Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 16:31


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Beogradske kuće  |  Poslato: 06 Apr 2017, 21:45
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Najstarija kuća u Beogradu

U ulici cara Dušana broj 10, nalazi se najstarija kuća u Beogradu. Ova građevina smeštena je u blizini Zoološkog vrta na Dorćolu, najstarijem delu prestonice, i svedoči o bogatoj istoriji koju ovaj deo grada u sebi nosi.

Slika

Iako potiče još iz 18. veka, ova zgrada nije jedina koja u sebi nosi dugu tradiciju. „Trenutno na području grada postoji jos jedna malo starija kuća od ove u cara Dušana 10, a to je kuća u Zemunu. Ona je specifična i po tome što se u njoj nekada nalazila kafana „Beli medved“. Međutim, ono što je u geografskom i administrativnom smislu, tada u 18. veku, činilo Beograd jeste svakako kuća na Dorćolu“, kaže Saša Mihajlov, istoričarka umetnosti.

Ova kuća, predstavlja jednu od najstarijih baroknih transformacija Beograda tokom prve polovine 18. veka. Samim tim, ona je jedini očuvani stariji stambeni prostor na području grada, do današnjeg dana.

Slika

„Bila je to jedna od prvih baroknih građevina koja je podignuta na novoj regulaciji, u tada glavnoj beogradskoj čaršiji. Zbog svih njenih karakteristika, istorijskih i arhitektonskih, urbanističkih, kulturnih, ali i zbog same činjenice da ona predstavlja jedno od svedočanstava tog urbanog razvoja Beograda, ona je 1977. proglašena za spomenik kulture“, priča Saša Mihajlov, i podseća da su pre toga brojna obimna istraživanja vršena u budimpeštanskim i bečkim arhivama, koje su obavljali stručni saradnici Zavoda za zaštitu spomenika.

Izgradnja građevine, trajala je od 1724. do 1727. godine za vreme austrijske vladavine Beogradom. Saša Mihajlov, istoričarka umetnosti, objašnjava da je kuća podignuta kao jedna u nizu sedam objekata, koji su imali za cilj da obnove i ojačaju Kalemegdansko utvrđenje.

Slika

„Kuću je podigao Elijas Flajšman, remenarski zanatlija, i član ondašnjeg opštinskog veća, koji se u Beograd doselio nakon austrijskog osvajanja grada 1717. godine. Ona je, za razliku od mnogih drugih građevina u tadašnjem Beogradu, preživela ponovni dolazak Turaka 1739. godine i evo opstala više od dva i po veka.“

Građena je od čvrstog i kvalitetnog materijala, a jedan od graditelja bio je švajcarski inženjer i pukovnik austrijske vojske Nikola Doksat de Morez.

Slika

„Njena prvobitna namena, stambeno poslovnog prostora, očuvana je do dana današnjeg. Sam konstruktivni sklop i podela prostora, u podrumu i prizemlju, sačuvani su u svom originalnom obliku, dok je sama kompozicija fasade doživela izvesne prepravke. One su najvidljivije u nestanku karakterističnih baroknih frontona nad prozorima sprata“, kaže Mihajlova.

Jedna od osnovnih karakteristika najstarije očuvane kuće u Beogradu jeste podrum koji se proteže dužinom celog placa. On je napravljen lučno sa svodovima, a najviša tačka podruma je četiri metara. Saša Mihajlov, istoričarka umetnosti, opisuje dalju istoriografiju građevine, i zanimljivosti vezane za podrum ove kuće.

Slika

„U podrumu ove zgrade nalaze se zazidani hodnici, koje savremeni istraživači beogradskog podzemlja pokušavaju da dovedu u vezu sa strateškim podzemnim komunikacijama u donjem delu tvrđave. Obzirom na važnost koju je ona imala za odbranu čitavog austrijskog carstva, i značajnom broju laguma na tvrđavi i savskoj padini, ovakva pretpostavka mogla bi se smatrati opravdanom.“

Do polovine 1950. godine u prizemnom delu je bila prodavnica. U podrumu se nalazila tekstilna radionica „Narodni heroj Anđa Ranković“, iz koje je kasnije nastao tekstilni gigant „Beko“. Danas se u prizemlju ove zgrade nalaze staklorezačka radnja i pekara. Ispred zgrade je tramvajska stanica na linijama 2, 5 i 10, a u unutrašnjosti kuće tradicija duga više vekova.


građevinarstvors

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Beogradske kuće  |  Poslato: 29 Sep 2018, 15:37
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Beogradske priče: Kako je izgledala poslednja kuća na Ušću

Dok je Sava bila granica uz levu rečnu obalu išao prašnjavi Drum Marije Terezije. Stajala je tu preostala karaula iz koje su Austrougari sa svoje teritorije upućivali zlokobne poglede ka tadašnjem Beogradu

Slika

Teško je zamisliti prizor u kojem na ogoljenoj, novobeogradskoj obali Save stoji samo jedna usamljena kuća. Ovo skromno zdanje stajalo je tu do kraja tridesetih godina prošlog veka, kada je konačno "istorija došla po svoje", a neugledni kućerak srušen.


Pa ipak, priča je počela znatno ranije. Snimak ovog zdanja načinio je fotograf "Danske grupe", konzorcijuma dva preduzeća koja su nasipala oblast na kojoj se prostire današnji Novog Beograd. Nasipanje je počelo 1938, a okončano je tri godine kasnije, pred početak Drugog svetskog rata.



Iako je potonja, komunistička propaganda govorila kako je sve što je vezano za nastanak Novog Beograda nastalo pod njihovim režimom, istina je bila nešto drugačija. Celu oblast od današnjeg Brankovog mosta do Ušća, i potom prema Hotelu "Jugoslavija" nasuli su radnici ova dva preduzeća tokom poslednje predratne decenije.

Slika

Pre toga su ovde bile bare, starače i mrtvaje, koje su ovaj deo današnjeg prestonog grada činile krajnje nepristupačnim i neprijatnim. Uz obalu je dopirao drum koji je stizao do samog Ušća. A tamo se nalazila ova kuća i odatle sećanje na nju.

Bila je to preostala karaula iz koje su poslednji put Austrougari sa svoje teritorije upućivali zlokobne i namračene poglede ka tadašnjem Beogradu. Granicu je činila Sava, a ovde je već počinjalo "crno-žuto" carstvo, kako su ga još zvali.

Slika

Beograd je prestao da bude pogranični grad posle Prvog svetskog rata, kada se granice novonastalog Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca pomeraju znatno severnije.

Po okončanju Velikog rata nismo bili sasvim sigurni na koji način bi grad trebalo da iskorači na levu savsku obalu, mada su ideje o takvom proširenju bile sve češće. Na kraju, radove na nasipanju otvorio je tadašnji predsednik Ministarskog saveta, odnosno vlade Milan Stojadinović 20. maja 1938. godine. Nekoliko godina kasnije, u februaru 1941. godine veliki arhitekta Dragiša Brašovan otvorio je dušu novinarima lista "Vreme", kada je obelodanio ideju da se podigne Novi Beograd, kao i da je planirano da u tom, modernom naselju bude nastanjeno oko pola miliona ljudi.

Slika

Kao i mnoge druge sjajne ideje i ovu je prekinuo Drugi svetski rat, da bi je kasnije ipak realizovale nove, komunističke vlasti. Na čelu tog projekta bio je Nikola Dobrović, za kojeg danas tvrde da je rodonačelnik Novog Beograda. Ipak, učešće Brašovana ne bismo smeli da gurnemo u istorijski zapećak.

Vraćamo se staroj kući. Do nje je u austrougarsko vreme vodio prašnjavi drum koji su ondašnji vlastodršci ove oblasti zvali Drum Marije Terezije. U slavu jedne od najvećih vladarki svog vremena, ova džada je dugo nosila njeno ime, sve dok i konačno put nije preseljen. U stvari, ako ćemo baš sasvim precizno, ostaci tog puta i sada vode kroz naselje koje zovemo Starim sajmištem, i to je centralna saobraćajnica koja prolazi kroz njega.

Slika

Tako se Marija Terezija povukla sa ovih prostora, kao i njeni potomci. Karaula je još poduže vreme ostala da samuje uz rečnu obalu, sve dok nije zasmetala radnicima koji su milionima tona peska nasipali celu ovu oblast. Tada je došlo vreme da i nju sruše.

Karaula je odživela svoj život, pregurala je jedan, veliki rat, ali je onda ostala nepotrebna za svrhu za koju je bila sazidana. Vojske i bojovnici su se povukli, granice su premeštene daleko od Beograda, a kuća je zasmetala onima koji su počeli da prave nasip koji je do danas ostao obeležje prestonice.

Tek poneko sećanje i stare fotografije podsećaju na mir nekog dalekog, letnjeg dana od pre osam decenija. I neki stari Beograd koji je u vreme kada je ovaj snimatelj stvarao fotografije - imao tek oko 300.000 stanovnika.

Slika

GEOMETRI

Prvo je trebalo valjano izmeriti i ucrtati sve koordinate koji će biti važni za nasipanje ove oblasti. A za taj posao su bili najvažniji geometri. Stari fotografi su sačuvali i njihov "tim" u "akciji" u vreme dok, verovatno, nisu ni slutili kako će danas izgledati ovaj deo grada.

BARE I KOMARCI

Svako ko se danas usudi da kuka što u gradu ima mnogo komaraca trebalo bi da zna da je Beograd bio veoma težak za život u predratnom periodu, pogotovo kada su ovi "krvoloci" u pitanju. Naime, novobeogradska strana bila je prepuna bara koje su, opet, bile odlično leglo za komarce.

Stare bare su bile obrasle trskom, i predstavljale su savršeno stanište za ove insekte. Istina, novobeogradska strana nije bila jedino leglo komaraca, jer je dugo na drugoj savskoj obali bila Bara Venecija, sve do druge polovine 19. veka, gde je ovih insekata bilo bezbroj, kao i na mestu današnje Bajlonijeve pijace, u dnu Skadarlije.

VRBAK

Ušće do kraja tridesetih godina nije bilo tako precizno određeno kao danas, već su se i Sava i Dunav često izlivali, pogotovo s proleća kada se otopi sneg, a voda učini da reke nadođu.

Tada je postojalo još jedno ostrvo, uz Veliko i Malo ratno. Zvalo se Vrbak, a njega su prvi novobeogradski urbanisti spojili sa obalom, pošto su nasuli kanal koji ga je od nje odvajao. Tako današnji šetači između Hotela "Jugoslavija" i samog Ušća u stvari koračaju kroz deo koji je do rata takođe bio omanje ostrvo.


vecernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Beogradske kuće  |  Poslato: 17 Feb 2019, 19:33
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kuća porodice Karamata: Konak za mnoge istorijske ličnosti

Kuća porodice Karamata u Zemunu, u Karamatinoj ulici 17, sagrađena je 1763. i predstavlja prvu baroknu zgradu.

Slika

Kuća je sagrađena za zemunskog trgovca Kuzmana Jovanovića, od kojeg je već 1772. otkupio trgovac Dimitrije Karamata, koji se ovde doselio iz Katranice u Makedoniji. Ova barokna kuća, čiji su graditelji ostali nepoznati, sastoji se iz podruma, prizemlja i sprata, dok je fasada obrađena u duhu klasicizma. Konačan izgled objekat je dobio 1827. kada je Jovan Karamata, sin Dimitrija, nadzidao sprat na srednjem delu kuće i izvršio adaptaciju čitave zgrade. Iz ove obnove datira i glavni ulaz s kapijom za kola i pešake, a na glavnoj fasadi je utisnuta godina gradnje.

Zgrada je za svog postojanja bila vezana za mnoge istorijske događaje i istaknute ličnosti. Tako je za vreme poslednjeg austro-turskog rata 1788-1789. u ovoj kući bilo sedište glavnog komandanta austro-nemačke vojske Lasija, a potom i komandanta Laudona. U tom periodu, ovde je u dva maha boravio čak i car Josif Drugi. U znak sećanja na ovaj događaj izrezan je u drvetu grb s dvoglavim orlom i simbolima monarhije na tavanici jedne sobe na spratu, koji se i danas tu nalazi. Grb je, kako smatraju članovi porodice Karamata koji danas stanuju u kući, uradio piltor Aksentije iz poznate zanatske porodice Marković, koji je uradio i ikonostas Bogorodičine crkve u Zemunu.

U vreme Srpskog pokreta 1848-1849. u zgradi se nalazilo i sedište Glavnog narodnog odbora Srpske Vojvodine i patrijarha Josifa Rajačića, kada je Atanasije Karamata ovde bio kasir. Smatra se da je u ovoj kući svojevremeno boravio i Vuk Stefanović Karadžić, kao porodični prijatelj Karamata, a jedno vreme je bio smešten i hotel „Nacional“. Na postojanje ovog hotela ukazuje jedna stara fotografija, ali se o njemu ne zna gotovo ništa, sem pretpostavke porodice da je tu bio krajem 18. veka.

Godine 1950. Zavod za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture NR Srbije doneo je Rešenje kojim je Kuća porodice Karamata proglašena za spomenik kulture i stavljena pod zaštitu države. Na vrednost ovog spomenika kulture ukazuje i bronzana štitasta ploča koja se nalazi na fasadi.

Ova zgrada se i danas nalazi u vlasništvu porodice Karamata, čiji potomci stanuju ovde. U ovoj porodičnoj kući čuvaju se vredni umetnički predmeti, stilski nameštaj, kao i portreti članova porodice koje su oslikali Georgije Tenecki, Pavel Djurković, Uroš Predić, Pavle Vasić i Milenko Šerban. Rekonstrukcija zgrade od države izvršena je 2008. čime je fasada dobila sjaj kakav joj dolikuje, a prethodna obnova bila je 40 godina ranije.


danas.rs

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Beogradske kuće  |  Poslato: 31 Okt 2019, 03:49
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

Zgrada ukrašena zastavama je nekadašnja palata Agrarne banke na uglu Dečanske i Vlajkovićeve, u vreme fotografisanja ove slike bila je Centralni komitet SKJ, današnji Istorijski muzej Srbije (palata CK na Ušću tada još nije ni počela da se gradi), u levom uglu slike se vide radovi na zdanju Doma sindikata a zgrade u prvom planu (u centru slike je "Panđelina kuća" o kojoj je više puta bilo reči) biće ubrzo srušene, sredina pedesetih...

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Beogradske kuće  |  Poslato: 31 Okt 2019, 03:53
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Zla sudbina Panđeline kuće

U parku pored Skupštine nekada postojalo zdanje koje je dominiralo ovim delom grada

Slika

Građevina cincarskog trgovca podignuta na mestu gde je

bila krečana pored Batal džamije, a zatim vinograd, da bi je

u istoriju „preselila“ izgradnja Trga Marksa i EngelsaTAMO, gde se Vlajokvićeva ulica danas „uliva“ na Trg Nikole Pašića, nekada se nalazilo zdanje koje je bilo poznato svim Beograđanima. To je bila višespratnica koja je obeležavala neposrednu blizinu Skupštine.

Svi su je znali kao „Panđelinu kuću“, jer je trospratnica sa prizemljem bila vlasništvo uglednog trgovca Jovana Panđele. Način na koji je zgrada napravljena dodatno je privlačio pažnju Beograđana, budući da je sazidana još pre Balkanskih ratova, ali sa interesantnim inženjerskim novinama u izgradnji.

Armirani beton

Projektant ove kuće bio je Matija Šnajder, inače poreklom Bavarac, koji je prvi isprobao takozvani armiranobetonski most prilikom gradnje. To je bila vrsta međuspratne konstrukcije.

Iako ovo nije bila jedina kuća u Beogradu koju je Šnajder napravio, stručnjaci je smatraju njegovim najznačajnijim delom. Ovaj inženjer ušao je i u knjigu „Neimari Beograda“, a poginuo je u Prvom svetskom ratu.

Istina, mnogi i danas tvrde da ovo zdanje nije bilo toliko značajno po svom arhitektonskom sadržaju, koliko po tehnologiji, koja je u svoje vreme, početkom 20. veka, predstavaljala ozbiljan građevinski iskorak u srpskoj prestonici.


- Vlasnik ove kuće bio je Jovan Panđela, Cincar iz Makedonije - objasnio nam je Živan R. Radovanović, kolekcionar i ljubitelj istorije starog Beograda. - Imao je tri brata: Đorđa, Kostu i Petra, koji su takođe bili ugledni stanovnici ondašnje varoši.

Na ovom mestu je prvobitno bila starinska krečana. Kako objašnjava Radovanović, tadašnji Beograđani su je zvali „Krečara na Batal džamiji“, jer se nekada na mestu današnje Skupštine nalazila džamija koja je nosila ovo ime.

Slika

Na mestu vinograda

- KreČana je pripadala izvesnom Dimitriju Todoroviću, da bi kasnije na ovom mestu bio podignut veliki vinograd sa vođnjakom, čiji vlasnik je bio Stefan Stefanović, zvani Ćosa - nastavlja pripovedanje Radovanović. - Upravo to imanje je Jovan Panđela kupio i na njemu podigao ovu višespratnicu, koja je na početku 20. veka bila prava palata omalenog grada.

Kao što je Drugi svetski rat „počistio“ mnoge tekovine građanskog društva, tako su nove ideogije propovedale stvaranje drugačijeg lica grada, u kojem su neke stare zgrade postale nepotrebne.

Takva je bila i sudbina Panđeline kuće, koja je srušena prilikom izgradnje Trga Marksa i Engelsa 1955. godine. Evo prilike da mlađe Beograđane podsetimo da se, u čast kreatora „naučnog socijalizma“ tako nekada zvao Trg Nikole Pašića.


VOJNI LIFERANT

JOVAN Panđela bio je trgovac, a zajedno sa braćom stvorio je značajan imetak tako što je liferovao meso turskom garnizonu dok je ovaj još bio u Beogradu, do 1867. godine.

- Posle odlaska Turaka, braća su nastavila da se bave istim poslom, s tim što su od tada snabdevali srpsku vojsku - dodaje Radovanović. - Inače, Jovan Panđela bio je popularan u varoši i zato što je trgovao na veliko, pa je imao prilično niske cene mesa za ono vreme.


vecernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Beogradske kuće  |  Poslato: 27 Nov 2021, 01:02
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
"BELI MEDVED" JOŠ ČEKA OBNOVU: Za rekonstrukciju najstarije kuće u gradu nema projekta

OBNOVA najstarije prestoničke kuće, kafane "Beli medved", koja se nalazi u Ulici Vasilija Vasilijevića u Zemunu, još je na čekanju.

Slika

Kako su za naš list rekli iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Beograda, projekat rekonstrukcije još uvek nije izrađen. Tek kada se sredi neophodna dokumentacija, tražiće se finansijer koji će izvesti radove na osnovu projekta.

Ova jednospratnica, koja predstavlja najstariju sačuvanu kuću na prostoru starog jezgra Zemuna, danas je u veoma lošem stanju. Prema podacima iz Zavoda, jedina je opstala iz turskog perioda, pre 1717. godine. Građena je od opeke na nagnutom terenu, a imala je dvostruku namenu - na spratu su bili stanovi, a u prizemlju koje gleda na ulicu nalazili su se lokali. Vremenom, zgrada je pretrpela više prepravki, tako da je ranija osnova izdužena dogradnjom u novom materijalu. Na krovu je nekada bila šindra, a danas ravni crep.

- U prizmeni deo objekta, koji je osim fasada, predmet izrade projekta, stručnjaci Zavoda mogli su da pristupe tek nedavno - kažu u ovoj ustanovi. - Na osnovu vizuelnog pregleda može se reći da je objekat pretrpeo određene izmene, ali će se detaljnim pregledom sve utvrditi.

Prema Planu detaljne regulacije, predviđena revitalizacija "Belog medveda", vraćanjem autentične namene i prezentacije kafane u okviru turističke ponude Zemuna s naglaskom na značaj najstarije kuće u Beogradu. Ovaj objekat nalazi se u kulturno-istorijskoj celini Staro jezgro Zemuna, te je proglašena za kulturno dobro od velikog značaja za Srbiju. Ipak, i pored važnosti koja joj je dodeljena, rekonstrukciju kafane "Beli medved" diktiraće birokratija, odnosno dugoočekivana izrada projekta.

Pod zgradom je iskopan lagum sa dva kraka dužine 10 i 14 metara i ozidan opekom. Vlasnici kafane nekada su koristili lagum kao vinski podrum, jer je unutrašnja temperatura pogodovala očuvanju vina. Hroničari prestonice beleže da se led sa Dunava donosio zimi u lagume, koji je posipan slamom da se što duže održi i ne istopi, kao zamena za današnji frižider.


vecernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 79 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker