao je da izmiri simbolističku i nadrealističku poetiku.Godine 1959. sa Blaženom Šćepanovićem ojavljuje knjigu rodoljubive poezije "Smrću protiv smrti". Dve zbirke pjesama objavljuje već sledeće 1960. godine: "Poreklo nade" (u Zagrebu) i "Batra i nista" u Beogradu. Njegovo pjevanje trajalo je samo sedam godina - iz života je otisao u dvadeset sedmoj godini. U noci izmedju 11. i 12. februara 1961. godine nađen je obješen u šumi na zagrebačkoj periferiji. znanje.org
_________________
|
|
|
|
|
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
Uzalud je budim
Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama zbog neba razapetog između prstiju budim je zbog reči koje peku grlo volim je ušima treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom zbog anonimnih reči trgova budim je zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova budim je zbog ove naše planete koja će možda biti mina u raskrvavljenom nebu zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između dve bitke kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom moja ljubav puna drugih je deo zore budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema ta žena sa rukama deteta koju volim to dete zaspalo ne obrisavši suze koje budim uzalud uzalud uzalud uzalud je budim jer će se probuditi drukčija i nova uzalud je budim jer njena usta neće moći da joj kažu uzalud je budim ti znaš da voda protiče ali ne kaže ništa uzalud je budim treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen.
_________________
|
|
|
|
|
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
Jedan maleni cvet
Jedan maleni cvet još ni progovorio nije a već je zano sve tajne Sunca i sve što zemlja krije.
Jedan maleni cvet još nije ni prohodo a već je umeo sam da se hrani svetlošću, vazduhom i vodom.
Jedan maleni cvet na zna da čita i piše, al' zna šta je život, šta je cvet, i miriše, miriše.
_________________
|
|
|
|
|
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
Sonet
To su reči uvek iste koje kasne gorku ljubav i svet. One su uspešni prestanak jave, al' ne san kad se izjasne sunca za noć, već nešto treće, neutešni zbog čega jesmo. Izvod iz čudesne basne sna. Gorke obale na kojima neumesni stojimo okrenuti svome početku grešni zbog gubitka vida kada svetlost zgasne. U snu smo oni čije zaljubljene usne traže reči bez cilja, bez izmišljenih predela. Oh te reči kako mogu da ublaže ako su od sna. Lepoto neuvela reči bez senke kada ko čašu sunce držimo u snu gledajući u crne vrhunce.
_________________
|
|
|
|
|
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
Sonet o neporočnoj ljubavi
Nema je ovde, sve je više gubim U časnom krugu kog zaborav rubi. Oh, gipka sliko varke, varko živa, kad kamen vida njeno lice biva.
Daj mi snage da neporočno ljubim, dane započeo tužno. Tu se skriva bol bez odjeka i reč bez odziva. O, daj mi snage nad silama grubim. Vrati mi sličnost da usnim, dok strava tišti mi čelo i niče na stolu. Ona je deo predela što spava. Pomešana s vetrom dok ćuti u sjaju. Iscrpem budućnost u svirepom bolu što sanja krv leta i pakao u raju.
_________________
|
|
|
|
|
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
Propovedanje ljubavi
Nema mene al' ima ljubavi moje; Vidim je u suncu i zemlji gde nam trunu kosti. Dovršava se dan u njenoj zahvalnosti Slično muzici slično praznini, spokojem. Ona će sačuvati namere moje i tvoje I vaskrsnuće mrtve rođendane po milosti. U podnožju vetra nemarljiva sen oholosti Nestaće u pepelu onih što više ne postoje. U pusto srce, u mrtvo vreme me zovi, Minula čeznjo, da se svet ponovi. Ako ne saznah ljubav i uspavah svoj um, Pa mi je prazan dan koji još došao nije, Ko granu koja se izdužuje u uzaludan šum Neka me nedostojnog vetar obavije.
_________________
|
|
|
|
|
Nika
|
|
Pridružio se: 09 Avg 2012, 18:34 Postovi: 81 Lokacija: U susjedstvu..:)
|
Izgubljena za one koji žive Izgubljena za one koji žive na drugim rekama. Kada nema sunca slična je suncu. U zaborav sliva ovu vodu koja zvezde bunca. Bezuspešan joj trud da bude ptica nad prazninom i svud; samo je vodo-pad dok ptice padaju u svoju pesmu koju ne shvataju. Pitam njeno sunce koliko je sati Pitam joj obale kuda me to vode Pitam njene ptice kako da se vratim Pitao bih reku ali reka ode. Znam je mada me tada nije bilo. Videh neizrecive silaske svetlosti u njene vode i u moje kosti. Dan nam je uzrok noći, padu krila. Cvet umesto lampe unosim joj u noć prostor po meri moga srca i moć reči koja zadrzavajući razdaljinu ostade u podsvesti gde bol svaki minu. Pitam njeno sunce koliko je sati Pitam joj obale kuda me to vode Pitam njene ptice kako da se vratim Pitao bih reku ali reka ode.
|
|
|
|
|
Nika
|
|
Pridružio se: 09 Avg 2012, 18:34 Postovi: 81 Lokacija: U susjedstvu..:)
|
Poeziju će svi pisati
San je davna i zaboravljena istina koju više niko ne ume da proveri sada tuđina peva ko more i zabrinutost istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti cvet između pepela i mirisa oni koji odbijaju da prežive ljubav i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje i zemlja koja ostaje verna smrti jer svet ovaj suncu nije jedina briga ali jednoga dana tamo gde je bilo srce stajaće sunce i neće biti u ljudskom govoru takvih reči kojih će se pesma odreći poeziju će svi pisati istina će prisustvovati u svim rečima na mestima gde je pesma najlepša onaj koji je prvi zapevao povući će se prepuštajući pesmu drugima ja prihvatam veliku misao budućih poetika: jedan nesrećan čovek ne moze biti pesnik ja primam na sebe osudu propevale gomile: ko ne ume da sluša pesmu slušaće oluju. ali Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj?
|
|
|
|
|
Zana
|
|
Pridružio se: 02 Okt 2012, 16:22 Postovi: 35
|
Hronika
Prvog dana pomrese ptice i zmije nastanise gnezda i vetrove Drugoga dana ribe izadjose iz vode i voda otece prazna Trecega dana suma je posla prema gradu a grada nigde Cetvrtoga dana sazidase cele-kulu od lobanja i skrguta Petoga dana suma je skupljala kraj reke obezglavljene leseve Sestoga dana malo vatre zaljubljeno nalik na sunce Sedmoga dana ne zapevase andjeli Osmoga dana u ponedeljak prvi put zapeva ptica od pepela i zid progovori.
Agon
Dok su obale u svađi Vode će mirno proticati
Epitaf
Ubi me prejaka reč
_________________ Život je jedan i nema reprizu!
|
|
|
|
|
Zana
|
|
Pridružio se: 02 Okt 2012, 16:22 Postovi: 35
|
NAJLEPSE PEVAJU ZABLUDE.
O, vali, Rimuje se more. Tad smo na zal pali. Malo je imena ispisanih na vodi. Svi puze il lete, al malo ko brodi Gordijim morem opasnoj slobodi. Dan je u sebi noc, a sunce se pali. Izgubi put ako putovanju smeta. Ah sto je lepo i opasno: cvetradicveta Posveti gorkoj zvezdi uvrh leta Lekoviti recnik bilja u uvali. Kroz potajne gore goren lek ti je. Da zemlju zemljom ljubis vek ti je. Al ako je u oci poljubis nek ti je Prozracan poljubac ko prazni kristali.
_________________ Život je jedan i nema reprizu!
|
|
|
|
|
|