Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 12:39


Autoru Poruka
Estrella
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 08 Jul 2012, 16:12
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Srpska turistička ponuda na nemački način


U Diseldorfu, glavnom gradu najmnogoljudnije nemačke pokrajine Severne Rajne Vestfalije je na nemački način - sveobuhvatno, detaljno i ozbiljno - predstavljen srpski turizam, s prirodnim lepotama, kulinarskim đakonijama, ljudskim potencijalima i Beogradom, metropolom na Dunavu.


Slika


U organizaciji Turističkog saveza Srbije i uz podršku "MasIcontour" iz Berlina su, pred početak vikenda, u zelenilu i tišini restorana "Haus Dajhgraf" i uz jedva čujne zvuke harmonike, pored soli i hleba i reči dobrodošlice na nemačkom bez akcenta, gostima ponuđene i informacija, i priča, kao i proja, sarma, mućkalica i, naravno, štrudla.

Osim kulinarskih specijaliteta porodice Duška Marinkovića i "Haus Dajhgraf", gostima je "ponuđeno" i podsećanje na istoriju i to od dana starih Rimljana, koji su u sadašnjoj Srbiji ostavili intenzivne, za turiste veoma privlačne tragove, uz presek sadašnjeg stanja i pogled u turističku budućnost.

Jose Manuel Freling iz Turističke organizacije Srbije predstavio je Srbiju "u centru Balkana, gostoljubivu i srdačnu", govorio o pozitivnom turističkom razvoju, o Nemcima, koji su sa Italijanima najbrojniji gosti, o Dunavu i Vojvodini, o Davoljoj varoši i projektu "Soulfood", odnosno, hrani sa dušom Srbije...

Freling je, uz projekciju fotografija turističkih atrakcija Srbije. govorio i o Guči i drugim festivalima, o krstarenju Dunavom, nedirnutoj prirodi, vinima i vinskim putevima, manastirima i crkvama.

On se našao i na "meti" gostiju Nemaca, koji su želeli da znaju o režimu pušenja u restoranima, kategorizaciji hotela, ali i o tome da li su Srbi prijateljski raposloženi prema porodicama sa decom, kao turistima.

"Najprijateljskiji koje sam ja video", odgovorio je Freling, na ovom skupu, kome su prisustvovali i predstavnici srpskog konzulata u Diseldorfu i nemački novinari, među kojima je bio i dugogodišnji turistički novinar Karl - Hugo Dirihs iz Vupertala, upravo pristigao iz Srbije.

Mnogo toga je Nemcima o Srbiji bilo poznato, a mnogo i nije. Srbija se u Diseldorfu, glavnom gradu pokrajine sa više od 18 miliona ljudi u kojoj su i mnogi Srbi našli "uhlebljenje", predstavila i mnoštvom praktičnih informacija, napisanih na nemačkom jeziku, kao i objašnjenjima kako se pojedina jela i zovu pripremaju, "serviranim" tokom večere na savršenom nemačkom, predstavila se slikom i tonom, ali i alevom paprikom-za poneti.


B92/Tanjug

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 08 Jul 2012, 21:14
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Ličke alke usred ravnice

U Banji Junaković kod Apatina održana 3. lička olimpijada sa 400 učesnika. Čuvaju tradiciju snage i viteštva, koja je pretrajala nekoliko vekova

Slika
Takmičenja u Apatinu kao u Lici

KAD se setim Like zavičaja, srce mi se od grudi odvaja... Zvonki devojački glasovi, složni kao jedan, izvijali su u subotu ove nostalgične stihove iznad stoletnih hrastova šume Junaković, nadomak Apatina, dok se oko 400 momaka nadmetalo u deset tradicionalnih disciplina na 3. ličkoj olimpijadi. Apatin njen domaćin nije postao slučajno, naprotiv.

- Apatin je, posle svega što se sa našim zavičajem desilo, grad sa najvećom koncentracijom Ličana ne samo u Srbiji i naša obaveza je da na svaki način čuvamo svoj identitet - objašnjava dr Živorad Smiljanić, predsednik apatinske opštine, i sam potomak ličkih kolonista. Neke discipline na ovom takmičenju stare su vekovima, a uslovi da bi se učestvovalo u njima su snaga i viteštvo.


Na daljinu od preko 14 metara i u subotu se s ramena bacao kamen težak deset i po kilograma, momci su, iz mesta, skakali preko tri metra udalj, a metar i po uvis, neravno brvno dugo ravno 30 metara pretrčavalo se za neverovatnih pet sekundi, do pucanja su zatezani konopci u nadvalečenju delija... Ipak, najneizvesnije je bilo penjanje na stožinu ili drveni stub visok preko sedam metara, oko kakvog su se nekada sadevali džinovski plastovi sena. Uz njegovu kao staklo glatku površinu 20-godišnji Nikola Kovačević iz banatskog sela Vojvoda Stepa uspeo je da se uspuže za jedva nešto više od devet sekundi.

Slika

U našem selu su Ličani, Kordunaši i Crnogorci kolonizirani još posle Prvog svetskog rata, dakle pre skoro 100 godina - objašnjavao nam je, oduševljen Nikolinom pobedom, njegov stariji drug iz ekipe „Vukovi“ Zoran Mandić. - Mali je četvrta generacija rođena u ravnici, ali pravi dinarski gen, kao što vidiš, ništa ne može da omekša.

ŠUMADINCI

UKUPNO 22 ekipe stigle su iz Ličke Kaldrme, Novog Sada, Vojvode Stepe, Nevesinja, Drvara... Među njima bila je i ekipa „Kolubare“ iz Lazarevca. Tamo nema Ličana, ali...

- Naš pokojni član Milorad Mišković nekad je vukao konopac za ekipu „Džimi trans“ iz Prigrevice - objašnjava Dragan Radojčić, vođa Lazarevčana. - Ovde smo i da njemu tako odamo počast, ali i zbog očuvanja tradicije.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 11 Jul 2012, 05:18
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Pšenica iz kamenog doba

Neobična „žetva“ na njivama Instituta za ratarstvo i povrtarstvo. Prof. dr Srbislav Denčić priprema novu sortu, na osnovu „predaka“ današnje

Slika

SEME prve pšenice, koja poreklo vuče još iz kamenog doba, ako se ostvare planovi prof. dr Srbislavu Denčiću, rukovodiocu Odeljenja za strna žita, novosadskog Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, izuzetno retko u svetu, moglo bi da postane daleko pristupačnije.

Ovaj naš naučnik svetskog glasa je, naime, u ogledu, jedinstvenom ne samo u Evropi, već i u celom svetu, za dve godine uspešno „razmnožio“ sve „pretke“ pšenice koju danas poznajemo, a koji su nastali još u kamenom dobu - u neolitu, i planira da najstariju pšenicu zaštiti kao sortu.


Denčić na raspolaganju nije imao više od 15 semenki pojedinih vrsta pšenice koju je sejao.

- Opredelio sam se, ipak, da biljke gajim na otvorenom polju, pošto takve uslove pšenica daleko više voli - kaže Denčić. - Rizik se isplatio, i za koji dan ćemo imati pravu malu žetvu na našim oglednim poljima.


PLEVA I ZRNO

SAMO ZRNO ove, praistorijske pšenice, teško je oko 0,01 gram - objašnjava Denčić.
- Pleva je, naime, teža nego zrno, tako da se kompletna „žetva“ obavlja ručno, branjem klas po klas, i pažljivim prebiranjem zrna, od kojih je svako vrednije od tona „nove“ pšenice.

Svaka nova semenka ovih biljaka koje mnogo podsećaju na obične trave sa malo bogatije livade, a uzgojene su na Rimskim šančevima, nedaleko od Novog Sada, kako kaže Denčić, čuva se kao dragocenost.

- Od kolege iz Izraela, iz njihove banke gena dobio sam zrna najstarijih predaka pšenice, koji su, međusobnih ukrštanjem u prirodi stvorili biljku, čija zrna su ljudi počeli da koriste za ishranu - objašnjava Denčić. - Pšenica, koju mi poznajemo, nastala je kasnije kada se ova nova biljka ukrstila sa trećom vrstom, takođe, bez uticaja ljudi. Kod nas se, sve tri „bake“ pšenice uspešno, zajedno sa prvom „pravom“ pšenicom, već dve godine uspešno razvijaju.

Denčić navodi kako su prva planska ukrštanja pšenice počela tek u 19. veku, kao i da su ove vrste nastale 300.000 godina pre nove ere. Prapostojbina pšenice, inače, bila je u Plodnom polumesecu, prostoru koji je obuhvatao delove današnjeg Izraela, Sirije i Irana. Odatle se pšenica proširila u tri pravca. Jedan od pravaca, vodio je i preko Srbije.

- Ovim ogledom, simbolično smo ponovili taj put - kaže Denčić, dok sa velikom pažnjom nadgleda osetljive stabljike, zasejane na tek nekoliko kvadratnih metara, „ušuškanih“ običnom pšenicom, koja ih štiti od vetra, ali i od nasrtljivih zečeva. - Uspeli smo, pošto smo sa ogledom počeli još prošle godine, da uzgojimo dovoljno ovih izuzetno retkih biljaka i da uradimo detaljnu analizu njihovih semenki, kako hemijsku, tako i genetičku. Utvrdili smo da stara pšenica, na primer, ima daleko više gvožđa, nego nove sorte, a da su joj još neke osobine daleko bolje.

JEDINSTVENI

NEDAVNO je mladi kolega iz Nemačke boravio kod nas na Institutu - priča Denčić. - Prethodno je, svuda po svetu tražio da vidi „istoriju“ nastanka pšenice, ali, niko to nije mogao da mu pruži. Došao je kod nas, i video je sve to, na otvorenom. Mi smo, naime, ostali jedini institut u svetu, koji se bavi naučnim istraživanjima, kao i stvaranjem novih sorti, a takođe i proizvodnjom i prodajom semena.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 12 Jul 2012, 17:15
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Vrbas: Jedna smena berača popije 20.000 litara vode

Sa beračima metlica na poljima semenskog kukuruza. Posao mora da se obavi do kraja jula kako rod ne bi propao

Slika

ZVEZDA nepodnošljivo upekla, pod tropskom vrelinom koja danima vlada i nad ravnicom klonuli sabljasti listovi kukuruza, drveta pod kojim bi se našlo bar malo hlada nema čak ni u vidokrugu... A oko 500 ljudi, iz cele Bačke, i u sredu je, nadomak Vrbasa, na parceli od 140 hektara, bralo metlice sa semenskog kukuruza. Taj posao mora da se uradi do kraja jula ili će rod tog useva praktično propasti.

- Ne znamo koliko je tačno iznad nule, niko ne meri temperaturu, ali je svakako blizu 50 stepeni - kaže, dok briše znoj koji mu lipti iz svake pore, 19-godišnji Milan Kruškonja iz Sivca. - Krećemo u pet ujutru i radimo do jedan po podne, uz pauzu od pola sata za doručak. Mlad sam i mogu ovo da izdržim bez problema, ali ne žale se, začudo, ni ovi stariji.


Redovi semenskog kukuruza dugi su oko 800 metara i u svakom je preko 4.000 stabljika. Dva reda su ženska, a jedan muški. Metlice su, zapravo, organi za oprašivanje, koje je upravo u toku. Zato sa ženskih stabljika i moraju da se uklone baš sada, da one ne bi same sebe oprašivale. To bi za rod bilo kobno.

BURNUSI

NA glavama radnika je na desetine vrsta šešira, kapa i marama, a oko vratova, poput burnusa, kakve u pustinjama nose beduini puštene razne vrste tkanine. - I ja ih stavljam, ali ne vredi - smeje se lepuškasta Jovana Ćekić, 20-godišnjakinja iz Kljajićeva, koja na poljima semenskog kukuruza zarađuje džeparac.

- Može ovo da se radi i mašinama, takozvanim „kastriksima“, ali oni kidaju i druge delove biljke, pa su ljudi ipak nezamenljivi - kaže Petar Mamula, agronom vrbaskog „Save Kovačevića“, kojem parcela pripada.

Na početku i na kraju parcele, na svakih otprilike petsto metara, postavljeno je desetak cisterni. U njima se svakog jutra doveze dvadesetak hiljada litara sveže vode. Sva se, naravno, potroši u jednoj smeni.

- Meni ne treba puno, ja sam u mojoj Dalmaciji navikla na malo vode - kaže 68-godišnja Milija Nikolić, koja je, sredinom 90-ih, iz Žegara kod Obrovca, izbegla u Crvenku. Od nečeg valja živeti.

To „nešto“ u prevodu znači 100 dinara na sat ili ukupno 800 dinara na dan. Ma koliko to nekom zazvučalo neverovatno, niko se, mada je posao, čak i da vrućine nisu kakve jesu, izuzetno težak, na ovako malo novca ne žali. Naprotiv. Posla nema nigde i ljudi jedva čekaju da ga dobiju.

- Dobro je, kako nije, gde bismo drugde nešto zaradili - pita se i istovremeno potvrđuje Ljubica Čizmar iz Kljajićeva.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 15 Jul 2012, 01:43
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Raste broj alkoholičarki u Srbiji

Na tri muškarca napija se jedna žena. Lečenje žena zavisnih od alkohola je teže, “povratnice” češće

Slika

U Srbiji je oko pet odsto cele nacije, odnosno više od 15 odsto zaposlenih, zavisno od alkohola! Prevedeno na jezik brojki, to znači najmanje 360.000 ljudi.

Muškarci su decenijama držali ogromnu “prednost” - bilo ih je osam puta više nego žena. Novija istraživanja, međutim, pokazuju da se dramatično povećava broj alkoholičarki i taj odnos se menja na tri, pa čak dva i po muškaraca na jednu ženu - kaže dr Vesna Jovanović Čupić, načelnik Dnevne bolnice za zavisnike od alkohola u Beogradu.


To bi značilo da žena-zavisnika ima najmanje 120.000. Poređenja radi, toliko stanovnika ima jedna Subotica! Ženski alkoholizam je teži za lečenje, a “povratnice” su češće.

- Sa biološkog aspekta žene imaju veću osetljivost na alkohol i brže propadaju. Zbog viška masnog tkiva i manjka vode, alkohol se brže resorbuje, duže zadržava u organizmu, veća je koncentracija i efekti su dugotrajniji - kaže naša sagovornica.


I KOD STARIH I KOD MLADIH
ALKOHOLIZAM je u porastu i kod starih i kod mladih, kaže dr Jovanović-Čupić. Kod mladih ga uzrokuje hipokrizija sistema vrednosti i gubitak vaspitne uloge porodice, a kod starih izopštenost. Dr Lilić napominje još jednu opasnost - sve više narkomana posle izlečenja poseže za čašicom.

Ove žene imaju nisko samopoštovanje i neadekvatnu sliku o sebi. Često svoje druge poremećaje “leče” čašicom, a okidač mogu da budu: nezadovoljstvo brakom, razvod, smrt muža, odvajanja dece - sindrom praznog gnezda, posao...

U patrijarhalnim sredinama kao što je naša, pijenje muškaraca je socijalno poželjno ponašanje, dok se pijenje žene osuđuje i smatra nemoralnim. Takva žena je odbačena, za nju nema razumevanja, a neretko su članovi porodice i fizički agresivni prema njoj. Zato se mnoge alkoholičarke kriju.

Osim toga, po rečima naše sagovornice, savremena žena je razapeta između kućnih poslova, brige oko dece i profesije:

- Žena se izborila za ravnopravnost, ali i povećala obaveze. Na to treba dodati i život u siromaštvu, strah od gubitka posla, snalaženje od danas do sutra...

I dr Vojin Lilić, iz Odeljenja za alkoholizam Specijalne bolnice “Gornja Toponica” u Nišu, slaže se da se ženski alkoholizam više primećuje u emancipovanom društvu. Zato je više registrovanih zavisnica u Beogradu nego na jugu Srbije. Kod njih na hospitalizaciji godišnje završi 20 - 22 dame.

- Za žene je karakteristično mešanje tableta i alkohola, uglavnom zbog neurotičnih struktura ličnosti - smatra Lilić. - Može se reći da one pre imaju “problem pijenja”. To znači da piju, ali da ne dolazi do znakova apstinencijalne krize. Nikada nismo imali ženu u delirijum tremensu. Međutim, pod dejstvom alkohola postaju agresivne ili suicidne.

Tipična žena-alkoholičar ima između 30 i 40 godina, mada je bilo registrovanih i adolescentkinja i starijih od 60. Otprilike polovina njih je udata. Nije retkost ni “alkoholizam udvoje”, kada se bračni partner pridružuje supružniku jer ne može da ga “pobedi”. Tada deca postaju starmala i počinju da brinu o roditeljima. Ovaj alkoholizam je najteže lečiti.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 21 Jul 2012, 01:31
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Beograd: Proslavila 108. rođendan

Slavljenička atmosfera u domu Jelisavete Veljković najstarije žiteljke Savskog venca. Baka Jelisaveta je još uvek vitalna, sama se kreće, penje se uz stepenice i kuva kafu svojim ukućanima

Slika
Cveće i poklon za 108. rođendan

NAJSTARIJA sugrađanka sa Savskog venca - Jelisaveta Veljković, koja živi na Senjaku, u sredu je proslavila 108. rođendan u krugu svojih najdražih, ćerke Milice, Zore, Mirjane i sina Dimitrija. Uz najlepše želje i prigodne poklone, tortu su probali i Dušan Dinčić, predsednik Gradske opštine Savski venac, i Zorica Štulović, načelnica Odeljenja društvenih delatnosti.

Baka Jelisaveta je još uvek vitalna, sama se kreće, penje se uz stepenice i kuva kafu svojim ukućanima. Kaže da nikad nije birala hranu, najviše voli škembiće u saftu i gulaš.


Kao recept za dugovečnost svojim gostima otkrila je da su to deca. Ona je ponosna što ima 22 unučadi, praunučadi i jednu čukun - unuku, koji su potekli od njenih sedmoro dece koja su sva živa i imaju između 66 i 84 godine. Njih je izrodila sa Jovanom Veljkovićem koji je svojevremeno radio kao pozorišni dekorater.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 23 Jul 2012, 01:14
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Rudnik: Koja to sila ikonopiše

Neobična pojava: Na talpama čuvenog slikara Ace Jovanovića za ikone ukazuju se likovi svetaca. Lik Svete Petke najvažniji među svetačkim likovima

Slika

JOŠ ne postoji nikakvo objašnjenje za vrlo neobičnu pojavu koja se naočigled svih dešava na Rudniku, „krovu Šumadije“: kako i zašto se na drvenim talpama od javora, koje slikar Aleksandar Aca Jovanović (52) sasvim obično suši i priprema za kasniju izradu ikona, konture ikonica svetaca iscrtavaju same od sebe, a da te talpe niko, nadasve ne on, nije u međuvremenu ni u ruku uzimao?

Najvažniji među tim svetačkim likovima, „niotkud nastao“ i sam po sebi se ukazao, lik je Svete Petke, prepodobne Paraskeve. Ne izgleda kao neka naslućujuća skica, naprotiv, nego kao - jasan crtež. Naizgled, kao godovima iscrtan, ali zaista nije iscrtan prirodnim godovima koji mere starost odsečenog drveta uvek samo na panju, a ne i na daskama uspravno odsečenim od bilo kog stabla. Dakle, niti godovi, niti išta što na njih podseća... Kako god bilo, retko čuvena i viđena priča počinje pre nepunu godinu, i to ovako.


- Mesecima, odlučivao sam i obećavao sam sebi da mom domu uradim ikonu Svete Petke. I baš za nju odredio sam i na tavanu svoje kuće na Rudniku sušio isečen baš taj deo talpe javorove, otprilike dimenzija 80 sa 50 sa 7 santimetara. Odlučivao sam se, pa se predomišljao, odlagajući to ikonopisanje zbog drugih zamisli. I, priznajem, zbog preuzetih slikarskih narudžbi koje uvek uradim na vreme. Ali, desi se ova iznenadna pojava Svete Petke baš na vrhu te, za nju određene talpe, a onda i još neke slične pojave na sasvim drugim talpama, opet nalik na svetačke - svedoči slikar Aca Jovanović i okupljeni, začuđeni Rudničani, u brdskom predelu čuvene planine, vekovima zvanom Mali raj.

Slika

E, sad: sam slikar, Aca Jovanović, živi samo od svog slikarstva, a ne treba mu bilo kakva reklama niti je uopšte traži, naprotiv, prvo nije ni hteo da se medijima „ispoveda“ o pomenutoj, najneobičnijoj pojavi. Pristaje na to tek na molbe Milana Raketića, svog brata sa Rudnika po majčinskoj liniji i drugih domaćih Rudničana.
- Evo, kad baš želite: godinama živim u Beogradu, na zavičajnom Rudniku boravim kad se odmaram, kad me vuče inspiracija. Nisam vidovit, što neki možda misle. Ali, kad sam primetio da se na ovoj talpi, koju sam odredio za ikonu Svete Petke posvećenu mojoj porodici, ali je nisam naslikao, „sam od sebe“ pojavljuje lik nalik ljudskom, zaprepastio sam se. Nisam više uopšte dirao tu talpu. Kako je vreme prolazilo taj lik na vrhu talpe postajao je sve jasniji, da bi na kraju dobio sasvim prepoznatljive obrise lika Svete Petke... Pravoslavni sam vernik, nisam fanatik, odlazim u crkvu na bogosluženja. Zato sam se čudio, strahovao: zašto se lik svetice ukazuje baš meni, na drvetu koje sam spremao da na njemu, jednom u životu, uradim njenu ikonu? - svedoči za „Novosti“ Aca Jovanović.

Poznati slikar nam otkriva malo poznatu tajnu:

- Proveo sam mnoge časove na rudničkim grobljima, na spomenicima sam strpljivo ispisivao od zuba vremena već nečitka slova, a da to nisu znale porodice tih pokojnika... To je moj dug Rudniku, i ništa više.



CRKVA

SVEŠTENICI, vernici i neverujući ljudi videli su pojave svetaca na talpama, koje seku drugi ljudi, često i moj otac Tomislav, a ja ih samo sušim i pripremam za kasnije ikone, ili slike drugog starinskog sadržaja. Svi oni mi kažu da su se na još samo nekoliko mesta u Srbiji i šire osvedočili u ovakva ukazanja svetitelja - priča Jovanović.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 23 Jul 2012, 01:16
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Novi život starih jedrenjaka

Izložba Marka i MiloŠa Radičevića, brodomodelara iz Kraljeva. Izrađuju makete brodova koji su plovili od 13. do 18. veka

Slika

U NAŠIM maketama brodova naći ćete trag prošlih vremena i starih jedrenjaka. Sve je ručno rađeno, čak i najsitniji detalji, i sve je od prirodnih materijala - kažu braća blizanci Marko i Miloš Radičević, 28-godišnji Kraljevčani, autori izložbe koja je otvorena u Centru za posetioce Nacionalnog parka „Tara“ u Bajinoj Bašti.

Kažu da su se sasvim slučajno 1996. godine, posle boravka starijeg brata na moru u Prčnju kod Tivta, počeli da rade makete brodova. Pokretači su brodomodelarstva i u rodnom gradu, a dve godine docnije osnovali su i „Kormilo“, udruženje brodomodelara sa sedištem u Kraljevu, koje okuplja oko 70 članova iz cele Srbije. Zahvaljujući internetu, uspostavili su odličnu saradnju sa brodomaketarima iz Crne Gore, Hrvatske, Rumunije, BiH, Makedonije, Grčke...


- Izrađujemo makete jedrenjaka koji su plovili od 13. do 18. veka. Oživeli smo i čuveni parobrod „Misisipi“, za čiju nam je izradu trebalo pune tri godine. Za manje makete u proseku utrošimo oko mesec i po dana rada - pričaju Marko i Miloš.

U njihovom timu su i Kraljevčani Aleksandar Vučković, Vladimir Petrović i Viktor Popović. Nikome od njih brodomodelarstvo nije posao od kojeg žive, mada u svetu ovo može da bude unosan biznis. Marko je po struci mehaničar medicinske opreme, a Miloš mašinski tehničar za kompjutere.

Svoje modele Marko i Miloš izlagali su na izložbama i takmičenjima u mnogim gradovima Srbije i Crne Gore, kao i uČeškoj, Mađarskoj, Makedoniji, Grčkoj, Rumuniji.

- Uspešne izložbe imali smo u muzejima u Beogradu, Kraljevu, Kruševcu, Novom Sadu, Budvi, Baru, a posebno smo ponosni na izložbu u Pomorskom muzeju u Kotoru, koju su domaćini ocenili najboljom do sada - kažu braća Radičević. - A od nagrada izdvajamo ekipno prvo mesto 2003. godine na Svetskom takmičenju u Jablonecu, u Češkoj.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 29 Jul 2012, 01:02
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Jagodinci prave špricer od 800 litara

"Paradiso klub" iz Jagodine će sutra na centralnom trgu u ovom gradu napraviti najveći špricer na svetu, od 800 litara, izjavio je danas direktor "Špricerijade 2012" Nikola Pavićević

Slika

JAGODINA - "Paradiso klub" iz Jagodine će sutra na centralnom trgu u ovom gradu napraviti najveći špricer na svetu, od 800 litara, izjavio je danas direktor "Špricerijade 2012" Nikola Pavićević.

Direktor Pavićević je izjavio je novinarima da će u čašu neverovatnih dimenzija sa velike visine biće natočeno kvalitetno belo vino zlatnog sponzora manifestacije "Rubina" iz Kruševca, a odmah potom soda vode proizvođača "Bahusa",

Špricer će biti natočen profesionalnim točilicama firme "Icetećnics" u brendirane čase koje su izrađene spacijalno za ovu svrhu a piće ga svi koji se prijave za takmičenje u brzom ispijanju špricera, objasnio je Pavićević.


U okviru manifestacije, na štandovima će "najozbiljnije vinarije iz Srbije i sveta, prestaviti svoje proizvode", dodao je Pavićević.

Ispijanje džinovskog špricera odvijaće se uz trubače "Kalča bend" i "Puzle bend" iz Beograda.

Pavićević tvrdi da je do sada, što je i dosadašnji Ginisov rekord, najveći špricer napravila italijanska vinarija "Lazarino" od 575 litara.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti  |  Poslato: 03 Avg 2012, 21:44
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
„Karaš“ najpoznatiji podzemni grad

Rađen za potrebe JNA, “Karaš” ratni bunker koji se nalazi u utrobi Topčiderskog brda u Beogradu, sve do 2005. bio tajna za javnost. Sklonište opremljeno za smeštaj 70 najviših oficira u slučaju ratne opasnosti

Slika

DOMAĆOJ i svetskoj javnosti sigurno najpoznatiji podzemni grad građen za potrebe SFRJ i JNA jeste „Karaš“, koji se nalazi u utrobi Topčiderskog brda u Beogradu. Ovo ratno sklonište, u kome je bio smešten komandni centar naše armije, aktivno je korišćeno za vreme NATO bombardovanja 1999. godine. U njemu je tada boravio Slobodan Milošević, tadašnji predsednik Jugoslavije.

- Topčiderski podzemni grad u Beogradu je počeo da se gradi odmah posle Drugog svetskog rata sa namenom da bude atomsko sklonište za politički i vojni vrh Jugoslavije sa maršalom Titom na čelu. Završen je 1971, kada je urađena rekonstrukcija „Karaša“ i sklonište prošireno u komandni centar za smeštaj 70 političara i najviših oficira, u slučaju ratne opasnosti. Objekat je ukopan 150 metara u zemlju. Ima tri zaštitna i funkcionalna nivoa i sposoban je da izdrži nuklearni napad - objašnjava dr Milan Pašanski, beogradski ekspert za bezbednost.


Ovaj prostor nije slučajno odabran, jer su ga još Turci koristi za smeštaj svoje artiljerije, a knez Miloš Obrenović za boravak. U „Karašu“ je u vreme raspada SFRJ početkom devedesetih zasedalo Predsedništvo Jugoslavije. Javnost pamti sliku političkog vrha zemlje, čiji članovi sede u bundama i odlučuju o sudbini države. Tada su „Karaš„ pohodili jugoslovensi urednici i izveštači.


Ulaz u „Karaš„ je na kraju Ulice Teodora Drajzera pored stare crkve. Ima upravnu zgradu i stražare na površini i troja drvenih vrata u dvorištu koja prikrivaju ulaz u lavirint podzemnih hodnika dužine oko tri kilometra. Hodnici se blago spuštaju u dubinu zemlje. Podzemni komandni centar, uz operativnu vojnu salu, ima vojne kabinete i centre za vezu. Unutra su i skromne prostorije za boravak i smeštaj državnog rukovodstva i komandanata, ali i spavaonica sa krevetima na sprat za najviše oficire, kuhinja, trpezarija, ambulanta i mali salon.

I sobe u kojima su tokom sednica političkog vrha, ali i vojnih vežbi, boravili Josip Broz , Jovanka Broz, a i Slobodan Milošević tokom NATO bombardovanja, takođe su skromne. Tito je imao braon sobu, sa malim kabinetom i kupatilom, a Jovanka Broz roze sobu sa kupatilom. Hranili su se iz vojničkih limenih činija i spavali na uzanim i tvrdim krevetima. „Karaš“ ima sopstvena postrojenja za napajanje strujom, prečišćavanje vazduha i vode. U podzemnom gradu moglo se živeti do 90 dana.

Ovaj podzemni objekat državnog vrha u središtu pažnje javnosti našao se i oktobra 2004. posle tragične smrti dvojice gardista, Dražena Milovanovića i Dragana Jakovljevića ispred ulaza u sklonište. Naredne godine ga je ministar odbrane Državne zajednice SCG Prvoslav Davinić prvi put otvorio za javnost.

Slika

BIVŠA TITOVA REZIDENCIJA

PODZEMNI grad „Karaš“ je deo većeg vojnog kompleksa, nazvanog „Topčider“, kome pripadaju kasarna Gardijske brigade, stari Maršalat, a neki tvrde i bivša Titova rezidencija. Taj topčiderski kompleks se danas delimično koristi.

- Odluku da „Karaš“ bude otvoren za javnosti doneo je 2005. tadašnji Vrhovni savet odbrane Državne zajednice SCG da bi se prekinula mistifikacija oko ovog državnog i vojnog objekta. Uostalom, NATO i CIA su imali kompletnu dokumentaciju o „Karašu“ i nije imalo šta da se skriva - kaže danas bivši ministar odbrane.

Međutim, odmah nakon otvaranja „Karaša“ za novinare i snimatelje, ovaj podzemni komandni centar je zatvoren uz oznaku „vojna tajna“. Podzemni grad je smešten između ulica Drajzerove i Užičke i nosi oznaku objekta „specijalne namene“. Nekada ga je koristila Gardijska brigada, za čiju kasarnu je bio vezan, a danas je u nadležnosti Generalštaba Vojske Srbije, jer je i namenjen zaštiti ličnosti na najvišim državnim i vojnim funkcijama, kao i za obezbeđenje vitalnih objekata sistema odbrane.

- U ovom komandnom centru postoje i prostorije za 30 pripadnika VS, koji su ovde zaposleni. Objekat ima dva izlaza sa rešetkama na površini u i sklopu je vojnog kompleksa Topčider - kaže Prvoslav Davinić.

On otkriva da u vreme dok je bio ministar odbrane SCG, nije od Generalštaba dobijao informacije o „Karašu“.

Slika

- Nisam pitao Generalštab o „Karašu“, a Generalštab VSCG je ćutao. Kada je izbila afera „Topčider“, rekli su mi da tamo nema ništa - samo goli betonski zidovi. U međuvremenu, rukovodstvo države je želelo da privatizuje i proda „Karaš“ i pretvori ga u fabriku pečuraka - priznaje naš sagovornik.
Dogodilo se, međutim, da se Državna zajednica SCG raspala, a „Karaš“ ostao u vlasništu države Srbije i VS.

SLOVENAČKI NAMEŠTAJ

U OBJEKTU posebne namene „Karaš„ ugrađena je uglavnom slovenačka oprema. Titov i Jovankin krevet, kao i kompletan nameštaj, uradila je firma „Slovenijales“, mali frižideri su bili iz fabrike „Gorenje“, a telefoni iz „Iskre“ Kranj.


Novosti


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Majestic-12 [Bot] i 50 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker