|
| Autoru |
Poruka |
|
Passion
|
|
rang
Pridružio se: 19 Sep 2012, 21:59
Postovi: 4951
|
Muž me davio u kadi
U Podgorici je nedavno objavljena knjiga neobičnog naslova "Kad zažmuriš, niko te ne vidi", potresno autobiografsko kazivanje Milanke Aranitović Rakočević o 20-godišnjem paklu bračnog nasilja koje je preživela.
Milanka Aranitović Rakočević
Ova odvažna žena koju u životu nije samo kamen vodenički mleo, pristala je da za čitaoce "Vesti" ispriča svoju neveselu životnu storiju. Uslov je bio samo da ne pominjemo ime onoga koji joj je život tako zagorčao:
- Ne, ja mu poslije svega ne želim nikakvo zlo, samo da mu više nikada ni ime ne spomenem i da je što dalje od mene i moje djece. Nek sam nosi svoj krst, a ja sam spremna da sama, pred bogom i pred ljudima, okajem svaki svoj grijeh, ako sam ičim doprinijela da se on tako ponaša.
LOŠ PREDZANK
Oči u oči sa smrću
- Iz vremena dok sam sa ocem boravila i čuvala stoku u selu Prošće i odrastala u divljini pod Ljubišnjim, pamtim lijepe trenutke, ali i kako sam dva puta pogledala smrti u oči. Jednom me ovca nekako gurnula u Brusni potok, matica me ponijela i otac me jedva izvukao nekoliko desetina metara niže. Drugi put zgazim na neku staru dasku i naparam se na veliki zarđali ekser. Ocu je trebalo pet sati da me na konju odatle prebaci do prve zdravstvene stanice i spase me sigurne smrti.
Sreća kratko trajala
Dve godine pošto je izašla iz devetog kruga bračnog pakla, Milanka je srela čoveka koji je u njoj probudio nadu i povratio joj veru u muški rod. Nije mu spomenula ime, i u knjizi ga je prekrstila, ali je u pitanju "svetski čovek", nekada poznati fudbaler splitskog Hajduka, nekih španskih i japanskih klubova. Sreća je, nažalost, trajala samo dve godine. Iz Austrije je u leto 2009. stigla vest da je doživeo stravičan saobraćajni udes. Njegova agonija je trajala devet dana, ali lekarima nije pošlo za rukom da se izbore za njegov život...
- Rođena sam 1. aprila 1963. kao prvo, najstarije od troje djece Blagoja i Doste Aranitović iz sela Male Krće kod Pljevalja. Otac, koji se nadao sinu, nije želio da mi rođendan bude dan lažova, pa je u matičnim knjigama zapisao da sam rođena 2. aprila. Bili smo sirotinja uboga, kao uostalom i svi u to vrijeme u tom kraju. Prve nove opanke sam obula kad mi je otac 1969. otišao na rad u Njemačku. Radio je u Krefeldu i za 15 godina zaradio da kupi plac i podigne kuću u naselju Gornja Gorica na periferiji Titograda, odnosno Podgorice.
- Bila sam jedan od desetak najboljih osnovaca u pljevaljskoj opštini. Po završetku srednje škole u Titogradu, upisala sam ekonomski fakultet zajedno sa mojim budućim mužem. Tu je i planula naša ljubav. On je ubrzo donio prsten i rekao da želi da me vjeri. Učinio je to u jednoj kafani. Prsten mu je nekako ispao iz ruke i otkotrljao se do susjednog stola za kojim je sjedio jedan stariji gospodin. Podigao je prsten i rekao nam: "Djeco moja, ovo nije dobar znak, batalite ovu rabotu." Prihvatila sam prsten, ali kad sam uvidjela da je sve to ipak preuranjeno, predložila sam mu da vratim prsten i da sve zaboravimo. On je u prvi mah to mirno primio, ali kad smo se nekoliko dana kasnije ponovo sreli ispred hotela Crna Gora, dva puta me je udario boksom u obje slepočnice i ostavio onesviješćenu na trotoaru.
- Završila sam u bolnici, a čim sam izašla, otišla sam kod tetka u Njemačku, u Remšajd kod Diseldorfa. Tu sam tri mjeseca radila kao konobarica u njegovom restoranu. Vratila sam se kad sam saznala da je on otišao iz Titograda i da se nastanio negdje u Bosni. Ispolagala sam dosta ispita na ekonomiji, ali mi se to od početka nije dopadalo, pa sam odlučila da upišem književnost na Pedagoškoj školi u Nikšiću. Zakasnila sam za književnost, pa sam se upisala na odsjek predškolskog obrazovanja. Te dvije godine provedene u Nikšiću, od 1983. do 1985, bile su možda i moje najljepše godine u životu. Pored ostalog, počela sam da pišem i objavljujem prve pjesme...
PSOVKE I UVREDE
- Jednog dana zove me gazdarica kod koje sam stanovala i kaže da imam telefonski poziv. Skamenim se, on se javlja iz Bosne! Nijesam spustila slušalicu... Tri mjeseca kasnije ponovo smo se sreli u Titogradu i sve je opet krenulo i mi smo se 5. januara 1986. vjenčali. Odmah smo krenuli u Bosnu, u Pucarevo, odnosno Novi Travnik, gdje je on radio u vojnoj fabrici. Bio je podstanar i sav njegov imetak bila je jedna mala džezva, jedna šolja za kafu i jedna kašičica. Sve je ipak krenulo kao u lijepoj priči. Ljubav, pažnja, nezaboravna bosanska druženja, zaposlila sam se i ja u pogonu fabrike Visoko. Dobili smo sina.
- Negdje 1987. ja ga prvi put vidim pijanog. Meni to bilo smiješno jer mi je stalno pričao kako mrzi alkohol, kako se jednom otrovao u Nikšiću i od alkohola dobio neku alergiju. Ubrzo uviđam da to nije bilo slučajno. Roditelji su me vaspitavali da je brak svetinja, jedan za cio život. Tu je negdje bilo i opravdanje za ono da žena mora ponešto i da istrpi. Ja sam trpjela mnogo - od psovki i verbalnih uvreda, na koje sam vremenom postala imuna, sve se izrodilo u užasno nasilje, davljenje, podnošenje noža pod grlo, prisiljavanje da jedem živo meso, istjerivanje iz kuće usred noći na ciču od minus 20 i nešto stepeni, silovanja u svakoj noći pijanstva, da i ne govorim o batinanjima i stravičnim prebijanjima i onesvješćivanjima...
- Ćutala i trpjela zbog djeteta, nijednom nijesam zatražila pomoć policije ili bilo koga drugoga, sve u nadi da će to proći i jedino su moji veliki prijatelji Jela i Miško Milosavljević iz Odžaka u Vojvodini, koji su takođe živjeli i radili u Travniku, i donekle Zuhdija i Mediha Harbaši, rodom iz Bihaća, znali u kakvom paklu živim. Vrhunac je bio kad me izbacio iz stana i pozvao moje da dođu po mene jer sam ga, navodno, prevarila. Uzela sam dijete i vratila se u Titograd kod mojih, ali se on pojavio dva mjeseca kasnije i počeo da me moli da se vratim, da ne može da živi bez djeteta i mene. Klečao je i plakao, a u jednom trenutku zaprijetio čak i da će se ubiti tu na pragu mojih roditelja ako ne krenem...
BEG OD RATA
- Prešla sam preko svega. Pomirila se i vratila u Bosnu. U tom kratkotrajnom zatišju začelo se i drugo dijete. On je uskoro nastavio staru pjesmu i ništa mu nije značilo čak ni rođenje drugog sina. Za njega sam ja bila najveća drolja, optuživao me da ni djeca nijesu njegova - da i ne ponavljam priču o svakovrsnim fizičkim zlostavljanjima. Negdje 1991, jedne noći pred zoru, eto ga na vrata mrtav pijan kao i obično, ali sav u krvi, pretučen, jedva se drži na nogama. Donese i prijetnju od tih koji su ga prebili da će i njega i mene i našu djecu mrak pojesti. Mi smo tada stanovali kod čika Ivana Boškovića, penzionisanog učitelja rodom iz Mojkovca. U Hrvatskoj je već buktao rat, pa mi je čika Ivan jednog dana rekao: "Zaratiće se i u Bosni i ako mene pitaš, kupi ovu djecu i bježi u Crnu Goru dok se još može..."
- Prvim autobusom krenula sam u Podgoricu kod mojih. On je ostao sve do marta 1992. kada su moj brat i njegova dva prijatelja pošli za njega i izbavili ga iz bosanskog ratnog pakla. Ni to ga nije opametilo. Nastavlja sa još strašnijim torturama, sada i pred mojim roditeljima, u njihovoj kući. Otac mi konačno nudi izbor: u kući, ali bez njega, ili sa njim i iseljenje iz kuće. Biram, ipak, ovo drugo, zbog djece i u nekoj tanušnoj nadi da će se promijeniti. Iznajmljujemo stan u naselju Tološi, fina kuća na samku, sa baštom, ali se pokazalo da je to raj za njegovu dodatnu agresivnost, koja se već počinje graničiti sa alkoholnim ludilom. Po prvi put tražim pomoć njegove braće i majke. Svi su na mojoj strani, ali to još više rasplamsava njegovu agresivnost.
- Jedne noći je doveo jednog svog pijanog pajtaša i obećao mu čak i nagradu od 1.000 maraka da me siluje. On je izašao iz kuće i ostavio ga sa mnom. U meni se javila neka očajnička snaga, dograbila sam jednu oklagiju i krvnički ga pretukla, a nije na odmet da napomenem da je taj bio policajac! Kad je moj muž u tom svom pijanskom ludilu počeo da se svlači i go ide kroz naselje, kad je jednog dana pokušao i da me udavi u kadi punoj vode, ja sam definitivno odlučila da ga napustim, pokupila sam djecu i otišla, a već sjutradan sam podnijela zahtjev za razvod braka.
NEUSPEŠNO LEČENJE
- On je potom godinu dana živio u toj kući, pijančio i ludovao, nasrtao na kuću mojih roditelja, lomio ulazna vrata, prijetio eksplozivom i miniranjem, otac ga prijavljivao policiji, a kad mu je jednog dana stigao poziv za suđenje, odnosno moja tužba za razvod braka, trgao se, spakovao kofer i rekao da ide u Kotor, u Dobrotu da se liječi. Ja sam kao izbjeglica sa dvoje djece dobila smještaj u izbjegličkom naselju na Vrelima Ribničkim i okrenula novu stranicu života. Završila sam kurs za novinara i počela da sarađujem sa dnevnikom "Dan" i "Revijom D", pokrenula i uređivala jedan list za djecu, osnovala biblioteku, angažovala se u humanitarnim akcijama.
- Nakon godinu dana on se ponovo pojavio u naselju. Novi čovjek, tvrdi da se izliječio, odmah ga izaberu za predsjednika kluba liječenih alkoholičara, on drži sjajna predavanja na tu temu širom Crne Gore i Srbije... Pristala sam da ga opet primim u kuću. Postavila sam kao uslov da se prvo sporazumno razvedemo kako bih mogla da ga izbacim ako počne staru pjesmu. Pristao je i na to i dvije godine je sve bilo kako se samo zamisliti može. On radi, majstor, građevinac vješte ruke, zarađuje dobro, pazi djecu, nježan i pažljiv prema meni...
- Rodih ja i trećeg sina. Na njegov prvi rođendan dogovorimo se da uveče dođe kući ranije i da donese tortu da se djeca počaste. Došao je pred zoru, bez torte, pijan kao čep. Od te noći sve kreće po starom. Prijavljujem ga policiji, podnosim krivične prijave. Za narednih pet strašnih godina 46 puta sam zvala policiju i podnijela 26 krivičnih prijava, ali mi nije polazilo za rukom da ga se ratosiljam i izbacim iz kuće. Oni ga zadrže po jednu noć u pritvoru, onda ga puste i on ponovo kod nas. Od stresova u jednom trenutku potpuno mi je opala kosa...
- Od UNHCR-a sam 2000. dobila kredit i kupila plac u Berima na periferiji Podgorice i počela da gradim kuću za sebe i djecu. Sve što bi majstori za dan ozidali, on uveče sruši. Samo ja znam kako sam ipak uspjela da obezbijedim taj krov nad glavom za djecu i mene. Pomagale su mi razne humanitarne organizacije i mnogi pojedinci, a ja nijesam birala šta ću raditi. Čistila sam kuće i stanove, pola godine sam čak održavala i rezidenciju hrvatskog konzula u Podgorici, tri godine vozila taksi (u to vrijeme sam preživjela i dva teška saobraćajna udesa), pisala, radila u piljarama... Za to vrijeme on ne izlazi iz kafana, zlostavlja nas i prijeti da će kuću minirati i sve nas pobiti. Sve to nije bilo dovoljno ni policiji ni tužiocima, ni sudijama da to ozbiljno shvate i zaštite nas.
- Tako je bilo do 5. oktobra 2005. Tog dana najstariji sin me zove i kaže da je sreo oca, da je pijan i da će doći po svoje stvari. Kažem sinu da ne dolazi kući, a ja se sa najmlađim sinom sklonim kod susjeda. Srednji sin je tih dana bio u Novom Sadu na nekoj praksi. Prethodno sve njegove stvari spakujem i ostavim mu ih na terasi ispred kuće.
KRVAVE RUKE
- Eto ga negdje oko četiri sata, doveze ga jedan naš zajednički prijatelj. Nosi u ruci neka teška vodoinstalaterska kliješta. Ja motrim iza zavjese, kad nađe zaključana vrata, udari šakom u staklo na prozoru, slomi ga, otvori i uskoči unutra. Ja brzo pozovem policiju i ohrabrim se, uđem u kuću. On sjedi u hodniku, ruka mu krvari, posjekao se na staklo. Poče nešto da halucinira, a onda se zaletje da me udari. Ja pobjegoh napolje. U tome banu milicija, savlada ga i sveza. Odvedoše ga u bolnicu da mu previju ruku, a jedan policajac sjede na terasu da napravi zapisnik.
- U tom trenutku iz kuće doprije miris paljevine. Policajac pita da nijesam zaboravila uključen šporet. Objašnjavam mu da ja nijesam bila u kući. Uđosmo, otvorismo vrata od spavaće sobe, a otuda sunu gusti dim i plamen... Uprkos relativno brzoj intervenciji vatrogasaca, od kuće su ostala samo četiri opaljena zida. Na poziv upravnice Sigurne ženske kuće Ljiljane Raičević, sa djecom sam te noći smještena tamo, a moj muž je osuđen na dve godine zatvora i godinu dana lečenja u psihijatrijskoj bolnici. U Sigurnoj kući ostala sam osam mjeseci. I opet su se našli dobrotvori i prijatelji, humanitarne organizacije i donatori i obnovili mi i namestili kuću. Najstariji sin je završio policijsku akademiju, radi i studira kriminalistiku, srednji je završio računarsku školu, ali još kuburi sa ličnim dokumentima, pošto je rođen u Bosni, a najmlađi je đak sedmog razreda.
- Smogla sam snage da svoju muku pretočim u knjigu "Kad zažmuriš, niko te ne vidi". Otkako sam prohodala, najviše vremena sam provodila s ocem koji je držao stoku na djedovini u selu Prošće, nevidbogu u kojem ni danas nema struje. Kao dijete užasno sam se plašila mraka i taj strah mi je razbio otac koji mi je jednom rekao da u tami treba da zažmurim i da me tada niko ne može vidjeti. Upamtila sam to i odlučila da tako naslovim i svoju knjigu.
- Kad je pročitao moju knjigu, jedan prijatelj mi je napisao poruku: "Bog bira najhrabrije da bi pokazao drugima šta ih sve može u životu snaći." Ja se zaista ne stidim ničega što me snašlo i što sam preživjela, otvoreno o tome govorim i biću srećna ako će to ikome biti od koristi i za nauk. Vesti
|
|
|
|
|
|
|
Passion
|
|
rang
Pridružio se: 19 Sep 2012, 21:59
Postovi: 4951
|
Nikšić: Ubijen brat člana Šarićevog klana
U Nikšiću je rano jutros, u klasičnoj sačekuši, ubijen Vidak Vorotović (34), a policija traga za napadačem, saopštila je Uprava policije Crne Gore.
Vorotoviću je, kako se navodi, nepoznati muškarac pucao u glavu dok je, sa još jednom osobom, sedeo u automobilu na parkingu ispred autobuske stanice u Nikšiću.
Osoba koja je bila sa Vorotovićem nije povređena u pucnjavi.
Kako prenose podgorički mediji, ubijeni Vorotović dovođen je u vezu sa više krivičnih dela.
U januaru 2008. godine u Tivtu je sa Daliborom Bulajićem učestvovao u tuči ispred kafića "Duga", koja je prethodila ubistvu Petra Drakulovića i Srđana Kasalice.
Za njim je, zbog sumnje da je bio član višečlane zločinačke grupe, koja je pripremala likvidaciju Baranina Veselina Bujića, u novembru 2008. godine raspisana međunarodna poternica po kojoj je uhapšen u Srbiji 2009.
Brat ubijenog Vidaka Vorotovića, Marko (32), pripadnik je klana odbeglog narko bosa Darka Šarića (42). On je zbog šverca dve tone kokaina uhapšen u akciji "Balkanski ratnik", a u martu sa Tužilaštvom za organizovani kriminal Srbije postigao je dogovor o priznanju krivice i prihvatio kaznu u trajanju od devet godina.
Marko Vorotović je neko vreme radio je kao šef obezbeđenja kotorske diskoteke "Maksimus" u Kotoru i telohranitelj kotorskog biznismena Dragana Dudića - Frica, koji je ubijen pre dve godine u Kotoru.
(Tanjug, foto: Ilustracija, Guliver/Getty Images)
|
|
|
|
|
|
|
Passion
|
|
rang
Pridružio se: 19 Sep 2012, 21:59
Postovi: 4951
|
Crna Gora: Žene političari? Nikako
Crnogorsko društvo odlikuju duboko patrijahalne norme i većina stanovništva podržava tvrdnje da ženama nije mesto u politici, već u kući, ocena je učesnika konferencije "Žene politici, politika ženama."
ilustracija(Guliver/Getty Images)
Te tvrdnje ne generišu samo muškarci, već u značajnom meri taj patrijarhalni okvir da je ženama mesto u kući zagovaraju i žene, pokazalo je i istraživanje agencije "Stratedžik marketing".
Odgovori anketiranih pokazuju da je crnogorsko društvo "patrijarhalno i da ga odlikuju duboke patrijarhalne norme", a predstavnik agencije Marko Uljarević smatra da je tako zbog toga što se većina stanovnika slaže sa tvrdnjama da ženama nije mesto u politici.
Ministar za ljudska i manjinska prava Suad Numanović rekao je na konferenciji u Budvi da je izmenama izbornog zakonodavstva data snažnija osnova za povećanje učešća žena u političkom životu.
Kako je naveo, u Skupštini Crne Gore ima 17 odsto žena, tri su na ministarskim mestima i to je (do sada) najveći procenat kada je u pitanju participacija žena u političkom i javnom životu.
"To nije dovoljno da bi se postigla ravnopravnost. Potrebno je, pored usvajanja propisa, koji sadrže afirmativne mere usmerene ka ženama, i dalje raditi na podizanju svesti o potrebi većeg uključivanja žena u javnu sferu", smatra Numanović.
(Tanjug, foto ilustracija: Guliver/Getty Images)
|
|
|
|
|
|
|
Okano
|
|
rang
Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122
|
Ukrali čitavu trafostanicu U mestu Zadvarje kod Omiša u Splitsko-dalmatinskoj županiji lopovi su ukrali trafostanicu koja napaja uređaje teleoperatera, televizijskih odašiljača i vatrogasaca i MUP-a.
Zbog krađe meštani su ostali bez TV signala i mogućnosti korišćenja mobilnih telefona.
Stanica teška 400 kilograma bila je pod visokim naponom, što znači da su je ukrali profesionalci koji su znali kako da preseku dovod struje.
Šteta se procenjuje na 80.000 kuna (10.620 evra).
Mediji su juče izvestili o krađi silosa i platforma iz pivovare u Solinu koji su prodati centrima za otkup sekundarnih sirovina, ali su lopovi uhapšeni.
Krađa metala, od kablova do šina, česta je pojava u Hrvatskoj, jer centri za otkup metalnog otpada ne ispituju poreklo ponuđene robe. Za kilogram bakrene žice može se dobiti do 40 kuna (5,31 evro).
autor: IJ izvor: Tanjug/Novi Magazin
|
|
|
|
|
|
|
Passion
|
|
rang
Pridružio se: 19 Sep 2012, 21:59
Postovi: 4951
|
Dodik o Srebrenici: Održati jedinstvo srpskih stranaka
Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je Srni da su srpske stranke u Srebrenici opredeljene za ulazak u strukturu skupštinske vlasti u ovoj opštini, ali da postoje određene turbulencije u vezi sa bošnjačkom komponentom.
Složno za Srebrenicu: Milorad Dodik
"SNSD je već razgovarao sa partnerima, pre svega iz Republike Srpske. Mislim da postoji zajednički pristup koji govori o tome da se uđe u određenu strukturu skupštinske vlasti, gde bi zajedno sa SDP-om i SBB-om BiH podelili mandate po principu 50-50 odsto", rekao je Dodik.
On je istakao da, pre svega, treba održati jedinstvo srpskih političkih partija u Srebrenici. Dodik je ponovio da su izbori u Srebrenici provedeni spekulativno, uz pomoć značajnog dela međunarodnog faktora, koji je manipulisao zakonskom mogućnošću u vezi sa registracijom birača, za koju je i sama Evropska komisija rekla da pravi veliki problem u BiH.
"Na taj način možete da "kružite" i da se shodno potrebama izbornog procesa danas prijavljujete u Srebrenici, sutra u Mostaru, prekosutra ne znam gde, i u tom pogledu manipulišete zakonski otvorenom mogućnošću da to činite", naveo je Dodik.
On je dodao da su nefer izbori u Srebrenici vođeni pod patronatom, ne samo federalnih političkih partija, nego i jednog kruga međunarodne zajednice i ambasadora, koji su tamo često dolazili i davali podršku takvom procesu iako su znali da se ljudi u Srebrenici ne prijavljuju da bi tamo živeli, nego da bi glasali i otišli.
Komentarišući podršku lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije planu za formiranje koalicije civilnog društva "1. mart", Dodik je rekao da "mogu da podržavaju šta hoće", a da će Srpska promeniti zakon o prebivalištu, koji će uskoro doći u parlamentarnu proceduru.
"Izmene i dopune zakona o tome uskoro će doći u parlamentarnu proceduru i mislim da će se tada videti ko zaista želi da uvede evropske standarde, a ko želi da se bavi spekulacijama u tom pogledu", dodao je Dodik.
Lider SDP-a Zlatko Lagumdžija je ranije na sastanku sa aktivistima inicijative "Glasaću za Srebrenicu" podržao plan za formiranje koalicije civilnog društva "1. mart", odnosno kampanje za registraciju interno raseljenih, izbeglica, prognanika i povratnika za opšte izbore u Republici Srpskoj 2014. godine. Vesti
|
|
|
|
|
|
|
Passion
|
|
rang
Pridružio se: 19 Sep 2012, 21:59
Postovi: 4951
|
Sanader je Mesića zvao "baštenski patuljak"?!
Ispovesti nekadašnjeg ambasadora Srbije u Zagrebu drmaju Hrvatsku. Naime, Radivoj Cvetićanin, je u svom dnevniku života u Zagrebu "Zagreb indoors", iz prve ruke opisao odnose između Hrvatske i Srbije, hrvatsku političku scenu i detalje srpskog političkog života.
Nekadašnji ambasador Srbije u Zagrebu, Radivoj Cvetićanin u "Zagreb indoors" opisao je odnose između Hrvatske i Srbije, hrvatsku i srpsku političku scenu
Cvetićanin je novinar, suvlasnik i bivši urednik Danasa, pa odatle možda i želja da se objavi ono što je trebalo da ostane tajno, barem još neko vreme. Ali, mnogi od ljudi koji su u knjizi spomenuti još su ne samo tu, već i na istim dužnostima. Opisati svog naslednika na mestu ambasadora, da je, osim što je bio deset godina u Miloševićevoj službi, "u crnome odelu, kao da dolazi na sahranu", "ilegalno" u Zagrebu tražio novu rezidenciju - a po pravilima službe to ne bi smeo da učini dok je odlazeći diplomata još u zemlji - opisao je “stilom kao odsustvom svakog stila”, što verovatno nije prijatno.
Položaj sadašnjeg ambasadora Srbije u Zagrebu takođe je ovom knjigom nepotrebno otežan.
Radivoj Cvetićanin piše da je bivši slovenski ambasador u Zagrebu ministarku Kolindu Grabar-Kitarović zvao "Barbikom", a da su je u kabinetu Predsednika ponekad nazivali "guskom". Petar Selem, nekadašnji zastupnik HDZ-a, inače veoma blizak Sanaderu, dok je on još na vlasti, zvao ga je "Kim Ili Sung iz Dugobaba".
"Gnjavator": Vojislav Koštunica
Mesića je Sanader zvao "baštenski patuljak". Gorana Milića Cvetićanin spominje kao "antipatičnog optanta", Slavena Leticu zove "majmunom". Miljenko Jergović je "posljednji balkanski idealista", Jakov Sedlar "pronosirani desničar". Bivši srpski premijer Vojislav Koštunica je "gnjavator", a za njegovog naslednika Cvetkovića pita se "zar nije imao ništa drugo da radi u životu", pa je morao da postane predsednik vlade?
"Mnogo je toga za njega - Jandrokovića - špansko selo", mislili su drugi od Cvetićaninovih sagovornika. Pretpostavljao je da je iza svega Vladimir Šeks, jedna od najnegativnijih figura hrvatske političke scene. Šeksovo svedočenje na suđenju Glavašu opisao je kao "odvratno pristrano". Kada su se na kraju Mesićevog mandata našli na istoj crti, podsetio je da su se nekada zajedno "valjali u blatu", a da je predsednik trebalo odmah da stane, čim je video da govori kao i Vladimir Šeks. Konačno, hrvatski desničari i površni Mesićevi kritičari biće verojatno iznenađeni koliko je "meštar akcije", Mesić, izazivao Beograd i koliko su njegovi potezi bili često iritantni za Srbiju.
Direktor RTS-a Aleksandar Tijanić, spomenut na više mesta, je "pokvaren". Tončicu Čeljusku, novinarku HTV-a na jednom prijemu doživio je "lepom", ali sa "stubastim nogama". Davor Butković napisao je "najgore tekstove o Srbiji", tajkun Ivica Todorić je "Hrvat, ali ne zadrt".
Kada je u finalu Zagreb indoorsa 2009. izgubio srpski teniser Troicki, napisao je da ima "srce zeca".
Otac mu je ipak dobrodušan, nasmejan; očevi Marija Ančića i Novaka Đokovića su "dendiji", dok su sinovi "gladijatori", zapisao je nečiji komentar. Za pulskoga gradonačelnika Borisa Miletića bivši srpski ambasador govori kako je uoči izbora pozitivan preko svake mere, a "zapušene mu nozdrve, dok govori diše uglavnom na usta".
Bivšeg hrvatskog ministra spoljnih poslova Gordana Jandrokovića, za čije oči govori kako se uvek smeju, kaže da je "nepouzdan", da je vodio politiku "desno, desnije, demode", koju, veruje "ipak nije njegova glava" smišljala. Vesti
|
|
|
|
|
|
|
Passion
|
|
rang
Pridružio se: 19 Sep 2012, 21:59
Postovi: 4951
|
Hrvati i Srbi ispituju danske Unproforce
Srpski i hrvatski tužiociza ratne zločine, Vladimir Vukčević i Mladen Bajić, učestvovaće danas u Kopenhagenu u ispitivanju još dva bivša danska vojnika
Tužioci s Balkana ispitivaće pripadnike Danskog bataljona Unprofora, koji su prisustvovali ubistvu hendikepiranih srpskih civila u Dvoru na Uni, tokom rata u Hrvatskoj 1995. godine.
Vukčević i Bajić potom će održati radni sastanak da bi razmotrili dosadašnji rad na predmetima ratnih zločina i razgovarali o daljoj saradnji i njenom unapređenju, saopšteno je na sajtu srpskog Tužilaštva za ratne zločine.
Saslušanjem u Gradskom sudu u Kopenhagenu biće nastavljeno ispitivanje svedoka zločina u Dvoru na Uni, nakon što su u januaru ove godine Vukčević i Bajić u Kopenhagenu prisustvovali i učestvovali u ispitivanju četiri pripadnika Danskog bataljona.
Pripadnici Danskog bataljona su 8. avgusta 1995. godine boravili u kampu u Dvoru na Uni u vreme kada su nepoznati počinioci u vojnim uniformama u prostorijama škole i ispred nje ubili dvanaest civila, većinom mentalno ili telesno hendikepiranih lica.
"Nakon ispitivanja ovih svedoka, s ciljem prikupljanja dokaza, nastavljena su istraživanja i ispitivanja svedoka ovog zločina na teritoriji Srbije i Hrvatske", navodi se u saopštenju.
Direktor Dokumentaciono-informacionog centra Veritas Savo Štrbac rekao je ranije Srni da je ovaj zločin, prema saznanjima ove nevladine organizacije, počinila jedna hrvatska jedinica prilikom čišćenja terena.
On je naveo da srpska strana ima dokaze da su Dvor na Uni već 7. avgusta uveče držali pripadnici hrvatske vojske, te demantovao hrvatske spekulacije da su likvidaciju hendikepiranih Srba u Dvoru na Uni 8. avgusta 1995. godine počinili pripadnici Srpske Vojske Krajine ili srpske paravojske.
Prema istraživanjima Veritasa, u toku operacije Oluja hendikepirani srpski civili prebačeni su iz staračkog doma u Petrinji i smešteni u školu u Dvoru na Uni, na samo nekoliko metara od kampa sa 200 danskih vojnika Unprofora, koji nisu sprečili ubistvo, jer su imali naređenje da se ne mešaju.
Zločin u Dvoru na Uni javnosti je poznat još od 19. decembra 1996. godine, kada su holandski istoričari Jan Balast i Jan Blau u listu "Het parol" (Het Parool) obelodanili da su hrvatski vojnici 7. avgusta 1995. poubijali više od 200 srpskih izbeglica.
Oni su naveli i iskaze svedoka, koje su potvrdili i visoki funkcioneri UN sa terena, da su tela poubijanih videli u parku Dvora na Uni i da su "Danci kasnije pronašli četiri ubijena invalida u školi na Dvoru".
Holanđani su još 1996. godine pisali kako su hrvatski vojnici masakrirali Srbe u Dvoru na Uni.
Danski novinar Kasper Vedsmand objavio je svjedočenje danskih vojnika prema kome je 12 vojnika, u uniformama bez oznaka, ručnim granatama i automatskim puškama hladnokrvno pobilo nemoćne ljude, među kojima i one u invalidskim kolicima i amputirane noge.
(Srna, foto arhiva US Army)
|
|
|
|
|
|
|
Passion
|
|
rang
Pridružio se: 19 Sep 2012, 21:59
Postovi: 4951
|
Josipović: Zabrinjavajući rezultati popisa stanovništva u Hrvatskoj
Predsednik Hrvatske Ivo Josipović izjavio je posle objavljivanja podataka iz popisa stanovništva da ga zabrinjava to što su stanovnici Hrvatske sve stariji i sve ih je manje.
- Činjenica da nas je sve manje i da smo sve stariji pokazatelj je negativnih demografskih trendova o kojima se govorilo, što je jedno od najozbiljnijih političkih, privrednih i kulturoloških pitanja s kojima se suočava Hrvatska - naglasio je Josipović.
On je upozorio da nije samo reč o smanjenju broja stanovnika, već o padu radnog kapaciteta države.
- Starenjem stanovništva se otvaraju i pitanja penzionog i zdravstvenog sistema i pitanje budućnosti stanovništva u Hrvatskoj - ocenio je Josipović u emisiji Hrvatskog radija "S predsednikom uz kafu".
Zanimljiv je, kako je istakao, podatak prema kojem je katolika oko 90 odsto, a agnostika, kojima i sam pripada, tek oko 0,76 odsto.
- Činjenica da je Hrvatska izabrala predsednika iz tako male grupacije suprotstavlja se onoj tezi o netolerantnosti u našem narodu - zaključio je Josipović.
Blic
|
|
|
|
|
|
|
Truth and Pain
|
|
rang
Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946
|
Udvostručen broj Jugoslovena u Hrvatskoj U Hrvatskoj se na popisu stanovništva 331 građanin izjasnio kao Jugosloven, što je gotovo dvostruko više u odnosu na popis iz 2001. godine.  Pre deset godina svega 176 građana se izasnilo kao Jugosloven.
Najviše stanovnika se izjašnjavaju kao Hrvati - 90,42 odsto.
Stanovnici su se izjašnjavali i kao Hercegovci (75 osoba), Goranci (428 osoba), Istrani (25.491 osoba), Dalmatinci (705 osoba), Primorci (50 osoba).
Među ostale "regionalne pripadnosti" upisane su 572 osobe.
Kao religiju 54 osobe su navele "Hajduk".
U Hrvatskoj živi 186.633 Srba, što je za oko 15.000 manje u odnosu na popis proveden 2001. godine, objavio je Državni zavod za statistiku. Mondo
|
|
|
|
|
|
|
Truth and Pain
|
|
rang
Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946
|
Kutina: Autobus sa studentima sleteo s puta, 36 povređenihAutobus sa studentima iz Bosne i Hercegovine sleteo je s autoputa Zagreb - Beograd kod Kutine, pri čemu je povređeno 36 lica, od kojih dva teže ZAGREB - Autobus sa studentima iz Bosne i Hercegovine sleteo je s autoputa Zagreb - Beograd kod Kutine, pri čemu je povređeno 36 lica, od kojih dva teže.
Povređeni su prevezeni u obližnje bolnice u Sisku i Novoj Gradiški i nisu u životnoj opasnosti, a kako izveštavaju lokalni mediji, policija ispuituje okolnosti nesreće. Vecernje Novosti
|
|
|
|
|
|
|
|
| Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 12 gostiju |
|
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|
