Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 16:14


Autoru Poruka
Tina
Post  Tema posta: Misterija Kolumbo  |  Poslato: 29 Maj 2012, 08:32
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 16 Maj 2012, 15:32
Postovi: 537

OffLine
Slika

DA LI JE KOLUMBO OTKRIO AMERIKU,
ILI JE AMERIKA OTKRILA NJEGA?

Oreol tajanstva već četiri stoleća obavija ličnost Kristofora Kolumba (italijanski: Cristoforo Columbo; španski: Cristobal Colon), ali i mnogo šta od onoga što je vezano za njegov epohalni podvig - otkriće Amerike. Zagonetno je Kolumbovo poreklo, jako su oskudna saznanja o njegovom detinjstvu, nam se predstava o tome kako je izgledao... Jednom reči, iz današnje perspektive, njegov život liči na pravi lavirint. Ostala je manje više u sumnji Kolumbova navodna plovidba unutar polarnog kruga, a nude se i dokazi da slavni moreplovac, u traganju za Indijom, nije jedrio nasumce.


HIPOTEZE O KOLUMBOVOM POREKLU
U toj drugoj polovini XV veka, Republika Đenova doživljava procvat. Uglavljen između morske obale i vrletnih rubova Apenina, grad sa svojim pristaništem zrači prema Sredozemlju i dubljem zaleđu.
Tiskajući se između mornara i trgovaca, u žagoru što ga ovi proizvode svojim neverovatnim arapskoromanskim govorom, takozvanim sibirom, jedan mladić zagledan u more sneva otvorenih očiju. Ime mu je Kristoforo. Rođen ujesen 1451. on je najstariji od četvorice sinova bračnog para tkalaca Domenika i Suzane Kolumbo. 'Da se Kolumbo rodio u đenovi, danas se više ne može poreći', tvrdi istoričar Mišel Leken u svojoj knjizi posvećenoj otkrivaocu Amerike. Eto, naposletku, bar jedne izvesnosti, koja je možda i ključ lavirinta. Jer, malo je primera istorijskih ličnosti čiji bi koreni, život i dela bili prošarani sa toliko zagonetki, misterija i pitanja. Čovek sa stotinu lica, glasoviti moreplovac poigravao se perikama i lažnom bradom kao vrhunski stručnjak za prerušavanje.

Slika

Ko je bio Kristoforo Kolumbo? To pitanje je iznurilo mnoge naraštaje istoričara. Danas,
više od pola milenijuma nakon njegove čudesne pustolovine, ono nastavlja da hrani najnakaradnije i najneobičnije hipoteze. U tom Italijanu, koji se izražava samo na kastiljanskom jeziku krcatom portugalskih izraza, mnogi su hteli da vide naizmence Baskijca, Korzikanca, Norvežanina, Portugalca i, na kraju, Jevrejina katalonskog porekla što se, prognan, sklonio u Đenovu da bi tu prešao u hrišćanstvo. Reč je o vremenu kad se, u Španiji, prvi veliki inkvizitor Torkemada okomljuje na Jevreje.
Jevrejsku hipotezu izneo je početkom prošlog veka američki istraživač Vinjo. Žilava i tvrdokorna, ona će se nanovo javiti u Lisabonu, gde će je u sasvim neobičnoj formi ponuditi bivši pomorski oficir Augusto de Maskarenjas Bareto. Ovaj istraživač tvrdi da je posredstvom alhemičarske kabale uspeo da dešifruje veoma čudan moreplovčev potpis. Prema Baretu, Kolumbo je bio poreklom iz portuglaskog sela Kuba, čije će ime kasnije dati jednom od svojih otkrića, a on sam bi se zvao Zarko, prema izvesnoj porodici conversosa, preobraćenih Jevreja što su i dalje, u potaji, praktikovali staru religiju. Kao plaćeni špijun portugalskog kralja Jovan II, on je navodno imao za zadatak da odvraća Španiju od afričkih obala, gde je Portugal raspolagao krupnim interesima. Kolumbo - tajni agent? Naposletku, što da ne? Nevolja sa Baretovom hipotezom je u tome što ona ne počiva ni na čemu opipljivom, i što otkriva jedino mukotrpan naučni napor.


PLOVIDBA SEVERNIM ATLANTIKOM

Kristoforu je dvadeset godina i on ne oseća nikakvu naklonost prema vunarskoj struci, za koju ga je otac pripremao. Braća Čenturioni, na glasu kao finansijski gospodari Đenove, traže ljude koji će, ne plašeći se mora, prodavati naveliko njihovu robu po svetu. Kristoforo je upravo čovek po njihovoj meri. Godine 1474. ili 1475. na putovanju koje ga, za njihov račun, vodi do ostrva Hios u Jedejskom moru, on verovatno stiče svoje prvo moreplovačko iskustvo. Potom jedri ka Maderi, odakle donosi šećer, i ka Tunisu, gde dobavlja začine.

Slika

Godine 1476. je katastrofalna za bankare Čenturioni. Turci su se dokopali luke Gafa, i onemogućavaju s mora pristup trgovačkim komunikacijama sa Istokom. Đenovski bankari se stoga okreću Atlantiku, Africi i severnoj Evropi. Kolombo se ukrcava na brof Bechalla koji plovi pod flamasnkom zastavom, i prevozi za Lisabon skupocene tkanine. Prvog avgusta, brodsko zvono najavljuje pomorsku bitku! Pri prolaženju pored rta Sen-vensan, trgovački brod je opažen; na njega se ustremljuje jedna francuska eskadra. Francuska i Flandrija su u ratu, i to što se sada zbiva naziva se jurišnim pristajanjem uz napadnuti brod. Za samo nekoliko minuta, posada je posečena mačevima, tovar opljačkan, a Bechalla potopljena. Kolumbo je skočio u more. Držeći se za komad olupine, on pliva prema portugalskoj obali.
Nekoliko dana kasnije, Kristoforo je u Lisabonu, gde postaje Kristovao Kolumbo. U to vreme, portugalski pomorci već znaju da jedre pučinom. Da bi stigli do Mine u Gvineji, odakle dovoze zlato, začine i robove, i da bi se otuda vratili, oni su naučili da se udaljavaju od obale, da jedre otvorenim morem pored Zelenortskih Ostrva, gde duvaju povoljni zapadni vetrovi koji će ih dopratiti do kuće. Neustrašivost tih mornara ostavlja snažan utisak na mladog moreplovca, koji, radeći i dalje za braću Čenturioni, razvija strast prema kartografiji, kosmografiji i svim drugim disciplinama vezanim za pomorstvo.
Gotovo pomahnitao za novim saznanjima, on se zagnjuruje u knjige. Njegovu lektiru čine 'Historia Renum' od pape Pija II, 'Imago Mundi' od Pjera Daija, 'Mandevilova Knjiga čudesa... Kolumbo guta Seneku, Plinija i Aristotela. Ptolemejevo učenje mu donosi izvesnost da je Zemlja okrugla, i da se Atlantik da savladati. Malo pomalo, u glavi genijalnog samouka sazreva ubeđenje da na zapadu postoji put kojim se, bez zaobilaženja, može stići do Indije.
Plovidba na koju ujesen 1476. godine kreće po severnom Atlantiku, učvrstiće ga još više u tom ubeđenju. U Bristolskom kanalu, gde njegov brod pristaje radi odmora, uočava zastrašujuće aplitude plime i oseke. Otakle dolaze i kuda se povlače te neizmerne količine vode? U engleskim i irskim lučkim krčmama, uveče su se mogle čuti nejneobičnije priče: one o Vikinzima, plavokosim gorostasima što su se pet stotina godina ranije otisnuli iz Norveške na svojim čudnim brodovima svinutih prova, i što su se, jedreći iza Islanda, približili zagonetnom kontinentu pod ledom (nazvaće ga Vinland, ali više nikad neće biti u stanju da mu uđu u trag).

NATUKNICE SA PORTO SANTA

Sa 34 godine, Kolumbo je udovac. On je sad na portugalskom ostrvu Porto Santo, čiji je guverner brat njegove umrle žene, mlade portugalske aristokratkinje Felipe Monis. Ostaje sam sa četvorogodišnjim sinom Dijegom. On život na Porto Santu deli između proučavanja i jedrenja. Brojna putovanja vodila su ga ka afričkim obalama, gde je stavio na hartiju zanimljiva zapažanja o vetrovima i strujama sa zapada.
Na liticama tog ostrva, postavlja sebi sijaset pitanja. Odakle potiču šišarke koje izbacuje more? Otkuda na obližnjem ostrvu Maderi raste bilje i cveće kojih inače nigde drugde nema? Čije su ruke izrezbarile te čudne komade drveta što ga na pučini skupljaju ribari? Ove natuknice jačaju uverenje koje je Kolumbo razvio još na svojoj prethodnoj plovidbi po severnom Atlantiku: da negde na zapadu postoji zemlja, i da ona ne može biti ništa drugo nego Indija. Stići do nje jedrenjem u pravcu sunčevog zalaska, postaje moreplovčeva misao saletilja.
Da bi zagrejao portugalskog kralja Jovana II za svoj naum, Kolumbo prikuplja naučne dokaze. Oslanjajući se na teorije grčkog astronoma Ptolomeja, Kolumbo zaključuje da je 'Okean manje veliki nego što se priča'. Ali, kako svoje računice zasniva na italijanskim a ne arapskim miljama, on deli sa pet stvarna rastojanja, pa na mestu gde se nalazi američki kontinent locira Kinu. Jovan II mu neće uslišiti molbu jer, zašto da se upušta u tu besmislenu pustolovinu kad će njegovi mornari ionako stići do Indije morskim putem, obilazeći afrički kontinent u etapama?

Slika

Kolumbo ne diže ruke od svoje opčinjavajuće zamisli. Odnosi projekat španskim katoličkim suverenima, Izabeli i Ferdinandu, koje, nema sumnje, impresionira, ali se ispostavlja da trenutak nije najpovoljniji: Arapi osvajaju kraljevinu Grenadu, i otuda ih treba isterati. Šest godina kasnije, ta stvar je gotova, i Kolumbo se koristi euforijom koja je zavladala na španskom dvoru. Katolički vladari pristaju na njegove neumerene zahteve, pa u osvit 2.avgusta 1492. tri karavele napuštaju luku Palos: Santa Marija, Pinta i Nina jedre prema Kanarima, odakle će potom okrenuti pramac prema zapadu.
Pola milenijuma kasnije, jednog junskog jutra 1990. ista takva karavela kreće istim putem. Na njoj su osamnaest studenata Kadiskog univerziteta, pisac Džon Dajson i kapetak Luis Kojn, koji preuzima pravu policijsku istragu. Njegova najmilija knjiga je već dvadeset godina Diario, brodski dnevnik koji je Kolumbo vodio za vreme svog prelaženja preko Okeana. Kojn nije oklevao da otkrije mnoge nesuvislosti i čudne iskaze kao, na primer, opis kupanja posade dok su brodovi plovili sa pet ili šest čvorova (od 9 do 11 km na sat). Malo pomalo, Kojn je došao do uverenja da Kolumbo nije išao putem koji naznačuje. Zašto? Da li zato što je poznavao put za presecanje 'Mora Tajanstva'? Kojn otkriva da Kolumbo na tri mesta u svom Dnevniku pravi aluzije na nekakvu tajnu kartu. Pred polazak, u toku jednog sastanka sa svojim kapetanima, okeanski admiral (što je titula koju je u međuvremenu stekao, pored svanja vice kralja Indije i vlasnika i guvernera svih zemalja koje će otkriti) je začuđujuće nedvosmislen: zemlju ćemo dodirnuti kada preplovimo 750 milja (oko 4000 kilometara), a posle 700 milja brodovi više neće jedriti noću da se ne bi nasukali. Uostalom, tu zagonetnu kartu imao je u rukama kapetan karavele Pinta, Martin Alonso Pinzon. Ona je trebalo da bude dovoljno ubedljiva da bi Pinzon, suočen sa krajnjom iscrpenošću i premorom svoje posade, pristao da plovi još tri dana.


DVE VERZIJE BRODSKOG DNEVNIKA

Kako je Kolumbo došao do te karte? Koje su mu informacije omogućile da je sačini? Enigma ostaje. Zahvaćena žestokom burom na pučini ispred Zelenortskih Ostrva, neka karavela je mogla biti odvučena prema Antilima da bi se otuda, sa povoljnim zapadnim vetrovima, vratila jedreći ka Maderi i Porto Santu. Nad tim ostrvom nadvija se senka zagonetnog brodolomnika, Sančesa, koji je, prema legendi, mogao izdahnuti na Kolumbovim rukama. Ali, zna se takođe da je Kolumbov brat Bartolomej bio kartograf u Lisabonu. A zar u lučkim krčmama, noću, crno vino nije u stanju da svakome razveže jezik?

Slika

Bez uvijanja rečeno, ispalo bi da je Kolumbo masno lagao. On tvrdi da ide na zapad, ali, otiskujući se od Kanarskih ostrva, jedri čitavih šest stotina milja na jug. Pramac okreće prema zapadu tek pošto je preplovio dve trećine rastojanja koje deli Kanarska i Zelenortska ostrva, prema 19. ili 20. stepenu severne geografske širine. Zašto? Luis Kojn nudi dva objašnjenja. Prvo ukazuje na postojanje dveju verzija brodskog dnevnika: zvanične, koju će pokazati u slučaju da ih presretnu Portugalci, i koja će poslužiti kao dokaz njegove dobronamernosti (... a na jug je sišao greškom), i nezvanične verzije, one prave, koju krije u džepu. To drugo Kojnovo objašnjenje potvrđuje postojanje tajne geografske karte. Kristoforo Kolumbo je tačno znao gde će naići na povoljne vetrove i struje koje će ga odneti tačno tamo kuda želi.
Nema preciznog odgovora ni na pitanje na koju se to čudesnu zemlju iskrcao Kolumbo posle transatlantske plovidbe duge trideset i četiri dana? Ono što se pouzdano zna jeste da je posredi jedno od četrnaest ostrva Bahama i Kaikosa na ulazu u Karipsko more. Njegovi domoroci su ga zvali Gvanahani, ali Kolumbo ga je odmah prekrstio u San Salvador. U svakom slučaju, već više od pet stotina godina najznamenitije ostrvo u povesti predstavlja veliku misteriju. Način na koji ga je opisao Kolumbo ne otkriva mnogo jer bi se taj opis mogao odnositi na stotine ostrva koja se ispred Antila pružaju u lancu što povezuju Floridu sa Portorikom.
Devet ostrva već dva veka nadmeće se oko časti vezane za Kolumbov prvi korak učinjen na američkom tlu; u bliskoj prošlosti, samo su tri od njih uspela da zadrže pažnju, a to su, Votling, Samana Kej i Grand Turk. Prva dva su ne tako davno jedno za drugim diskvalifikovana, a današnje hipoteze idu uglavnom u prilog trećem, najmanjem ostrvu, Grand Turku. Tome je ponajviše doprinela jednoglasnost istraživača postignuta oko veoma važne okolnosti: pitke vode! Naime, kad se Kolumbo iskrcao na Gvanahani, njegove zalihe vode bile su gotovo sasvim iscrpene, i on se morao njome hitno snabdeti. No, to tu nije mogao učiniti jer je jezerska voda na ostrvu slana. A od svih ostrva u čitavom regionu, Grand Turk je jedino na kojem nema vode za piće.

Slika

ENIGMA - I SAM GROB

Zna se da je Kolumbo umro 20.maja 1506. u Valjadolidu u Španiji, i da su ga na brzu ruku pokopali u bašti tamošnjeg samostana. Zagonetka tek tada počinje. Godine 1513. njegovi ostaci su bili navodno ekshumirani i sahranjeni u Seviljskoj katedrali da bi ih 1536. Španci otuda preneli u San Domingo (Haiti); dva i po veka kasnije, njegovi posmrtni ostaci su se opet, navodno, našli u Havani na Kubi: kad je Španija izgubila ta ostrva, oni su, veli predanje, vraćeni u Sevilju, gde bi trebalo da i dan danas počivaju.
Ali, pošto ne postoji nijedan tvrdi dokaz da je Kolumbovo telo uistinu ikad napustilo Valjadolid, dopušteno je takođe zamisliti da okeanski admiral sneva svoj poslednji san ispod ugostiteljskog objekta podignutog na mestu srušenog samostana.

conopljanews.net


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Levitacija  |  Poslato: 13 Jun 2012, 09:22
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Grupa naučnika sa St. Andrews univerziteta u Edinburgu u Škotskoj pre nekog vremena zapanjila je naučni svet otkrićem koje bi moglo uveliko da izmeni svet u kojem danas živimo. Levitacija je do nedavno svrstavana u polje naučne fantastike, ali sada se levitacija smatra nepobitnom naučom činjenicom.

Slika

Efekat levitacije ili lebdenja moguće je proizvesti uz pomoć magnetnih sila što i nije nekakva novost. MAGLEV vozovi koji rade na sličnom principu već su odavno u fazi testiranja, ali levitacija na sub-atomskom nivou?
Neverovatan efekat lebdenja postignut je izobličavanjem privlačne sile koja se naziva Kazimirova sila [Casimir force].
Efekat poznat pod nazivom Casimir Force [Kazimirova Sila] javlja se kao jedna od posledica kvantne mehanike koja se bavi atomima i sub-atomskim česticama. U novom uspešnom eksperimentu, sila koja drži ove sićušne čestice zajedno, uspešno je preokrenuta u laboratorijskim uslovima i kao rezultat javila se odbojna sila.

Postojanje Kazimirove sile po prvi puta su predložili danski fizičari Hendrik Brugt Gerhard Casimir i Dirk Polder 1948. Godine radeći na eksperimentu u istraživačkoj laboratoriji kompanije Philips [Filips]

"Kazimirova sila nije gravitaciona sila niti sila električne prirode i javlja se između dva međusobno veoma bliza objekta koji ne poseduju pozitivno i li negativno naelektrisanje. Po prirodi je slična Van der Waals-ovoj sili. Budući da jačina ove sile veoma brzo opada sa kvadratom udaljenosti – efektivna merenja moguća su na sub-atomskom nivou."

Ovo otkriće moglo bi da omogući proizvodnju mikro-mašina koje rade bez trenja, a čiji bi pokretni delovi bili u mogućnosti da lebde. Teoretski, isti efekat mogao bi da se proizvede na većim objektima, pa čak i na ljudima. Današnja tehnologija je u stanju da ovo otkriće primeni u praksi u mikro- i nano- svetu, a levitacija ljudskog tela ostaje još duže vreme u domenu bajki, crtanih filmova, i paranormalnih istraživanja.


misterije.com

_________________
Slika


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Misterija Kolumbo  |  Poslato: 27 Jan 2013, 12:39
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Misterija stara 500 godina: Kristofor Kolumbo bio sin poljskog kralja?

Slika

Za ceo svet Kristofer Kolumbo je otkrio Ameriku. Ustvari, mnogi drugi moreplovci, među kojima je Islanđanin Lajf Erikson su to uradili vekovima ranije. Ali, istorija je zabeležila ime ovog italijanskog moreplovca.
Kolumbo je imao san da otkrije novi put kojim bi se došlo do Indije. Nije ni znao da nije uspeo u potrazi, ali svejedno je njegovo otkriće bilo značajno.
Ljubav prema moru
Kolumbo je rođen u Italiji 1451. godine kao sin tkača, Domenika Kolumba. Odbijajući da živi od zanata, Kristofer je odlučio da postane mornar. Studirao je moreplovstvo. Godine1476. kreće na put ka Lisabonu i Engleskoj. Zbog napada Francuza, Kolumbo ostaje na Lagosu, a posle se pridružuje bratu u Portugalu. Upoznaje kćerku jednog od kolonizatora Madere, Filipu Perestvelo de Monik i ženi se njome 1479. godine. U životu je želeo samo jednu stvar – da nađe pomorski put preko Atlantika do Indije.
Kristofer Kolumbo izučava spise raznih učenjaka, pre svega one od Ptolomeja. Pristalica teze da je Zemlja okrugla, smatrao je da može da stigne do Azije prelazeći Atlantik. Dok je Ptolomej smatrao da je razdaljina između Evrope i Azije 16 090 km, Kolumbo ju je smanjio na 2 414 km. Svoj plan je izložio grupi stručnjaka na čelu sa kraljem Portugala. Udruženje je odbilo njegov projekat i kralj takođe odbija da ga finansira. Međutim, Kolumbo nije odustajao; približio se Isabeli od Kastije i pokušao da je ubedi da ga podrži, ali bezuspešno. Na kraju je pomognut od strane Fernanda i Isabele, kralja i kraljice Španije.
Ostvarenje sna
Kristofer Kolumbo je 3. avgusta 1452. godine napustio Palos sa 3 karavele (La Santa Maria, La Pinta i La Niña) i sa 90 članova posade. Nakon dva meseca plovidbe, konačno su ugledali tlo. Iskrcali su se 12. oktobra na ostrvu Guanahami. Kristofer Kolumbo je zauzeo ovo ostrvo u ime španskih katoličkih kraljeva i nazvao ga je San Salvador. Bio je ubeđen da je stigao u Indiju i zato je nazvao domoroce Indijanci. Ostrvo je proglasio španskim vlasništvom 28. oktobra 1452. godine. Kapetan Pinte kreće na zapad da traži zlato. Kristofer Kolumbo na ostrvu Hispaniola (danas Haiti) pronalazi zlato i ostavlja ljude da čuvaju. Kreće nazad u Španiju. Uspeh ove ekspedicije je uvećao ambicije admirala Kolumba. U septembru 1943. godine ponovo kreće sa flotom od 17 brodova oko 1500 ljudi sa ciljem da osnuje koloniju. Zatiče posadu zatrovanu sifilisom. Admiral istražuje Male Antile (Gvatemalu i Domenikanu) Puerto Riko, Kubu , Jamajku. Osniva Isabelinu kolonilu, a lokalno vlasništvo porobljava.
Kristofer Kolumbo se treći put uputio za “Indiju” 1458. godine. Kralj i kraljica primaju žalbe na njegovo upravljanje kolonijom i Kolumbo i njegov brat su uhapšeni.
Nakon parnice koja se vodila, Kolumbo je izgubio kontrolu nad zemljom koju je otkrio, ali mu je dozvoljeno da četvrti put tamo ode. Stiže u Honduras, a u Panami pronalazi velika zlatna bogatstva. Vraća se u Španiju 1504. godine.
Veliki moreplovac je umro u Valadolidu, 20. maja 1506. godine, uveren da je stigao do Indije.

vijestiba


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Levitacija  |  Poslato: 19 Feb 2013, 12:49
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Zaboravljena vještina

Tvrdi se da su mnogi drevni narodi poznavali vještinu levitacije. Ali, ocito, to nije zaboravljena vještina: neki su ljudi i danas u stanju levitirati. Ima li u tome istine?

Slika

U seriji fotografija objavljenih 6. juna 1936. godine u «Illustrated London Newsu» prikazane su sve faze levitacije poznatog indijskog jogina Subaje Pulavara - što dokazuje da ovaj fenomen nije hipnoticka iluzija vec stvarnost. Jedan Europljanin svjedok tog nesvakidašnjeg paranormalnog dogadaja opisuje ovu scenu: «Bilo je oko 12,30 sati poslije podne i sunce se nalazilo direktno iznad nas tako da sjenke nisu igrale nikakvu ulogu u toj predstavi... Stojeci mirno, Subaja Pulavar nas je pozdravio a mi smo ga zamolili da snimimo sve što se bude dogadalo sljedecih minuta.
Jogin je imao dugu kosu, opuštene brkove i strašno prodoran pogled. Dao nam je pristanak i mi smo poceli da snimamo. Prvo su vodom poškropili prostor oko šatora u kojem se trebalo da odigra predstava levitacije. Untra se nije moglo u cipelama. Subaja Pulavar je pod šator ušao sam. Nekoliko minuta kasnije pomagaci su zatvorili šator, kako bi se unutar zacrtanog kruga jogin mogao skoncentrisati. Ali to nije potrajalo dugo. Kada su ponovo otvorili šator, pred nama je Subaja lebdio u vazduhu.
Planket i drugi svjedok približili su se da to malo bolje pogledaju: fakir je lebdio oko 80 cm od zemlje. Mada se pridržavao za jedan štap omotan platnom, ovo je imalo izgleda svrhu samo da ga drži u ravnoteži. Planket i njegov prijatelj pretražili su prostor oko i ispod Subaje i ustanovili da je sve cisto i da nije u pitanju nikakav trik. Jogin je bio u transu i svi su se gledaoci mogli uvjeriti da Subaja neosporno levitira.
I fotografije koje su tokom cetverominutnog levitiranja snimljene iz raznih uglova, dokazuju da se nije radilo ni o kakvom madionicarskom triku. Nakon fascinantne predstave joginovo tijelo se pocelo lagano da njiše a onda se vrlo polako pocelo da spušta. Trebalo mu je otprilike pet minuta da stigne do zemlje... Kad se Subaja prizemnio, njegovi su ga pomocnici prenijeli do nas kakao bismo pokušali da mu savijemo udove, ali to nismo uspjeli. Jogina su trljali i pljuskali hladnom vodom punih pet minuta prije nego što se povratio iz transa.

Levitacija - redovni predmet
Studentima transcendentalne meditacije (TM ) pod nadzorom Mahariši Maheš Jogija u njegovom centru u Švajcarskoj predaje se levitacija kao redovni predmet. Nakon dugotrajnih svakodnevnih treninga, mnogima polazi za rukom da osjete kako se lagano klate, dižu i lebde. Svi vjeruju da ce – ukoliko se budu pravilno držali mentalnih vježbi - u tome uspjeti i da tu nema nikakve tajne.
Izgleda da je prilicno lako izazvati polubestežinsko stanje. To potvrduje i naredno svjedocanstvo, koje kazuje kako je cetvero ljudi, da bi zabavilo društvo, s lakocom podiglo jednog dosta krupnog i zacijelo teškog muškarca.
Taj punacki covjek sjedio je opušteno na stolici i bilo je jasno da ga cetvero ljudi, ukljucujuci i njegovu malu kcerku, ne mogu podici samo na kažiprstima stavljanjem ispod njegovih pazuha i ispod njegovih koljena. Oni su tada sklonili prste i stavili ruke jedne iznad drugih njemu iznad glave vodeci racuna o tome da ostave prostor izmedu ruku tako da se nicije dvije ruke nisu dodirivale. Tih cetvero ljudi su se snažno koncentrisali oko petnaest minuta; a onda je neko dao znak i oni su brzo vratili prste ispod pazuha i ispod koljena - i debeli muškarac je poceo da lebdi.
Kako je to moguce?
Duboka koncentracije cetvoro ljudi na odreden cilj, mogao bi, kako neki vjeruju, osloboditi skrivenu moc ljudske volje. Ili, sugerisati da malo poznata prirodna sila, ista ona koja u rukama iskusnog radiesteziste vodi rašlje za otkrivanje podzemnih vodenih tokova, utice na to da se anulira sila teže.

Poput snježne pahuljice
Cini se da vjerski žar može imati neke veze sa ovom pojavom; postoji velik broj pouzdanih izvještaja o levitaciji derviša ili kršcanskih i budistickih svecenika. Godine 1902. Alester Krouli sreo je Alena Beneta, budistickog svecenika u nekom samostanu u Burmi, koji je mogao "lebdjeti tamo-amo poput lista".
Aleksandra Dejvid - Nil, Francuskina koja je pocetkom 20. stoljeca boravila na Tibetu, opisuje neobicne sposobnosti jednog tibetanskog lame: "Taj covjek nije trcao. Cinilo se da se odiže od zemlje i nastavlja u skokovima. Izgledalo je kao da je obdaren elasticnošcu neke lopte i odbijao se svaki put kad bi mu noge dotakle tlo. Koraci su mu imali tacnost klatna…"
Kažu da je taj lama «ociju cvrsto upravljenih ka nekom dalekom cilju», što je odavalo da se nalazi u nekom paranormalnom transu, svakodnevno pretrcavao na stotine milja koristeci se ovom cudnom tehnikom kretanja, koja je bila neka kombinacija – levitiranja i trcanja.
I slavni ruski baletan Nizinski, imao je izuzetnu sposobnost da djeluje kao da je gotovo bez težine. On bi skocio visoko i padao bi lako i polagano, poput sniježne pahuljice.
U ovoj frazi naših saznanja o parapsihološkim fenomenima i njihovim mogucim prakticnim primjena, levitacija izgleda sasvim beskorisnom. Rastojanje koje se prede rijetko je vece od nekoliko stopa ili, u najboljem slucaju, kolika je visina jedne sobe. Ali neki ljudi vjeruju da su drevni ljudi mogli lako levitirati i da su tu vještinu koristili u mnoge korisne svrhe.

Letjeti ili ne?
Kao i druge psihicke sposobnosti cini se da je levitacija jedna od onih vještina, koja je jednom bila gotovo zaboravljena, i koju sada ponovno uce studenti transcendentalne meditacije. Možda ce jednog dana ljudi ponovo biti u stanju da lete kao što su to, navodno, nekada cinili dobri, stari Druidi.
"Letovi" drevnih ljudi o kojima govorimo nekim istraživacima sugerišu da su oni doživljavali vantjelesna ili astralna putovanja, a ne tjelesnu transportaciju. Mnoge price o levitaciji ili letenju, citaju se poput lucidnih snova, a snovi o letenju su uobicajeno iskustvo. Neki spavaci se bude ubijedeni da znaju letjeti; na srecu, prizori i zvuci stvarnog svijeta obicno ih dozovu pameti prije nego što pocnu eksperimentisati.
Uz nekoliko izuzetaka, izgleda da covjek može levitirati samo nakon dugih perioda mentalnih vježbi. Možda postoji zakon levitacije sa nekom tajnom formulom - neki "sezame, otvori se" - koju upuceni koristi prije nego se otisnu na fantasticna putovanja. Ova teorija bi objasnila neobicne slucajeve spontanog ili nasumicnog levitiranja koje je ocaralo americkog istraživaca Carlsa Forta. Jedan takav slucaj vezan je za 12-godišnjeg Henrija Džonsa, koga su tokom 1657. godine nekoliko puta posmatrali kako se diše u vazduh.
Jednom je mogao da stavi dlanove na plafon, a drugom prilikom se podigao i odlebdio 27 metara preko baštinskog zida. To je trajalo samo godinu dana - ali to je bilo dovoljno da se proširi glas da je Henri Džons "zacaran".
Levitacija je zaista rijedak fenomen, ali kad se razmatra u sklopu drugih svjedocanstava o isto tako rijetkim i bizarnim ljudskim mogucnostima - samozapaljivost, telekineza, teleportacija, primjeri nadljudske snage… - doima se izazovom kojeg je potrebno znanstveno istražiti i odgonetnuti. Majke koje podižu automobile da bi oslobodile djecu ispod tockova, ljudi koji hodaju po žeravici, mjesecari koji šetaju po krovovima i izvode "nemoguce" podvige, telekineticko pokretanje predmeta, prekognitivni snovi, vidovnjaštvo…, postavljaju duboka pitanja o prirodi covjekovih fizickih i psihickih potencijala.
Možda je nama i dato da prkosimo zemljinoj teži kad god to zaželimo. Sve dok ne shvatimo prirodu tog fenomena on mora ostati jedna od tajanstvenih prirodnih moci koje bi covjek mogao razviti i pametno iskoristiti.


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Levitacija  |  Poslato: 19 Feb 2013, 12:51
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Prkos zakonu gravitacije

Za covjeka, koji je vezan za zemlju, sposobnost ptice da leti uvijek je bio mocan simbol slobode. Jesu li naši preci imali sposobnost da ovladaju levitacijom?

Slika

Tri uvažena clana londonskog društva bili su 16. decembra 1868. svjedoci neobicnog dogadaja. Oni su posmatrali poznatog medija Daniela Daglasa Houma kako se uzdiže u vazduh i kako odlazi kroz prozor, a zatim se vraca kroz drugi. Houm je još od ranije bio poznat po cestom levitiranju, a uspjevao je mentalnim putem premještati stvari s jednog mjesta na drugo. Jednom mu je prilikom to pošlo za rukoma i sa teškim koncertnim klavirom!



Sv. Josip iz Kopertina (1603-1663) dizao bi se u vazduh svaki put kada je bio emocionalno uzbuden. Pošto se lako uzbudiivao, cesto je levitirao u prisustvu mnogih svjedoka. Ovaj sveti covjek iz Apulije, u Italiji, proveo je mladost pokušavajuci da postigne vjersku ekstazu pomocu sredstava kao što je samobicevanje, izgladnjivanje i nošenje odjece od kostrijeti. Postao je franjevac sa 22 godine, a jedne nedjelje - za vrijeme mise - on se podigao u vazduh i odlebdio do oltara, zatim je pao usred upaljeni svijeca, zadobivši ozbiljne opekotine.

Zbog cestih «letova», Josip je tokom 35 godina bio iskljucen iz svih javnih aktivnosti, ali su se price o njegovim «izletima» ipak proširile. Dok je šetao sa jednim benediktinskim svecenikom u vrtu samostana iznenada je uzletio na jednu maslinu. Kako nije mogao da sleti, svecenici su morali donijeti ljestve.

Jedan hirurg, bar dva kardinala i jedan papa (Urban VIII), izmedu ostalih bili su svjedoci Josipovih izuzetnih nastupa, koje je on nazivao "moje vrtoglavice". Proveo je cijeli život u molitvama a crkva je zakljucila da Josipova levitacija mora biti Božije djelo.

Jedan drugi svetac koji je levitirao bila je Sv. Tereza od Avile, koja je umrla 1582. Ova izuzetna žena doživljavala je ista osjecanja kao što mnogi osjecaju za vrijeme "letecih snova". Evo jednog njenog opisa:

«Cinilo mi se da me podiže neka snažna sila. Priznajem da sam osjetila strah, ali se taj osjecaj miješao sa osjecajem blaženstva. Pri tome sam bila prisebna, tako da sam posmatrala kako se dižem u zrak. Nakon što je taj zanos prošao, moje je tijelo bilo toliko lagano da sam, s vremena na vrijeme, bila jedva svjesna toga da mi noge doticu tlo...»


Let pred svjedocima

Levitacije Sv. Tereza od Avile bile su tako ceste da je preklinjala sestre da je vuku naniže cim bi osjetila da se približava "napad", ali cesto nije bilo vremena za intervenciju - ona bi se jednostavno izdigla iznad tla i odlebdjela!

Vecina svetih knjiga bilježi epizode koje se odnose na levitiranje i let ljudske duše, a svjedocanstva kazuju da je u svim vremenima bilo nadarenih ljudi koji su uspjevali da lebde ili da se u istom casu pojavljuju na nekoliko razlicitih mjesta. U islamu su poznate paranormalne osobine nekih derviških šejheova i sufija, ali ništa manje uzbudljive epizode nisu vezane ni za neke kršcanske svece, hindu mistike, tibetanske lame ili spiritualiste. Daniel Daglas Houm pripadao je ovoj posljednjoj kategorij.

Roden u Škotskoj, a odrastao u Americi bio je slabašno, umjetnicki nadahnuto dijete. Kada je imao 13 godina ugledao je viziju nekog svog prijatelja Edvina i saopštio porodici svoje tetke da to mora da znaci da je Edvin mrtav. Ispostavilo se da je ovo istina, pa je uskoro zapocela Houmova karijera medija - ali ce tek sa 19 godina biti u stanju da prkosi zakonu zemljine teže.

U augusta 1852. D. D. Houm se našao u kuci fabrikanta V. Genia, gdje je imao zakazanu spiritisticke seansu na kojoj je svojim paranormalnim sposobnostima prevrtao stolove, izazivao kuckanje, zagonetnetne svjetlosti i levitiranje predmeta. Ali dogodilo se još nešto što ce mu gotovo preko noci donijeti slavu. Houm je poceo da lebdi i da se uzdiže sve dok mu glava nije dotakla strop. Medu gostima se našao i urednik «Hartford Tajmsa», koji je vjerno opisao šta se dogodilo:

«Iznenada Houm se izdigao u vazduh. Ja sam ga držao za ruku u tom trenutku i dohvatio mu stopala, koja su od poda bila odignuta 30 cm. On je drhtao cijelim tijelom. Nekoliko puta se izdizao iznad poda, a treci put je stigao do stropa, kojeg je blago dotakao rukama i stopalima...

Fascinantna karijera

Houmova karijera je brzo napredovala. Obožavali su ga kako na gradskim seansama tako i na kraljevskom dvoru. Kuda god je išao javljali su se bizarni fenomeni: vjetar je zavijao u tihim sobama, svježe cvijece je padalo sa plafona, cula su se tajanstvena kuckanja, vrata su se otvarala i zatvarala sama od sebe, vatrene lopte su krivudale po sobama, a Houm je levitirao!

Senzacionalni dogadaj kada je odlebdio kroz jedan a vratio se kroz drugi prozor, još uvijek je predmet žucnih rasprava, narocito od kada su taj dogadaj potvrdili i poštovanja vrijedni svjedoci. Jedan od njih, vojvoda od Kroforda, napisao je: «Sjedio sam sa gospodinom Houmom, lordom Aderom i jednim njegovim rodakom. Tada je gospodin Houm pao u trans i u tom stanju je odlebdio kroz prozor da bi se uskoro u sobu vratio kroz drugi prozor. Culi smo kako se prozor u susjednoj sobi otvara i neposredno poslije toga ugledali smo Houma kako lebdi u zraku ispred našeg prozora. Jasna mjesecina sijala je u sobu; ja sam bio ledima okrenut prema svjetlosti, i na zidu sam ugledao sjenku prozorske daske i Houmova stopala oko 15 cm iznad nje. On je ostao u ovom položaju nekoliko trenutaka, a zatim je otvorio prozor i kliznuo u sobu nogama naprijed. Zatim je sjeo kao da se ništa nije dogodilo.

Skeptici poput Frenka Podmora i Džona Sladeka pokušali su da opovrgnu ovu levitaciju, mada nijedan od njih nije bio medu ocevicima, ali u tome nisu uspjeli. Houm je ostao uspješan levitator preko 40 godina, a medu ocevicima njegovih «letova» bili su Naopoleon III, Džon Raskin i stotina drugih uglednika. Šta više, tokom vremena, Houm je svoju paranormalnu sposobnos demonstrirao na mnogim javnim mjestima i usred bijela dana.

Mada je u svojim zrelim godinama Houm mogao levitirati kad bi god to zaželio, on je ocito ponekad levitirao spontano i nekontrolisano a da toga nije bio ni svjestan. Jednom prilikom, kada ga je njegov domacin upozorio da lebdi iznad sjedišta fotelje, Houm je bio iskreno iznenaden. «Više ne znam da li sjedim ili lebdime!», rekao je duhovito.



Protiv svih zakona

Do kraja svog života Houm je bio uvjeren da ga dok lebdi zrakom nosaju duhovi, koji na taj nacin demonstriraju svoje postojanje i iskazuju svoje prijateljstvo. On je levitaciju opisao ovako:

«Ne osjecam neke ruke koje me podržavaju, i od samog pocetka nikada nisam osjecao strah; mada, ako bi se desilo da padnem sa stropa nekih soba u kojima sam lebdio, ne bih mogao izbjeci ozbiljne povrede. Obicno se uzdižem okomito; ruke su mi cesto ukocene i dignute iznad glave, kao da se hvatam za nevidljivu silu koja me polako podiže sa poda...»

U svojoj knjizi «Misterije i magija u Tibetu» (1931.), Aleksandra Dejvid - Nil, Francuskinja koja je provela cetrnaest godina na Tibetu i oko njega, prica kako je nekom prilikom naišla na golog covjeka privezanog teškim lancima. Njen pratilac joj je objasnio da su njegova misticna vježbanja ucinila da mu je tijelo postalo tako lako, da kada ne bi imao te željezne lance on bi odlebdio.

Covjek bi pomislio da gravitacija baš ne vlada nama onako kako su nas ucili. Ser Viljem Kruks, poznati naucnik i parapsihološki istraživac, rekao je ovo o D. D. Houmu:

"Fenomeni koje sam spreman da potvrdim su tako izuzetni i tako direktno suprotni najutemeljenijim naucnim uvjerenjima -izmedu ostalih suprotni i sveprisutnom i nepromjenljivom djelovanju zemljine teže da, cak i sada, prisjecajuci se pojedinosti onoga cega sam bio svjedok, u mojoj svijesti postoji antagonizam izmedu razuma koji tvrdi da je to naucno nemoguce, i svijesti da me moja cula - kako dodira tako i vida - ne lažu!...

mediamagazin.info


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Bigfoot - Jeti  |  Poslato: 25 Feb 2013, 11:52
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Zastrašujući Bigfoot – Misterije Sveta


Dok se na Himalajima šetao Jeti – snežni čovek, ili čovekoliko strašilo, u Americi je postao popularan možda neki njegov rođak nazvan Bigfoot. Bilo bi verovatno vrlo čudno da se nešto što sakuplja slavu ne nalazi i u Americi tako da su Amerikanci Jetiju parirali svojim majmunolikim čovekom nazvanim Bigfoot. Bez obzira na mnoge navodne dokaze, pa čak i snimke, postojanje Bigfoot-a i danas bogati misterije sveta.


Bigfoot – Otisci Stopala
Ovo misteriozno stvorenje, zbog veličine stopala nazvano Bigfoot, ostavljalo je tragove stopala veće od ljudskih, pa je na osnovu tragova zaključeno i da je stvorenje krupnije fizičke građe od čoveka, a na osnovu priča očevidaca je opisu stvorenja dodato da ima dugačke ruke i da je prekriveno smeđe crvenom dlakom. Neki od očevidaca su opisivali za kratko vreme opažen izgled stvorenja, visinu, boju dlake, dužinu udova, dok su pojedini tvrdili da su sa vrlo velike udaljenosti u mraku videli čak i boju njegovih očiju i oblik noktiju. Naime, priča o stvorenju nazvanom Bigfoot je bila vrlo popularna pa su neke od njih ispričane samo radi eventualne slave očevica.

Pored toga što je mnogo ljudi prijavilo susrete sa majmunolikim čudovištem, njegovo pojavljivanje u parkovima, dvorištima ili pored puta, Bigfoot je i sam ostavljao tragove kao da je želeo popularnost. U kratkom vremenskom periodu pronađeno je nekoliko hiljada tragova koje je u tlo utisnulo ovo stvorenje. Otisci stopala koji su ispitivani imaju dužinu od 41 do 46 cm i širinu od oko 20 cm a ukazuju na visinu stvorenja od preko 2m.

Godine 1967. Roger Paterson je u Kaliforniji napravio vrlo popularan snimak na kome se vidi navodno ženka Bigfoota kako skakuće u okolini šume. Snimak je doista u trenutku delovao kao nepobitan dokaz o postojanju čudovišta. Kasnije se ispitivanjem snimka i tragova koji su pronađeni u šumi neposredno nakon snimanja, ništa nije moglo dokazati osim moguće veličine stvorenja koje prema jednom proračunu ima visinu od 195 cm, težinu od 127 kg i dužinu koraka od 107 cm. Mišljenja u vezi sa snimkom i verodostojnosti istog bila su podeljena, od kostimiranog čoveka pa do istinskog čudovišta.


Misterije Sveta – Snimak Bigfoot-a
Prema drugoj analizi, stvorenje koje je šetalo šumom ostavilo je otiske stopala dužine 40 cm i širine oko 20 cm. Analizom otiska je zaključeno da stvorenje nazvano Bigfoot ima vrlo istaknut dvostruki jastučić ali ne i luk na stopalu kakav poseduje čovek, pa je ovaj zaključak pobio ideju da se čovek krupnije građe maskirao u misteriozno biće. Na osnovu dubina traga proračunato je da stvorenje ima oko 130 kg mada su po nekim proračunima moguće i težine od 2oo do 400 kg.

Nakon nekoliko prijava očevidaca koji su tvrdili da su na putu do kuće ili u sopstvenom dvorištu opazili zastrašujuće stvorenje, ponuđena je velika novčana nagrada onome ko ustreli čudovište. Ovaj potez je ujedno smanjio rizik od maskiranih ljudi koji bi eventualno želeli da zaplaše stanovnike jer bi u trenutku kada ih neko ugleda mogli biti ustreljeni.

Kao i sve misterije sveta, tako i ova o postojanju monstruma nazvanog Bigfoot ima podeljene stavove. Postoje oni koji veruju u postojanje ovog čudovišta, oni koji veruju da su ga videli, čuli pa čak i oni koje je čudovište napalo. Sa druge strane postoje naučnici ali i laici koji postojanje Bigfoota smatraju najobičnijom izmišljotinom ili greškom u prepoznavanju životinja.



Slika

Bigfoot – Otisci Stopala


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Bigfoot - Jeti  |  Poslato: 25 Feb 2013, 11:54
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Zastrašujuće Planinsko Stvorenje – Jeti


Čovekoliko biće zastrašujućeg izgleda, više i teže od čoveka, krupnije građe, tela prekrivenog krznom ostavlja za sobom samo tragove u snegu i nijedan drugi dokaz o sopstvenom postojanju. Da li je jeti plod mašte, komercijalni mamac, greška u poznavanju životinjskog sveta ili zaista neobjašnjeno planinsko stvorenje koje postoji ma kako ga mi zvali, još uvek je pitanje koje dopunjuje misterije sveta.
Slika
[color=#8000FF]Jeti je navodno nekoliko puta viđen na Himalajima i objašnjen kao stvorenje visoko oko 2 metra, prekriveno dlakom u crnoj ili smeđoj boji, krupnije građe nego čovek ali po liku ipak sličan čoveku. Mnogi planinari su navodno i čuli krike koje jeti ispušta ali naravno to nikako nije dokazano bio jeti, možda je to zvuk neke životinje koja nastanjuje planinske šume.



Nema pouzdanih dokaza o postojanju jetija, štaviše osim čudnih otisaka stopala, ne postoji nikakav trag koji upućuje na postojanje ovog bića. Tragovi stopala utisnuti u snegu su zapravo jedino što je pronađeno, fotografisano i ispitivano a da nije otkriveno da pripadaju nekoj od poznatih vrsta.

Misteriozni otisci stopala dugi 35 i široki oko 18 cm pronalaženi su na visini od 6000 metara, pa se zbog samog terena verovalo da nisu plod nečije igre i da niko nije sa namerom da zbuni planinare ostavljao otiske koristeći specijalno oblikovanu čizmu. Prema fotografijama i podacima o dužini, širini i dubini otiska, proračunato je da je jeti visok oko 2 metra i da njegova težina iznosi oko 130 kilograma. Prema nekim promerima visina može dostići i preko 3 metra, dok težina može biti i 400 kg. Bilo je mogućih objašnjenja da je jeti ustvari medved, leopard ili neka druga životinja, međutim nije dokazano ni da se otisci stopala poklapaju sa otiscima druge poznate životinje.


Slika
Jetijev Otisak Stopala – Misterije Sveta
Nasuprot nedostatku dokaza, priče o jetiju su bile mnogobrojne. Videli su ga stanovnici, turisti i planinari (zapravo nisu ga videli samo naučnici koji su imali veliku želju da ga vide). Kružile su priče kako je čak i otimao devojke, ubijao životinje, krao hranu planinarima, ali bez obzira na pouzdanost ljudi koji su izneli ovakve priče u javnost, one nisu dovoljne za objavu o postojanju jetija.

Poslato je nekoliko ekspedicija u potragu za jetijem, ali nijedna nije donela konkretne rezultate. Osim priča navodnih očevidaca i tragova u snegu ništa drugo nije moglo dopuniti biografiju jetija. Stanovnici Himalaja na priče turista o jetiju i ne reaguju previše zbunjeno, mada kad bi se otkrilo šta je zapravo čudna spodoba, možda bi se smanjio broj turista, pa je zasigurno interesantnije dok je jeti deo misterije. Kako god bilo, nedostatak dokaza nije omeo menadžere da iskoriste jetija kao brend, pa su tako stvoreni suveniri sa likom jetija, pa čak i hotel koji u svom nazivu ima ime Jeti.

Član jedne od neuspešnih ekspedicija za pronalaženje jetija Desmond Doig, nakon nekoliko godina skepticizma izjavio je „ Možda mi nismo videli jetija, ali nismo videli ni leoparda a znamo da postoji“.

Pošto niko nije uspeo da fotografiše ili snimi jetija kako trčkara niz padine, niti je pronađen bilo kakav dokaz o njegovom postojanju, priča o snežnom čoveku, jetiju ili kako god nazvanom biću koje nikada nije pronađeno i danas se ubraja u misterije sveta.


misterijesveta


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Vanzemaljci  |  Poslato: 25 Feb 2013, 12:09
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Još Jedna U Nizu Misterija Sveta – Susret Sa Vanzemaljcima


Susret sa vanzemaljcima za one koji ne veruju u njihovo postojanje predstavlja još jednu u nizu umišljenih ili montiranih priča, one koji su racionalni i bez predrasuda ostavlja u iščekivanju dokaza o postojanju ili nepostojanju vanzemaljaca. Međutim, za one koji veruju u postojanje bića sa druge planete verovanje jedne osobe da je videla vanzemaljce predstavlja dovaljan dokaz da oni postoje. Hm, koliko je ljudi kojima se prikazao Isus, pa i njegov otac sam Bog, pa nešto nema dokaza o njihovom postojanju. Ipak danas se sve svodi na to da ili veruješ materijalnim dokazima, DNK analizama, korumpiranim izveštajima ili si budala. Misterije sveta izdvojile su za vas mali broj priča od kojih ni jedna ne može argumentovano da se svrsta u susret sa vanzemaljcima ali nije ni objašnjeno na adekvatan način o čemu se radi i šta se zapravo dešavalo.

Slika

Dana 24.tog aprila 1964.godine u Meksiku je Lonnie Zamora, policajac, dok je bio na dužnosti začuo eksploziju u blizini. Krenuo je na mesto sa koga je dopirao zvuk eksplozije i zatekao dve potpuno bele osobe oko nečega što je ličilo na auto okrenut naopačke. To što je video je zapravo bila letelica koja se vinula čim su ga bića zapazila. Naime čim je primećen, bića su pojurila u letelicu koja je nestala bez traga. Da li je ovo bio susret za vanzemaljcima ili nešto drugo, ostaje misterija.

Kuću gospođe Hawes je 1965.te godine u toku jedne noći osvetlila jaka svetlost koja se probijala kroz prozore. Gospođa Hawes nije izašla napolje da vidi šta se dešava, već je samo otrčala do sobe gde su spavala njena deca da proveri da li je sa njima sve u redu. Ujutru su na obližnjem pašnjaku njena deca igrajući se, pronašla tragove koji su vodili 46 metara od udubine i nazad. Dužina otisaka bila je 56 centimetara. Gospođa Hawes je pozvala policiju, međutim oni nisu mogli dati nikakvo objašnjenje.

U toku noći 4. Novembra 1967.godine na istočnoj obali Kanade najmanje jedanaestoro ljudi videlo je NLO kako nisko leti i kako pada u vodu. Nakon rušenja letelice prijavljeni su zvuci eksplozije i rušenja. Ribarski brodovi su krenuli u spasavanje ljudstva međutim od letelice u vodi nije bilo ni traga. Ronioci su pretraživali dno naredna dva dana ali službene izjave nije bilo.

Slika

Dana 21.og oktobra 1978.godine australijski pilot Valentich prijavljuje kontroli leta da je video NLO i nakon toga zauvek nestaje. Možda je i on imao susret sa vanzemaljcima, do danas nije objašnjen njegov nestanak.

Još jedna karika koja dopunjuje misterije sveta je i događaj koji je opisao šumar Bob Tazlor a za koji ni policija nema objašnjenje. Godine 1979.te u Škotskoj Bob Taylor je u šumi koju je obilazio zatekao metalni čunj. To je zapravo bila letelica koja je imala poklopac koji se okretao, a koji je bio širok otprilike 6 metara. Iz poklopca je virila nekakva šipka sa elisom kako se njemu učinilo. Odjednom su iz NLO-a prema Bobu poletele dve lopte, međutim on se onesvestio. Kada se prosvestio Primetio je da su mu pantalone pocepane odozdo prema gore i imao je gadnu glavobolju. Kada je dospeo kući, pozvao je policiju koja je snimila prsten klinastih rupa dimenzije 4,5 metra, ali objašnjenja nije bilo.

Slika

Predsednik Kalmikije, Kirsan Iljumžinov izjavio je da je imao susret sa vanzemaljcima, zapravo da je 1997.godine na svom balkonu zatekao leteći tanjir i da je čak bio u njemu. S jedne strane ko bi čuo za Kalmikiju da njen predsednik nije boravio u letećem tanjiru, a sa druge možda je to jedan iskreni predsednik koji ne želi da od naroda krije saznanje o postojanju vanzemaljaca. Ipak kako to kod Zemljana već biva, svaki put se nađe neko, po vlastima, razumno objašnjenje, pa kad već nije meteorološki balon ili meteor onda se dovodi u pitanje psihičko stanje pojedinca. Tako se i u ovom slučaju vodi debata oko toga da li je gospodin Iljumžinov još uvek pogodna osoba za predsednika jedne države.

Sledeći snimak dovoljno govori sam za sebe, ali pošto ne govori na našem jeziku evo malog objašnjenja. U Meksiku je 2007.godine pronađena „beba“ vanzemaljca. Zapravo viđene su dve bebe ali je jedna pobegla. Farmer koji je pronašao ovo čudno biće od straha ga je udavio, a kasnije predao njegovo telo na analizu. Naučnici su utvrdili da nema baš mnogo sličnosti sa ljudskom vrstom, da je bilo vrlo inteligentno i da nije sa planete Zemlje. Farmer koji je pronašao ovo biće je stradao u požaru čiji je plamen imao znatno veću temperaturu nego što je normalno.



Koliko god da su pojedine priče o vanzemaljcima i neidentifikovanim letećim objektima smešne i montirane, postoje i one koje su i danas misterije sveta. Kada je reč o NLO ili se drže u tajnosti vanzemaljci koji nas obleću, ili se drže u tajnosti vojni eksperimentalni letovi. Sa druge strane kad je u pitanju susret sa vanzemaljcima, zemaljske vlasti će pre prihvatiti postojanje duha iz čarobne lampe nego priznati posetu iz svemira. Smeta im konkurencija ili imaju tajne dogovore sa jahačima oblaka?


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Najveće misterije na svetu  |  Poslato: 05 Mar 2013, 11:59
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
PET NAJVEĆIH MISTERIJA SAVREMENOG SVETA

Svet je pun lažnih proroka i lažnih čuda. Ne prođe dan a da ne čujemo za neko misteriozno dešavanje koje nauka u kratkom roku demantuje. No, kao po pravilu, „čuda" ostaju upamćena, a njihovo naučno opovrgavanje brzo se zaboravi.Možda baš zato malo ljudi zna za prave misterije, koje još uvek zbunjuju i laike i najpoznatije svetske naučnike.

MEHANIZAM SA ANTIKITERE

Ova složena mehanička naprava za računanje položaja nebeskih tela izvađena je sa dna Egejskog mora, sa jedne olupine. Sama po sebi, naprava nije kompleksnija od, recimo, preciznog i komplikovanog mehaničkog časovnika iz, na primer, 18. veka. Tu je i problem: olupina sa koje je izvađena stara je najmanje 2.000 godina, a tehnologija koja je korišćena za pravljenje ove naprave nije mogla biti poznata još najmanje 1.000 godina. Ne samo da je mehanizam bio ispred svog vremena, nego pre nove ere nisu bili poznati ni zakoni gravitacije potrebni da bi se napravila mašina za njihovu primenu.
Drugim rečima, mehanizam sa Antikitere je imao funkcije koje niko živ u to vreme nije mogao razumeti (po onome što dosad znamo o antičkoj Grčkoj), a broj funkcija koje naprava poseduje daleko prevazilazi svaku moguću upotrebu poznatu u to doba.


VOJNIČEV RUKOPIS

Ova misteriozna knjiga nastala je, prema najnovijim istraživanjima, u 15. ili 16. veku. Reč je o onome što bismo danas nazvali „slikovnica", mada niko ne zna kakva joj je uloga tada bila. Sve otkad je postala poznata široj javnosti (američki prodavac knjiga poljskog porekla Vilfrid Vojnič ju je otkrio 1912. godine), bila je predmet interesovanja laika i naučnika, jer nikome nije bilo poznato na kojem jeziku je napisana i o čemu se u njoj govori.
Jedino oko čega se naučnici slažu je da je reč o organizovanoj, smislenoj celini, bez nasumičnog ponavljanja znakova, odnosno o tekstu napisanom na pravom, mada potpuno nepoznatom jeziku.
Rukopis su za ovih skoro 100 godina pokušavali da reše mnogi matematičari, lingvisti, kriptografi, vojni šifreri, i niko nije odmakao ni korak dalje od početka.
Ukratko, niko ništa ne zna o ovome.


ZVUK

Ovo je najveća od svih misterija (i bukvalno). Početkom 1997. godine američka Nacionalna okeanska i atmosferska uprava zabeležila je veoma čudan zvuk sa dubine okeana. Čudan i veoma glasan, toliko glasan da su ga zabeležila dva mikrofona udaljena 3.000 kilometara jedan od drugog.
Naučnici, kojima se zvuk učinio krajnje interesantnim, došli su, posle nekoliko meseci marljivog rada, do neverovatnog zaključka: sa sigurnošću od 99,9 odsto mogli su da kažu da je zvuk organskog porekla (da ga je „napravila" neka životinja). Problem - zvuk je previše jak da bi ga „napravila' bilo kakva poznata životinja. U prirodi, zaključak je, ne postoji životinja dovoljno jaka i moćna da bi proizvela ovakav zvuk. Čak i moćni plavi kit, dugačak do 33 metra, pravi je patuljak u odnosu na stvorenje koje je proizvelo „zvuk".

=THE CALL OF CTHULHU –Ghoul comment;


BAGDADSKE BATERIJE

U školama se uči da je baterije u 19. veku izumeo Alesandro Volta, a nigde se ne pominje da je neki izumitelj iz Bagdada skoro 15 vekova pre Italijana izumeo istu stvar. U stvari, ovo otkriće je bilo toliko neverovatno da su naučnici još uvek u pravom ratu oko otkrivanja pravog značenja ovog otkrića.
Samo jedno je sigurno: u ćupu, nalik mnogim ćupovima iz tog perioda, nalazi se bakarni valjak koji pokazuje znake nagrizenosti kiselinom (isto kao u savremenim baterijama, usled uronjenosti u tečnost koja u interakciji sa bakrom proizvodi električni napon).
Mada je sada skoro sigurno da je reč o nekoj vrsti baterija, rasprava još traje oko načina njihove upotrebe. I dok jedni tvrde da su ih u starom Bagdadu koristili čak i za osvetljavanje grada, drugi misle da su ih koristili metalurzi, za pravljenje legura, i lekari, za „šok-terapije".


CEVI IZ BAJGONGA

U delu Kine koji nikad nije bio naseljen nalaze se stotine starih, čeličnih cevi koje zadiru duboko u utrobu planine, a čiji otvori izlaze na vrh planine. Neke od cevi vode do slanog jezera u blizini, a sve su povezane tako da čine smislen oblik. Neke od cevi imaju prečnik od oko 40 centimetara, a većina ih je uniformne veličine.
Šta je problem s ovim? Možda je sve deo nekog zaboravljenog rudnika?
Problem je što su naučnici, američki i kineski odredili starost ovih cevi i došli do zapanjujućeg otkrića: cevi ne samo da nisu napravljene u doba kad je bila poznata tehnologija izrade čelika, nego su napravljene u vremenu kad je najveći domet naših predaka bio da isprže nešto na vatri a da im se pri tom ne zapali krzno na leđima.
Drugim rečima, ove cevi su, naučno je potvrđeno, nastale daleko, daleko pre nego što je to, po svemu što nas uči istorija, moguće.


znaksagite


Vrh
Okano
Post  Tema posta: TAJNA LJUDI ZOMBIJA  |  Poslato: 21 Mar 2013, 17:19
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Slika

TAMA KOJA HODA ...

Mrtvi se mogu vratiti u nešto što je naliko životu, kao zombi, nesvesni robovi zlokobnih vračeva pod čijom će vlašću biti.Tako bar veruje narod Haitija, koji je duboko ogreznuo u vudu tradiciju.
"Odmah pored nje, crni prsti jednog nemog gosta obuhvatili su krutu nožicu vinske čaše, pa se zateturala a vino se prosulo.Grozota nagomilana u njoj provalila je.Zgrabila je sveću, prinela pognutom, tupom licu i primetila da je čovek mrtav.Sedela je za stolom u druđtvu četiri uspravljena leša...", ovako završava prikaz jednog vudu ručka, održanog jednom, povodom venčanja 1920. godine.Ovaj prikaz ispričali su novinaru ljudi sa Haitija.Tvrdili su da su njihovi vračevi, tela mrtvih ljudi pretvorili u zombije, a to su upola živa bića koja su bez svesti, živela kao robovi vrača, organizatora slavlja.Ovaj novinar dodaje da je namera vrača propala, on je pobegao, a leševi su nestali.Postoji samo jedna zemlja na planeti gde se može dogoditi ovako avetinjska svečanost.To je Haiti, zemlja vudu kulta.
Da li vudu vračevi zaista imaju moć da nakon smrti, vrate ljude u život? Da li je cela ova legenda o zombijima samo zavaravanje, koje vudu sveštenici namerno šire?

Na slici je prikazana žena za koju se smatra da je bila zombi 29 godina.Bar dve osobe su u njoj prepoznale svoju blisku rodjaku.


Slika

Reč zombi pojavljuje se u mnogim afričkim jezicima.U Kongu, njeno značenje je fetiš; u Dahomeju to je naziv boga pitona.U savremenom vudu značenju, odnosi se na božanstvo zmije koje oživljava mrtvaca koga je vrač odabrao da mu bude sluga.Vudu rituali su mešavina afričke magije i religije, tako da ima elemenata i zapadnog okultizma i popularnog katoličanstva.
Vudu je odigrao svoju ulogu u revoluciji kojom su se Haićani oslobodili od francuske vladavine. Avgusta 1791. godine, Francuska je bila u velikom previranju započetom revolucijom dve godine ranije.Kralj i kraljica bili su zatvoreni, plemstvo i sveštenstvo videlo je kako im je moć oduzeta, a sloboda, jednakost i bratstvo bili su usvojeni kao lozinke novog poretka u Francuskoj.U početku je izgledalo da se malo šta promenilo u San Domingu, zapadnoj trećini karipskog ostrva Hispaniola, najblistavijem dragulju francuske kolonijalne krune.Tamo je 40.000 hiljada Francusa vladalo nad pola miliona crnih robova i 30.000 mulata, koji su bili zaposleni na plantažama pamuka, šeđerne trske, kafe i indiga.Prva posledica revolucije u Francuskoj bila je ta da je poboljšan položaj mulata.A onda su crni stanovnici Haitija digli glas i postali nemirni, vodjeni delovanjem tajanstvenog sveštenika-vrača po imenu Bukman, koji je na San Domingo stigao iz britanske kolonije Jamajke.Bukman je pozvao sve one koji žele da mu se pridruže da se 14.avgusta 1791. godine, nadju na skrovitom mestu duboko u prašumi.Prema tadašnjim zapisima, na hiljade robova je stiglo tajnim stazama na ugovoreno mesto sastanka, a strahovita tropska oluja koja je vladala, izazvala je da sve što je tada usledilo, deluje još više zastrašujuće.
Bukman je izveo krvni ritual, tako što je zaklao svinju i pozvao sve koji žele da mu se pridruže, da popiju njenu toplu krv. Ceremonija se završila divljim plesom zvanim 'božansko opijanje', posle čega su se učesnici rasturili kroz šumu.Ceo ovaj ritual podsećao je na aktivnosti tajnog pokreta Mau Mau, kada se ovaj borio za oslobodjenje Kenije, pedesetih godina prošlog veka, a dao je i slične rezultate.Idućih nekoliko dana napadnute su velike plantaže, a njihovi vlasnici su pobijeni.Mada su se snažniji francuski kolonisti održali još oko 12 godina, konačni ishod noćnog okupljanja bio je potpuni poraz Francuza i zasnivanje nezavisne republike Haiti, postojbine vudua, pod vodjstvom predsednika Tusan l' Uvertira.Prema verovanju seljaka Haitija, a često i prosvećenog dela stanovništva, Haiti je i dom zombija, tih mračnih, živih tela, lišenih duše i bilo kakve sopstvene kontrole.
Zombi je rob okrutnog vrača, poznatog kao bokor, koji je izvukao nedavno sahranjeni leš iz groba i čarolijama mu udahnuo nešto što bi se moglo nazvati senka života.Mada zombi jede, diše, obavlja prirodne potrebe, čuje, pa čak i govori, on se ne seća svog prethodnog života, a nije svestan ni svog sadašnjeg stanja.Drugim rečima zombi je robot od krvi i mesa, prava biološka mašina.
Haićanski seljak je uvek na oprezu od zlih duhova ili napada vudu kulta, i uvek prepoznaje zombije.Zombi skreće pogled levo-desno dok hoda, telesne radnje obavlja mehanički, oči su mu staklaste i ne mogu da usredsrede pogled, a govori kroz nos.Ova karakteristika je posebno istaknuta u haićanskom folkloru, verovatno zbog toga što postoji običaj da se nozdrve umrlih ispunepamukom.Veruje se da guede, mračni pohlepni bogovi smrti u vudu panteonu, govore kroz nos.Kada je neki vudu vernik pod vlašću nekog guedea, on ili ona uvek govore kroz nos.Povezanost izmedju zombija i bogova smrti vidi se i po tome što se njihovo najistaknutije božanstvo smrti, Kapetan Guede, često naziva i Kapetan Zombi.


BandaTeam


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 35 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker