Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 20:58


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: I ovo je Srbija...  |  Poslato: 16 Apr 2012, 02:02
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
HIT DANA: Baka genijalac i novinarka što postavlja glupa pitanja!

Simpatična bakica brani entuzijazam meštana koji su izgradili tri crkve u selu. "Pa šta biste vi hteli, džamije da gradimo?", bio je bakicin odgovor na pitanje voditeljke, koja je ostala bez teksta

Naizgled obična anketa pretvorila se u negodovanje jedne simpatične bake, koja je na pitanje novinarke: “Da li je potrebno da imate tri crkve u selu?” odgovorila vrlo jasno i logično: “ Pa da nema potrebe ne bismo ih pravili“.

“Ja ako sam stara nisam glupa”, nastavila je baka da “grdi” novinarku.

Na ponovno pitanje: “Pa imate tri crkve u selu?“, baka joj je “zapušila” usta rečima: “Pa šta biste vi hteli, da džamije gradimo“.



Telegraf

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: I ovo je Srbija...  |  Poslato: 03 Maj 2012, 13:01
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Milica, Vladimir i Miloš čamcem u školu

Troje mališana iz bosanske Vranjkovine, inače neplivači, svakoga dana u najbližu školu u bajnobaštanski Okletac idu čamcem preko Drine. Bez obzira na vremenske prilike, oni retko izostaju iz škole.

Slika

Neko Drinom plovi iz zadovoljstva, a Milica, Vladimir i Miloš, inače neplivači, sa mamom ili tatom, od rodne Vranjkovine do najbliže škole do Okletca u Srbiji, svakodnevno.

Milan Štulić, Milošev i Miličin otac, kaže da im je potrebno tri ili četiri minuta da pređu preko reke, a da nema sajle - ne bi mogli ni preći, jer je voda brza,prenosi RTS.

Miloš je učenik osmog razreda i, kako kaže, znao bi i sam da preveze čamac.

Kad je Drina niska, prelaska se ne plaši ni Vladimir, ali je, kaže, opasno kada duva vetar i pada kiša.

Milica najviše voli da je vozi tata, jer se tada najmanje plaši.

Roditelji ih prate na smenu, a ako se pojavi problem, kao kad se zaglavila koturača na sred Drine, strah se, kaže Dragica Štulić, ne pokazuje pred decom:

"Zvala sam sina telefonom i on mi je objasnio uputstva i krenula sam. Bezbedno smo prošli i sve je bilo super."

Roditelji su zahvalni pograničnoj službi s kojom nemaju problema, ali su i u školi, do koje deca kratko idu i autobusom, puni su razumevanja za Štuliće.

Biljana Cerovac, učiteljica iz Okletca kaže da su Vlade i Milica solidni đaci i da retko izostaju iz škole, zbog bolesti.

Već od jeseni u čamcu neće biti Miloša koji će u srednju školu u Bratunac, a pred trećacima Milicom i Vladimirom je još pet dugih godina neuobičajenog puta do škole, tokom kojih će, obećali su, naučiti da plivaju.


Kurir

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: I ovo je Srbija...  |  Poslato: 13 Maj 2012, 23:26
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Na salaš u školu

Porodično imanje Mirjana Novaković pretvara u obrazovni centar Srema namenjen deci sa posebnim potrebama. Oko 300 dece obučava se za rad u kući i polju

Slika

OGROMNO dvorište i dva jutra zemlje, vlasnica "Salaša 65" Mirjana Novaković pretvara u učionice pod vedrim nebom. Ovde će 150 dece sa posebnim potrebama iz Stare Pazove i Pećinaca i 180 iz Sremske Mitrovice učiti da obavljaju najjednostavnije poslove na poljoprivrednom imanju, u kući, ostvarivati kontakt sa prirodom i životinjama. Biće to radna terapija koja bi trebalo da ovu decu osposobi za svakodnevne životne izazove. Projekti su naišli na podršku nekoliko ministarstava Vlade Srbije, Grada kao i osnovnih i srednjih škola Srema u kojima se obrazuju deca sa posebnim potrebama.


- Šta ima lepše nego pomoći deci, pogotovo takvoj deci - kaže Mirjana Novaković.

Očevo imanje, "Salaš 65" na samom ulasku u grad, godinama je brižno održavala i negovala. Veliko dvorište puno cveća i ukrasnog deveća, u kući predmeti muzejske vrednosti, a iz gumna, krave, konji, svinje mangulice kokoške "belke"... Malo dalje, nekih tridesetak metara, voćnjak i oranice.

- Salaš od 700 kvadratnih metara i dva jutra oranica idealno je mesto da ova deca dobiju kompletnu praktičnu obuku za rad oko kućnih poslova, o ratarstvu, stočarstvu ili voćarstvu - samouverena gura ovaj program Mirjana.

Projekti Inkluziono-edukativno-kreativnog centra, zvaničan naziv centra, već su prihvatili od Ministarstva za rad i socijalnu politiku Vlade Srbije, Pokrajinski sekretarijat za socijalnu politiku i Pokrajinski sekretarijat za privredu.

Slika

- Prvo počinje realizacija projekata vezanih za uređenje vrtnog dela. Izgradnja leja, prilagođenih potrebama ovoj deci, za uzgoj povrtarskih i ratarskih kultura, a zatim projekat izgradnje manježa namenjenog uzgoju konja. Ribnjak, sa mogućnošću pecanja, upotpuniće radnu terapiju mališana - otkriva Mirjana kako kod deca posebno interesovanje vlada za izgradnju ribnjaka.

I PANSION

PROBLEM zbrinjavanja dece u situaciji kada je staratelj duže ili kraće odsutan sve je izraženiji. Dnevni boravak "Predah centar" koji bi trebalo da zaživi na salašu treba da donese olakšanje kako starateljima, najčešće roditeljima, tako i samoj deci.

PODRŠKA ĐAKA

ODAVNO đaci škole "Radivoj Popović" posećuju Mirjanu i imanje. Zato su ideju izgradnje Inkluziono-edukativno-kreativnog centra sa oduševljenjem prihvatili. Sada se nude za "majstore" ili "nadzornike" u izvođenju pojedinih radova.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: I ovo je Srbija...  |  Poslato: 24 Maj 2012, 04:10
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Prijepolje: Prava briga o baštini

Veliko, evropsko priznanje prijepoljskom muzeju, najmlađem u Srbiji. Pripremaju i revitalizaciju kompleksa „Boško Buha“ na Jabuci

Slika
Zgrada Muzeja u Prijepolju

IAKO među najmlađim u Srbiji, sa tek obeleženih 20 godina, prijepoljskom Muzeju je u portugalskom gradu Penafileu dodeljeno priznanje Evropskog muzejskog foruma - specijalna nagrada za projekte, koje je ova ustanova pripremala i realizovala.

O značaju priznanja govori činjenica da je za nagradu „Evropski muzej godine“, koja se dodeljuje od 1977. godine, bilo nominovano 60 muzeja širom Evrope. Prva nagrada dodeljena je muzeju iz Španije, a prijepoljska ustanova bila je u najužem krugu, dobivši jednu od šest nagrada.


- Prvi smo muzej iz Srbije dobitnik prestižnog priznanja, a od bivših jugoslovenskih republika jedino je to uspelo Slovencima pre nekoliko godina - rekao je za „Novosti“ direktor Muzeja Slavoljub Pušica, nakon uručenja nagrade. - Predlagači i žiri visoko su ocenili naše autorske projekte, koje godinama podržava Ministarstvo kulture Srbije.

Još 1996. godine Muzej je pokrenuo multidisciplinarno istraživanje „Na svetim vodama Lima“, na kome je trenutno angažovano 20 eminentnih stručnjaka. Pušica podseća da su u Muzeju posebno ponosni na obnovu manastira u Limskoj dolini - Kumanica i Davidovica. Među projektima ustanove sa šest zaposlenih su i zaštita spomenika islamske kulture, organizacija dana evropske baštine i mnogih izložbi, te dovođenje za isti sto stručnjaka iz Banjaluke, Sarajeva, Cetinja, otvaranje stalne postavke o zemljaku, košarkaškom asu Vladu Divcu.

Zgrada Muzeja u gradu na ušću Mileševke u Lim pre četiri godine je proširena na 700 kvadrata, a uz nove galerije i podzemni depo, dobili su letnju scenu, lapidarijum i sistem zaštite po evropskim standardima. Ovde se godinama pripremaju za revitalizaciju memorijalnog kompleksa „Boško Buha“ na Jabuci, izgrađenog pre 40 godina, a zatvorenog 1990. godine, kada je deo eksponata sklonjen u depo.

- Nekadašnji Muzej pionira i omladine biće preuređen u Muzej deteta, koji će biti jedinstven u svetu. Postojeću postavku o zločinima nad decom u ratu i antifašističkim porukama obogatićemo novim eksponatima i svedočanstvima - od odvođenja dece (danka u krvi) za Osmanlija, preko stradanja kroz naredne vekove. Čekamo da republički Zavod za zaštitu spomenika kulture dovrši projekat i da se razjasni pitanje vlasništva zemljišta i objekata - naglašava Pušica.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: I ovo je Srbija...  |  Poslato: 04 Jun 2012, 17:22
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Srbija ugostila vitezove vina

Ovo je pravi pogodak, nismo zažalili što smo došli u vašu divnu zemlju kaže Lusi Strikland, koja je s mužem Morisom doputovala iz američke države Misisipi

Slika

NOVI SAD - Vinopije.
Oblače se u čudne kostime, a nisu masoni. Predstavljaju se kao vitezovi, a umesto isukanih mačeva radije podižu vinske čaše. Reč je o znamenitim vinskim vitezovima, koji su se zarad 47. svetskog kongresa sjatili u vojvođansku prestonicu, gde su katoličkoj Crkvi imena Marijinog u Novom Sadu primili nove članove.

- Srbiji je ukazana velika čast time što smo izabrani za domaćina ovako značajne manifestacije. U goste su nam došli vitezovi iz 17 zemalja, među kojima ima Japanaca i Brazilaca. Najbrojnija delegacija nam je stigla iz Amerike i broji 45 člana. Upriličićemo veliku prezentaciju naših vina kako bismo kolegama upotpunili ugođaj - objašnjava Nenad Ratković, alijas Aleksa Bermet, pripadnik evropskog vinskog reda Sveti Georgije.

- Ovo je pravi pogodak, nismo zažalili što smo došli u vašu divnu zemlju. Ljudi su srdačni, imate prelepu prirodu, a vina su vam fantastična - kaže Lusi Strikland, koja je s mužem Morisom doputovala iz američke države Misisipi.


Potraga za istinom

Svetski kongres izaslanika boga vina Bahusa trajaće do 6. juna. Učesnici će tragati za istinom u vinskoj čaši, pored Beograda i Novog Sada, i u Sremskim Karlovcima, Subotici, Irigu, Topoli, Vršcu i Gudurici.


Kurir


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: I ovo je Srbija...  |  Poslato: 28 Jun 2012, 02:16
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Bolji život za Kujoviće

Akcija Novosti - Devojčice ozdravile, a majka se oporavila. U kući ima hrane. Zasejane njive i bašta

Slika

DOK trčkaraju po dvorištu sa šestogodišnjim Svetislavom, donedavno povučene i tihe devojčice, Jelena (10) i Slađana Kujović (12) iz kuršumlijskog sela Matarova, sada odmah započinju priču sa posetiocima. Nekoliko meseci na početku godine su provele u bolnici u Beogradu zbog tuberkuloze, a sada su zdrave i živahne devojčice.

Uspele su da uspešno završe Jelena četvrti, a Slađana peti razred. Kažu, pomagali su im drugari, učiteljice, a i učile su sa nastavnicima i medicinskim sestrama dok su još ležale u bolnici u Beogradu .


- Sa majkom smo sređivale kuću, pa se sada igramo sa Cakijem. Tako mi tepamo Svetislavu - govore uglas sestre čija je sudbina dotakla srca naših brojnih čitalaca.

ČUVA POKLONE

OD kada su mu se vratile sestre iz bolnice, Svetislav, koga pamtimo kao pomalo uplašenog dečaka, po rečima majke Snežane postao je pravi nestaško...
Ljubimac porodice, ali i komšiluka, kaže da je zadovoljan poklonima i priznaje da su mu se najviše dopali darovi FK Partizan. Iako je do tada navijao za Crvenu zvezdu, kaže da ozbiljno razmišlja da promeni tabor....
- Pa sada imam sve. Nemam svoj bicikl, ali uzmem Stefanov kada on ne vidi.
Humani ljudi odlučili su da pomognu ganuti pričom o tome da se u kući Kujovića prvo od tuberkuloze razboleo otac Milovan, a potom i devojčice, a da se majci Snežani oboleloj od epilepsije pogoršalo stanje i da su svi u bolnici. Sem malog Svetislava i starijeg Stefana (15) koji su ostali kod kuće sami, u siromaštvu i neizvesnosti. A svi zajedno su sanjali da imaju samo kravu i šolju mleka.

- Kćerke i ja smo sada dobro, odlazimo redovno na kontrole, ali nas brine Milovan, koji je ponovo u bolnici. Nešto sa plućima opet nije u redu. Da nije te brige, sve bi bilo sve u redu, jer puno su nam pomogli dobri ljudi. Imamo hrane, dever Milosav i moj Stefan su posejali baštu, biće i pšenice i kukuruza, jer bogu hvala, sada imamo i traktor, a da ne govorim o tome šta nam znači krava. Najviše. U kući uvek ima mleka... - ne stiže da nabroji Snežana (34) šta se sve promenilo u domu Kujovića otkako su „Novosti“ pisale o njihovoj sudbini.

Završena je, davno započeta kuća, što Kujovići nikada nisu uspeli da urade, jer su živeli samo od materijalne pomoći Centra za socijalni rad.

Uradili su to pre nekoliko meseci „Simpo-šik“ iz Kuršumlije i kolektiv Visoke poslovne škole iz Blaca. Po snegu i hladnoći, da bi devojčice kada se vrate iz bolnice ušle u dom topliji od onog iz koga su bolesne otišle.


SEĆANJE NA BEOGRAD

DEVOJČICE Kujović bi volele da obiđu Beograd, koji su posetile samo jednom: onda kada su došle da izleče obolela pluća. Njih još greje pažnja i ljubav lekara i sestara iz Dečje bolnice, a pamte i Beograđane koji su ih posećivali i darovali im slatkiše, sveske, olovke. I zahvaljuju im se.

Bilo je i gladi u domu Kujovića. Nisu imali traktor, a otac je bio bolestan, pa ni na imanju niko nije radio. Štala prazna...

- Dođite da vidite kako je telence poraslo - vuče nas u štalu mali Caki. On se od krave i teleta otkako je stigao ovaj dar „Inter-komerca“, ne odvaja.

- Mama nam ne da muzemo kravu, ali zato mi hranimo i nju i telence - pričaju devojčice.

- Sada uglavnom imamo sve. Još nam traju neke namirnice što smo dobili, deca imaju garderobe, igračaka...

Ma, živimo daleko lakše - priznaje Snežana, ipak zabrinuta za supruga koji je u bolnici u Nišu. - Samo da ozdravi. Ne mora ništa da radi. Milosav, koji je pre nekoliko meseci napustio posao u Beogradu kako bi se brinuo o Stefanu i Cakiju, je tu...

Evo, on i Stefan i danas su u njivi. Ne silaze sa traktora koji su kupili od para koje su uplatili dobri ljudi...


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: I ovo je Srbija...  |  Poslato: 28 Jun 2012, 02:21
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Dao bubreg unuci, a drugi nudi sinu

Dragutin Bojanić (72) iznenadio lekare vitalnošću i time što je mogao oboleloj Ivani biti donor. Sin na dijalizi. Ivani samo dedin bubreg bio odgovarajući

Slika
Drago Bojanić sa Ružom

ŠTA sam ja, Drago Bojanić, bez svoje porodice?! Ništa! Za svoju decu, unuke, za moju Ružicu... dao bih sve...- priča za “Novosti” sedamdesetdvogodišnji Dragutin Bojanić, koji je pre dvanaest dana donirao bubreg unuci Ivani (27) i odlično podneo operaciju obavljenu u Kliničkom centru Banjaluka.

Dočekao je ekipu “Novosti” u dvorištu porodične kuće u seocu Donja Lupljanica, kod Dervente. - Evo sada će Ružica odmah da pristavi vodu za kafu... - govori smešeći se celim bićem, dok nam ide u susret sigurnim i lakim korakom.


- Ne mogu ja deco da ležim, da se odmaram! Evo upravo sam razgovarao telefonom sa svojom Ivančicom, koja je još uvek u bolnici u Banjaluci. Raznežila me baš. Kaže da me puno puno voli! Samo da joj moj bubreg bude lek, da nam ozdravi - priča Drago dok hoda po dvorištu kao da je momak u najboljim godinama, a ne sedamdesetdvogodišnjak koji je pre nekoliko dana izdržao tešku operaciju.

- Naš sin Goran, Ivanin otac, već 20 godina boluje od teške bubrežne bolesti, oboleo je u ratu i na dijalizi je. Nudio sam mu bubreg, ali on je stalno odbijao. Ne znam ni da li bih ja bio dobar davalac. A onda su iznenada, u novembru prošle godine, otkazali bubrezi Ivani. Jedino rešenje je bila transplantacija. Više ništa i nikog nisam pitao, niti sam tražio od nekog dozvolu. Kreće prava borba. Pretrage. U Banjaluci, Beogradu. I pokazalo se da jedino moj bubreg odgovara. Mojoj sreći nije bilo kraja. Spasiću dete, ponavljao sam sebi.
Lekari su se, kaže, čudili kako je zdrav u poznim godinama i kako je dobro podneo operaciju. Pustili su ga kući samo četiri dana posle operacije.

Baka Ružica je u velikom strahu čekala vesti iz bolnice. Brinula za unuku i za Dragu.

- Nada me je održala, i vera u Boga. Vera u nas, u snagu naše porodice!

Drago priča da je posle operacije obilazio svoju Ivanu. Čak su jedno vreme bili smešteni u istu sobu. Hrabrio je. Nasmejavao.

Slika

IMA SAMO JEDNU ŽELJU

- DEDA je moj junak! Samo mi je žao što je morao da mi da svoj bubreg....
- kaže Ivana u telefonskom razgovoru za “Novosti”.
- Uvek sam imala posebnu vezu sa njim, jer ja sam najstarije njegovu unuče. Dugo sam bila kod dede i bake na selu u toku rata, kada sam imala tri godine nisam se odvajala od njih - priča Ivana.
- Ne žalim se ni na šta - kaže.
- Samo bih volela da ozdravim i da moj tata ozdravi. To je sve.
- Nikada nisam imao puno, uvek sam vredno radio za ono osnovno, da se preživi.

Uvek sam pomagao drugima, kada god sam to mogao, a sada su i nama Bojanićima pomogli, koliko su to mogli i od srca im zahvaljujemo svima! Ali želim da mi lekari sada dozvole da drugi bubreg dam svom sinu Goranu.

Ja sam poživeo, dočekao starost... - sa nadom priča Drago, Ivanin superdeda.

NESVAKIDAŠNJI SLUČAJ

ŠEF transplantacionog tima u Univerzitetskom kliničkom centru Banjaluka dr Milorad Grujičić kaže da do sada nije imao ovakav slučaj donorstva i da je celi tim lekara sa UKC Banjaluka i VMA Beograd, koji su radili sa lekarima iz Banjaluke transplantaciju, bio iznenađen Dragutinovim zdravstvenim stanjem u poznim godinama.

- Zaista je nesvakidašnji slučaj da osoba ovih godina može da donira organ i da se ovako brzo oporavi.


Novosti


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: I ovo je Srbija...  |  Poslato: 05 Sep 2012, 19:36
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Vozom "Romantika" na berbe grožđa u Srbiji

Muzejski voz "Romantika" tokom septembra prevoziće putnike do Smedereva, Palića, Vršca i Sremskih Karlovaca, na tradicionalne jesenje berbe grožđa

Slika

BEOGRAD - Muzejski voz "Romantika" tokom septembra prevoziće putnike do Smedereva, Palića, Vršca i Sremskih Karlovaca, na tradicionalne jesenje berbe grožđa, saopštile se "Železnice Srbije".

Na smederevsku berbu grožđa "Romantika" će voziti u nedelju, 9. septembra. Polazak voza iz Beograda je u 08.10 sati, u Smederevo stiže u 10.50 sati, a iz Smedereva "Romantika" kreće u 19.25 sati, a dolazak u beogradsku železničku stanicu planiran je u 22.05 sati.


Cena karata je 372 dinara za treći razred, 447 za drugi, a 536 dinara za prvi razred, deca i penzioneri plaćaju 268 dinara za sve razrede, dok penzioneri za prevoz u prvom razredu treba da izdvoje 376 dinara.

Saobraćaj muzejskog voza do Palića, na tradicionalnu manifestaciju berbe grožđa, biće organizovan u subotu, 15. septembra.

"Romantika" iz glavnog grada kreće u 07.00 sati (dolazak na Palić je u 11.40), polazak sa Palića je u 18.00 sati, a dolazak u Beograd je oko 22.40.

Iz Novog Sada muzejski voz za Palić polazi u 08.40 sati, a povratak je planiran u 20.05 sati.

Cena povratne karte od Beograda do Palića za odrasle je 676 dinara u trećem razredu, 812 u drugom i 974 dinara u prvom razredu, dok deca i penzioneri za vožnju u drugom i trećem razredu plaćaju 487 dinara.

Ukoliko najstariji putnici žele da se prevoze u prvom razredu, povratna karta koštaće ih 682 dinara.

Za Novosađane povratna karta košta 448, 538, odnosno 646 dinara, u zavisnosti od kolskog razreda, deca i penzioneri plaćaju 323 dinara, dok za penzionere karta u prvom razredu košta 453 dinara.

Na vršačku berbu "Romantika" će voziti u nedelju, 16. septembra.

Polazak sa beogradske stanice je u 08.20 sati, a povratak u glavni grad predviđen je u 21.40 sati.

Iz Pančeva će muzejski voz krenuti u 09.00 sati, dok je povratak planiran u 21.15 sati.

Povratna karta za odrasle je 372 dinara u trećem razredu, 447 u drugom i 536 dinara u prvom razredu, a deca i penzioneri plaćaju 268 dinara u drugom i trećem razredu.

Za vožnju u prvom razredu penzioneri treba da izdvoje 376 dinara.

Muzejski voz "Romantika", poslednje subote u mesecu, 29. septembra, prevoziće putnike od Beograda do Sremskih Karlovaca, na tamošnju berbu grožđa.

Voz iz Beograda polazi u 09.05 sati i stiže u Karlovce u 10.55 sati, a u povratku, "Romantika" kreće u 18.50 sati i stiže u Beograd oko 20.40 sati.

Cene karata za odrasle su 444, 370 i 308 dinara za prvi, drugi, odnosno treći razred, deca i penzioneri plaćaju karte 222 dinara, a ukoliko najstariji beograđani žele vožnju u prvom razredu plaćaju 311 dinara.

Putnici mogu kupiti karte za vožnju "Romantikom" u glavnoj železničkoj stanici Beograd, stanici Vukov spomenik i železničkoj stanici u Novom Sadu, kao i u turističkim agencijama koje prodaju vozne karte.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: I ovo je Srbija...  |  Poslato: 07 Sep 2012, 12:49
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Inženjer postao malinar: Da ne budem dokon

Posadili smo 20.000 sadnica maline "vilamet". Uz tih 1,2 hektara koji su u jednom komadu, zasađeno je i 150 šljiva "čačanki", pri;a Sanel Dizdarević iz Hrta

Slika



PRIJEPOLJE - U Njujorku taksi voze doktori nauka a u Prijepolju inženjeri elektrotehnike uzgajaju maline.

Sanel Dizdarević iz Hrta u okolini Prijepolja ima 27 godina i diplomu inženjera energetike koju je stekao pre dve godine u Čačku. U to vreme je, zahvaljujući ušteđevini stečenoj u Nemačkoj, gde mu braća žive, zasadio 20.000 malina i 150 stabala šljiva. Sanel ima, međutim, nešto što ga izdvaja iz generacije navikle da "traži "leba preko motike. To je, sam će vam priznati, "neodoljiva potreba da ne bude dokon i da bar sebe ne gleda u ulozi malodušnog kritizera kome ama baš ništa nije potaman".

Dok obilazimo inženjerski uređen malinjak u Hrtima, Sanel priča da je sedmo dete u porodici Dizdarević.

Dva brata mu duže vreme žive u Nemačkoj. Četiri sestre su zasnovale porodice dok je on, kao najmlađi, posle očeve smrti ostao sa majkom u kući u Hrtima. "Posadili smo 20.000 sadnica maline "vilamet". Uz tih 1,2 hektara koji su u jednom komadu, zasađeno je i 150 šljiva "čačanki". Suština je da se u startu zasadi bar 150.000 sadnica maline kako bi ovaj kraj, inače idealan po prirodnim karakteristikama, postao za koju godinu respektibilan proizvođač "crvenog zlata"", kazao je Sanel.

Prema njegovim rečima, ove godine je prva berba od koje očekuje oko pet tona maline. "To bi, po sadašnjoj ceni, vratilo polovinu ulaganja od oko 10.000 evra. Naredne godine, prema realnim očekivanjima, ovde gde sada stojimo treba da se ubere 15 tona maline, što će u potpunosti otplatiti ulaganja i doneti prvu zaradu", navodi Sanel i dodaje da bi samo veoma dobra ponuda mogla da ga iz malinjaka odvede u neki proizvodni pogon. Sanel navodi da želi da postigne još više i da će zbog toga na jesen proširiti malinjak za još 10.000 sadnica a planira i da jedan hektar zemlje zasadi ranim sortama trešnje.

Obrazovan, vredan, odgovoran i posvećen poslu, Sanel nije ostao nezapažen u svom mestu. Već tri godine je predsednik Mesne zajednice Hrta a na tu nezahvalnu funkciju je, kaže, izabran gotovo plebiscitarnim poverenjem i Srba i Bošnjaka. Sanel nema "račvastu" priču, jednu za komšije i prijatelje, drugu za javnost. Sve što misli da je tako, to i kaže. Valjda je i time stekao poverenje meštana Hrta. A u tom tonu govori i o aktuelnom položaju malinara u Srbiji. Kaže da je ta priča slojevita, ali i dalje vrlo nevesela. "Kada se iz te priče eliminišu posrednici, šićaržije, nakupci i ko zna koje fele, seljak će tek tada moći na početku godine da nazre finansijski saldo sa njenog kraja. Ovako je i dalje sve praktično u tuđim rukama. U našim je i dalje samo motika", kaže Sanel.


Kurir


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: I ovo je Srbija...  |  Poslato: 07 Okt 2012, 03:34
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Grofovski salaš Erem ima 60 stanovnika

Bivši grofovski salaš Erem kod Rume izrastao u sređeno naselje, ali ga mladi i dalje napuštaju. U selu 60 stanovnika i dva osnovca. Kuće prodavane za 4.000 evra

Slika
Prazne ulice salaša Erem sa 32 kuće

Selo Erem, za koje čak ni pojedini Sremci nisu čuli, nekad salaš grofa Pejačevića, između Rume i Sremske Mitrovice, na kome su početkom dvadesetog veka živele grofovske sluge, iako je dobilo izgled sređenog naselja, mladi napuštaju. Erem, mesto sa 32 kuće, udaljeno osam kilometara od Rume i isto toliko od Sremske Mitrovice, u ovom trenutku ima nešto više od 60 stanovnika i svi su doseljenici. Dolazili su posle ratova koji su protutnjali ovim prostorima.

- Moj otac se ovde doselio 1943. godine, iz Bihaća. Rođen sam ovde u Sremu i već 50 godina živim u Eremu. Selo koje nema ništa - ni školu, prodavnicu, kafanu, ambulantu. I ima samo dva osnovca, koja putuju u susedno mesto Voganj - priča Mile Čubrilo.


Za Erem kažu da je naselje koje “spava” u sremskoj ravnici, jer je godinama bilo zaboravljeno u nepreglednom pšeničnom i kukuruznom polju, koje se, kad se pogleda iz Erema, spajalo sa nebeskim svodom. Kada je pre dve godine stigao vodovod u selo, Eremci su u šali govorili kako su, eto, i oni sada postali grofovi. Danas je svaka kuća priključena na vodovod, asfalt ide kroz selo, ne liči više na salaš, ni na pustaru.

- Kuće koje su bile prazne prodate su. Za 4.000 evra mogla je da se kupi kuća sa pola jutra okućnice. Kupovali su ih uglavnom naši ljudi koji žive i rade u inostranstvu, pa valjda planiraju kad odu u penziju da ovde žive - smatra Čubrilo.


NADAJU SE

Erem je najmanje naselje u rumskoj opštini. Međutim, u njemu su u poslednje vreme izgrađena dva silosa za žito, koji treba da počnu da rade, pa se meštani nadaju da će od pet-šest zaposlenih bar neko iz Erema dobiti posao.

Eremci tokom leta nemaju autobusku liniju, ona postoji samo tokom školske godine, tada tri autobusa svraćaju u selo. Dok ne krenu autobusi, meštani se snalaze kako ko ume.

- Svi imamo traktore, a sve što nam treba pazarimo u Vognju, koji je četiri kilometra odavde. Žene uglavnom mese hleb jer nemamo pekaru. Imali smo prodavnicu, ali taj što je otvorio mislio je da smo mi neki divljaci ili da živimo mimo sveta, u njoj su cene bile strašno visoke, pa niko nije kupovao kod njega - kaže Mile.

Njegova supruga Sunčica došla je sa Kosova i Metohije, tamo je radila u Termoelektrani, a u Eremu je već preko 30 godina.

- Nekada smo išli svake subote i nedelje u restoran na muziku, a sada ne pamtim kada sam bila. Gledamo da imamo osnovno da preživimo. Sin nam je dugo radio kod privatnika, nije bio ni prijavljen, i na kraju je zbog smanjenog obima posla dobio otkaz. Sada sedi u ovom selu, gde da nađe posao... - pita se Sunčica.

Da su bolja vremena, kažu, sigurno bi živeli bolje, važno je da su vredni i radni, i da hoće, ostalo će sve polako doći. Porodica Čubrilo, kao i ostale u Eremu, žive isključivo od poljoprivrede, tovljenja svinja i junadi.

- Bogami, zbog ove suše ne smem da uzmem junad za tov, imam 20 komada svinja i čim dobiju dobru kilažu odmah ću ih prodati. Sve je izgorelo, stoka nema s čim da se hrani - kaže zabrinuto Mile.

Dok ne dođu novi stanovnici, i neka bolja i srećnija vremena, Erem ostaje u moru zelenila, skrajnut u atar ceo kilometar od puta Ruma - Sremska Mitrovica.


Novosti


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 78 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker