Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 01:49


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 18 Dec 2016, 03:52
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kafane starog Beograda

Kafane starog Beograda u kojima se pisala istorija prestonice, danas postoje uglavnom samo na slikama. Donosimo vam teks o zanimljivostima i događajima po kojima su bile poznate.

Beograd je prvu kafanu imao pre Pariza, Beča i ostalih evropskih metropola. Još 1522. godine Turci su u jednoj zgradi na Dorćolu otvorili kafanu i u njoj služili – kafu.

10. „Dardaneli“

Slika

Kafana „Dardaneli“ je postojala sve do 1901. godine na mestu gde je zatim podignuta palata Uprave fondova, koja kasnije postaje Hipotekarna banka. To je današnji prostor između Čika Ljubine i Vasine ulice, a imala je i pogled na Obilićev venac. Na tom prostoru je danas Narodni muzej. Godine 1870. ju je uzeo pod zakup kafedžija Mita Ristić, zvani „Ćira“. Pod njim su „Dardaneli“ postali ono što ih karakteriše sve vreme dok su postojali. Mita Ristić je kafanu obnovio i preuredio. Prvo je okrečena, postavljen je novi pod, stavljene nove stolice, stoljnjaci, čak i dva ogledala. Tada su glumci beogradskog Narodnog pozorišta, koji su i ranije tu zalazili, počeli sve češće i sve više da se zbiraju kod „Dardanela“, provodeći tu vreme pre i posle probe, pre i posle predstave, pa čak i pauze između činova. Društvo glumaca počelo je privlačiti i sav ostali svet, koji se rado hoće da vidi glumce i sastane se sa njima, te kafana „Dardaneli“ na taj način poče uveliko da menja svoju fizionomiju i da postaje sastajalište intelektualnoga Beograda. Kafanu je od Mite preuzeo i proširio izvesni Ljuba Kafedžija. Za kariranim stolnjakom upravo ove kafane je Vojislav Ilić „za jednu banku“ uredniku đačkog lista napisao svetosavsku pesmu „Ko udara tako pozno“. Kraj književnika i glumaca, kod „Dardanela“ je bilo zborište i svih ostalih boema, kakvih je bio pun Beograd toga doba, te ne čudi što su prilikom njenog rušenja 1901. izbili pravi protesti.

9. „Hamburg“

Slika

Kafana „Proleće“, kasnije je nazvana „Hamburg“, mora biti spomenuta u tekstu jer je u njoj, davne 1881. godine, zasijala prva sijalica u Beogradu! Nalazila se na uglu Kneza Miloša i Masarikove. Zanimljivo je pomenuti da se tu danas nalazi zgrada „Elektrodistribucije“. Vlasnik kafane Petar Jovanović, kupio je „lokomobilu“ sa generatorom u proleće 1881. godine i postavio ju je u dvorište zgrade preko puta, u kojoj se u to vreme nalazila Narodna skupština, a odatle je postavio sprovodnik preko ulice od svog lokala do električnih svetiljki. Naredne godine, i Narodno pozorište dobilo je osvetljenje. Oduvek su nam kafane bile važnije od pozorišta.

8. „Kod Kočijaša“

Slika

Ova kafana se nalazila u današnjoj ulici Džordža Vašingtona i nije bila poznata po svom sjaju i ugledu, u njoj se nisu kovali planovi za svrgavanje i postavljanje vladara, ona nije bila stecište beogradske elite. Ali u njoj je voleo da pije Đura Jakšić. Kako je uvek imao problema sa novcem, vremenom je vlasniku kafane dugovao popriličnu sumu. Da bi mu vratio dug, naslikao je sedam radnika, po nacionalnosti Nemaca, koji su preko puta kafane gradili tadašnju Gradsku bolnicu. Ova slika odmah je nazvana „Sedam Švaba“, pa je novo ime po njoj ubrzo dobila i ta kafana, koja, kao i mnoge iz ovog teksta, više ne postoji. Kafana je srušena krajem pedesetih, da ustupi mesto „Vidincu“.

7. „?“

Slika

Kafana „Znak pitanja“ nastala je davne 1823. i do danas radi na gotovo identičan način.
Malo je poznato da je knez Miloš bio vlasnik kafane „?“, iako je kuću u kojoj je osvanula kafana podigao jedan od glavnih organizatora Prvog srpskog ustanka Naum Ičko. Baš je i knez zabranio da se puše lule i cigare ispred kafane, jer, kako je odmah do Saborne crkve, to nije bilo baš prikladno mesto. Prvobitno nazvana „Kod Saborne crkve“, zbog blizine hrama, ona će ostati „?“ sve do današnjih dana, jer su crkvene vlasti smatrale da je ime uvredljivo, pa je tadašnji vlasnik kao svojevrstan protest umesto imena ostavio samo znak pitanja. „Oni koji ne nađu utehu kod nas, pređu kod vas“, priznao je konobarima jedan sveštenik. Zanimljivo je da u skladu sa tradicijom, tokom uskršnjeg, božićnog, velikogospojinskog i petrovskog posta, kuhinja sprema isključivo posebnu, posnu hranu. Zanimljiv je i podatak da je baš ovde, davne 1834. godine, odigrana prva partija bilijara u Beogradu, a redovan gost kafane „Znak pitanja“ je svojevremeno bio i Vuk Stefanović Karadžić.

6. „Šaran“

Slika

Kafana „Šaran“ osnovana je davne 1896. godine, u Zemunu, koji je tada bio grad za sebe, ali je zbog izuzetne tradicije ekipa Zabavišta mora svrstati i u društvo tadašnjih „beogradskih“ kafana. O tome ko je bio prvi vlasnik ove kafane postoji nekoliko verzija priče, a najverovatnije je reč o uglednom građaninu Arkadiju Bokaliću, koji je u svojoj kući prizemljuši, ispod Gardoša, na mestu gde je bilo pristanište, otvorio kafanu „Zlatni šaran“. Uz peć bubnjaru, prvi gosti kafane bili su alasi i seljaci koji su čekali skelu da ih preveze u bašte na Červenki, na banatskoj obali Dunava. Dugo je „Šaran“ bio na glasu kao kafana u koju dolaze veseljaci, pijanci i kavgadžije, ali i kafana u kojoj je riba direktno iz Dunava „uskakala“ u tiganj. Decenijama su „Šaran“ održavali visoki gosti, kao što su bili Mika Alas, princ Đorđe Karađorđević, dr Jovan Subotić, ali pre svih boemi, ljudi kojima je kafana zaista bila druga kuća. Malo je poznato da su baš u ovoj kafani nastali stihovi „Dunav, Dunav tiho teče, vratiti se ona neće“. Šaran postoji i danas, malo izmenjen, malo modernizovan i našminkan, i dalje druguje sa Dunavom, prkosi vremenu i priča svoje priče onima koji svrate na riblju čorbu i čašicu razgovora.

5. „Ruski car“

Slika

Kada je 1890. godine Maksa Antonijević, vlasnik jedne od najpoznatijih juvelirnica u gradu, kupio plac sa kafanom na uglu Knez Mihailove i Obilićevog venca, nadenuo joj je ime „Ruski car” po Aleksandru II Romanovu. Ovaj naočiti gospodin ni slutio nije da će ova zgrada ubrzo postati simbol prestonice. Kafana nije bila ništa naročito ni u arhitektonskom niti u bilo kom drugom pogledu. Dve-tri decenije kasnije, u Beogradu počinju da se grade prve višespratnice. Na takav potez odlučuje se i Maksin sin Milutin i na mestu stare kafane gradi palatu. Tako 1926. godine Beograd dobija velelepno zdanje na kojem se nije štedelo. Nameštaj je bio od masivnog drveta, zavese od svile i čipke, a svi lusteri od kristala. „Ruski car” postao je stecište državnika, trgovaca, juvelira, poeta, glumaca… Negde pred Drugi svetski rat u „Ruskom caru” nastupala je i famozna plesačica Žozefina Beker, ali uskoro rat zatvara i vrata „Ruskog cara”. I tako je bilo sve do 1958. godine, kada je u tim prostorijama otvoren ekspres-restoran „Zagreb”. Godinama je „Zagreb” bio sinonim za jeftin ručak, a čuven je bio i po sutlijašu s cimetom. Preko puta ove kafane je „Žućkovo ćoše“, mesto na korzou na kojem je najčešće stajao legendarni košarkaš Radivoj Korać.

4. „Tri šešira“

Slika

„Tri šešira“ je najstarija kafana Skadarlije, glavne boemske ulice starog Beograda. Iako nam je sada ovo uži centar grada, ne tako davno (npr. 1830) Skadarlija je bila cigansko sokače, a u opisu sahrane Đure Jakšića 1878, koji je tu prebivao, navedeno je da je pesnik živeo „na obodu grada“. Kafana je otvorena 1864. godine, u zgradi u kojoj se prethodno nalazila zanatska radionica za izradu šešira, te je na ulazu imala tri plehana šešira koji su ostali i posle zatvaranja radnje. Kada je, na žalost beogradskih boema, srušena kafana Dardaneli, centar noćnog života se preselio u Tri šešira. Mnoga poznata imena boemskog života Beograda su u ovoj kafani stvarala, pevala i pisala. Izmedju ostalih Bora Stankovic, Zanka Stokic, već pomenuti Đura Jaksic…

3. „Bermudski trougao“

Slika

Bermudski trougao nije kafana, tako se nazivao prostor između tri kafane: „Šumatovac“, „Grmeč“ i „Pod lipom“, u kojem su ljudi u kasnim večernjim satima veoma često umeli da se zagube. Sve tri kafane su bile u vlasništvu firme „Tri grozda“, koja je ugašena. Nijedna od ovih kafana centra Beograda (oblast između zgrade Politike, Makedonske i Kondine ulice) više ne radi , bar ne u tom smislu… Šumatovac jeste i dalje ugostiteljski objekat, ali sa kafanom tu svaka sličnost prestaje. „Pod lipom“ je jedno vreme bila i picerija, a danas je na tom mestu – prodavnica kozmetike.

2. „Tri lista duvana“

Slika

Zgrada na uglu Bulevara kralja Aleksandra i ulice Kneza Miloša podignuta je davne 1882. godine, a već iste godine je Kosta Lazarević otvorio i kafanu „Tri lista duvana“. Etimologijom naziva Beogradskih kafana je gotovo nemoguće baviti se ozbiljno, te nastanak i ovog imena ostaje misterija. Iz zgrade gde je bila kafana „Tri lista duvana“, na prvom spratu, davne 1883. godine, obavljen je prvi telefonski razgovor u Srbiji. Ministar vojni Teša Nikolić bio je kraj telefona u „Tri lista duvana“, odakle je razgovarao sa inženjerijskim kapetanom Kostom Radosavljevićem, koji je istovremeno bio na vezi u nekadašnjoj inženjerijskoj kasarni na Paliluli, gde se danas nalazi Rudarsko-geološki fakultet. Zgrada u kojoj se nalazila kafana je srušena 1991. radi izgradnje hotela „Hilton“, ali je taj projekat propao usled izbijanja građanskog rata u SFRJ.

1. „Albanija“

Slika

O ovoj kafani odmah na početku moramo izneti jedan zanimljiv podatak. Plac na kome se nalazila je državnom fondu prodat za 8 miliona tadašnjih dinara. Poređenja radi, izgradnja Belog Dvora na Dedinju od temelja do krova, koštala je 14 miliona. Branislav Nušić je o ovoj kafani pisao: „…jedino, na vrhu te ulice, postoji i danas, kao trag staroga Beograda, i postojaće, kako izgleda vekovima, kafana ‘Albanija’, ruglo Beograda, ali eldorado svih zakupaca te kafane. Ne postoji kafana sa manje režije, a više prometa; niti postoji kafana koju posećuje tako raznolika i tako mešovita publika“. Na mestu današnje višespratnice „Albanija“, najverovatnije 1840. godine je podignuta kuća u kojoj se nalazila kafana „Kod Albanije”. Negde posle prvog svetskog rata kafana menja naziv u „Albanija”. Ova kafana je bila na odličnom mestu, jer je u blizini bio hotel „Moskva“, a svako ko je hteo da pođe ka Kalemegdanu morao je proći pored nje i čuvenog sata koji je Beograđanima oduvek bio neka vrsta orijentira, i mesto za sastanke. Zabavište saznaje da je, prema izveštaju vlasti iz 1938. godine, kafana bila uglavnom izgrađena od blata, trošnog drveta, i da je imala ogromnih problema sa ventilacijom. Kafana je postojala sve do 1938. godine, kada je za plac na kojem se nalazila plaćena već pomenuta suma. Kolika je vernost njenih gostiju bila, svedoči podatak da se pivo ispred kafane pilo i kada joj je isečena struja i skinut crep sa krova.
Slobodno možemo da kažemo da su mehane, bircuzi, birtije, gostionice odnosno kafane, godinama kod nas uživale visok status. Prvi beogradski bal održan je u kafani 1827. godine. Prva pozorišna predstava je odigrana u gostionici „Kod engleske kraljice“. Prvi strani violinista zasvirao je klasičnu muziku 1896, te iste godine održana je prva bioskopska predstava, a dvanaest godina kasnije, 1908. godine, osnovana je prva opera.


zabavište

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 21 Feb 2017, 16:10
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Iz "Zore" u odbranu domovine

Beogradske kafane okupljene u knjizi Boška Mijatovića i Borisa Belingara. Na spratu "Malog Pariza" bilo sedište britanske obaveštajne službe

Slika
Kafane su nekada imale veliki društveni uticaj jer su bile jedini svima dostupni javni prostori

VERUJEM da će kafana odoleti naletima kafića! U ovo nas uverava Boško Mijatović, koji je uz Borisa Belingara, autor "Ilustrovane istorije beogradskih kafana" ("Arhipelag"), knjige koja otkriva jedan gotovo sasvim zabravljeni svet mehana, krčmi, lokala, restorana, hotela, u kojima se odvijao uzbudljiv društveni život naše prestonice. Jer, kafane su bile mesto gde su se osnivale i delovale političke stranke, održavali izbori, vodile žestoke političke borbe, ali i igrale predstave, okupljali pisci, prikazivali filmovi, svirao džez...

- Kafane su nekada imale veliki društveni uticaj jer su bile jedini svima dostupni javni prostori - objašnjava Mijatović za "Novosti". - Imale su velike sale sa dovoljnim brojem stolica za sve. Po kućama su se tada primali samo najbliži. U kafanama su se pre pojave berze sklapali i poslovi. Kasnije su se otvarala pozorišta, Kolarac, bioskopi... pa se kafana sve više vraćala svojoj osnovnoj nameni - druženje uz piće, hranu i živu muziku.

Po azbučnom redu, poređane su priče o znamenitim kafanskim toponimima, "od Turskoga hana do Aero kluba". Autori navode da je u najstarijem popisu iz 1838. poimence zabeleženo 147 srpskih, kafana. Verovatno je taj broj bio veći, jer mnoge nisu plaćale porez. "Ilustrovana istorija beogradskih kafana" sadrži "lične karte" svih poznatih ugostiteljskih objekata od tog vremena, pa do početka Drugog svetskog rata,. Tako se može pročitati da su se u čuvenoj "Zori", 5. aprila 1941. okupili piloti 102. eskadrile 6. lovačkog puka, da su pili umereno, da im je pevala Divna Kostić (ne uzimajući bakšiš), a da su po ponoći pozvani na aerodrom da brane zemlju. A na spratu "Malog Pariza" u Birčaninovoj bilo je sedište britanske obaveštajne službe koja je radila na puču 27. marta 1941.


ČOČECI I ČOČEKINjE

U međuratnom periodu u kafani "Dardanel" goste su zabavljale igračice čočeka, o čemu između ostalog u ovoj knjizi stoji zabeleženo: "Čočekinje su bile obučene (tačnije: razgolićene) kao Turkinje sa dimijama, bez zara, sa vrlo kratkim jelečetom i razgolićena trbuha, jer čočekinje pre svega igraju trbuhom, a zatim kukovima, kojima su vatreno mešale..."

Slika


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 12 Mar 2017, 03:31
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 12 Mar 2017, 03:32
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 12 Mar 2017, 03:36
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 12 Mar 2017, 14:05
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ZA BOEME I MERAKLIJE: Sve što treba da znate o starim srpskim kafanama i pesmama

U ono vreme nije bilo viđene ili anonimne osobe koja nije odlazila u kafanu i tu provodila dobar deo dana. Sofka je između dva rata pevala konzulu koji je dolazio u Skadarliju specijalno da je sluša. Takođe je snimila oko 40 ploča u Parizu!

Slika
Foto: Marko Todorović, Arhivska fotografija, Wikipedia/Путник

U periodu kada su nastale i počele da se formiraju kafane i mehane pa i kasnije hoteli, sav kulturni život se vezivao za njih. Nije bilo viđene ili anonimne osobe koja nije odlazila u kafanu i tu provodila dobar deo dana.

Razlozi za odlazak u kafanu su bili mnogi, a jedan od njih bio je – naravno - muzika.

– Kada je knez Mihailo Obrenović 1867. godine primio ključeve Beograda kao slobodnog grada od Turaka, bilo je ogromno veselje.

Organizovao je bal na mestu današnje Kinoteke, i tu je prvi put otpevana pesma “Drino, vodo hladna”, himna možemo reći, a ona je nastala još pre 1800. godine. Takođe, “Raslo mi je badem drvo” traje vekovima.

Slika

Neke pesme koje mi danas slušamo, zaista su stare i vredne i zato ih treba sačuvati. I, povodom dobijanja ključeva, iz ondašnjeg prostora Srbije došlo je mnogobrojno stanovništvo da slavi Beograd.

Sve kafane u Beogradu su organizovano dočekale goste uz muziku, jelo i slavlje, priča nam Vidoje Golubović, autor knige “Mehane i kafane starog Beograda”.


Kafana i kafanski život je imao značaja u smislu očuvanja običaja. Naravno, deo tradicije se čuvao u kućama i porodicama, ali kafane su bile glavni centri.

Slika
Skadarlija danas/Printscreen/Instagram

– Mika Alas, shvatajući da se gubi taj neobičan muzički integritet koji je imao srpski narod pre Prvog svetskog rata, počeo je da beleži srpske pesme i kola koje je narod počeo da zaboravlja.

Postoji jedan interesantan zapis o njegovom životu, a to je da je on snimio pre početka Drugog svetskog rata preko hiljadu pesama, i to na Radiju Beograda. Sama kafana bila je mesto gde se čuvala ta muzika.

Kao i danas, postojala je kafana koja se zvala Jedinstvo, gde je danas Etnografski muzej. I tu je snimao jedan poznati muzičar koji je svirao violinu, a inače je bio učitelj Mike Alasa, objašnjava Golubović.

Po arhivskim zapisima tu se skupljao veliki broj slušalaca mimo same bašte želeći da čuju Miku Jagodinca i njegov orkestar.

Slika

– Sofka je u ono vreme, između dva rata, pevala konzulu koji je dolazio u Skadarliju specijalno da je sluša. Potrebno je još istražiti podatak, tj. utvrditi koliko je tačno, da je Sofka u ono vreme, između dva rata snimila oko 40 ploča u Parizu.

Muzika je u kafanama celog dana svirala, i to muzika bez ozvučenja. Sve te pesme su podsećale na život, ulepšavale ga, veličale ga. Gotovo sve kafanske pesme imaju tri ključne reči: vino, ljubav i kafana.

- To su pesme koje su oslikavale život u Srbiji, zaključio je Golubović.


telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 12 Mar 2017, 14:16
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ŠOKANTNA NAREDBA: Vlasnici kafana koji imaju prostitutke biće bačeni u Savu! (FOTO)

Sav kulturni život stare Srbije se odvijao u kafanama. Od prve pozorišne predstave, preko prve opere, edukacije, okupljanja umetnika i političkih stranaka do događaja neverovatno bitnih razmera. U kafanama se odlučivalo, planiralo, živelo, ali i ginulo. Pročitajte kako

Slika

O kafanama često govorimo u kontekstu dobrog provoda, subotnjeg izlaska i eventualno kariranih stolnjaka koji bi trebalo da podsećaju na neko minulo vreme, a bez suštinskog znanja o tome šta su kafane, zapravo, značile za Srbiju.

– Ne zna se ko je izmislio kafane. Možda je i bolje što je tako. Možda bi u ime zahvalnosti pripadale njemu, a one su zapravo sazidane da pripadaju svim ljudima ovog sveta. Za­to i jesu deo života mnogih, najviše onih koji nikada nisu krili da im je kafana druga kuća. Kafane su, dakle, život – često i više od života koji ima tu prokletu manu da je prolazan za razliku od kafana koje su – večne – govori deo predgovora drugog dela knjige “Mehane i kafane starog Beograda” gospodina Vidoja Golubovića.

U razgovoru s reporterom Telegrafa, Golubović priča o lepotama kafana i njihovom značaju, o interesantnim stvarima koje se vezuju za kafanski život, a koje sigurno nismo imali priliku da ranije čujemo.

– Sav kulturni život stare Srbije se odvijao u kafanama. Od prve pozorišne predstave, preko prve opere, edukacije, okupljanja umetnika i političkih stranaka do događaja neverovatno bitnih razmera. U kafanama se odlučivalo, planiralo, živelo. Rečju, sve značajno što je u vezi sa kulturom Srbije i Beograda vezuje se upravo za instituciju kafane – objašnjava Goluboić.

Beograd, kao grad večne inspiracije, čuva nebrojeno istorijski značajnih priča, predanja, istina i kulturnih obeležja.Tu svakako spada i istorijski značaj kafana. O svemu što se unutar kafana zbivalo i o tome kako je dinamika posetilaca kafane funkcionisala, Golubović priča:

Slika
Arhivska fotografija: Kafana Kolarac

– Za svaku kafanu se znalo šta predstavlja i ko tu dolazi. Postojale su izdvojeno umetničke, političke, sportske i druge kafane. Posebno kad je počeo da se razvija politički život u Srbiji, svaka kafana je imala političke prvake koji su u njoj sedeli. Naročito je poznat deo stare varoši , u delu Varoš-kapije u Beogradu, Bul. Kralja Aleksandara kod Skupštine, Topola, Domovina, svi su imali upravo mesta gde su se okupljali i tačno se znalo gde kog predstavnika stranke ili člana stranke naći. Pored toga, prvo čitalište se nalazilo u kafanama. Ali, kakvo čitalište? S obzirom da je narod bio nepismen, onda je onaj ko je znao da čita, stajao na sred kafane i čitao, i objavljivao informacije koje su zapisane, a drugi su slušali.

S obzirom na to da su, pored zabavnih, kafane bile i edukativni i kulturni i zabavni centri, bilo je neophodno da dinamika kafana, kao i ponašanje svih koji dolaze u kafanu, a i njenih vlasnika, bude uređeno zakonom.

– Miloš Obrenović je u drugoj vlasti šezdesetih godina propisao određene uslove kako će izgledati mehana i kafana, i da se sve udžerice koje su služile za tu namenu moraju porušiti. Napravljen je popis šta sve takva ustanova može i sme da sadrži.

Slika
Arhivska fotografija: Razglednica Beogradu

- Za vreme Miloša Obrenovića niste smeli da igrate karte u kafani. Takođe je bilo propisano koliko u kojoj kafani može biti zaposlenih dama. Negde je maksimalno moglo dve, a negde nijedna nije smela da se zaposli. Posebno je bilo definisano da između naseljenih mesta ili van grada nije mogla nijedna dama da radi. Ovo je zavisilo od Miloševe procene vlasnika, njegovog moralnog stava – moral je bio osnovni kriterijum.

Šta bi se desilo vlasniku ukoliko bi prekršio Milošev zakon?

– Propisi su bili vrlo strogi. To ne znači da prekršaja nije bilo ali je bilo zabranjeno. Sve je to zabranio da bi sačuvao moralni izgled i značaj kafane – zato ona i jeste bila izuzetno značajna u jednom periodu.

Slika
Arhivska fotografija: Bajlonov Kladenac, Karađorđeva ulica

-Postoji jedan arhivski dokument koji govori da je Miloš Obrenović naređivao da se kazne vlasnici koji su stvarali nemoralni život, podvodili i podsticali prostituciju – ni manje ni više nego tako što će biti bačeni u Savu!

Srpski poglavari su, očito, bili vrlo strogi. Priznaćete – imali su jako dobar smisao za moral, a, očito i za humor!


telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 07 Okt 2017, 16:26
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 27 Jan 2018, 22:40
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TUŽNO PROROČANSTVO
SRBI, SVE ĆE VAM KAFANE PROPASTI: Evo kako je slavni Nušić još davno prorekao šta će biti sa našim starim krčmama


Resized Image - Click For Actual Size

Slavni srpski komediograf Branislav Nušić početkom dvadesetog veka je prorekao propast srpske kafane. U svojim beleškama Nušić je opisivao da su beogradske kafane nekada bile centri javnog života prestonice, ali su počele da ih menjaju "moderne".



Skoro svi javni akti ali i sastanci radi posla, savetovanje advokata i klijenata, potpisivanje dužničkih menica, ugovora, ili punomoćja, obavljali su se u kafani.



"Tu, skoro, čitao sam jedan oglas u novinama neka kafana, u jednom predgrađu Beograda, koja se ponosno nazvala "Novi vek", objavljuje da je "moderno preuređena" i da, sem odličnog pića i tačne posluge, svako veče u njoj "koncertira" džaz-band i izvodi se dansing... Novi vek, odista novi vek, bolje ime nije mogla poneti ova kafana u predgrađu pa da obeleži period preloma koji naše doba priželjkuje. Dok su mondenski etablismani sa egzotičnim imenima suzbili iz centra naše prestonice naše stare kafanice "Kod Žmurka", "Mecovalije" i "Dardanela", mi smo se, stari Beograđani, zar i mirili onim što novi život i novo doba mora sa sobom doneti. Brisali su se tragovi jedan po jedan; rušila se jedna po jedna kafana u kojoj smo mladost proveli, a često možda i mladost sahranili, i mi smo pobožno skidali kapu i šaptali rezignirano za pokojnikom kojega su kraj nas proveli: Bog da joj dušu prosti!", pisao je Nušić.

Slika
BRANISLAV NUŠIĆFOTO: PRIVATNA ARHIVA

On se žalio i na seobu "tamo na periferiju, i onih klasičnih kasapskih panjeva na kojima se sekirom čerečilo pečeno prase i jagnje; odselile su se i one prostrane, prljave i pregorele tepsije u kojima su se krčkale krezle i škembići… sve, sve se odselilo tamo na periferiju…"



Tugu sa kojom je Nušić opisivao Beograd početkom 20. veka najbolje ilustruje i ovo njegovo razmišljanje.

"…I neće proći mnogo vremena pa će i tamo iščeznuti čokanji i pečenje s panja, a zacariće vermuti i oranžade sa slamčicom… I tada će se izbrisati i poslednji trag života staroga Beograda i iščeznuće iz pamćenja naših onaj vedri, onaj patrijarhalni život predratne prestonice, koji je, doduše, imao mnogo primitivnoga u sebi, ali je imao i nečega srdačnoga, nečega toploga, nečega što generacije vaspitava ljubavlju prema rodnoj grudi, iz kojega je vaspitanja i ponikla ona velika generacija koja je obilnom krvlju natopila Kumanovo, Jedrene, Bregalnicu, Cer, Dobro polje i Kajmakčalan, a rasula svoje kosti širom bela sveta, od Dalekoga istoka do sumornog zapada", pisao je on.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 10 Jan 2021, 00:30
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

Kolarac

Beogradski glas – Veliki dobrotvor Ilija Milosavljević-Kolarac zaveštao je celokupno svoje imanje na prosvećivanje naroda. To imanje čini današnja centralna pošta sa kafanom na uglu Poenkareove ulice i Pozorišnoga trga a zatim ceo niz dućana u redu, koji zavija i u Miletinu ulicu gde izbija kafanska bašta. Tim imanjem koje danas predstavlja ogromnu vrednost upravlja naročiti Odbor Kolarčeve zadužbine koji je želeo da na istome, a na licu prema Pozorištu, koje gleda u Miletinu ulicu, podigne Narodni univerzitet koji se izdržava iz zadužbinskih prihoda.

U domu zgrade iza Kolarčeve pivnice, onamo gde je sad centralna pošta i direkcija Beogradske pošte, bilo je dugo vremena austrijsko poslanstvo koje je zauzimalo sve prostorije na gornjemu spratu a na donjem spratu, gde su sada poštanski šalteri, bila je katolička kapela sve dok nije podignuta nova na Vračaru.

Kafana “Kolarac” jedna je od starijih građanskih kafana i ponela je svoje ime po sopstveniku zgrade-zaveštaču. Odmah po podizanju zgrade otvorena je tu kafana sa baštom, i građanstvo, a naročito porodice, koje su dotle posećivale Germanovu baštu, sve su se preselile kod “Kolarca”. Oduvek, kao i danas, ta je kafana važila kao vrlo solidna, gde su naročito nedeljom, na podne posle službe božje, a uveče posle šetnje na Kalemegdanu, navraćali otac, majka i sva deca da popiju po čašu piva i slušaju muziku.

U prvo doba i kafana i bašta bile su manje. Kafana je imala nekoliko soba i jedno odeljenje malo prostranije a bašta nije bila ni za polovinu današnje bašte. Po tim raznim sobama kao i leti u bašti bila je polovina stolova zauzeta za stalne goste (“štamtiši”), jer kod “Kolarca”, kao ni u jednoj beogradskoj kafani, bio je najveći broj tih stalnih, tih “večitih” gostiju.

Za jednim od takvih stolova, u najcvetnije doba ove kafane, kada ju je držao Nikola Praporčetović (sedamdesetih i osamdesetih godina devetnaestog veka), bilo je uvek okupljeno ovo društvo: Milos Petrović, stari gospodin, Dragomir Brzak, Panta Jovanović blagajnik, Nikola Šilić telegrafista, Uroš Romanović načelnik, Panta Besarić telegrafista, Čekić kasacioni sudija, Nikola Ninić sudija, Manojlo Ðorđevic “Prizrenac” i Miloš Popović novinar. Oni su sedeli redovno u manjem salonu za jednim dugačkim stolom na kome je stajao, u piksli od palidrvaca, karton na kome je pisalo: “Gospodsko mesto”.

Bilo je u drugoj sali još jedan sto “večitih” gostiju, oko kojega su se skupljale zanatlije kojima je predsedavao Jovan Sremac limar, brat Stevana Sremca. Jovan Sremac poznat ne samo kao čestit čovek, dobar drug i gost izdašne ruke, važio je još i kao neobično vešt da spravi meze i salatu te su se njegovome stolu, bar dok se ne slisti meze, rado pridruživali i oni koji po profesiji nisu bili zanatlije.

Među gostima, naročito o ručku, viđao se često kod “Kolarca” i pokojni Kosta Vujić profesor. Poznata je stvar već da je Vujić ručavao na dva-tri mesta. On je znao u kojoj je restoraciji dobra supa i goveđina a u kojoj umokac i pečenje i nije nikad reskirao da u jednoj pojede sve to. Kod “Kolarca” je, po njegovome uverenju, bila odlična supa i goveđina i on bi to pojeo tu, a zatim bi išao u “Kasinu” na Terazije, da jede kakav umokac i vraćao se “Ruskom caru” da završi ručak pečenjem.

Za vreme točenja piva na podne i uveče kretali su se između stolova i dva vrlo zanimljiva tipa. Jedno je bio Pera pekar, koji je pekao vrlo dobre perece i pisao vrlo rđavo stihove i nekada tako poznata jevrejska Perla sa Jalije, koja je pekla jaja na način kako je to kod Jevreja običaj a koja su jaja gosti vrlo rado jeli uz pivo.

Najduže je držao kafanu “Kolarac” pomenuti Nikola Praporčetović ili, kao što su ga obično zvali, Nikola Praporac. To je bio otmen gospodin i dobar domaćin a vrlo korpulentan čovek sa velikim trbuhom pred sobom. Među njegovim gostima tada je cirkulisala jedna anegdota o Nikoli Praporcu koji je, kao neki delegat, sa mnogim drugima, odlazio u Moskvu na neku izložbu. Vele tada je i ruski car bio na toj izložbi i rado je primio srpsku delegaciju. Kada mu se predstavio ovaj simpatični kafedžija beogradski i rekao da se zove Praporac, vele, car ga je odmerio onako korpulentnog kakav je bio i rekao:

– No, kad su u Srbiji takvi praporci, kakva li tek zvona moraju biti!

Posle Nikole Praporca preuzeo je na dugoročni zakup lokale g. Ðorđe Vajfert, s tim da je ne izdaje pojedincima, no to da bude glavni i centralni lokal za točenje piva iz njegove pivare. Od tada je počelo i renoviranje kafane. Od mnogih soba stvorena su dva paralelna salona, od kojih je jedan bio pivnica i drugi trpezarija a osim toga, uništavajući jedan deo bašte, koja je zatim potisnuta van dotadanjih ograda, g. Vajfert je podigao najveću i najlepšu salu u Beogradu. Ta sala, koju je zatim u našem narodnome stilu dekorisao poznati slikar Dragutin Inkiostro, postala je tada središte duhovnoga i društvenoga života prestonice.

Tu su priređivane najotmenije zabave (Žensko društvo, Kolo Jahača, Akademska omladina, Trgovačka omladina), tu koncerti i gostovanja, tu predavanja i zborovi, tu svadbe i svi veći banketi. Učiteljsko je udruženje tu održalo jednu svoju godišnju skupštinu, Narodna odbrana nekoliko zborova. Uostalom, Narodna odbrana je i ponikla kod “Kolarca”. To je bilo onih burnih dana kada je Austrija proglasila aneksiju Bosne i Hercegovine. Poznate su one ogromne demonstracije koje je vodio Branislav Nušić.


Napisao: Branislav Nušić

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 61 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker