Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 19 Mar 2024, 13:53


Autoru Poruka
neno
Post  Tema posta: Najveći problem Srpskog naroda!?  |  Poslato: 01 Jun 2017, 00:03
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 10 Feb 2017, 19:00
Postovi: 771

OffLine
Pročitajte tekst koji će vas naterati da se OZBILJNO ZAMISLITE!

Slika


Do danas se turski narod brojčano uvećao za 400 odsto, albanski za 700 odsto, rumunski za 45 odsto, bugarski za 38 odsto, grčki za 35 odsto; a jedini narod koji se ne uvećava nego umire, jeste upravo srpski narod!

Bela kuga odavno već glasno kuca na naša vrata. Snažnim depopulacionim procesom zahvaćen je narod u centralnoj Srbiji i Vojvodini, hrleći ka pravoj demografskoj katastrofi.
To direktno potvrđuju rezultati najnovijih empirijskih istraživanja i ozbiljni naučni uvidi u oblasti srpske populacione politike, obelodanjujući da je Srbija prva zemlja na Balkanu po stopi mortaliteta, a poslednja po stopi nataliteta.
Takođe, Srbija po broju živorođene dece zauzima danas poslednje mesto u čitavoj Evropi.

Prema rečima našeg priznatog demografa mr Biljane Spasić, ako se kao polazište u analizi uzmu podaci nemačkog geografa Alojza Fišera fon Egera o brojnosti balkanskih naroda na početku dvadesetog veka, dolazi se do pouzdanog zaključka da se do danas turski narod brojčano uvećao za 400 odsto, albanski za 700 odsto, rumunski za 45 odsto, bugarski za 38 odsto, grčki za 35 odsto; a jedini narod koji se ne uvećava nego umire, jeste upravo srpski narod.

U prilog tome govori i najnoviji statistički podatak da na svaki brak u Srbiji dolazi 0,88 posto dece, što zapravo znači da Srbi umiru. A ako se sa ovakvom „dinamikom rađanja” i ubuduće nastavi, već 2010. godine u centralnoj Srbiji biće 2.100.000 stanovnika, Vojvodini 800.000, dok bi na Kosovu i Metohiji taj broj prema sadašnjem populacionom trendu bio čak 4,4 miliona.
Drugim rečima, Srbi će veoma brzo postati u „svojoj državi” nacionalna manjina! Shodno tome, pokazuju se sasvim realnim i najpesimističnije prognoze demografskih eksperata da će – ukoliko se nešto bitnije ne promeni u populacionoj politici – Srbi za 500 godina i biološki izumreti.

DEMOGRAFSKA POŠAST
U kojoj meri bela kuga pravi demografsku pošast u Srbiji, najvernije svedoči srpsko selo – naime, jezikom statistike može se reći da od 100 odsto sela, već ne postoji 72 odsto; ili, da su u više od dve trećine sela ognjišta ugašena.
Recimo, u istočnoj Srbiji ima sela u kojima se već decenijama nije zaljuljala kolevka, niti začuo plač bebe (mr Biljana Spasić, Zašto Srbi nestaju – prazne srpske kolevke). U albanskim selima, međutim, preovlađujući problem jeste kako da se zbog visoke stope nataliteta „prošire” učionice i unaprede uslovi školovanja.

To znači da u demografskom smislu Srbiju karakterišu dijametralno suprotni trendovi – dok se u centralnoj Srbiji i Vojvodini poslednjih godina beleži značajan mortalitet, na Kosovu i Metohiji se tokom zadnjih 80 godina zbiva istinski „bebi-bum” .
Kosovo i Metohija, i inače, predstavlja područje na kome se u toku poslednjih osam decenija „registruje” najviša stopa nataliteta u svetu. Kako je jedna od neizbežnih posledica bele kuge starenje nacije, nije ni čudno što na Kosovu i Metohiji mladi do 19 godina učestvuju u ukupnoj starosnoj strukturi sa 54 odsto, a stari od 60 godina sa svega 6,9 odsto.

To u stvari znači da je danas svaki drugi Albanac mlađi od 19 godina. S druge, pak, strane tek svaki četvrti Srbin mlađi je od 19 godina. I Vojvodina sa prosekom starosti od 37 godina, prekoračila je prag od 30 godina koji se smatra početkom starenja nacije.

Razumljivo, ovo ima višestruko značajne i potpuno nesagledive posledice po život i budućnost naroda, s obzirom da početak kraja jedne nacije počinje upravo onda kada stanovništvo iznad 65 godina bude dva i po puta brojnije od ostalog stanovništva.
Što se tiče Srba, sve to samo još dodatno otežava činjenica da je Srbija u prošlom stoleću izgubila u ratovima više od 4 miliona ljudskih života; čedomorstvom su od Drugog svetskog rata do danas „ubijene tri Srbije”; samo u toku 1999. godine u Srbiji se ubilo 1579 ljudi; a u svetu živi više od trećine Srba, ili oko četiri miliona.

U periodu od 1991. do 1996. godine zemlju je napustilo 298 doktora nauka, 214 magistara i više od 30.000 stručnjaka iz raznih oblasti.


POPULACIONI ĆORSOKAK
Postavlja se pitanje šta je u osnovi jednog ovako pogubnog populacionog procesa u nas? Čime se, onda, može valjano objasniti ovakav demografski fenomen? Zbog čega smo dospeli u populacioni ćorsokak? Treba li valjane razloge tražiti isključivo u domenu ekonomskog?
Iako se ne može poreći značaj ekonomskog faktora, mislimo da nizak životni standard i siromaštvo ne predstavljaju ovde presudan razlog. Naprotiv, neporecivo je da najviša stopa nataliteta karakteriše upravo nerazvijena i čak siromašna područja, što na svojevrstan način potvrđuje i spomenuti „kosovsko- metohijski” sindrom.

Da se problem bele kuge ne rešava samo poboljšanjem životnog standarda, potvrđuje i iskustvo populacione politike u razvijenim zemljama. Tako, recimo, čak i u jednoj Švedskoj, u kojoj se provodi čitav niz socijalnih mera kojima se kontinuirano podstiče rađanje dece od rođenja pa do koledža, ovakva progresivna socijalna politika se ipak pokazuje nedovoljno „efikasnom”, te nipošto samodovoljnom. Sve to daje nam za pravo da zaključimo da su potrebni mnogo ozbiljniji i suštinskiji zahvati kako bi roditeljstvo, a naročito materinstvo, iznova stekli značajno mesto na lestvici prihvaćenih društvenih i životnih vrednosti.

To je preko potrebno učiniti upravo u Srbiji, s obzirom na tragičnu situaciju u kojoj se ona nalazi u poslednje dve decenije „oslikanu”: građanskim ratom, izbeglištvom, migracijama, siromaštvom, kriminalom, korupcijom, cvetanjem prave društvene patologije, krahom društvenih vrednosti, sunovratom morala, odsustvom ma kakvih etičkih i estetskih putokaza i orijentira, nepostojanjem društvenog konsenzusa, nacionalne kohezije i socijalne solidarnosti, gubitkom lične i nacionalne sigurnosti i perspektive, strahom od budućnosti, razaranjem tradicionalnog identiteta i pokušajem uspostavljanja novog, zasnovanog na čisto materijalističkom pogledu na svet, potrošačkom i obezduhovljenom mentalitetu, formiranjem čoveka oslobođenog od „konzervativne” vezanosti za porodicu i naciju, odanog prvenstveno konzumiranju potrošačkih dobara, hedonizmu i lagodnom životu, ravnodušnom prema svojoj duhovnosti i ishodištu života na zemlji, dakle čoveka u obličju robe koja se legitimno nudi na „tržištu ljudi” i ima svoju „upotrebnu vrednost”…

Da li ćemo preterati ako, sasvim ujednostavljeno i uopšteno, zaključimo da se jedan nemali deo srpskog naroda danas ubrzano primiče onoj granici, onoj tački, čijim prelaženjem svi ideali, vrhunske vrednosti i ciljevi, postaju ne samo bljutavo besmisleni i bezvredni (s obzirom na prostu računicu da se odanost ne može brzo naplatiti, dok zahteva celo čovekovo biće i previše vremena), već su i podvrgnuti podsmehu kao nesumnjivi znak gubitničkog mentaliteta, anahronog i pregaženog pogleda na svet koji vodi na istorijsku stranputicu?

Drugim rečima, ugoditi sebi, baviti se isključivo vlastitim potrebama, postaje sve više cilj samog života, a sve drugo izlazi iz „realnog vidokruga” prosečnog Srbina danas. Pa, stoga, za takvog jednog čoveka rađanje i podizanje dece postaje sve više žrtva na koju je sve manje spreman. Ako je zaista tako, onda je sigurno da se Srbi moraju konačno trgnuti danas iz ovakve sablazni i samoobmane, obnavljajući u sebi zapretano istorijsko sećanje da čovek ne živi samo sebe radi, već i radi svog potomstva, porodice, naroda i zajednice…
U svakom slučaju, sve ovo svakako je pogubno delovalo na klasičnu patrijarhalnu porodicu koja zapada u stanje duboke krize, gubeći svoje dotadašnje mesto i ulogu u društvu, utemeljenu na tradicionalnom identitetu osnovne ćelije i nukleusa društvene strukture. Takva porodica postaje sve manje privlačno mesto za život i sve manje poželjno utočište za svoje članove, opterećena sebičnošću roditelja i dece, egocentrizmom, otuđenošću, nasiljem, borbom za prevlast i premoć, sve češćim i brutalnijim sukobima roditelja i dece oko shvatanja prava na individualnost i slobodu. Toplinu doma u kome se nekad razvijala bliskost i podrška više generacija, zamenjuje sada obezličen i hladan porodični prostor iz koga većina želi što pre da pobegne.

Istine radi, treba odmah reći da je ovakvo transformisanje klasične porodice odpočelo još u razdoblju jugoslovenskog socijalizma, u kome se promoviše kao noseća ideja podruštvljavanja porodice, odnosno njenog utapanja u društvo, što u krajnjoj instanci dovodi do ograničavanja „prava” porodice na socijalizaciju potomstva, do koga je došlo, između ostalog, i smeštanjem dece u predškolske ustanove, ali i otvorenim proglašavanjem najvećeg broja delatnosti tradicionalno vezanih za porodičnu grupu izlišnim (Društvena politika prema porodici, A.

Pavićević, rezultati istraživanja braka, porodice i polnog morala u Srbiji u drugoj polovini 20. veka, „Glasnik” Etnografskog instituta SANU). Naravno, ovakva težnja za promenom osnova unutarporodične organizacije značila je „oslobađanje” porodice od funkcije posrednika na relaciji pojedinac-porodica-društvo, što je trebalo da otvori veći spektar mogućnosti za slobodan izbor, samorealizaciju i emancipaciju članova porodice u spoljnjem svetu. U suštini, međutim, ovo je otvaralo put direktnijem uticaju društva (države) na pojedinca. A opšte i realno povećanje pojedinačnih „sloboda” imalo je često i drugo lice, ispoljeno u činjenici suštinske ostavljenosti i otuđenosti pojedinca.
Možda je to i jedan od mogućih odgovora na pitanje zbog čega se porodica uopšte našla na „listi” institucija koje je trebalo promeniti, čega ju je trebalo osloboditi? Činjenica je da se, pored ostalog, na taj način u stvari radilo i na ukidanju moralnog autoriteta oca, čije nestajanje je po prirodi stvari vodilo nestajanju autoriteta tradicionalnih moralnih normi.

Interesantno je, međutim, da drugi narodi u Srbiji – živeći u istovetnim ekonomskim, pravnim, političkim i društvenim uslovima – ipak, danas uvećavaju svoje brojno stanje. Na pitanje kako sprečiti užasnu sudbinu koja će Srbe zadesiti, prof dr Marko Mladenović, predsednik Udruženja građana „Opstanak” (za borbu protiv „bele kuge” i za biološki opstanak srpskog naroda), odgovara:
–Najvažniji zadatak Srbije, važniji od ekonomskih, političkih i od svih drugih pitanja, jeste populaciona politika koja je, mada vezana sa svim drugim pitanjima, ipak iznad svih njih po značaju za budućnost naroda.
S tim u vezi, – smatra Mladenović, – jednu od najznačajnijih funkcija države predstavlja briga o biološkom obnavljanju stanovništva, tačnije, briga o takozvanoj humanoj reprodukciji
.


dr Gordana Živković, sociolog (Objavljeno u časopisu „Dveri srpske“, br. 44/2009)


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Najveći problem Srpskog naroda!?  |  Poslato: 01 Jun 2017, 23:33
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Da li je u Srbiji epidemija Dunning-Krugerovog efekta?




Pišem ti ovo ne iz straha da je glupost prevladala, jer jeste, već iz straha da postaje obavezna. Pišem dok je još uvek dozvoljeno da se napiše nešto negativno o gluposti jer čini mi se uskoro će to biti kažnjivo.

U Pitsburgu, 1995. godine čovek star 44 godina po imenu McArthur Wheeler je odlučio da opljačka banku. Smatrao je da ima superiorni intelekt i da je našao način kako da bude nevidljiv. Namazao je lice limunovim sokom znajući da je nekada limunov sok korišćen kao nevidljivo mastilo (kada se na papiru piše limunovim sokom i papir se osuši na njemu se ne vidi nikakav tekst ali kada se papir zagreje tekst se pojavi, korišćeno je nekada za tajne poruke). Smatrao je da se njegovo lice neće videti na sigurnosnim kamerama. Rešio je da proveri ali jednostavno nije imao sreće, polaroid kamera koju je koristio nije bila ispravna i slika se nije pojavila što je protumačio kao nevidljivost. Toga dana je opljačkao dve banke a kako su sigurnosne kamere snimile sve uhapšen je istog dana.

Zvuči ti smešno dok to čitaš ali je daleko od toga. Svakoga dana ih je sve više, totalna nekritičnost zasnovana na potpunom neznanju. Nije to ništa novo, još je Sokrat pričao o tome a 2000 godine Dunning i Kruger su dobili Nobelovu nagradu. Osobe koje su nesvesne svog neznanja su najuverenije u svoje znanje dok je suprotni - Imposter efekat da osobe koje najviše znaju i najviše shvataju koliko puno stvari ne znaju i zato su nesigurne.
Jedna od oblasti o kojoj ljudi bez ikakvog znanja vole da raspravljaju je medicina i uvereni su kako imaju više znanja od svih lekara. To već poprima razmere epidemije. Da bih došao do ovoga što sam sada završio sam medicinsku školu, medicinski fakultet, obavezni lekarski staž, specijalizaciju, pročitao čitavu biblioteku medicinskih knjiga, neke napisao, svakoga dana čitav nove radove i istraživanja, radim u struci već 25 godina pri čemu sam pregledao skoro 200.000 pacijenata i onda doživim da jedna kozmetičarka i jedna poslastičarka smatraju da nisam kvalifikovan da raspravljam o medicini jer su one mnogo upućenije od mene. Znanje su pokupile u blogovima o zaverama i zdravoj hrani ili putem facebooka. Ne radi se o meni lično, da sumnjaju u moje znanje ne bi bilo strašno, tvrde da skoro nijedan lekar ne zna ništa sem onih nekoliko u svetu koji imaju isto mišljenje. Smatraju se pozvanim da raspravljaju o medicinskim radovima a ne razumeju ni jednu reč.

Dunning i Kruger već odavno to ne nazivaju efektom već bolešću. Znaš li koje su razmere toga? Nećeš verovati, 28% ljudi pati od toga ali kada je reč o medicini to se kreće na neverovatnih 68%. Zamisli to, dve trećine ljudi smatra da zna bolje medicinu od onih kojima je to posao. Zato zdravlje umesto da se poboljšava počinje da opada i ja sam užasnut time. Izjave tipa - vi sa fakultetom ste mnogo glupi ili jedna druga koju sam sada čuo - vi doktori zamišljate da ste bogovi pa sve znate. Imamo mi internet, sve piše. Smešno je, znaš, to je istina, sve piše ali nije dovoljno znati slova, treba znati i jezik. Ono što nije smešno je što to može da dobije takve razmere da efekti budu zastrašujući. Prosto je strašno koliko neznanje može da daje snagu i polet i koliko može da zamagli činjenice. Argument da je recimo H1N1 samo u jednoj epidemiji pobio 600 miliona do jedne milijarde ljudi je ništavan u odnosu na to da je neko imao problema sa spavanjem nakon vakcine. Nije to jedino, mnogo je toga. Država, ne samo naša, je dozvolila da se reklamiraju gluposti vođena logikom da lekovi ne smeju da se reklamiraju ali gluposti smeju i da je svako dovoljno pametan da sam odluči. E pa nije. Glupost je prevladala.

Anegdota koja mi nije više ni malo smešna. Amerika, avion, čuje se glas stjuardese - ima li lekara u avionu? Diže se jedna ruka, stjuardesa odlazi do te ruke i vodi lekara do žene koja je u nesvesti. On traži svoju lekarsku torbu i iz nje vadi neka ulja i slične tečnosti. Maje bočicama oko ženine glave i kako se ništa ne dešava konstatuje, stručno, da ženi nema pomoći. Srećom tu je i domar iz neke bolnice, nema puno znanja ali je makar gledao šta se radi u takvim situacijama, pita da li može da pomogne a "lekar" ponavlja da nema pomoći. Domaru je čudno, stavlja ženu na bok, meri joj puls, umiva je vodom i nakon nekog vremena žena se prosvešćuje. Lekar je u stvari homeopata, bez dana iskustva u medicini ali čovek smatra da zna više od lekara. On živi u ubeđenju da leči ljude. Zamisli to, čovek prodaje običnu vodu kao lek, jer homeopatski lekovi su obična voda, i zamišlja da to leči i da su pravi lekari budale i trovači.

Bojim se kada uskoro dođe vreme da ćemo kao lekari biti u ilegali a neznalice će biti bogovi, kada će ljudi tajno odlaziti kod doktora a zvanična medicina će biti homeopatija, antivakcinacija, nazovi zdrava hrana i ostale prevare.

Prava poplava antinauke i svi se smatraju pozvanim da daju svoje "stručno" mišljenje. Čitam raspravu o darvinizmu, odnosno teoriji evolucije, ne mislim da osporavam stavove onih koji su protiv toga već onih drugih koji smatraju da imaju dovoljno znanja da raspravljaju o tome. Dakle komentar, jedan od najčešćih - Ako je čovek nastao od majmuna zašto i sada od majmuna ne nastaju ljudi? - ne pokazuje da ga je onaj ko ga je uputio vispren i pametan već da nema apsolutno nikakva saznanja o nauci a časove biologije u osnovnoj školi je prespavao.
Znaš li koliko je takvih?
Valjda misle da je to duhovito. Drugi komentar, "Taj Darvin treba da ide u penziju i prepusti nauku modernim teorijama". Šta reći na to? Da mu objasnim da je to najmodernija teorija - umoran sam od gluposti. Meni omiljeni komentar je: "Dovoljno je reći da je to samo teorija i tačka". Toliki stepen gluposti me uvek iznervira. Teorija kao reč u slengu može da govori o pretpostavkama ali to je samo pogrešna upotreba reči. Teorija u nauci označava dobro objašnjen proces zašto se nešto u prirodi dešava, potkrepljen brojnim dokazima. Naučni Zakoni su šta će se desiti ako se nešto uradi. Naučne hipoteze su pretpostavke. I zadnji ali ne i poslednji komentar: "Kako neko može da me ubedi da je život nastao ukrštanjem molekula, to je matematički nemoguće". Prvo evolucija ne objašnjava nastanak života već kako se život menja tamo gde već postoji. Drugo, za Loto postoji 13 miliona kombinacija pa za tih 5 minuta neka bude izvučena, zašto bi bio problem da se to desi za 5 milijardi godina?

Znam da misliš kako će neko reći da je ovo elitistički tekst ali nije. Ja poštujem svako zanimanje, taksista kada me vozi ne mešam mu se u posao, ne umem da spremim meso kao mesar niti obrok kao kuvar, ne umem da sredim karoseriju kao limar niti motor kao mehaničar, niti ću ikada dati injekciju bolje nego neka sestra i nikome se ne mešam.

Pitaš zašto onda ljudi veruju prevarantima? Laž je zanimljiva, zabavna, mnogo je lakše čitati senzacionalističke tekstove nego suvoparne naučne. Iza nekog bloga leži 10 minuta istraživanja dok iza naučnih radova koje taj blog ismejava ili optužuje leže i godine rada, upornost, obično nekoliko velikih umova. Naslovi tih istraživanja su neshvatljivi svima koji nisu usko u struci a naslovi blogova privlače. Zato glupost prosperira, malo lake zabave, hleba i igara.

Mnogo je krivice i u mejnstrim kulturi, uvek se pametni prikazuju kao debili. Ako neko ima ogroman um po definiciji je ružan, loše građen, neprilagođen, nesposoban da sebi veže pertle. Stereotip koji služi da se ugodi ostalima. Kako onda verovati osobi koja ne ume ni pertle da veže? Jedino nikako da objasne kako to da je osoba koja nije zainteresovana ni odeću da kupi u duši korumpirana i lažira istraživanja za račun farmakomafije. Ne kažem da nema nepoštenih ali i na pijaci postoji neko ko zakida i na kasi, neko ko voli da podvali, to nisu pravila već izuzeci.
Komentarisao sam jedan poljubac, napisao kako postoje razni, da se ljube deca, da se ljube prijatelji, da se čak i mrtvac ljubi pred zatvaranje sanduka. Komentarisao sam kako poljubac ne sme i nije simbol seksualnog. Čak i takav komentar je neko našao da vređa i omalovažava uz puno ličnog vređanja iako me ne poznaje, ne zna ništa o meni, niti će me ikada upoznati. Moram ovde dodati deo Valerijinog pisma ikome (ko razume o čemu se radi on stvarno razume):

"Ja sam im samo rekla istinu. Zar je to tako sebično? Naš integritet se jeftino prodaje ali to je sve što imamo. Naš poslednji inč ali unutar tog inča - mi smo slobodni...Svaki inč mene će nestati. Svaki inč. Sem jednog. Mali je i lomljiv i to je jedina stvar na svetu koju vredi imati. Nikada ga ne smemo izgubiti ili dati. Ne smemo im dozvoliti da nam ga oduzmu. Nadam se da ćeš, ko god da si, pobeći iz ovog mesta. Nadam se da se svet okreće i da će stvari biti bolje. Ali najviše od svega nadam se da razumeš šta mislim kada ti kažem da iako te ne poznajem, iako te nikada nisam upoznala, smejala se sa tobom, plakala sa tobom ili te poljubila, volim te. Svim svojim srcem. Volim te." Nekoj budali je verujem i ovo seksualno i sigurno bi joj svašta rekao.

Ja sam se uzdržao da ne komentarišem i svađam se sa nekim ko smatra da je toliko pametan i vredan da ima prava da svima soli pamet ismejavajući odsustvo mržnje, želeći da svojom mržnjom zagadi i mene. Povlačim liniju između mene i takvih, dalje nećete moći. Više neću komentarisati glupost, neću komentarisati ni ono što je dobro, od mene nećete dobiti ni slovo. To je moj poslednji inč, poslednja odbrana pred naletom bolesti i ludila.

Zato, pišem ti i molim te da mi daš odgovor na ultimativno pitanje (odgovor nije 42):
- Šta će se desiti kada glupost postane obavezna?




Dr Aleksandar Ivković


Vrh
Damjan
Post  Tema posta: Re: Najveći problem Srpskog naroda!?  |  Poslato: 13 Jun 2017, 13:20
Korisnikov avatar

Pridružio se: 23 Feb 2017, 13:33
Postovi: 66

OffLine
U Srbiji godišnje čak 120.000 abortusa

U Srbiji se godišnje uradi oko dvadeset četiri hiljade abortusa, pokazuju zvanični podaci Instituta za javno zdravlje Srbije. Međutim, realna slika je malo drugačija i procena ginekologa jeste da na ovim prostorima godišnje između 100 i 120.000 žena prekine trudnoću.


GROZNA ISTINA: Pogledajte šta se sve dešava s bebom tokom abortusa



Na ovaj korak najčešće se opredeljuju žene koje imaju između 25 i 34 godine, koje su već u braku i imaju decu. Abortus je, iako ozbiljan hirurški zahvat koji može dovesti do zdravstvenih komplikacija kod pacijentkinja, i dalje najčešće kontraceptivno sredstvo u Srbiji. Statistika Svetske zdravstvene organizacije (SZO) pokazuje da su prema broju abortusa na prvom mestu Rusija i zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, slede Mađarska, Bugarska i Rumunija, dok Srbija zauzima dvanaesto mesto.
Prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije, u našoj zemlji se godišnje uradi oko 24.000 abortusa, dok je ovaj broj u glavnom gradu oko 9.000 na godišnjem nivou. Svaka 12. žena u Srbiji izlaže se neželjenoj trudnoći, a abortusi su najčešći u braku.
Povodom Svetskog dana kontracepcije, organizovana je video- konferencija gde su tinejdžeri širom sveta po prvi put s vršnjacima i lekarima podelili svoja iskustva, ali i sve nedoumice o savremenoj kontracepciji. Ovom prilikom predstavljeno je globalno istraživanje stavova mladih o sigurnom seksu i kontracepciji, ali i istraživanje koje je Udruženje za reproduktivno zdravlje sprovelo u Srbiji.
- Rezultati istraživanja u Srbiji pokazuju da se više od polovine mladih izjasnilo da nema dovoljno informacija o savremenoj kontracepciji, iako je preko 85 odsto njih navelo da im je seks u vezi veoma važan. Čak preko 60 odsto ispitanika izjavilo je da poznaju bar jednu osobu koja se podvrgla abortusu u svom okruženju - kaže dr Ana Mitrović-Jovanović, načelnica Odeljenja za konzervativno lečenje steriliteta u GAK „Narodni front“.
Ona kaže da je zbog ovih podataka važno napomenuti da je uloga lekara u informisanju o savremenoj kontracepciji jako važna, pogotovo ako znamo da se mladi za savete o kontracepciji najčešće obraćaju lekaru.
- Zbog činjenice da u Srbiji još uvek postoje izražene predrasude o savremenoj kontracepciji razgovor o ovoj temi sa lekarima, stručnjacima ili prijateljima jako je važan, naročito ako se ima u vidu da u seksualnoj vezi odgovornost imaju oba partnera i zato je važan ovogodišnji moto Svetskog dana kontracepcije „Tvoj život, tvoj izbor - Raspitaj se!“, kaže Aida Alilović, prijatelj Udruženja za reproduktivno zdravlje.


Blic


Vrh
Damjan
Post  Tema posta: Re: Najveći problem Srpskog naroda!?  |  Poslato: 14 Jun 2017, 23:07
Korisnikov avatar

Pridružio se: 23 Feb 2017, 13:33
Postovi: 66

OffLine
U Srbiji napušteno 1.600 sela

Pošast bele kuge preti da u sledeće dve decenije zatvori čak 1.200 naselja i dodatno smanji broj stanovnika. Oko 200.000 nenastanjenih seoskih kuća rešile bi probleme svih podstanara


NAJVERNIJE mušterije prodavnica u gotovo svakom selu u Srbiji su - momci. Pivom prekraćuju letnje večeri. Dobri su u zbijanju šala, odlični u fudbalu. Nisu lenji, ali nemaju ni posebnog razloga da se lome od rada. Za loš život uglavnom krive državu, selo od koga je i "bog digao ruke" i lopovsku vlast. I obavezno žene. One koje su svoju sreću pronašle u gradu, a oni i u petoj deceniji ostali - neoženjeni.

Gotovo da nema sela u Srbiji u kojoj se danas ne može videti slika vremešnih momaka u dokolici. Nije ni čudo kada od Horgoša do Preševa živi, prema podacima Odbora za selo SANU, čak 260.000 neoženjenih muškaraca mlađih od 50 godina. Neudatih žena daleko je manje, a i u petoj deceniji burmu sanja njih oko 100.000. Čestiti i pošteni, verni selu i očevini, ali nesnađeni u sadašnjosti i otpisani za budućnost tek "momci veterani" postali su ogledalo demografske slike Srbije.
Retki brakovi, mali broj dece, ogromne migracije ka gradovima koji se smatraju kolevkom boljeg i lakšeg života čine samo deo razloga zbog koga je na mapi Srbije čak 1.500 naselja u kojima se godišnje ne rodi nijedno dete. Koliko je situacija alarmantna pokazuju i podaci da je oko 1.600 sela gotovo potpuno napušteno, 700 naselja ima manje od 100 žitelja, a da je čak stotinu njih sa manje od pet stanovnika. Predviđanja su još gora: u narednih 15 do 20 godine promaja bele kuge oduvaće još 1.200 naselja.
Kosa niske stope rađanja već decenijama povlači otkose i u selima i u gradovima, pa republika godišnje gubi po tridesetak hiljada stanovnika. Seoske sredine, međutim, izložene su i konstantnom pražnjenju još od pedesetih godina. Politika migracija u bivšoj Jugoslaviji iz sela u gradove je preselila čak osam miliona ljudi, što je proces koji u svetu traje i do 150 godina.

Da poljoprivreda i jačanje sela može biti pokretač odumrle privrede čuje se često u jeku agitacije za pristupanje EU, koja ima brojne fondove za podsticanje poljoprivredne proizvodnje. To je i najčešći argument zastupnika teze da je pod šljivom i ključ demografskog oporavka Srbije. To smatra i sociolog Mirjana Jelić Drobnjak, koja napominje da ozbiljno ulaganje u ruralna područja može da popravi tamnu sliku srpske populacije.
- Nije reč samo o privredi, nego i o izgradnji puteva, unapređenju zdravstvene zaštite, kulture, prosvete - objašnjava ona. - Prvi korak je zaustaviti strahovit demografski pad, posle čega treba razvijati svest ljudi o potrebi za potomstvom. To traži temeljan i dugoročan rad, koji je do sada izostajao, ali i ozbiljna izdvajanja iz budžeta.
Svaki, pa i demografski potencijal sela, niko ne spori. O tome najbolje govori da je oko 50.000 kuća stalno, a čak 145.000 privremeno nenastanjeno. To je dovoljno da Srbija reši problem podstanara i ljudi bez krova nad glavom. Oko 400.000 hektara neobrađenog poljoprivrednog zemljišta, i hiljade praznih štala, može da bude izvor hrane za stotine hiljada ljudi. Sve to do sada nije bilo dovoljno da život počne da buja i van gradskog asfalta.
Činjenica je da 60 posto ukupnog stanovništva Srbije živi u gradovima, a da se populacija sve više koncentriše oko Beograda, Novog Sada i Niša. Prema statističkim i privrednim analizama šansu za rast imaju jedino naselja u dolini Morave i duž značajnih puteva. Da ostala nemaju mnogo šanse ukoliko se nastave postojeći trendovi upozorava i Ivan Marinković iz Instituta društvenih nauka. On podseća da je bitka za gradove izgubljena, a da predstoji bitka za varošice i sela.
- I veliki gradovi poput Niša ili Novog Sada uskoro će da počnu da beleže stagnaciju broja stanovnika - objašnjava Marinković. - Malobrojna sela, udaljena od puteva ili većih gradova, posledica su i prevelikog broja naselja koji postoji u Srbiji. Stanovništvo Republike koje broji 7,1 milion ljudi živi u čak 4.700 naselja. Na primer, Leskovac obuhvata čak 300 naselja sa veoma malim brojem žitelja.
Da su jedan od glavnih razloga za lošu demografsku sliku Srbije migracije koje su sela ostavile u rukama staraca kažu i u Odboru za selo SANU. Da bi se u ruralna područja vratio život, kako objašnjavaju, potrebna je ozbiljna rešenost države.
- Potrebno je napraviti raskid sa dosadašnjom praksom da istiskivanja mladih iz sela i poljoprivrede. Država mora mnogo više da investira u poljoprivredu, ali i saobraćajnu i komunalnu infrastrukturu sela - navodi profesor Milovan Mitrović i ističe da bi država trebalo da podrži zadružne oblike organizaovanja poljoprivrednika, koje bi pomoglo njihov opstanak i razvoj posla.


PRIRODNI PRIRAŠTAJ ZAVISI I OD RELIGIJE

DA je pad broja stanovnika pojava koja se beleži u svim razvijenim društvima, a da nasuprot tome, probleme sa natalitetom nemaju samo zemlje sa visoko razvijenom religijskom svešću, smatra profesor Miroljub Jevtić, urednik časopisa "Politikologija religije". On smatra da loši životni uslovi, nizak standard i nedovoljna pomoć države porodicama nisu pravo objašnjenje za demografski sunovrat ka kome klizi Srbija.

- To potvrđuje podatak da najveći broj neudatih i neoženjenih osoba živi i Beogradu - na Vračaru i Starom gradu - gde su uslovi života najbolji. Suprotno, najmanje momaka i devojaka je u siromašnoj Žitorađi - objašnjava Jevtić.
Prema njegovim rečima, povećanje nataliteta je u tesnoj vezi sa religioznošću građana, što potvrđuju loši demografski trendovi u većini država opredeljenih za sekularizam. Direktna veza između finanasijske situacije u državi i porasta broja dece - ne postoji.
- Prosečna Francuskinja rađa manje od dvoje dece, kao i Srpskinja i Norvežanka - kaže Jevtić. - Prosečan broj dece koje rodi majka u siromašnom Bangladešu je 2,8, dok je u prebogatom Bahreinu 2,2. U Saudijskoj Arabiji, gde je islam dominantna religija, žena rađa prosečno 3,4 dece, dok je u hinduističkoj Indiji taj procenat 2,8. Slično, u budističkom Laosu prosek broja novorođenčadi jedne majke je 3,2.
Jevtić navodi i primer SAD. Majke u mormonskoj Juti, poznatoj po praksi da se mlade žene udaju za starije muškarce, prevashodno radi stvaranja potomstva, na svet donose u proseku po 2,6 dece, dok u izrazito liberalnom Vermontu taj procenat je svega 1,6.
- Naučno utvrđena je činjenica da narodima u kojima se neguje širenje sistema vrednosti zasnovanog na sekularizmu i neoliberalizmu ozbiljno preti gašenje - napominje Jevtić.


ROBINZONI 21. VEKA
BEZ gotovo ikakve veze sa civilizacijom u Srbiji živi najmanje 100.000 ljudi. Veza sa najbližim gradom za većinu svodi se na posete lekaru, kupovinu goriva ili neki administrativni posao. U bespućima najčešće žive najstariji, slabog zdravlja i bez obrazovanja. Čak 42.000 domaćinstava gotovo bukvalno je odsečeno od sveta.


Večernje novosti


Vrh
maslačica
Post  Tema posta: Re: Najveći problem Srpskog naroda!?  |  Poslato: 04 Nov 2017, 16:19

Pridružio se: 31 Okt 2017, 14:09
Postovi: 5

OffLine
Nažalost, jedan od velikih problema srpskog naroda je i nezaposlenost. I sami smo svedoci odlaska velikog broja, prvenstveno mladih, u inostranstvo, gde dostojno i pristojno mogu da naplate svoje kvalifikacije. Hrabri su oni koji odu, ali podjedanko i oni koji ostaju. Ti što ostaju snalaze se kako mogu i umeju. U moru strategija izdvajam onu koja je doživela ekspanziju u poslednje vreme. Oni koji znaju engleski i imaju tehničke veštine, neretko se okreću frilensu, koji se pokazao kao idealna prilika za dodatni, ali i stalni posao. Ko ne zna za ovakav vid posla, preporučujem tekst, na sajtu zenskiposlovnikutak u kome ćete moći na jednom mestu, sveobuhvatno, da nađete informacije o ovom fenomenu. Meni je tekst bio od velike koristi, zato ga preporučujem i ostalima koji možda ne znaju puno o frilensu. :)


Vrh
Pilipenda
Post  Tema posta: Re: Najveći problem Srpskog naroda!?  |  Poslato: 07 Feb 2018, 17:01

Pridružio se: 07 Feb 2018, 14:03
Postovi: 32

OffLine
Kuća "na stazi slonova" ( Emir Kusturica ). ???


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 20 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker