Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 17:08


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: Arheološka nalazišta na tlu Srbije  |  Poslato: 05 Jul 2012, 05:26
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Viminacijum: Kako su izumrli runasti mamuti



Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Arheološka nalazišta na tlu Srbije  |  Poslato: 08 Jul 2012, 12:25
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Vinčanska kultura kolevka metalurgije?


Od novih istraživanja na lokalitetima Belovode kod Petrovca na Mlavi i Pločnik kod Prokuplja, u kojima će učestvovati srpski, engleski i nemački arheolozi, očekuje se da potvrde preliminarna saznanja da je tu bila kolevka preistorijske metalurgije, rekao je viši savetnik beogradskog Narodnog muzeja Duško Šljivar.


Slika


On je povodom predstojećeg potpisivanja ugovora o saradnji između univerzitetskih i muzejskih ustanova Srbije, Velike Britanije i Nemačke, rekao da kaže su već prvih godina prikupljene znatne količine arheometalurških nalaza koje su nedvosmisleno ukazivale na rudarske i metalurške aktivnosti ljudi na Belovodama.

"Sve nedoumice su otklonjene i potvrđene su naše predpostavke posle metalografskih analiza koje je uradila Miljana Radivojević u laboratorijama Instituta za arheologiju Univezitetskog koledža Londona (UCL)", nastavio je on i dodao da se pokazalo da su u pitanju najstariji primeri topljenja bakra, kao prvog metala, a prema datumima C/14 koji su urađeni u Oksfordu, zahvaljujući kolegi Dušanu Boriću, uzorci su datovani na kraj 6. milenijuma stare ere (pre oko 8.000 godina).

Šljivar sa kolegama iz muzeja u Beogradu, Prokuplju, Požarevcu i Petrovcu na Mlavi od 1996. godine istražuje navedene lokalitete uz pomoć koju dobijaju od Ministarstva kulture i opstine Petrovac na Mlavi.

Lokaliteti o kojima je reč pripadaju vinčanskoj kulturu, koja egzistira na prostoru centralnog Balkana, precizirao je Šljivar.

Prema njegovom rečima, dalja istrazivanja na Belovodama, koja treba da počnu ovoga leta, fokusiraće se na "tehnološke aspekte nastanka, razvoja, širenja metalurgije i posledica primene nove revolucionarne tehnologije na ekonomske i socijalne promene u vincanskoj kulturi".

"Usvajanje metalurgije ima raznovrsne i snažne posledice na potonji razvoj evropskih kultura i same civilizacije a istraživanja bi trebalo da daju i odgovore na još neka pitanja kako bi se kompletirala znanja i rekonstruisao ovaj tehnološki lanac: počev od rudarstava, transporta rude do naselja gde se obavlja prerada, izgleda peći i načina topljenja rude, asortimana gotovih proizvoda i dalje sudbine ovih atrefakata", objasnio je Šljivar.

Za arheologe je veoma važno, naglasio je Šljivar, da nova istraživanja nedvosmisleno potvrde da najstarija metalurgija vinčanske kulture nastaje i razvija se nezavisno od one koja je zabeležena na prostoru Bliskog Istoka i Male Azije pa sve do Iraka i Irana.

"Pored materijala koji je dobijen i koji se očekuje da će biti nađen na ovim lokalitetima biće koršćeni i rezultati niza interdisciplinarnih analiza uzoraka koji su nađeni na drugim lokalitetima vinčnaske kulture", objasnio je Šljivar.

On je najavio da će posle obrade i analize svih podataka i arheoloških i metalografskih moći da se ispriča priča o nastanku i razvoju evroazijske metalurgije i daju odgovori na neka od važnih civilizacijskih pitanja ovog prostora.


B92

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Arheološka nalazišta na tlu Srbije  |  Poslato: 08 Jul 2012, 23:21
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Rov na Kalemegdanu iz devetog veka

Potvrđeno je ono što se do sada samo pretpostavljalo – da je na u Donjem gradu Beogradske tvrđave postojalo utvrđeno slovensko naselje vekovima pre nego što je despot Stefan Lazarević podigao bedeme

Slika
Arheološki lokalitet kompleks Istočna kapija:do senzacionalnog otkrića došlo se pretposlednjeg dana ovogodišnje kampanje istraživanja (Foto D. Jevremović)

Pretposlednjeg dana ovogodišnje kampanje istraživanja Istočne kapije u Donjem gradu Beogradske tvrđave, arheolozi su naišli na prvorazredno otkriće – ostatke velikog rova koji se punio vodom, a sa čije se prednje strane verovatno nalazila palisada, odnosno grudobran od balvana. Tako je potvrđeno ono što se do sada samo pretpostavljalo – da je na tom potezu između 9. i 13. veka postojalo utvrđeno slovensko naselje.

– Otkrili smo sistem odbrane Donjogradskog naselja u ranom srednjem pre nego što je despot Stefan Lazarević početkom 15. veka podigao bedeme. Od 1968. godine kada su počela istraživanja na tvrđavi nismo imali nijedan materijalni dokaz naše pretpostavke da je Donji grad morao biti branjen i pre 15 veka. Ispod rova pronađen je nastavak rimskog bedema, čije smo delove otkrivali i ranije ali sada prvi put u Donjem gradu. To ukazuje da je u srednjem veku primenjen rimski sistem odbrane, samo sa velikim dubokim rovom umesto bedema – objašnjava dr Marko Popović, rukovodilac arheoloških istraživanja na Beogradskoj tvrđavi.

Istraživači Arheološkog instituta nisu se nadali da će već prvi radovi na lokalitetu Severoistočni front – prostoru između kapije Karla šestog i Vidin kapije rezultirati senazacionalnim otkrićem.

– To u ovom trenutku ne izgleda naručito atraktivno, mali otkopani prostor sa krhotinama keramike ali vrednost tog naučnog otkrića je ogromna. Ovo je veliki iskorak prema kojem tek treba osmisliti buduća istraživanja koja će zaokružiti sliku Donjogradskog naselja u ranom srednjem veku. To ne znači da ćemo već sledeće godine moći da krenemo u osvajanje te teritorije. Ali ovaj prostor mora biti sačuvan za arheologe, tako da se ne sme dopustiti, kao što se pričalo, da se na njega proširi zoološki vrt – izričit je dr Popović.

Pre nego što su se juče njihova „maštanja obistinila na javi”, istraživači Arheološkog instituta su prethodne tri nedelje završili iskopavanja Istočne kapije u Donjem gradu. Reč je o kompleksu koji je nastao u prvoj polovini 15. veka, a prvu kapiju u tom delu Beogradske tvrđave podigao je despot Stefan Lazarević.

– Ispred kapije formiran je barbakan sa dve polukružne kule koje su bile snabdevene topovima što je u to vreme predstavljalo najveću inovaciju. Kroz kapiju se prolazilo sve do početka 18. veka, kada su Austrijanci uradili novu, kapiju Karla šestog. Istočna kapija je bila dobro sačuvana do 1944. kada je pogođena u savezničkom bombardovanju i do temelja razrušena. Na tim ruševinama su obavljena arheološka istraživanja i pronađeni su njeni ostaci. Deo je konzerviran, a ove godine nam je bio cilj da se spoljna strana kapije otkrije kako bi u budućnosti mogla da se rekonstruiše. Otkrivena je i stara eskarpa kule, koso ojačanje njenih temelja, koje potiče iz prve polovine 16. veka, kada su Turci zauzeli Beograd i delove fortifikacije su ojačali. Nismo sve do sada znali ni da je eskarpa razrušena u bombardovanju – ističe dr Popović.

Ovogodišnja istraživanja na Beogradskoj tvrđavi biće završena za sedam dana, a grad je sa 700.000 dinara finansirao radove. Od 60 hektara tvrđave, spomenika kulture od izuzetnog značaja, proučeno je oko sedam odsto, što je kako kaže Popović, u arheološkom smislu ogroman procenat istraženosti.


Politika

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Arheološka nalazišta na tlu Srbije  |  Poslato: 10 Jul 2012, 13:15
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Tajne Viminacijuma

Iz arheološkog parka Viminacijum stižu uzbudljive vesti – prvo je na dubini od 17 metara otkriveno sedam novih mamuta, a zatim i još jedna rimska nekropola

Slika

Poslednje vesti iz Viminacijuma. Dve nedelje nakon otkrića sedam novih mamutskih fosila na ugljenokopu Drmno u Kostolcu, za koje se procenjuje da su stari više od 50.000 godina i da su pripadali vunastim mamutima, arheolozi iz Viminacijuma su samo stotinak metara dalje, uz sam obod slavnog arheološkog parka, došli do još jednog spektakularnog otkrića.

Ovde je, na mestu za koje se do sada pretpostavljalo da se nalazilo izvan rimskog logora i grada, pronađena još jedna rimska nekropola. Direktor arheološkog parka, dr Miomir Korać, na osnovu toga zaključuje da se Viminacijum najverovatnije nije prostirao na 400, već na čitavih 450 hektara.

U novopronađenoj grobnici otkriveni su ostaci Starih Rimljana, u jednom od grobova je pronađen i zlatni nakit, dok je primećeno da su prisutni i tragovi gašenog kreča, što je sasvim neuobičajen nalaz. Ovo otkriće otvara sasvim nove pravce u inače živom i uzbudljivom istraživanju drevnog rimskog grada, koji je očigledno bio naseljavan u više epoha.

Zašto je ovo mesto na obali Dunava tako privlačilo Rimljane i Kelte, ali i mnoge druge pre njih? Mamute, na primer.

GROBLJE MAMUTA

Slika

Viminacijum, pre oko 50.000 godina. Vetroviti plato uz reku Mlavu, blizu njenog ušća u Dunav, tek ponegde močvaran i poplavljen, nalazi se na putu kojim ogromna krda putuju ka jugu.

Gonjeni promenama klime i zahlađenjem zbog kojih na severu ima sve manje hrane, mastodonti i drugi gigantski slonovi masovno uzmiču od Sibira ka jugu Evroazije.

U toj velikoj seobi krda pokušavaju da, pre zimskih meseci, pronađu utočište za sebe i mladunce. Močvarni plato uz veliku reku ih bez sumnje magnetski privlači. I to, tokom dugih epoha.

Više različitih vrsta ostaviće kosti baš na ovom mestu koje će hiljadama godina kasnije zauzeti legionari rimske sedme i četvrte legije, kako bi na dunavskoj granici branili Imperiju od upada varvara sa severa.

PUSTINJKI PEJZAŽ

Slika
Otkriće sedam fosila mamuta

Viminacijum, danas. Uz samu granicu na kojoj se nalaze ostaci drevnog rimskog grada i logora prostire se jedan neočekivan, zapanjujući pejzaž – tu se nalazi ugljenokop Drmno u kome se već decenijama kopa lignit za termoelektrane Kostolac A i B ukupne instalisane snage od hiljadu megavata.

Predeo je sasvim drugačiji od onog po kom su se kretali mamuti. Po širokom prostranstvu sada mile stotinama metara duge gusenice transportnih sistema, kroz tlo riju čudovišni kopači sa kašikama veličine sobe, a ogromni kamioni se probijaju preko razrovanih puteva od šljunka i ilovače.

Ugljenokopom duva snažan vetar sa Dunava, praćen suncem od koga nema zaklona, dok sitan pesak i ugljena prašina zasipaju užurbane radnike i posmatrače.

No, ovo je mesto gde se poslednjih godina iskopavaju raznovrsni ostaci mamuta. Tako je početkom meseca juna iz arheološkog parka Viminacijum stigla je još jedna uzbudljiva vest – na dubini od 17 metara otkriveno je još sedam novih skeleta.

„Ovo je zaista velika naučna poslastica koju će osvetljavati naučnici iz različitih delova planete“, kaže za Elementarijum dr Miomir Korać, direktor arheološkog parka Viminacijum, sa kojim razgovaramo na lokalitetu gde su mamuti pronađeni.

DOBA MAMUTA

Slika
Fosil mamuta Vike

Pre samo tri godine, na rastojanju od samo nekoliko kilometara, na drugoj strani ugljenokopa, ovde je iskopan potpuno očuvan skelet ženke mamuta, koji je izazvao ogromnu pažnju i ostao zapamćen po nadimku Vika.

Ova mamutica otkrivena je u sloju žutog peska na dubini od 27 metara. Paleontolozi su na osnovu te dubine procenili da je životinja živela pre između 400.000 i milion godina. Najverovatnije je pripadala vrsti Mammuthus meridionalis, kojoj pripadaju jedni od najdrevnijih evropskih sisara.

Ovi takozvani južni mamuti naseljavali su Evroaziju pre oko dva miliona godina. Smatra se da su bili teški oko deset tona, visoki 4,5, a dugački šest metara. Ličili su na azijske mamute, ali su imali duže kljove.

Mamuti su, inače, gigantski slonovi iz roda Mammuthus, koji su došli iz Afrike na tlo Evrope i Azije pre oko 3,5 miliona godina. Danas je poznato sedam vrsta mamuta i svi su izumrli, obično u prirodnim kataklizmama ili zbog promena klime.

Slika
dr Miomir Korać na lokalitetu ugljenokopa Drmno


VUNENI MAMUTI

Najmlađa vrsta mamuta je Mammuthus primigenius, vunasti ili dlakavi mamut, na koga obično pomislimo kada se pomenu.

Popularno nazvan vuli, živeo je sve donedavno, od pre 150.000 do pre 10.000 godina. Ovog mamuta znamo iz crtanih filmova kao što je Ledeno doba (mamut Meni), ali i kao vrstu čiji su ostaci zahvaljujući hladnoći u kojoj su živeli, kao i masi, najbolje očuvani i najčešće pronalaženi.

Vunastim mamutima je pogodovala hladna klima i veliki broj ih je iščezao kad je pre oko 120.000 došlo do otopljenja. No, oni su preživeli, a o njihovom iščeznuću postoje dve teorije – jedna od hipoteza je da su za to krivi ljudi koji su pre oko 40.000 godina stigli iz Afrike u Evropu.

Ima više dokaza da su ljudski lovci ubijali mamute, na primer vrh koplja nađen u skeletima. Smatra se da je jedan ulovljeni mamut bio dovoljan da se preko zime prehrani čitavo ljudsko pleme.

Po drugoj hipotezi, mamute je napala neka zarazna bolest. Kako god, mamuti su nestali, prvo na jugu, a potom i na krajnjem severu. Poslednji mamuti su živeli do pre 1700 godina na izolovanom ostrvu Vrangel kod Sibira.

NALAZIŠTE

Slika
Arheolozi otkrivaju kljovu mamuta

I onda je, tri godine nakon Vike, u Viminacijumu otrkiveno čak sedam skeleta upravo ove, vunaste vrste mamuta.

Kao i u slučaju Vike, novi fosili su pronađeni tako što je bager koji je raskopavao les udario u neočekivanu prepreku. Kad su pozvani areholozi iz parka Viminacujum, postalo je jasno da je reč o još jednom izuzetno značajnom otkriću.

Ispostavilo se da su bageri najverovatnije dugo kopali preko ovog mamutskog groblja pre nego što su fosili primećeni.

Kosti su nađene na sedam mesta u istoj liniji profila, na dubini od 17 metara. S obzirom na to da je zid ugljenokopa znatno dublji, do ovih lokaliteta arheolozi stižu merdevinama. Na prvom od njih su formirali mali plato kako bi otkrili o kakvom je mamutu reč.

Arheolozima, koji su navikli na znatno drugačija iskopavanja rimskih spomenika, na ovom uskom platou pridružuje se i ugledni profesor paleontologije Univerziteta u Novom Sadu, dr Slobodan Marković.

U razgovoru sa dr Koraćem i znatiželjnim arheolozima iz Viminacijuma, stojeći na merdevinama ispod platoa sa kostima, dr Marković iznosi svoju prvu pretpostavku: da su novootkriveni mamuti stari između 55.000 i 60.000 godina.

I da prema tome ne spadaju u drevne južne mamute poput Vike, već da su pripadnici vrste vunastih mamuta.

PALEONTOLOŠKI PARK

Slika
Vuneni mamut Vuli - od pre 150.000 do pre 10.000 godina

Mada su i istraživači i novinari u prvi mah pomislili da je reč o ostatku krda u kom je živela Vika, ispostavlja se da je reč o mamutima mlađim za oko pola miliona godina.

Tako se ispostavlja da se na ovom mestu na sasvim zapanjujući način susreću najrazličitije epohe – od carstva mamuta, preko antičke do moderne industrijske ere.

„Viminacijum je rimski grad i legijski logor, pre toga su ovde bili Kelti, a pre njih, verovatno, mnogi drugi, i u takvom sledu mi smo sada došli do mamuta“, objašnjava dr Korać najavljujući da će uskoro na ovom mestu biti podignut i paleontološki park u kome bi bili izloženi ostaci mamuta.

Pored mamuta iz Viminacijuma, u Srbiji je pronađeno još fosilnih ostataka ovih životinja, raznih vrsta i različite starosti – jedan od najpoznatijih je mamut Kika iz Kikinde.

Pronađen je 1996. godine na dubini od 20 metara, u glinokopu fabrike cigle i crepova „Toza Marković“.

Pored ovog kikindskog mamuta, poznat je i jedan beogradski mamut koji je iskopan pre skoro čitav vek, prilikom građevinskih radova kod palate „Albanija“ u centru Beograda.

Takođe, na brojnim drugim lokacijama, uglavnom u slivu Dunava, nađene su brojne pojedinačne kosti, ostaci kljova i drugi dokazi da su najstariji stanovnici ovog područja najverovatnije bili mamuti.

Viminacijum

Slika

Pre dve hiljade godina, na mestu gde se danas nalazi arheološki park Viminacijum, Sedma rimska legija, nazvana Claudia pia fidelis, podigla je svoj utvrđeni logor Castrum. Zajedno sa Četvrtom legijom iz Singidunuma (današnjeg Beograda) vekovima je čuvala dunavski limes, granicu rimske civilizacije i divljeg sveta varvara sa one strane provincije Gornje Mezije. Tu je potom podignut i čitav rimski grad, kasnije kolonija Viminacijum, gde su se ukrštali svi putevi Balkana i gde su rimski carevi izgradili svoju palatu na platou iznad Dunava.

Viminacijum je jedno od dvanaest rimskih nalazišta u Srbiji, ali je verovatno najprijemčivije za turiste. Posetioci danas mogu da vide nekoliko uređenih lokacija. Najupečatljiviji je svakako Carski mauzolej u kom se, ispod natkrivenog svoda, mogu videti odlično očuvani ostaci rimske arhitekture, i posebno, tri podzemne, freskama oslikane grobnice. Može se obići i severna kapija vojnog logora, Porta Pretoriu, zatim obližnje natkriveno nalazište gradskih kupatila, Thermi, gde se mogu videti ostaci bazena, pločica i rimskog sistema podnog grejanja.

Pored ovih nalazišta, u arheološkom parku posetioci mogu obići i Domus, rekonstrukciju impozantne rimske vile iz 1. veka nove ere. To je jedan višenamenski hotel ukupne površine od skoro tri hiljade kvadrata. Prostor je organizovan oko sedam atrijuma, a zamišljeno je da se gosti iz sveta ovde uvode u istoriju Rima, uče i istovremeno zabavljaju.


Tekst: Marija Vidić, Slobodan Bubnjević

Fotografija: Marija Vidić


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Arheološka nalazišta na tlu Srbije  |  Poslato: 11 Jul 2012, 05:13
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Viminacijum: Počelo iskopavanje kostiju mamuta

Otkopavanje praistorijskih skeleta donosi nova iznenađenja. Ašovi neočekivano udarili u ogromnu donju vilicu diva u dubini brda

Slika
Iskopavanje mamuta iz brda Nosak na površinskom kopu uglja u Kostolcu

ISKOPAVANJE mamuta iz brda Nosak na površinskom kopu uglja u Kostolcu počelo je u ponedeljak na temperaturi koja je oko podneva prešla pedeseti stepen. Arheolozi i radnici u jari i prašini rade od pet ujutro do sumraka na terasi koju je ogromni rudnički bager zasekao u lesnoj litici.

Oni su u ponedeljak ujutro počeli grozničavu potragu za skeletima prva tri od šest mamuta čije su kosti početkom juna uočili kako vire iz brega koji je zasekao bager. Međutim, stručnjake Arheološkog instituta SANU odmah je dočekalo novo iznenađenje, jer su ašovi udarili u ogromnu donju vilicu praistorijskog diva, tamo gde je nisu očekivali.


- Vilicu smo našli u dubini brda, ona se uopšte nije videla u preseku tla iz koga vire ostale kosti - uzbuđeno kaže prof. dr Miomir Korać, direktor Arheološkog parka Viminacijum.


MUZEJ MAMUTA

ARHEOLOZI Viminacijuma planiraju da u saradnji s Elektroprivredom naprave prvi srpski muzej mamuta na Viminacijumu. - Predali smo elaborat, koji ne prodrazumeva samo iskopavanje fosila već i njihovu prezentaciju na lokalitetu u paleobiološkom parku, u čemu će učestvovati i predstavnici Zavoda za zaštitu prirode, koji su postali članovi našeg tima. U taj park ćemo premestiti i Viku, ali zbog iskopavanja njenih mlađih rođaka selidba je odložena za kraj avgusta ili početak septembra.

- Vilicu smo pronašli metar i po iza profila u kome smo uočili prva tri mamuta, koje trenutno iskopavamo. Ova kost se pojavila neočekivano i postavlja zagonetku da li u dubini brda ima još fosila. Događaji se odvijaju u potpuno nepredvidivom pravcu.

Arheolozi u pauzama više brinu o alatu nego o sebi i skrivaju ga u senku, jer ako samo nekoliko minuta ostane ne suncu jednostavno je nemoguće uzeti ga u ruke. Zbog strahovite vrućine, koja može da presuši les i izazove odrone sipkave lesne litice, svi koji rade na iskopavanju su kao alpinisti vezani užadima za šipove duboko pobodene u tlo. Posle smene arheolozi i radnici doslovno su poluonesvešćeni, ali ne nameravaju da smanje tempo.

- Lakše je da se nas 40 ovde kuva nego da se sedam miliona ljudi na zimu mrzne - kaže prof. Korać. - Dajemo sve od sebe da ne ugrozimo proizvodnju uglja za EPS, a s druge strane, očekujemo da Elektroprivreda kao i do sada pokaže dobru volju i pomogne nam da Viminacijum učinimo svetskom atrakcijom, u kojoj će posetioci osim rimske metropole moći da vide i paleozoološki park.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Arheološka nalazišta na tlu Srbije  |  Poslato: 14 Jul 2012, 04:37
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Kostolac: Pronađene džinovske kljove

Arheolozi na površinskom kopu „Drmno“ otkopali delove fosila za koje se veruje da su ostaci groblja mamuta. Reč je o runastom mamutu, koji je evoluirao od stepskog

Slika
Kljova duga 3,15 metara

ARHEOLOZI koji istražuju groblje mamuta u lesnom brdu Nosak u Starom Kostolcu otkopali su u petak prvu lobanju s uvijenim kljovama koja ukazuje da je reč o vrsti preistorijskog rođaka slona koji je u ovim krajevima živeo pre oko 300.000 godina.

U to vreme Evropu je prekrivao debeo sloj leda, dok je teritorija Srbija bila neuporedivo toplija tundra kojom su vladali runasti mamuti i divovske zveri kao što su pećinski lavovi.


- Na vrućini od pedeset stepeni najzad smo stigli do ostataka mamuta koji je u Kostolcu živeo tokom poslednjeg ledenog doba - kaže prof. dr Miomir Korać, direktor Arheološkog parka Viminacijum.

- Ogromne uvijene kljove duge 3,15 metara nepogrešivo ukazuju da je reč o runastom mamutu koji je evoluirao od stepskog mamuta kakva je bila Vika, koja je živela na ovom prostoru u vreme dok je on bio vrela savana. Otvaramo nove sonde jer je telo mamuta okrenuto ka dubini brda, što potvrđuje i da ostale kosti koje se vide iz profila pripadaju drugim jedinkama.


PODZEMNA ČUDOVIŠTA

MAMUT svoje ime duguje reči „mamont“ kojom su sibirski domoroci evropskim istraživačima nazivali legendarno divovsko čudovište dugih kljova koje je živelo kao krtica ispod zemlje. Ispostavilo se da takve fantastične životinje nikad nisu postojale, već da je reč o mamutima koji su hiljadama godina posle smrti pronalaženi odlično očuvani u sibirskom ledu.

Ranije se verovalo da je mamut primigenius ili runasti mamut evoluirao od svojih stepskih rođaka tak kad se vrsta proširila iz Mediterana do Sibira.

Međutim, nalazi u Srbiji potkrepljuju noviju teoriju, po kojoj je prostor Balkana zbog povoljne klime i tokom najžešćih ledenih doba imao klimu povoljnu za život.

Zbog toga je postao refugijum - pribežište svih živih vrsta koje su ovde evoluirale i prilagođavale se klimi hladne tundre.

Tako je i veliki bezdlaki stepski mamut kakva je bila Vika (pronađena 2009. na površinskom kopu „Drmno“ u Kostolcu) evoluirao u vrstu manjih dimenzija, kraćih ušiju i surle, pokrivenu grubim krznom čija je dužina dostizala gotovo metar.

Dodatnu toplotnu izolaciju pružao je sloj sala debeo oko 10 cm, a masno tkivo koje je štitilo mozak i kičmu pravilo je karakteristične grbe na glavi i leđima. Dlaka runastih mamuta pronađenih u sibirskom ledu najčešće je riđa, mada su pronalaženi i primerci „plavušana“ s veoma svetlom dlakom.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Arheološka nalazišta na tlu Srbije  |  Poslato: 15 Jul 2012, 01:55
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
I strani arheolozi na našim nalazištima

Strana ulaganja u domaću arheologiju predviđaju istraživanja na tri godine, u ponedeljak ozvaničavanje saradnje na projektu o matalurgiji

Slika
Neki od nađenih alata

JEDNA od najvećih stranih investicija uloženih u srpsku arheologiju tiče se početaka rada na projektu „Razvoja metalurgije u Evroaziji“. Saradnja inostranih i domaćih arheologa biće ozvaničena u ponedeljak u Narodnom muzeju skupom kome će prisustvovati prof. Stiven Šenen, direktor UKL Instituta za arheologiju iz Londona, prof. Tilo Reren sa istog instituta, prof. Ernst Pernicka, direktor Centra za arheologiju iz Manhajma, dr Ben Roberts, sa Univerziteta u Duramu, Julka Kuzmanović Cvetković, direktorka Narodnog muzeja iz Toplice...


Projekat finansira Istraživački savet Velike Britanije za umetnost i društvene nauke.

Rana metalurgija Balkana intrigira naučnike već čitav vek, počev od otkrića metalnih predmeta u Pločniku kod Prokuplja, velikom naselju vinčanske kulture. Pred istraživačima je pitanje: da li je čovek baš na Balkanu, na teritoriji današnje Srbije, došao do jednog od najznačajnijih tehnoloških dostignuća u ljudskoj istoriji? I, da li je baš tu stekao moć da potpuno transformiše materiju?

Rana metalurgija pokrenula je lavinu ekonomskih, društvenih i kulturnih promena i zauvek izmenila svet.

Trogodišnja istraživanja bi trebalo da odgovore na pitanja gde bi mogao biti veliki metaloprerađivački i trgovački centar vinčanske kulture, gde su prvi rudari kopali rudu i kako su to radili, na koji način su je prenosili i od nje pravili alate. Nepoznanica je takođe da li su postojale prave zanatske radionice i „prodavnice“ za prodaju sekira, čekića, dleta, bakarnog lima...


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Arheološka nalazišta na tlu Srbije  |  Poslato: 15 Jul 2012, 19:15
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Viminacijum

Slika
Viminacijum - terme

Glavni grad rimske provincije Gornja Mezija osnovan je u prvoj polovini I veka kao vojni logor. Procvat je doživeo u II i III veku zbog važnog geografskog položaja. Grad se nalazio na raskrsnici puteva koji su povezivali severne delove Rimskog carstva sa istočnim delovima, sve do ušća Dunava u Crno more, i sa jugom balkanskog poluostrva. Zahvaljujući rudnim i poljoprivrednim bogatstvima u zaleđu grada, kao i živom saobraćaju, postaje važno trgovačko i zanatsko središte. 441. godine stradao je u najezdi Huna i nikada više nije povratio nekadašnju slavu i veličinu.

Slika
Viminacijum - terme

Slika
Viminacijum - maketa

Slika
Viminacijum - nekropola


Nakropol


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Arheološka nalazišta na tlu Srbije  |  Poslato: 16 Jul 2012, 04:00
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Sombor: Naselje iz bronzanog doba

Arheolopka iskopavanja kod Sombora potvrdila pretpostavke o životu u bronzanom dobu. Živelo se u kućama dimenzija tri puta tri metra

Slika
Arheolopka iskopavanja kod Sombora

PRETPOSTAVKE arheologa Zavoda za zaštitu spomenika kulture Vojvodine, da je na samo 500 metara udaljenosti od današnjeg Doroslova kod Sombora, postojalo prilično veliko naselje još u bronzanom dobu, potvrdila su nedavno završena iskopavanja na tom lokalitetu. Na površini od nekoliko hektara, arheolozi su istražili i dokumentovali postojanje života od preistorije do kasnog srednjeg veka.

Ni oni sami, kaže arheolog Dragan Anđelić, nisu znali šta će sve pronaći na višeslojnom lokalitetu, istraživanom od februara od kraja juna, zbog gradnje buduće fabrike.


- Otkrili smo mnogo kuća, silosa, jama, trapova - predočava Anđelić šta je sve pronađeno, napominjući da je sada ovim, zajedno sa nekropolom i mnogobrojnim urnama otkrivenim tokom radova šezdesetih godina, priča u Doroslovu zaokružena. - U praistorijskom naselju postojalo je dvadesetak kuća.


UKRASNE IGLE

ŽENE iz bronzanog doba volele su da se ukrašavaju. O tome, po rečima našeg sagovornika, svedoče mnogobrojne ukrasne igle izrađene od bronze - materijala svojstvenom za to vreme. - Po svemu sudeći, te igle su služile kao ukras na nošnji - objašnjava Anđelić. - Pronađene su i karike, što znači da su se bavili i sitnom metalurgijom.

Na osnovu dosadašnjih otkrića, arheolozi pokrajinskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture, stvorili su sliku nekadašnjeg naselja. Kuće su, objašnjava Anđelić, bile ukopane u zemlju jedan metar, a stubovi su nosili krovnu konstrukciju.

Tadašnjim stanovnicima, dovoljna je bila kuća dimenzija tri puta tri metra, što je za današnje prilike, veoma skučen prostor. Interesantan je i podatak da ni u jednoj od kuća nije pronađena peć, odnosno ognjište, što ukazuje da se život odvijao van zidova doma.

- Takođe smo pronašli i dosta silosa za žito i trapova za hranu - ređa dalja otkrića Anđelić. - Kameni žrvnjevi dokazuju da su gajili žito, dok su koristili keramičke posude, a za religijske obrede pehare od keramike.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Arheološka nalazišta na tlu Srbije  |  Poslato: 16 Jul 2012, 21:03
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Vinča – tajna ispod sedam i po milenijuma

Neolitsko nalazište na Dunavu kod Grocke dve i po godine je zatvoreno, a posetioci mogu da se sa vrednom riznicom upoznaju samo kroz multimedijalnu prezentaciju

Slika

Ako bi se pretpostavke arheologa potvrdile, ispostavilo bi se da je Vinča jedan od prvih evropskih gradova. Tako kaže Dragan Janković, kustos neolitskog nalazišta na Dunavu, koje je dve i po godine zatvoreno. Razlog što su eksponati postali nedostupni očima šire javnosti, prema njegovim rečima, jeste dotrajalost prostora u kojem su bili smešteni.

Samim tim, nalazište od 15 hektara ostaje i van delokruga arheologa, jer nema ni iskopavanja. Ovo je utoliko gore ako se zna da je, kako Janković kaže, istraženo samo oko 1.000 kvadrata. Od toga, nekoliko stotina čini „profil” nalazišta – desetak iskopanih metara do kojih se može stići brodom „Istar” Đorđa Radovanovića. Ovaj iskusni rečni vuk odlučio je da bar delimično kompenzuje „nevidljivost” Vinče, pa tako godinama organizuje aranžmane za zainteresovane turiste. Krstarenje podrazumeva obilazak „profila” nalazišta i multimedijalnu prezentaciju na obližnjem splavu „Maestral”, uz pratnju vodiča Dragana Jankovića.

– Na ovom profilu iskopan je arheološki sloj debeo deset metara, u koji je utisnuto 7.500 godina istorije ovog područja, neprekidno naseljenog, od neolita do danas. Malo je naselja u svetu sa tako dugovečnim kontinuitetom – objašnjava Janković dok pokazuje ostatke zapaljene neolitske kuće skrivene među slojevima u profilu.

Civilizaciji koja je naseljavala ovo područje naučnici su dali ime – vinčanska. Zna se da je imala kulturu stanovanja na mnogo višem nivou od srednjovekovne. Sve iskopine ukazuju da je Vinča bila gradsko, a ne seosko naselje.

– Ako se to dokaže, onda je reč o jednom od najranijih gradova u Evropi. To znači da većina stanovnika nije živela od poljoprivrede, već od trgovine – ističe Janković.

Sredinom neolita, ljudi su naučili da đubre zemlju, čime su počeli da se trajno vezuju za jedan prostor, umesto dotadašnjeg seljakanja pošto isposte zemljište.

– Đubrenje je omogućilo stvaranje viškova hrane, pa zatim i trgovinu viškovima, pa se tada javlja zanimanje „trgovac” i potreba za gradom. Budući da se oko Beograda stičusvi važniji vodotokovi crnomorskog sliva, ovaj deo je bio važna privredna raskrsnica. To objašnjava zašto je kod Vinče niklo naselje – navodi Janković i objašnjava zašto grad nije utemeljen na ušću Save u Dunav, već Bolečice u Dunav.

– Reka Bolečica izvire na Avali, planini bogatoj hranom i retkim mineralima, poput rude žive od koje je ovdašnja civilizacija dobijala purpurnu, crvenu boju sa kojom je trgovala. Pigment crvene je redak u prirodi, pa je ta boja bila strateški proizvod. Zato je neolitskim žiteljima bilo važno da preko Bolečice imaju direktnu vezu sa Avalom, izvorištem sirovina – objašnjava Janković.

Na periferiji Beograda nađeni su ostaci desetina naseobina iz neolita, što ide u prilog pretpostavci da je Vinča bila metropola, jer su oko nje postojala satelitska naselja.

– Ne zna se koji je narod naseljavao ovaj prostor ni kako se zvao, ali ga zovu vinčanskom civilizacijom. Živeli su na području većem od današnje teritorije Srbije: od reke Bosne na zapadu do Sofijskog polja na istoku i od Transilvanije na severu do Skoplja na jugu. U tom prostoru pronađeni su predmeti koje kao da je radila ista ruka – kaže Janković.

Sudeći po statuetama žena vađenim na nalazištu, pripadnici vinčanske civilizacije bili su vešti grnčari. Imali su vremena da se bave dokolicom, jer 2.000 godina nisu ratovali.

– Naselja su gradili bez zaštitnih zidina ili bilo kakvih fortifikacija, a takođe nije nigde nađeno oružje. Toliko dug period mira nije se nikada ponovio u Evropi. Zato su i imali visoku kulturu stanovanja, jer su mogli da se posvete komforu, na kojem je akcenat u njihovom graditeljstvu – kaže Janković.

Kada bi se „vrata” nalazišta opet otvorila za arheologe, pa još ako bi naučnici potvrdili dosadašnje pretpostavke, Beograd bi mogao da se podiči da su pojedini njegovi delovi među svetskim rekorderima po tome koliko su dugo nastanjeni. Umesto toga, eksponati sada mogu da se vide samo u „dvodimenzionalnoj” verziji, na video-prezentaciji.

Ali, to je već nešto što nije za dičenje...

D. Bukvić

-----------------------------------------------------------

Požar konzervirao kuće

Kuće žitelja vinčanske civilizacije bile su drvene, omalterisane spolja i iznutra mešavinom lesnog blata i pleve. Kad ih je plamena stihija zahvatala, vatra bi ispekla malter, na kojem su ostajali negativi drvene konstrukcije.

– Kao što je vulkan u Pompeji konzervirao antičke kuće i ovde su ostaci nastambi vidljivi zahvaljujući vatri. Zato znamo da su kuće imale površinu od 30 do 60 kvadrata, sa termoizolacijom na zidovima, a na patosu su bile drvene grede na koje je nanošena mešavina blata i pleve. Tako su dobili svojevrsni topli pod – kaže Dragan Janković.


Politika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 64 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker