Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 08:12


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: Ljubavi srpskih vladara  |  Poslato: 24 Okt 2012, 21:52
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Kako su srpski vladari ljubili i varali, i kakve su bile posledice njihovih strasti (8)

Kraj dinastije Obrenović
__________________________________________

Neverstva


Veliki udeo u tragediji Obrenovića imale su žene. Oni su se sa ženama pregonili i parničili, ali voleli i ljubili. I upravo zbog toga ostavili dramatičan pečat u istoriji Srbije

Slika

Piše:
Po razvodu kralja Milana sa kraljicom Natalijom Obrenović 1888. godine, kraljica je kupila dvorac "Sašino" u banjskom lečilištu Bijaric u Francuskoj, koji je dobio ime po njenom jedinom sinu Aleksandru Obrenoviću. Kraljica Natalija je na put pozvala i Dragu Mašin, da joj bude pratnja i dvorska gospođica. Putovale su zajedno vozom u Rusiju , u posetu carskoj porodici Romanov i najzad stigle u banjsko lečilište, na Atlantiku. U Bijaricu je Draga odlazila sa Natalijom na svečanosti, na prijeme i starala se za njenu garderobu, šminku i kozmetiku.
Mladi kralj Aleksandar je stigao u martu 1895. godine u Bijaric. Za to vreme, Draga se starala o uređenju i održavanju kupališne plaže u Bijaricu. Ljubav Drage i Aleksandra se rodila baš na tom mestu, kada je po navodima hroničara, Draga spasila budućeg kralja da se ne udavi. U Bijaricu su počeli da se dopisuju, da se viđaju i izlaze zajedno. Kraljica Natalija se tome nije protivila jer je želela svog sina da spremi za moguću ženidbu sa nekom princezom visokog ranga. Međutim, između njih se rodila istinska ljubav, mnogo jača nego što su to Natalija i Milan mislili. Aleksandar je zamolio Nataliju da ga ostavi samog sa Dragom i da se vrati u Beograd, što je kraljica Natalija i učinila. U početku niko nije imao ništa protiv ove ljubavi, misleći da je to samo prolazna avantura. Kralj je nagovarao Dragu da napusti službu kod njegove majke i da će se on novčano starati o njoj i njenoj familiji. Draga Mašin je ostala u službi kraljice Natalije sve do 1897. godine kada se vratila u Beograd.

Pisma

Budući da je Aleksandar pisma Dragi pisao tako često, u njima ima ponavljanja, nedorečenosti, učestalih i uobičajenih ljubavnih fraza, neukosti. Kraljeva nervoza primećuje se i po rukopisu sa izlomljenim sitnim slovima, iskoso ispisivanim. On je sam ocenio svoj rukopis kao „svračije noge nečitke".
Kralj se u pismu Dragi potpisivao: beli labud, beli krin, tvoj oblizujući mačak, švaler..., a voljenu je oslovljavao sa: rajski moj cvete, mala plava životinjica, mala anđeoska duša, bebe bebče, moj cvetak, moja lasta mila... Na šta mu je Draga uzvraćala sa: pužiću moj mili, živote moj mili, šeri...
U pismima ljubavniku Draga je bila uzdržana i odmerena, bez i jednog uzleta u iskazivanju zanosnih misli i želja. Ona ga je najradije izveštavala o beogradskim intrigama uperenim protiv njih, o svojoj porodici, lečenju i tome sličnom.
Kako su kralju u razne posete dolazile mlade, lepe i zavodljive gospođe i gospođice, Draga nije uvek uspevala da sakrije svoju ljubomoru. Kada se jedna od zanosnih Todorovićki vratila u Beograd, beogradska čaršija prenela je vest da se pojavila "nova zvezda na horizontu", koja u slobodnim trenucima igra sa vladarem karte. Saznavši za ovakve vladareve sastanke, Draga je predlagala dragom da ukloni kukolja iz dvora, "... jer Todorovićka je fina i podguzna muva, a te su opasne jer u licu ti laska da te zadobije, a ovamo krlja ti vrat - pazi na nju!"
Samo u jednom njenom sačuvanom pismu ima nešto više iskazanih ljubavnih osećaja, strepnji i nadanja, čežnje i očekivanja (1898.): "Zaista, Šeri, naša ljubav je tako nešto uzvišeno, naročito u doba ovome u kome živimo, tako divna da samo zbog nje treba presretnim da se smatramo, pored svih teškoća koje nam ljudske pakosti čine. Mi smo stvoreni jedno za drugo, i ja ne znam dal' ima još koji par ljudi da se tako razumeju kao nas dvoje? Kaži mi Šeri moj, da me svakim danom sve više voleš; i ja tebe sve više cenim, sve više volem, zato i dolazim do ubeđenja, da onog dana, kad bi mi te neko otrgao, on bi mi i srce moje iščupao; ja bih prestala živeti, i što bi se viđalo da radim po svetu, to bi bila samo senka moja. Ti znaš, Šeri moj, koliko patnji, koliko razočarenja imala sam u mom životu, i sad kad sam u tebi koncentrisala sve ono što mi je najsvetijeg ostalo u mojim osećanjima, kad u tvojoj ljubavi dišem, zar bi mogla opstati bez nje. Zato se, mužiću moj, nemoj brinuti kako mi je; dokle imam ovaj božanstveni plamen koji mi daje životnu snagu, sve mogu izdržati, pa i ovu neprijatnost, koja me je sad postigla."
Upotpunimo njene misli o voljenom vladaru retko iskazivanim osećanjima posle ljubavnog sastanka: "Nadam se da ti je sinoć provod dobro prijao, i da mi je moj beli krin danas potpuno oporavljen i vedar. Pitaš me, Šeri moj, da l' sam sretna; kako ne bih bila, kad mogu onog koga toliko volem da usrećim i popravim. Tako sam uživala sinoć gledajući te raspoloženog i veselog. Zaista, labude moj beli, tebi treba sad onaj koji te može razgovoriti, koji ti može rasterati sumorne i brižne misli, jer si ti nežan pa se bojim, jako, da mi se ne premoriš ili da sadašnje okolnosti ne utiču hrđavo po tvoje zdravlje, i zato, možeš lako pojmiti koliko sam presretna kada sam ja u stanju da mome milom mužiću od koristi budem, i kad te moje prisustvo može toliko popraviti."

Razočarenje

Nije prošlo ni godinu dana od venčanja kraljevskog para, a već 8. maj. Kralj Aleksandar je saopštio da je kraljica Draga trudna i da će Srbija da dobije potomka Obrenovića. Pre samog objavljivanja, Draga se nalazila u kraljevskom letnjikovcu u Smederevu, kada je stigao doktor Kole iz Pariza i saopštio joj da je u blagoslovenom stanju. Kao prvu akciju za ovu radosnu vest, kralj Aleksandar je pomilovao sve političke zatvorenike, naročito radikale i one koji su se protivili njegovoj ženidbi. Tako su tada na slobodu pušteni Nikola Pašić, Đorđe Genčić i mnogi drugi. Kralj je u čast kraljičine trudnoće priredio besplatni bal gde su se sakupili 800. gostiju. Kraljica Draga se pojavila u svečanoj ampir haljini i pozdravila sve prisutne i dobronamerne ljude koji su došli i rekla je da se radi održavanja trudnoće nalazi u kraljevskom letnjikovcu u Smederevu, da malo jede, da se malo kreće i da po ceo dan čita i piše. Draga je baš tada započela da piše svoje autobiografsko delo "Ja Draga", koju su posle njene smrti odneli zaverenici sa sobom.
Kum Nikolaj Romanov je u znak dobrih vesti iz Srbije kupio i poslao za Srbiju zlatnu kolevku za budućeg naslednika. U čitavoj radosti oko kraljičine trudnoće, kralj je dobio vest da je njegov otac umro u Beču. Kraljicu Dragu je pogodilo to što je želeo da bude sahranjen izvan Srbije, jer je bio ljut na nju i kralja. Kralj Aleksandar je poslao svoje izaslanike na sahranu, a u pomen svoga oca održao je molevstvije za pokoj duše u Sabornoj crkvi u Beogradu, gde se u crnini pojavila i Draga. Međutim, sve snove o nasledniku je raspršio ugledni ruski lekar Snjegirev, koga je zajedno sa profesorom Gubarevim, po nagovoru kraljice Natalije, u Srbiju poslao Nikolaj Romanov da potvrdi nalaze doktora Kolea. Konzilijum lekara je došao u maju 1901. u Smederevo i pregledao Dragu. Nalaz je bio da trudnoće nema, niti je ikada i bilo. Ovakva vest je zaprepastila Aleksandra, koji je od ađutanta zatražio pištolj da ubije ginekologe, jer je verovao da su oni prekinuli trudnoću.
Kao znak pažnje prema svojoj ženi, on je izdao zapovest da se 4. konjički puk kralja Milana od 23. maja zove "Konjički puk kraljice Drage." Kralj se morao pomiriti sa odlukom da trudnoće nije bilo i zajedno sa Dragom se vratio u Beograd. Otada je ličnost kraljice Drage bila srozana u narodu.
Kraljica se sa Aleksandrom nastanila u Starom Kraljevskom Dvoru, gde je jednu sobu uredila po svome ukusu i naručila mnoštvo stvari iz Francuske i Švajcarske. Imala je svoju pratnju, spremačicu, krojačicu i dizajnerku i često je odlazila na svečane balove i prijeme. Odlazila je u klub književnika, čiji je bila nekadašnji član, stipendirala mlade književnike, pomagala dečijem sirotištu i uvela je veliku štednju na dvoru. Uz to, veoma je cenila Branislava Nušića i postavila ga za upravnika Narodnog pozorišta, a Jovanu Skerliću je plaćala studiranje u Ženevi. Pored toga, kraljica Draga je finansirala Zmajev Neven i spomenik Vojislavu Iliću.

Slika

No, kraljica Draga je počinjala da sve više bude nezadovoljna. Predložila je da se povuče iz kraljevog života i da se on oženi ženom koja može da mu rodi naslednika, ali ju je kralj odvratio od takvih predloga i tražio da ostane s njim.

Masakr

U to vreme u Srbiji je vladalo narodno nezadovoljstvo. To je iskoristila zaverenička organizacija da još više ubrza izvođenje atentata. Povod za završetak odlaganja je bilo ubistvo u Smederevu jednog srpskog žandarma od strane Draginog rođenog brata Nikole Lunjevice, dok se nalazio u pijanom stanju. Zaverenicima se priključio i pukovnik Aleksandar Mašin.
Kao dan za početak ubistva kralja Aleksandra i kraljice Drage određena je noć između 29. i 30. maja 1903, jer se tada u Dvoru nalazila zaverenička grupa na dužnostima. Te večeri, kralj i kraljica su se vratili sa večere kod kraljičine rodbine i otšli na spavanje. Zaverenička akcija je počela tačno deset minuta posle ponoći. Zahvaljujući zaverenicima u Dvoru, oficiri su brzo uleteli u sobu kralja Aleksandra i kraljice Drage, ali u krevetu nije bilo nikog. Na toaletnom stočiću su pronašli Dragin omiljeni roman „La trahison", okrenut na 80. strani.
Oficiri su pretražili celu sobu, otvarali ormane i prevrtali stvari, ali nisu uspeli da pronađi kralja i kraljicu. Pre samog čina pronalaženja skrivenog kraljevskog para, oficiri su zarobili Draginu braću, potporučnike Nikolu i Nikodija Lunjevicu i odveli ih u mesnu komandu grada, gde ih je po naređenju pukovnika Mašina, izveo u jedno dvorište potporučnik Voja Tankosić i streljao. Dragine sestre Ana, Vojka i Hristina su otpremljene na železničku stanicu i poslate za Minhen.
Posle većih natezanja, zaverenici su doveli kraljevog ađutanta Lazu Petrovića da otkrije gde su se kralj i kraljica sakrili. Tada su se u kraljevskoj sobi nalazili pored Petrovića i poručnik Đorđe Ristić, potporučnik Velimir Vemić i kapetan Ilija Radivojević. Potporučnik Vemić je pronašao zarez na jednim vratima i uzvuknuo: „Sekiru!" ,"Evo vrata!" Konačno su se pojavili iza skrivenih vrata kralj i kraljica u belim pidžamama, vidno uplašeni i pripijeni jedno uz drugo.
Nišlija, kapetan Mihailo Ristić bio je taj koji je usmrtio kralja, pa kraljicu, koja se na prvi pucanj bacila da svojim telom zaštiti kralja. Potom su i ostali zaverenici pucali, praznili revolvere i sabljama boli ubijena tela, a onda su ih bacili kroz prozor u dvorište, odakle su ih odvukli u obližnju prizemnu sobu, gde su pripremljeni za sahranu, koja je obavljena iduće noći, u Markovoj crkvi. U trenutku kad se ovaj atentat desio, bilo je tačno 3:50 minuta izjutra.
Tela kralja i kraljice su stavljena u limene kovčege i pod najvećom tajnošću prevezena kočijama ka starom beogradskom groblju. Kočije su stigle iza ponoći u crkvu Svetog Marka, opkoljenu vojnicima. Činu sahranjivanja su prisustvovala dvojica zaverenika.

Kraj

Mladost

Draga Lunjevica je rođena 23. septembra 1867. godine u Gornjem Milanovcu u bogatoj porodici Lunjevica. Dragin otac, Pantelije Lunjevica je bio okružni načelnik Gornjeg Milanovca, a majka Anđelija domaćica. Pored Drage, Anđelija i Panta su u braku imali još sinove Nikodija i Nikolu i ćerke Hristinu, Vojku i Anu.
U svojoj devetoj godini, Draga je poslata na školovanje u Beograd. Osnovu školu je završila u Beogradu, zatim i "Cermankin zavod", odnosno "Ženski zavod". Tu je naučila više stranih jezika, među kojima ruski, francuski i nemački. Za vreme boravka u Beogradu, Draga se počela baviti pisanjem romana i pripovedaka, prevođenjem knjiga za novac. I pored toga što je otac vodio dosta računa o njoj, kao vrlo mlada devojka je počela da zarađuje za život. Čak je objavila i nekoliko zanimljivih priča za inostrane časopise. Volela je da čita, naročito Stendala.
U Beogradu se prvi put zaljubila u studenta Bogdana Popovića, kasnije profesora i teoretičara književnosti, koji je od Drage bio stariji tri godine. Često su se sastajali u klubu književnika, gde je Draga navraćala. Međutim, želje Draginih roditelja odvešće je potpuno daleko od Popovića.

Prva Dragina udaja

Za vreme svog boravka u Beogradu, dok je još stanovala u predgrađu Zemuna, dogodila joj se teška nesreća. Jednom se vraćala po poledici, okliznula se i nezgodno pala. Kasnije je ustanovila da ne može da rađa. Ovu svoju tajnu je dugo brižljivo skrivala, nadajući se da će se pronaći lek za to. Jedino je to rekla kraljici Nataliji Obrenović za vreme svog boravka u Bijaricu, a ova je to iskoristila da u pismima savetuje svog sina da nipošto ne sme da uzme ženu koja je nerotkinja.
Čim je napunila šesnaestu godinu, roditelji su počeli da je spremaju za udaju. Rudarski inženjer Svetozar Mašin je bio dobar poznanik njenog oca, a uz to imao je i bogato poreklo. Svetozar Mašin je bio petnaest godina stariji od Drage. Njegov otac je bio ugledni lekar i služio je na dvoru kod kneza Mihaila i kralja Milana Obrenovića. Dragin dever, a Svetozarov brat, Aleksandar Mašin će kasnije biti jedan od vodećih zaverenika u njenoj likvidaciji, a jedno vreme biće i načelnik generalštaba srpske vojske. Draga Mašin je rekla Bogdanu Popoviću da će se zbog roditeljske prisile udati za Svetozara, ali da tu nema ljubavi, već samo koristi. Tako su se rastali u Beogradu.
Svetozar i Draga su se venčali avgusta 1883. godine u Sabornoj crkvi u Beogradu. Draga je često je odlazila na dvor kralja Milana Obrenovića, koji je bio odličan prijatelj Svetozara Mašina. U braku sa Svetozarom Mašinom živela je tri godine, a zatim je postala udovica. Nasledila je njegovu penziju i ime. Aleksandar Mašin se toliko protivio ovome, da je kasnije optužio lično Dragu da je ubila njegovog brata.
Za vreme dok je bila udovica, Draga je nastavila da piše romane i pripovetke. Prevela je roman "Mačije oko". Stanovala je u Svetozarevom državnom stanu u Smederevu, sve dok nije bila primorana da se iseli, kada se vratila u Beograd. Za vreme svog boravka u Beogradu, umrli su joj oba roditelja i Draga je morala da se sada stara i o sebi, i o svojim najbližima. U Beogradu je bila urednica u časopisu "Domaćica", i član srpskog novinarskog društva.
Zbog teškog materijalnog stanja, Draga Mašin je pokušala da se uda za jednog francuskog inženjera, ali bezuspešno.


magazintabloid,foto izbor administratora


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Ljubavi vladara  |  Poslato: 06 Jan 2013, 02:03
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Tajna veridba kneza Mihaila

Prijatelji i savetnici kneza Mihaila Obrenovića smatrali su da su diplomatski skandali koje je kneginja Julija činila u inostranstvu bili dovoljni da se ona otera sa srpskog dvora, a knez ponovo oženi, ovoga puta Srpkinjom iz dobre porodice.

Slika

Nekom navodadžiji je palo na um da bi najbolji izbor bila Jelena, kćer bivšeg kneza Aleksandra Karađorđevića, unuka vožda Karađorđa. Tim brakom je moglo da se stane na kraj dinastičkim i političkim borbama u zemlji.

Narod bi se ujedinio, a Srbija privukla moćne zaštitnike, Austriju, Nemačku i Rusiju, dok bi dete iz tog braka, kao potomak obe dinastije, obezbedilo mir državi.


Međutim, majka Jelenina, bivša kneginja Persida, u pismu svom sinu Andriji u martu 1864. poručuje: "Mijailo kažu da oće da se ženi pa ne može da nađe za njega devojku, oće Srpkinju. Kod nas su šiljali i pitali njegovi ljudi da li bi mi dali Jelenu. Mi smo im kazali da nećemo je dati".

Jelena Karađorđević se u međuvremenu udala za Đorđa Simića, ali je ubrzo umrla u Švajcarskoj. Sahranjena je uz visoke počasti u Beogradu, a knez Mihailo je poslao na sahranu svog izaslanika pukovnika Dragutina Žabarca.

U to doba se u varoši već šuškalo da i sam knez razmišlja o razvodu i da bi rado uzeo Katarinu, kći svoje rođake Anke Konstantinović. I zaista, u poslednjim godinama pred topčiderski atentat, Mihailo se sve manje bavio državničkim poslovima, a sve više svojom 18-godišnjom rođakom.

Njoj su se udvarali i ministar vojni Milivoje Petrović Blaznavac i pesnik Damjan Pavlović. Blaznavac povukao, a pesnik izvršio samoubistvo, ali Katarina ionako na njih nije obraćala pažnju. U početku, ova devojka je pod uticajem majke koja je žarko nastojala da joj kći postanje kneginja razmišljala samo o tituli.

Međutim, sastajući se sa knezom u kući svoje babe Tomanije, na dvorskim zabavama i šetnjama van Beograda, imala je prilike da bolje upozna evropski obrazovanog i naočitog vladara Srbije, Katarina se zaljubila u kneza.

Njih dvoje su se tajno verili nekoliko dana pre atentata u kome je knez poginuo.


vestionline

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta:   |  Poslato: 06 Jan 2013, 02:03
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kneginja Ljubica - Ljubav kneza Mihajla

Slika

Srpski knez Mihajlo Obrenović najmlađe dete kneza Miloša i kneginje Ljubice vladaše Srbijom u dva navrata: prvi put od 1839. do 1842. pod namesništvom jer bejaše maloletan i objektivno nedorastao državničkim poslovima i drugi put od 1860. do 1868. godine, ostao je upamćen u prvom redu zbog samostalnost Srbije koju je izborio od Turske. Deklarisan kao apsolutista koji je delovao pod devizom “Zakon je najviša volja u Srbiji» za vreme vladavine uneo je značajne promene u politici Srbije. U njegovo doba Srbija je bila prva vojnička sila na Balkanu.

Mihajlo je bio poklonik ideje o ujedinjenju svih srpskih oblasti u jednu državu kako bi se onemogućilo mešanje evropskih država u unutrašnju politiku Srbije. Inicijator i tvorac brojnih sporazuma sa nehrišćanskim narodima na Balkanu u krajnjem je rezultiralo rušenjem turske vlasti u ovom delu Evrope. Sproveo je reforme u gotovo svim sferama društvenog života, dakako kao posvećeni apsolutista. Iz svojih ličnih sredstava plaćao je izdržavanje vojske. Jednom prilikom kupio je oružje u Rusiji i o svom trošku preko Rumunije prebacio ga u Srbiju.

Nošen dubokim rodoljubljem sa jednakom doslednošću kakvu je ispoljavao u stvaranju snažne i moderne vojske se posvećivao i kulturnom progresu srpskoga naroda. On je tvorac prvih koraka u uspostavljanju monetarnog sistema, naime u vreme vladavine kneza Miloša u Srbiji je u opticaju bio veliki broj različitih moneta od turskih do zapadnoevropskih, suočen sa problemom knez Mihajlo donosi rešenje o kovanju srpske monete. Nova novčana jedinica dinar iskovana je u srebru 1875 godine.

Balkanski Hamlet – Knez Mihajlo Obrenovic

Knez Mihajlo Obrenović je bio otmen čovek i galantan kavaljer, govorio francuski i nemački jezik uz vladarsku titulu je bio veoma omiljen u ženskom drustvu. O ljubavnom životu kneza Mihajla ostale su mnoge istinite i neistinite priče. Uprkos moći i uticaju iskazivanje emocija koje nisu društveno prihvatljive u patrijahalnoj Srbiji, pa čak i samo pisanje o njima oduvek je predstavljalo tabu temu. Titula nikada i nikoga nije oslobodila slabosti pa ni kneza Mihajla bez obzira na moć i uticaj koji je posedovao ćudljiva slabost prema ženama je bojila njegov život.

Za vreme jednog od svojih boravaka u Rogaskoj Slatini Knez je upoznao šesnaestogodišnju kćer tamošnjeg veterinara, Mariju Berghauz. Poznanstvo prerasta u intimnu vezu iz koje Marija radđ dečaka koji je kršten u katoličkoj veri svoje majke. Dete je na krštenju dobilo ime Viljem. Viljem se razvio u lepog mladića sklonog poeziji i sanjarenju ali i dobrog jahača i mačevaoca.

Knez je imao nameru bar u tom momentu, pošto u braku sa knjeginjom Julijom nije imao dece da ovog svog sina ozakoni a možda i imenuje svojim naslednikom. Ali, Katarinom Konstantinović iako je ona bila njegova bliska rođaka, sestricčna u drugom kolenu je bila fatum za kneza.

Uprkos jasnom neodobravanju svoju ljubav knez Mihajlo pred nebom ozvaničava tajnom veridbom dan uoči atentata. Katarina je pokušala naslonivši se na kneza da ga zaštiti biva ranjena a knez sa tri hica ubijen. Poslednje reči kneza u parku na Košutnjaku su bile: "Dakle, istina je." Knez ih je govorio na francuskom jeziku jer su dame do njega znale francuski. Tom prilikom francuske novine objavile su tužnu vest: "Umro je balkanski Hamlet"! Svi zaverenici su izvedeni na saslušanje istog dana i streljani u ponoć na Karaburmi.

Ljubavi života - Katarini Konstatinović, knez je posvetio pesmu “Što se bore misli moje” koja je postala evergrin starogradske muzike.


livano85.blogspot

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubavi srpskih vladara  |  Poslato: 13 Dec 2016, 01:21
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Velike ljubavi i skriveni talenti: Ove PRIČE O MIHAILU OBRENOVIĆU verovatno niste znali

Knez Mihailo Obrenović bio je jedan od najznačajnijih novovekovnih srpskih vladara. Bio je na čelu Srbije u dva navrata i upamćen je kao jedan od najprosvećenijih vladara, čovek koji je isterao Turke iz naše zemlje i udario temelje moderne države. Iako je o njegovom životu mnogo pisano, postoje i neke činjenice koje nisu poznate široj javnosti. Ovo su neke od njih.

Slika

Knez Mihailo Obrenović tragično je nastradao u atentatu u Topčideru 10. juna 1868. godine.

Srbija se danas zbog toga seća jednog od svojih najprosvećenijih vladara, veštog diplomate i vizionara koji je udario temelje moderne države. I iako je o životu kneza Mihaila mnogo pisano i raspravljano, postoje i neke činjenice koje nisu poznate široj javnosti. Ovo su neke od njih.

Knez Mihailo nije odmah nasledio kneza Miloša na prestolu

Slika

Mihailo Obrenović je bio drugi sin kneza Miloša i Ljubice Obrenović. To znači da je nakon abdikacije njegovog oca, kneza Miloša, 1839. godine, presto prvo nasledio Mihailov stariji brat Milan.

Ipak, što zbog činjenice da je vladao samo 26 dana i kao srpski knez nije potpisao nijedan dokument, što zbog toga što ga je "zasenio" rođak istog imena, knez Milan Obrenović u Srbiji je danas uglavnom nepoznat. Bolovao je od tuberkuloze i umro je 8. jula 1839. kada mu je bilo samo 20 godina. Tek nakon njegove smrti, na presto je došao knez Mihailo.

Veliki pesnik i romantičar



Uglavnom je nepoznato da je, osim što je bio veoma obrazovan vladar, vešt diplomata i veliki vizionar, knez Mihailo Obrenović uživao i u pisanju pesama. Veliki broj ovih zapisa danas je izgubljen, ali su tri pesme ovog vladara Srbije sačuvane i do današnjih dana. Najpoznatija je svakako ljubavna pesma "Što se bore misli moje".

Sastanak "kod konja" i kneza Mihaila

Slika

Nakon tragične pogibije kneza Mihaila na Košutnjaku 1868. Beograđani su rešili da mu odaju počast podizanjem velelepnog spomenika u centru grada. Posao je 1873. godine poveren italijanskom vajaru Enriku Paciju.

Spomenik na tadašnjem Pozorištnom trgu je otkriven 19. decembra 1882. godine na Svetog Nikolu, slavu dinastije Obrenović i to je najstariji spomenik ličnosti podignut u Beogradu.

Knez Mihailo je imao naslednika

Slika

Zvanično, u trenutnu smrti, knez Mihailo nije imao naslednika prestola. Ipak, imao je vanbračnog sina! Velimir Mihailo Teodorović bio je jedino dete srpskog kneza iz njegove veze sa Nemicom Marijom Berghaus. Mihailo Obrenović je o sinu brinuo i dečak je primio najbolje onovremeno obrazovanje. Kada je Marija umrla, Mihailo je odlučio da 1857. godine sina dovede u Beograd.

O tome da li je knez Mihailo Velimira spremao za svog naslednika i danas se raspravlja. Mladić je 1867. poslat u Švajcarsku na dalje školovanje i tada se poslednji put video sa ocem jer je sledeće godine knez Mihailo ubijen u atentatu u Topčideru i odlučeno je da ga na prestolu zameni sinovac Milan Obrenović.

Velimir Mihailo Teodorović do kraja života je pomagao Srbiju i srpske studente. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.


dnevnors

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubavi srpskih vladara  |  Poslato: 14 Dec 2016, 21:22
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Prof. dr Radoš Ljušić: "Ljubavi srpskih vladara i političara" 1

Vojvode i haremi

Stana je omilila Veljku Petroviću i on je odvede u svoj konak, "kao da mu sluša gospođu, i više je ne pusti od sebe, nego je preobuče u varoške aljine, i stane živiti s njom kao sa ženom"

Slika
Veliki sladostrasnik Hajduk Veljko Petrovi

Iz najnovije knjige prof. dr Radoša Ljušića, u izdanju IP "Zograf" iz Niša, objavljujemo nekoliko zanimljivih a široj publici malo poznatih detalja iz srpske istorije.


O njoj recenzent, akademik Vasilije Krestić, između ostalog, kaže: "U svakom slučaju Ljušićeva knjiga o ljubavnim dogodovštinama u Srbiji i Crnoj Gori jeste štivo koje se čita s lakoćom, koje pleni mnoštvom činjenica i zanimljivosti.

Običan čitalac naslađivaće se sladostrasnim scenama, a istoričar profesionalac će iza tih scena otkriti ljudske karaktere i sredinu u kojoj su se te scene, takve kakve su, mogle događati"

Ljubavni životi Karađorđevih vojnika bili su zanimljivi. Za mnoge od njih može se reći da su "više ljubili ženski rod nego svoju ženu". Trebalo bi naglasiti da ondašnja i sadašnja shvatanja bračne veze i ljubavnih odnosa nisu ista.

Moral Karađorđevog i Miloševog pokolenja bio je nizak prema današnjim pojmovima. Živeći dugo u turskom ropstvu, Srbi su poprimili mnoge osobine svojih gospodara. Jedna od njih je i mnogoženstvo, a uporedo s njim i bračna neverstva. Razvrata je bilo više nego što bi čitalac mogao da pretpostavi.

Pominjani Pavle Cukić, neiskazani junak i krvopija, za koga ništa na ovome svetu nije bilo grehota, godinama je živeo s dve žene.
Hajduk Veljko ženio se dva puta. Prva žena Marija bila je nezadovoljna muževljevim hajdučkim načinom života i svađala se s njim zbog njegovih momaka, koje je dovodio u kuću i tražio da ih služi. Jednog dana odrekla je da dvori njegove hajduke. Srdit, vojvoda joj reče:
"To su moja braća s kojima sam dobio čest i slavu, i sve što imam; zato ti nji moraš služiti i poštovati kao i mene; ako li nećeš, ja ću te oćerati, pa uzeti drugu ženu".

Ovom pretnjom nije zaplašio ženu:
"Dok je živ Karađorđije i moj brat, Stanoje Glavaš, nećeš ti mene oćerati".

Rasrđen njenim protivljenjem i nepokornošću, pred bivšim hajducima, a sada već istaknutim starešinama, Veljko je otera u materinu.

Godine 1809. kada su Turci osvojili Istočnu Srbiju sve do Morave, Marija je prebegla iz Jagodine u Beograd, a Veljko se sa svojom družinom sklonio u Poreč. Tu je sreo devojku Stanu, poreklom iz Hercegovine, koja je došla da se tuži Milenku Stojkoviću na bećare koji su joj oteli darove i haljine u rodnom Sikolu.

Pre nego što ju je zapazio Milenko i uselio u svoj harem, ona je omilila Veljku i on je dovede u svoj konak, "kao da mu sluša gospođu, i više je ne pusti od sebe, nego je preobuče u varoške aljine i stane živeti s njom kao sa ženom".

Saznavši za Veljkovu ljubavnu romansu, žena mu poruči da će doći u Poreč, a on je posavetova da ne kreće zapretivši joj da će je baciti u Dunav. S jeseni izmirio se Hajduk Veljko s voždom i podario je vladiki hiljadu groša, te mu dopuste da se venča sa Stanom.

Prvu ženu obezbedio je tako što joj je podario kuću i miljkove u Jagodini, od čega je mogla pristojno da živi u tom mestu.

Vožd Karađorđe i svi njegovi junaci voleli su dobru kapljicu. Hajduk Veljko imao je na vrhu svoje kule čardak, zvani Baba Finka, gde se najčešće odmarao sa svojim prijateljima, a Stana ih je služila ljutom rakijom, zvanom "amberija". Ispod čardaka, ciganska banda uveseljavala ga je pesmom i svirkom.

Pijući i pušeći, Veljko je posmatrao s kule kretanje Turaka ispred Negotina i uvek je bio spreman da ih presretne. Poneko topovsko đule okrznulo bi i Baba-Finku i tada bi se Stana trgla.

Slika
Milenko Stojković je imao najveći harem

- More, ne okreći mi leđa - rekao bi Veljko, kroz mali osmejak.
- Zanese me vetar - odgovarala bi Stana.
- Drž se zubima za vetar da te ne okreće.
I time bi se šala završavala.

Istaknuti ustanički starešina nije ostao veran ni Stani, čineći "smešenija" s drugim ženama, a da pri tome nije zaboravio ni prvu suprugu Mariju. Posle učestalijih poseta bivšeg muža, ona je rodila sina Raku (Radovana) 1812. godine. Sa Stanom nije imao dece.

Milićević je saznao da je Stana bila bremenita i da je u vreme Veljkove pogibije (1813) "od pucnjave topova i kumbara podbacila". Pre napada Turaka on je ženu sklonio u Poreč i uveren da je sramota da Stanu krije, za nesreću, vratio ju je u Negotin.

U jednom rukopisu u Sofiji nalazimo jedan zapis o junaštvu Hajduk Veljka i njegove žene. U njemu se, doduše, ne kaže da je Stana bila u drugom stanju, već da je sa svojim mužem junački branila Negotin. Evo te rečenice u transkripciji: "Ženata mu se šest dni s Turci bi v Negotin sos njegovi trista vitezi".

S ovim zapisom u saglasju je i porodična tradicija koju je zapisao Jovan Đorđević, a koja kazuje da je Stana često bila s mužem u okršajima s Turcima. "Tako je od golubice postala sokolica, od nežnog devojčeta junakinja". Iz ustaničkih dana nosila je četiri rane, što jod puščanih zrna, što od jatagana.

Posle pogibije Hajduk Veljka u Negotinu i propasti Srbije, mnoštvo našeg sveta sklonilo se u zbegove na južnim ugarskim prostorima, pored Save i Dunava. U jednom od zbegova susrele su se Marija i Stana i vodile ovakav razgovor.

Slika
U Požarevcu konak-harem Milenka Stojkovića poznatog i po tome što je poubijao dahije 1804. godine.

- Kamo, kurvo, moj muž? Ti si moga muža pojela - reče Marija Stani.
- Idi, drugo, Bog s tobom, nemoj mi na jade pristajati; dosta mi je moga jada i žalosti. Dok je bio živ bio je i moj i tvoj, a sada ga nema ni meni ni tebi - odgovori joj Stana.

Udovicu slavnog vojvode, Stanu, posle nekoliko vremena prosio je jedan bogat banatski trgovac, ali ona nije htela poći za njega. "Ja sam", veli, "bila za junakom i, ako se još jedan put udajem, opet ću se udati za junaka".

Održala je reč, i udala se nekoliko godina kasnije za arnautskog kapetana Jorgaća za vreme bune u Karavlaškoj. Vuk, Veljkov biograf, piše da je bio vredan uzeti ženu slavnog junaka.

U porodičnoj tradiciji ostao je upamćen i ovaj slučaj. Kad su Jorgaća hteli da pogube, dok su ga vodili na gubilište, Stana je istrčala pred stražare i okupljenim narodnom i kriknula: "Najpre će ovi točkovi preći preko mene, pa onda preko njega". I, kao na filmu, u tom trenutku stigao je glasonoša s odlukom o Jorgaćevom pomilovanju.

Od svih voždovih vojvoda, ženama se najviše okružio Milenko Stojković. Kao što je u tekstu o voždu rečeno, jedan događaj je bio presudan u odnosu ustaničkih starešina i žena, pre svega turskih bula. Osvajanjem nekih varoši, a naročito Beograda, već broj Turkinja, udatih i neudatih, udovica i devojaka, kao i dece, dopao je u ropstvo Srbima.

Još tokom osvajanja Beograda, varoši i utvrđenja, u zimu 1806/07. godine, istaknutije srpske starešine, među njima i vožd, odabrale su i prisvojile uglednije bule, koje su im na prvi pogled zapale za oko. Pre toga, zabeležio je jedan savremenik, "od nemilosrđa vojnika mnoge su žene nage ostale".

Masovna silovanja naročito u vreme osvajanja većih naselja bila su redovna pojava, bilo da su osvajači bili Turci ili Srbi. Otimanje i pokrštavanje Turkinja nastavljeno je i narednih dana. Mnoge ličnosti, čak i manje poznate, oženile su se tada pokrštenim bulama i s njima imale porod.

Deo te tuske sirotinje, uglavnom žena, devojaka i dece, ustanici su čamcima, niz Dunav, uputili u Tusku. Njih je u Poreču zaustavio Milenko Stojković; ušao je u čamce i iz njih izvukao odabrane žene, devojke i devojčice, a ostale je pustio niz reku. Od njih je stvorio najveći i najpoznatiji harem tokom Prvog srpskog ustanka.

U isto vreme umrli su njegova žena, koja je živela u Kličevcu, i krajinski oborknez Karapandža. Milenko, koji je tada uglavnom boravio u Poreču, zaprosio je Karapandžinu udovicu Milenu, lepu i bogatu ženu.


Beograđanke su šaputale da sa drugom ženom Mladen Milanović nije mogao da uradi ništa

Kada ju je zaprosio, obećao je da će raspustiti harem, ali obećanje nije održao. On je ubrzo Milenu odveo u Kličevac, pa se vratio u Poreč, u svoj harem, da živi raskalašno kao i do tada.

Shvativši šta je uradila, a nemoćna da privoli muža na bračni život, Milena se upustila u sličnu avanturu. Ona u Kličevcu stupi u intimne odnose sa Stojkovićevim momcima i poče živeti slobodno i veselo kao i njen muž.

Ona nije mogla da kazni svog muža (ako se neverstvo ne shvati kao kazna), ali je zato on nju mogao. Saznavši za ženinu prevaru, Stojković je došao u Kličevac, topuzom je isprebijao i otpustio sa svim bogatstvom što mu je donela.

Stojković je ostao upamćen ne samo po tome što je imao harem, već i po tome što je na svojim putovanjima po Srbiji, a pre svega u Krajini, u vreme mira, vodio u intovu po nekoliko žena iz harema. Kao kakvog turskog pašu one su ga opsluživale pićem, čibukom i kafom. U haremu je imao toliko Turkinja da ih je, pošto bi se nasitio njihovih čari, udavao za svoje doglavnike i sluge, a malu decu je darivao gospođama koje ih nisu imale.

Osim Turkinja, u njegovom haremu bilo je i Vlahinja, do kojih je dolazio na razne načine.

Milenko Stojković, izgleda, nije bio sebičan čovek. Dočekujući pojedine ustaničke starešine, on ih je gostio, a dopuštao je, čak, ponekad i ponekom, da zaviri i u njegov harem. U vreme i posle njegovog odmetništva od vožda njegov češći gost kao organizator opozicije Karađorđu u Srbiji bio je komandant Milan Obrenović. Nije poznato da su Obrenović, Milan i Miloš, imali Turkinje za ljubavnice, ali se zna da je Milan umro u Bukureštu krajem 1810. godine od frenga (sifilisa). Pretpostavlja se da ga je dobio u Stojkovićevom haremu.

Rat s Turcima nosio je sa sobom mnoge nevolje. Jedna od njih u neposrednoj je vezi s drugom ustaničkom ličnošću - Mladenom Miladinovićem. I on se dva puta ženio. O odnosima s drugom ženom ostao je zapisan sledeći događaj.

Posle poraza na Čegru (1809) Turci su osvojili skoro celu Istočnu Srbiju i spalili je. Karađorđe je, vrativši se iz Raške, s naporom organizovao odbranu na Moravi. Rešen da kazni sve koji su se nedostojno poneli u ratu protiv Turaka, vožd je u Jagodini optužio predsednika Sovjeta Mladena Milovanovića za loše pružanje otpora Turcima.

On nije mogao da opravda neke svoje ratne postupke, a posebno ne naredbu izdatu Jokiću da napusti ćuprijski šanac. Uzavreli avgustovski dan, plamen i dim s one strane Morave, narod u zbegovima i bekstvu ili odveden u ropstvo, s ove obale reke desetkovana, umorna i obeshrabrena vojska, a pred njom na megdanu dva ustanička diva.

Jedan hrabar i nepokolebljiv, drugi vešt političar, ali slab komandant. Pošto batinama nije ništa postigao, vožd je potegao pištolj i pucao je u predsednika Praviteljstvujušćeg sovjeta. Metak je okrznuo sablju i razneo mu mošnje (kako naš narod kaže: muda). Sablja mu je spasla život, ali Mladen više nije mogao da ima poroda.

Ne zna se ko je Karađorđa smirio i onemogućio ga da dotuče Milovanovića, ali se zna da su Beograđanke zuckale da Mladen s drugom ženom "nije mogao ništa raditi".




glasjavnosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubavi srpskih vladara  |  Poslato: 14 Dec 2016, 21:29
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Prof. dr Radoš Ljušić: "Ljubavi srpskih vladara i političara" 2

Tragedija romantičnog vladajućeg para

Slika

Kralj Aleksandar i kraljica Draga bili su naš neobičan vladarski par. Draga je rođena 23. septembra 1866. godine u Gornjem Milanovcu u istaknutoj porodici Lunjevica. Prvi put se udala za Svetozara Mašina (1883) petnaest godina starijeg od nje. U braku je bila nepune tri godine, pa se kao udovica posvetila prevođenju i književnosti, bez većih ambicija i bez zapaženijih rezultata.

Svi su pomalo preterivali kad su pisali o velikom moralnom posrnuću Drage u vreme udovištva. Dobro obavešteni Stojimirović dao je uravnoteženiju predstavu o njoj i njenoj porodici: "Ceo Beograd zna da je Draga Mašin kao udovica stanovala sa svojim sestrama i braćom, da je primana u najbolje kuće... kao što se zna i to da su njome hteli da se žene ugledni ljudi, koji su bacili oko na tu izobraženu udovicu bez miraza, premda su znali da je nerotkinja, da je opterećena velikom porodicom koju pomaže i da je neobično gorda na svoje lunjevičko i čarapićko poreklo, kao i na srodstvo s Obrenovićima i Vukomanovićima".

Prema najnovijim istraživanjima, Draga je u periodu udovištva "imala samo jednu sentimentalnu avanturu", koju je želela da pretvori u brak, ali u tome nije uspela. Reč je o jednom francuskom inženjeru zaposlenom u orijentalnim železnicama.

Sudbina Drage Mašin, u neku ruku i samih Obrenovića, predodređena je bila njenim stupanjem u službu dvorske dame kraljice Natalije (1891). U vreme rastanka s mužem i proterivanjem iz Srbije, kraljica Natalija nikada ne bi uzela u službu osobu sumnjivog ponašanja i nemoralne prošlosti.

"Ja sam u njeno poštenje više verovala nego u svoje sopstveno", pisala je kraljica jednom svom prijatelju. Položaj dvorske dame bio je spas za lepu, inteligentnu i nesrećnu udovicu.

Prihvatanjem dužnosti dvorske dame, život Drage Mašin sasvim se izmenio. Taj položaj omogućio joj je poznanstvo i stupanje u intimne odnose s kraljem Aleksandrom.

Deset godina mlađi kralj Aleksandar bliže se upoznao s Dragom u Bijaricu 1895. godine. Nije tačno utvrđeno, ali se ne može isključiti mogućnost da je majka svesno usmeravala neiskusnog sina iskusnoj dvorskoj dami radi obučavanja u ljubavnoj veštini.

Čak je sina mamila i pomalo uspaljivala svojom dvorskom damom: "Draga je bila ožalošćena ne mogavši da obuče jednu divnu plavu haljinu. Ja sam joj rekla da ćeš ti njome biti oduševljen, jer će ona zapaliti Beograd".

Prema istraživanjima Ane Stolić, Draga Mašin postala je kraljeva milosnica marta 1897. godine. Planula je neobična ljubav jednog kralja i jedne građanke. Njihova prepiska, prepuna golicavih izraza, otkriva mnoge pojedinosti o toj uzavreloj ljubavi u koju se upustio jedan neiskusni ljubavnik i jedna ne više tako mlada, ali inteligentna i lepa udovica.

Ta ljubav krunisana je brakom i kraljevskom krunom (1900). Kralj Aleksandar je, kao i njegov otac, bio neuspeli prosac evropskih princeza. Ljubav koju nije mogao da nađe na strani bila mu je na dohvat ruke, tu pored majke, ali su joj se usprotivili i majka i otac.

Tom, prema mišljenju većine savremenika i povesnika, neprikladnom ženidbom, sin je otuđio od sebe i majku i oca, a potonjeg je čak prerano oterao u grob (1901). Srbija je izgubila svog gospodara, a Obrenovići su se našli na beznadežnom putu, jer se uspostavilo da kraljica Draga ne može da rodi. Bez naslednika nema dinastije!

Majskim prevratom (1903) Obrenovići su sišli s istorijske pozornice Kraljevine Srbije.

Veliki udeo u tragediji Obrenovića imale su žene. Sudbina dinastije protkana je, između ostalog, ženskim uticajima i intrigama.

Pera Todorović je zapisao: "Upravo ne zna se kad je gore i nespretnije, da li onda kada se sa ženama pregone i parniče, ili onda kada se sa ženama slažu i ljube, ali baš zbog te ljubavi svoje dolaze u sukob s celim ostalim svetom". Videli smo da knez Miloš nije bio u dobrim odnosima s kneginjom Ljubicom, koja se usuđivala da gađa iz pištolja njegove milosnice. Knez Mihailo razveo se od kneginje Julije, kao i kralj Milan od kraljice Natalije. Jedino je kralj Aleksandar držao do svog braka s kraljicom Dragom, ali taj brak nije naišao na odobravanje i razumevanje, ni kod nas ni u svetu, čime je bio otvoren put dinastijskoj tragediji. U odnosu sa ženama najgore je prošao kralj Aleksandar, koji je, za razliku od svojih prethodnika, iskreno ljubio svoju suprugu i za koga nije vezana nijedna rodoskrvna ljubavna avantura. Od kneza Miloša, koji je imao toliko dece, pa do kralja Aleksandra, koji je ostao bez poroda, nasledna nit bila je sve tananija, što je bio pouzdan pokazatelj nestanku dinastije Obrenović sa srpskog prestola. Kneginja Julija i kraljica Draga nisu mogle da rađaju. Žene i deca, posmatrano s dinastijskog stanovišta, njihova su osnovna slabost.

Mnoge političke i ljubavne afere pratile su ne samo vladare iz kuće Obrenović već i njihove supruge i potomke.

Neko je ispleo ironičnu teoriju o tome da su "za Obrenoviće bile kobne žene, a za Karađorđeviće ljudi (zbog njihove povodljivosti za rđavim savetnicima)".


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubavi srpskih vladara  |  Poslato: 14 Dec 2016, 21:58
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Prof. dr Radoš Ljušić: "Ljubavi srpskih vladara i političara" 3

Život kralja Milana bio vrlo buran

Slika

Život kralja Milana bio je buran, kao i kneza Miloša. Mnogi politički događaji i učestale ljubavne avanture smenjivali su se neverovatno brzo.

Savremenici su zapazili da je kralj Milan bio u ljubavi sentimentalan. Vladan Đorđević, kraljev lični lekar, primetio je: "Milan beše skoro do bojažljivosti uzdržljiv prema ženama, ali gde je video samo malo toplije osećanje prema sebi, tamo je onda celom dušom ostajao uhvaćen".

Živa i bujna temperamenta, kralj Milan upuštao se u ljubavne veze s puno strasti. Karakteristično je za ovog Obrenovića da se svaka iole ozbiljnija veza brzo pretvarala u veliku ljubav koja se mogla završiti brakom. Time je često i sebe i druge dovodio u ne mala iskušenja.

Milan Obrenović brzo se zagrevao za žene i tada je bio spreman da za njih čini sve. U ljubavi je bio kratka daha i brzo bi se istutnjao i naglo zahladneo. Tokom kratkotrajnog života nije imao nijednu trajniju ljubav. Lep, razvijen, sentimentalan, nasrtljiv i slatkorečiv, uz to još i vladar, Milan je imao uspeha kod žena.

Još onda se govorilo da je malo ljudi koji su voleli ženski rod kao on. Da je kojim slučajem živeo u srednjem veku, piše Vladimir Ćorović s blagom dozom podsmeha, bio bi jedan od boljih primera za Dekameron.

O ljubavnom životu kralja Milana ostale su mnoge istinite i neistinite priče. One su ga pratile od mladosti pa do groba. Lukavi i prepredeni Blaznavac, skriveni pretendent na srpski presto, posredstvom lekara Mašina, pustio je lažni glas da je knez hermafrodit. Uz takvog namesnika i budućeg predsednika vlade, Obrenoviću nije bilo lako.

Bilo je uobičajeno u uglednijim beogradskim porodicama, pa i kod Obrenovića, da njihove sinove upoznaju s ljubavnom veštinom iskusnije gospođe koje bi za trud dobile pristojnu naknadu.

Porodica i namesnici potrudili su se da osamnaestogodišnjem knezu privedu gospođu prikladnu tom činu. Ne zna se ime te gospođe, ali se zna da je do ovog čina došlo decembra 1872. godine i da je proba bila neuspešna. Kalaj je zapisao u Dnevniku da knez do tada "nije dodirnuo još nijednu ženu, nema ni volje za to".

Namesnicima nije bilo svejedno s kojim će osobama mladi knez stupati u ljubavne odnose. One su morale da budu potpuno bezopasne žene koje ne bi koristile svoj uticaj na kneza i usmerile ga protiv namesnika i ministara.

Dakle, knez Milan nije sam pronašao svoju prvu ljubav; namesnici i porodica su mu priveli prvu ženu koja ga je uvodila u carstvo ljubavi. Bila je to osoba koja je imala da mu posluži samo za prvi trenutak, za prva ljubavna iskustva. Potom je privedena pukovnica B. da i ona "posveti mladog kneza Milana u ljubavne funkcije". To je već bilo dovoljno za početak.

Pouzdano se zna samo za nekoliko kneževih ljubavnih veza pre stupanja u brak. Pera Todorović navodi da je knez imao dve milosnice, ali je ostavio podatke samo o jednoj. I Slobodan Jovanović piše o drugoj kneževoj ljubavi pre ženidbe, ali i on ne navodi njeno ime, već kaže da je to bilo u vreme Ristićevog pada (1873). Ni on ne navodi njeno ime, samo zapisuje da je reč o ženi jednog beogradskog advokata.

Kao i svaki početnik, umesto da skriva, on je ovu vezu toliko razglasio da je danima hranio skandaloznu hroniku prestonice. Kad je u dvoru organizovao jednu garden parti, njegova metresa pojavila se na balkonu s ružom u ruci, izigravajući kneginju.

"Knez je u nju piljio blaženo; njegovi gosti posmatrali su taj prizor ispod oka i tumačili ga na svoj način". Iako kneževo "šegrtovanje" nije dugo potrajalo i to je bilo dovoljno da vladar i njegova ljubavnica budu predmet učestalih sablažnjivih razgovora beogradskih znatiželjnika.

Prva izabranica Milova srca bila je Leposava Novaković, udova Dimitrija Novakovića, a kći Nikole Stefanovića. Mlađani knez upoznao je Leposavu na jednom dvorskom balu. "Ona sama bila je lepa, ne vrlo bistra, beskrajno lenja", piše Slobodan Jovanović. Mlada i koketna, sa zanosno crnim očima, Leposava je ostala udovica u doba u kojem su žene najlepše. Još iz vremena Vuka Karadžića ostala je priča o mladim udovicama kao najboljim ljubavnicama.

Ljubavna veza između kneza i Leposave trajala je nešto više od pola godine, od jeseni 1874. do proleća 1875. Savremenici su zapisali da su se uzajamno i iskreno voleli. Viđali su se i susretali u Beogradu i u Pešti.

Iskusnija od kneza, zanosna i čulna, brzo je osvojila i slomila jedno srce još neotporno na ženske čari. Milan se toliko zaljubio da je Lepi nudio brak, bez dogovora s ministrima koji su već počeli da brinu o njegovo ženidbi. Leposava je bila otresita žena koja je znala od početka da ne može da bude srpska kneginja. Ona je volela Milana, a ne kneza Milana. Kad je Milan načuo da ministri glasno razmišljaju o njegovoj ženidbi, postao je nervozan.

"Mladi knez telesno se pokorno podavao iskrenom milovanju mlade i nežne žene" i, na njeno ne malo iznenađenje, ponudio joj je brak. Bio je spreman i presto da napusti zbog nje.

"Šta se ostaviš? Šta da napustiš? Presto i krunu? To se nikad ne ostavlja, knjaže moj!", iskreno ga je uveravala ljubavnica.

Uzaludno je bilo njegovo pravdanje: "Ja nisam tražio ni krunu, ni presto. Uzeli su me iz Pariza i doveli amo!"

Naposletku morali su se rastati. Leposava mu je obećala da će se povući u prisenak, u zaborav i da će živeti od uspomena i radovati se njegovim uspesima. Međutim, obećanje nije uspela da održi, a ni knez nije bio ravnodušan prema njoj i posle ženidbe Natalijom.

Kad je saznao da njegov brat od tetke, Aleksandar Konstantinović, sin Ankin, a brat Katarinin, učestalo posećuje njegovu bivšu ljubavnicu, toliko se naljutio da ga je umalo uhapsio. Aleksandar je morao da prekine svoje posete Leposavi i time odobrovolji kneza.

Ženski deo beogradske čaršije pratio je s posebnom pažnjom ljubavne avanture poslednje dvojice Obrenovića. Raspričane, neka više, a neka manje, beogradske gospođe stvarale su javno mnjenje i ponekad su znatno uticale na neke događaje.

"Neke gospe torokuše", kako se izrazio jedan savremenik tek udatoj kneginji Nataliji, ispričale su kneževu ljubavnu aferu s Leposavom, kazali su joj gde stanuje i uverili je da se knez i dalje s njom sastaje. Kneginji je smetalo što su, prilikom izlazaka s mužem iz dvora i odlazaka u Topčider, prolazili pored Leposavine kuće, dok je ona uvek visila nakinđurena na prozoru "i gledala ih drskim pogledima".

Kneginja je zatražila od kneza da ukloni iz Topčiderske ulice Leposavu "jer ne može trpeti da joj jedna nevaljalica prkosi". Bivša kneževa ljubavnica je morala da potraži novi kvartir tamo gde dvorska kola nisu prolazila. Time je svaka veza s Leposavom prestala.

Leposavu su zbog veze s knezom zvali madam Pompadur. Ona je bila dovoljno mudra da sačuva čitav svežanj kneževih ljubavnih pisama i da njega i srpsku vladu ucenjuje prodajom tih pisama jednoj zainteresovanoj državi. Mašući kneževim ljubavnim pismima, dugo je uživala stalnu rentu koja joj je redovno isplaćivana.

I dok je bogati deda Miloš sam podmirivao svoje odslužene ljubavnice, siromašnijem unuku država je priskočila u pomoć.

Austrougarski konzul Benjamin Kalaj pažljivo je pratio kneza Milana i sve što je bilo u neposrednoj ili posrednoj vezi s njim. Otuda pleni pažnju njegovo saznanje da je knez Milan bio u velikom prijateljstvu s Aleksandrom Konstantinovićem i Simkom Germani, vanbračnom kćeri Anke Konstantinović, njegove tetke.

O Milanu i Simki ostavio je samo dva podatka iz kojih se nesumnjivo vidi da su bili u ljubavnim odnosima, ali veoma kratko. Pod 27. oktobrom 1874. on piše za Simku: "Možda je sad već i kneževa ljubavnica". Nepunih mesec dana kasnije zapisao je: "Kažu još da je knezu dosadila Simka koja mu je bila dragana, i sad hoće da se upusti sa Kaljevićkom, a Simku hoće da uda za Piroćanca".

O ovoj kneževoj rodoskrvnoj avanturi ili se nije znalo, ili se brižljivo prikrivala. Simka i Milan bili su u četvrtom stepenu srodstva, dakle, veoma bliski rođaci. Bliski kao knez Mihailo i Jekaterina, a bliži no knez Mihailo i Katarina Konstantinović. Evo i njihovog rodoslovnog stabla.

Jevrem Obrenović - Tomanija Obrenović
kći Anka Konstantinović sin Miloš Obrenović
vanbračna kći Simka sin Milan Obrenović

Nije se tačno znalo zašto je Simka napustila Beograd i preselila se u Rumuniju na svoje porodično dobro. Stojimirović je pretpostavljao da je ona utekla iz Srbije zbog flerta s Milanom Bogićevićem. Bio bi to jedan sasvim bezazlen razlog u odnosu na rodoskrvnu vezu sa srpskim knezom. Za sada može se samo pretpostaviti da je pod pritiskom porodice, pre svega baba Tomanije, došlo do prekida te nerazumne kneževe ljubavne avanture i da je Simka jednostavno udaljena iz Srbije u koju se više nikada nije vraćala.

Po svemu sudeći, baba Tomanija, najstariji član vladalačkog doma, kojoj je bila poznata radoskrvna veza kneza Mihaila s Jekaterinom, svojom kćeri i Katarinom, svojom unukom, poučena prethodnim zlim iskustvima, sprečila je tu avanturu. Bog jedini zna kako se osećala staromodna baka gledajući ljubavne odnošaje svojih najbližih, okončavane sa tragičnim posledicama.

Kneginja Julija imala je pouzdana obaveštenja o rodoskrvnim vezama svog muža, pa je 1870. godine u Bukureštu, dok je vodila ostavinsku raspravu s Bojićima i Nikolićima, govorila Krstiću da bi Simku trebalo držati što dalje od kneza Milana kako se u nju ne bi zaljubio jer bi iz toga proizašle neprilike, budući da ne može da je ženi.

Zloslutno predosećanje iskusne žene koja je na vreme zapazila tu slabost Obrenovića.


glasjavnosti.foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 16 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker