Ovu pjesmu moja mama voli....kada je pitam zasto, kaze pa ti si se rodila te sedamdeset i neke hehe...i nasmije joj se desni brk.
Doduse ona ne krije da joj je Miroslav Ilici bio ''tiha patnja'' ... nedosanjani san
... kao i vecini zena te generacije.Kada bi se njen kolektiv u to vrijeme skupio i slavio 8.mart, ova pjesma je u neka doba bila nezaobilazna uz case u zraku, sneni pogled zena ( citaj pijani), i osmijeh od uha do uha.
I dan danas se smijemo na te price, ali ona kaze da su sve zene u to vrijeme bile lude za Miroslavom Ilicem...ja sam tog covjeka zvala na kavu kod nas kuci sa svojih 6 godina uz rijeci ''moja mama je luda za vama'' hahah...na st aje on odgovorio, reci mami da ja sada nemam vremena ali drugi put sigurno. Tu noc je sav njen kolektiv bio na njegovom koncertu..i bile su najludje, a mene je bilo stid jer sam mislila da ce me on vidjeti i reci jel ti to ta mama hahah.
Uspomene...uspomene....
a ovu pjesmu ja posvjecujem mami....fali mi.
![[pardon.gif]](./images/smilies/pardon.gif "[pardon.gif]")