Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 17:04


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Beograd koga više nema  |  Poslato: 03 Jul 2016, 15:25
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Beograd oko 1826. godine (I deo)

Slika
Ruševine “Pirinčane” u drugoj polovini XIX veka

Radoje Dedinac, 1901. godine

U ono vreme je Beograd imao varoš i mahale (mâle, tj. podgrađa).

Gornji deo varoši, kao glavni deo Beograda, bio je između sadašnje tvrđave („grada“ beogradskog) i jednog širokog i dubokog šanca. Taj je šanac počinjao od današnjeg parobrodnog pristaništa na Savi, peo se u pravcu sadašnjih velikih stepenica savskih na beogradski povijarac, pa išao sve ivicom toga povijarca, sadašnjim Kosančićevim Vencem, i zatim dalje skretao Topličinim Vencem ka Pozorištu. Odatle se spuštao naniže ka Dunavu. U ravnici dunavskoj išao je krivudajući u pravcu ka tvrđavi i to onom stranom sadašnje Dušanove ulice, koja je prema Dunavu, a završavao se na samom Dunavu pod tvrđavom.

On je bio iznutra utvrđen palisadima, visokim 15-20 stopa (računajući i deo, ukopan u zemlji), a na razmacima od po 50 koraka bile su mu stražare s puškarnicama. Za izlazak i za ulazak u varoš imao je „kapije“, od kojih su četiri bile glavne: Savska, niže sadašnjih velikih stepenica prema savskom pristaništu; Varoška, kod današnje Varoš-kapije; Stambolska, kod sadašnjeg Pozorišta; i Vidinska, na prelomu današnje Dušanove i Vidinske ulice. Od ovih kapija samo je Stambolska bila od kamena i jako utvrđena; ostale su bile drvene ali ipak utvrđene i s topovima. Pred kapijama su još bile i uzvišice od zemlje radi zaklona. Po šancu je imao još i priličan broj većih i manjih bastiona. Na Stambol – kapiji uvek je stojala straža.

Slika

Varoš, koja je bila opkoljena ovim šancem, prostirala se od Save do Dunava, ali sa prekidima. Od grada (tvrđave) varoš je bila rastavljena gradskim poljem Kalimegdanom, po kome je imalo rasturenih turskih grobova i bio je senjak. U kalimegdanskom groblju sahranjivali su se znatniji Turci. Inače je Kalimegdan bio pun nečistoće, đubreta i pasa. Turci su ponekad izlazili na Kalimegdan, da se džilitaju (tj. da se igraju bacanjem džilita s konja).

I onaj prostor, koji je do Kalimegdana, u pravcu od Zereka (Zerek je počinjao otprilike od današnje Barjak – džamije) ka Sabornoj crkvi, bio je prazno polje sa svega nekoliko zgrada: mezulanom, tj. poštom, karaulom, terazijama i česmom.

U varoši je bio jevrejski kraj uglavnom gde je i danas. Ostalo je bila turska varoš sa mestimice većim brojem hrišćana, naročito u čaršiji (Cincara i Grka) i oko crkve (Srba). Cela se varoš delila na mahale, koje su jedna od druge bile razdvojene ulicama. Svaka turska mahala (džemat) imala je svoju džamiju i gotovo kod svake džamije beše groblje.

Prava, glavna varoš bila je nešto niže od gornjeg grada a obuhvatala je četiri dela: Dorćol, Zerek, Čukur-češmu i Čaršiju. Čaršija je bila najživlji i najglavniji deo, a obuhvatala je tri glavne ulice: jednu u pravcu današnje Vasine ulice od Kalimegdana pa preko sadašnjeg Velikog ili Kraljevog trga („Velike pijace“) ka Stambol – kapiji, dakle ka sadašnjem Pozorištu; drugu u pravcu sa severo – istoka na jugo – zapad, uglavnom gde je danas onaj strmi deo Dubrovačke ulice prema Dunavu; i treću, koja je bila skoro na mestu današnje Dušanove ulice, u pravcu od Svetosavskog doma ka gradu.

Slika

Gornji deo varoši, glavni deo Beograda, bio je između tvrđave („grada“ beogradskog) i jednog širokog i dubokog šanca (arhgavril02.blogspot.com)



Osim ovih ulica bilo je i više poprečnih. Trg beše na istom mestu, gde je i današnji Veliki trg, i te iste veličine. Vredi spomenuti za ulicu, koja je išla u pravcu od Vidin-kapije ka gradu, da je u njoj još i tada bilo održano mnogo lepih kuća, koje su Austrijanci podigli čitavih sto godina ranije, kad su držali Beograd (1718-1739. godine). Među tim kućama najznatniji behu veličanstveni dvori princa Evgenija Savojskog, prozvani od Turaka: Pirindžana (Prinčevi dvori). Još i sad stoje razvaljeni ostaci njihovi. Vredna je još pomena i stara, znatna zgrada Delijski konak, koja je bila kod Delijske česme, blizu sadašnje protestanske crkve.

Slika
Zgrada starog Pirinč – hana (Pirinčana) u ruševinama krajem XIX veka (Muzej grada Beograda)


Drugi je deo varoši bio oko jugo – zapadnog dela sadašnje Dubrovačke ulice (jedne od pomenutih glavnih ulica), oko srpske crkve i dalje ka Varoš-kapiji. Tu su se Srbi najpre počeli nastanjivati. Crkva je bila sagrađena još u 18. veku, u vreme austrijske okupacije Godine 1818. tu je načinjen dvor kneza Miloša Velikog, takozvani Konak, naspram crkve, većim delom na mestu današnje mitropolije. Dvor je bio načinjen od slabog materijala, ali je bio vrlo lepa i velika zgrada. Dvorište ovoga dvorca prostiralo se od sredine današnje mitropolije do iza zgrade Kasacionog suda. Udesno od ulaza sadašnje mitropolije bio je pokraj kneževa dvora i stari mitropolitov dvor. Iza crkve bila je dugačka zgrada srpske škole, današnja Čitaonica Beogradska i škola. A prema crkvi, na jugoistočnoj strani bilo je nekoliko prilično ozidanih kuća i srpska kafana.

Odmah iza ovog drugog dela varoši išao je pomenuti šanac, niže koga se spuštao strmi nagib beogradskog povijarca prema Savi. Pa tom nagibu izvan šanca bilo je samo nekoliko rasturenih kuća i jedan vrlo rđav, strmenit put od Varoš-kapije na niže, ka trećem delu varoši, koji je bio pored Save.


srbinside

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Beograd koga više nema  |  Poslato: 03 Jul 2016, 15:37
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Beograd oko 1826. godine (II deo)

Slika
Vidin kapija se nalazila kod današnje Prve beogradske gimnazije

Radoje Dedinac, 1901. godine

Savska varoš nije dakle bila „u šancu“, nego je počinjala od šanca i Savske kapije, pa se pružala dalje oko takozvanog Limana, tj. tadašnjeg pristaništa na Savi. Limanom se zvao deo savske obale više sadašnjeg parobrodnog pristaništa na Savi, prema trgovačkim magacinima. Savska je varoš bila ograničena samo na uzani prostor između Save i strmog nagiba beogradskog povijarca. Zato je i bila mala: imala je samo jednu glavnu (sadašnju Savsku ulicu) i nekoliko kratkih sporednih ulica. U savskoj varoši su od Limana pa sve do Sava – kapije bile sve same magaze (solare). Blizu Sava – kapije bio je veliki Nonin han, zatim nešto kuća i nekoliko kafanica. Savska se varoš završavala kod sadašnje Male pijace, pred kafanom Bosnom. Dalje je nastajala Savamala.

Slika
Crtež iz 1876. godine, crvena strelica pokazuje Nonin han



Cela je beogradska varoš imala potpuno istočnjački tip. Ulice su u varoši bile vrlo tesne i krivudave; ka Savi i Dunavu silazile su vrlo strmo. Sve su bile kaldrmisane. Gotovo u svakoj ulici bila je po jedna česma. Kuće su sve građene od slabog materijala (od drveta i po jedne ciglje ili ćerpiča) i rđavo pokrivane ćeramidom. Dućani behu niski, od drveta, sa šindranim krovom i jako ispalim strehama, sa ćepencima. Retko je nad kojim bio još jedan mali, nizak sprat. U varoši u šancu zadugo su bile samo turske kuće. Srbi su stanovali u njima kao „kirajdžije“.

Izvan varoši i podalje od njenog šanca bila su dva nova podgrađa: Savamala i Palilula.

Kao što je spomenuto, Savamala je počinjala od sadašnjeg Malog trga („Male Pijace“), a zahvatala je sav donji kraj počevši od sadašnje Kraljevića Marka ulice, Zelenog venca i Prizrenske ulice, dakle upravo ceo kraj oko sadašnjih dugačkih ulica: Bosanske (negdašnje Savamalske) i Kraljice Natalije. Tu je bilo oko 100 kuća a oko njih voćnjaci i njive.

Slika

Prostor od Malog trga pa do sadašnje Bare Venecije zvao se Ciganska Bara. Tu su bile ribarske kolibice i ciganske čerge. U tome su prostoru, i to od sadašnje Hercegovačke ulice pa zapadno k Savi i uza Savu, bile većinom i ćeramidžinice, od kojih se još i sad poznaju crepovi na savskoj obali. Onda je Savina obala bila od Malog trga skoro dva put dalje nego što je danas.

Na današnjem Zelenom Vencu bila je jedna bašta i prostrana bara, a u blizini, pred ulazom u Kraljice Natalije ulicu, Ciganska česma. Naviše odatle, oko sadašnje Sremske ulice („Starog telegrafa“), bile su ciganske kolibe; dalje prema šancu opet baruština i njive. Sav dalji prostor, gde su sadašnje Terazije i Batal – džamija, Markova crkva i Staro groblje, zatim ulice: Kraljice Drage, Kralja Milana, Kralja, Aleksandra, Kolarčeva, Makedonska, Hilandarska, Svetogorska i ostale sporedne, bio je sasvim prazan, bez ijedne kuće. Pred Stambol – kapijom, oko sadašnje Kolarčeve pivnice i dalje na mestu terazijske osnovne škole, bio je strašan rit od baruština i trske. Pored njega je od Stambol – kapije vodio Carigradski put ili drum, koji je dalje vijugao u pravcu današnje Kralja Aleksandra ulice. Svud oko njega bile su njive. Malo u stranu od puta, u sadašnjoj Skadarskoj ulici, bila je Ciganska mahala.

Palilula je bila istočno od pomenute velike praznine i dosta udaljena od Vidin – kapije: počinjala je tek oko današnje botaničke bašte Jevremovca. A između Palilule i Vidin – kapije nije takođe bilo nijedne kuće. Palilula je imala oko 100 kuća, većinom siromaški sagrađenih. I u Paliluli kao i u Savamali kuće su bile razbacane i opkoljene voćnjacima i njivama, tako da su ova podgrađa sasvim ličila na sela.

Slika
Bara Venecija, 1876. godine

Hrišćani su u celom Beogradu imali tada samo jednu crkvu, onu spram mitropolije.[1] Turci su imali veliki broj džamija, od kojih je bilo 14 celih, a ostale su zapuštene i neke već tada bile u ruševinama. Vredno je spomenuti neke od njih, koje su poznatije ili su se dugo održale. Tako je bila jedna u donjem a druga na sredini gornjeg grada. Za ovu se drugu pričalo, da je nekad bila crkva. Dalje: Barjak – džamija, koja i danas postoji; Sindžir – džamija blizu Vidin – kapije; jedna u dvorištu današnje žandarmerijske kasarne kod Velikog trga; jedna na sadašnjem raskršću Lazareve i Vuka Karadžića ulice; jedna iza Starog Zdanja; jedna ispod sadašnjeg pozorišta, koja je porušena pre nekoliko godina; Batal – džamija, na sredini sadašnjeg polja istog imena; jedna džamija više Limana. Ostale su takođe bile većinom pa Dorćolu i u Čaršiji (Kara – džamija i druge).


Slika
Kara džamija, koja je služila kao fabrika gasa za osvetljenje Narodnog pozorišta, nalazila se na uglu Dositejeve i Simine ulice (



Hrišćansko je groblje bilo u sadašnjoj Brankovoj ulici (između Zelenog i Kosančićeva venca). Turci su osim onih grobalja kod pojedinih džamija imali i dva glavna: jedno, Veliko groblje, bilo je na mestu današnjeg parka pred Velikim trgom, a drugo na nizbrdici sadašnjeg Malog Kalimegdana. Osim toga je bilo poveće groblje i na mestu sadašnje Kolarčeve pivnice pred Stambol – kapijom.

U celom je Beogradu imalo tada 3.000 – 4.000 kuća sa blizu 30.000 stanovnika. Turaka je bilo najviše, zatim Srba, pa Grka i Cincara, Jevreja i Cigana. U gradu su živeli samo Turci, u varoši su bili izmešani sa drugim narodnostima, a u podgrađima, su stanovali samo Srbi i Cigani. Danas ima Beograd, iako su se svi Turci iselili, skoro dva i po puta više stanovnika (69.097).



***U izradi ovog opisa pomogao sam se najviše Vukovom Danicom za 1837. godinu i putopisom Sretena L. Popovića Putovanje po novoj Srbiji (1-6 sveska), zatim Otona Dubislava Pirha Putovanjem po Srbiji 1829. godine (srpski prevod od dr-a Dragiše T. Mijuškovića). Neke pojedinosti našao sam i u Milićevića Kneževini Srbiji, u L. Komarčića Pretcima i potomcima i u K. S. Protića Ratnim događajima iz Prvog ustanka.



[1] Znalo se i za neke crkvine, tj mesta na kojima su nekad bile crkve, kao npr više Trkališta, kod negdašnjeg drvenog krsta Vozarevićeva; jedna u blizini Vidin – kapije, druga na Dorćolu itd.


srbinside

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Beograd koga više nema  |  Poslato: 18 Dec 2016, 22:39
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Moj Beograd dušu ima: Pogledajte kako su nekad izgledali Terazije, Slavija, Studentski trg...

Dragi Beograđani, ali i vi koji ne živite u Beogradu ali volite ovaj grad, na Fejsbuku postoji stranica “Moj Beograd dušu ima” na kojoj su objavljene fotografije starog, ali i modernog Beograda, sa detaljima koji će vam zagrejati dušu i pokazati zašto je srpska prestonica divan grad. Pogledajte dobro kako je Beograd izgledao 1901. godine, 1910. godine...

Među fotografijama se nalazi i 18 razglednica starog Beograda.

Evo kako je nekada izgledao Bulevar kralja Aleksandra...

Slika
Ulica kralja Aleksandra

... a kako današnji Studentski trg, na kojem je 1901. godine bila Velika pijaca.

Slika
Sadašnji Studentski trg, na kojem se nalazila Velika pijaca

Pogledajte kako je izgledao plato ispred hotel "Moskva" i kako je u centralnoj gradskoj ulici saobraćaj funkcionisao pre 97 godina.

Slika
Terazije, 1917

Sigurno ne biste pogodili o kom delu grada je reč kada bi vam neko pokazao razglednicu na kojoj je Trg Slavija iz 1910. godine.

Slika
Slavija, 1910. ... ili savska obala iz 1900. godine

Slika
Savska obala, 1910.

- Razglednice Beograda predstavljaju značajan izvor dokumentarne vrednosti koji omogućava proučavanje urbanog razvoja grada, praćenje promena izgleda njegovih delova i promene u pojedinim ambijentalnim celinama od kraja 19. do prve polovine 20. veka - piše u opisu fotografija.

Slika
Donji grad sa pogledom na pogledom na Ušće i Ratno ostrvo


blic

_________________
Slika Slika


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Beograd koga više nema  |  Poslato: 08 Maj 2017, 21:58
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Београд у путопису Евлије Челебије



Евлија Челебија је најпознатији турски путописац 17. века. У пролеће 1660. први пут је прошао кроз српске земље. Преко Пирота, Ниша, Алексинца, Параћина и Гроцке дошао је у мају 1660. у Београд. Остао је до краја јуна око месец дана. Оставио је најдетаљнији опис Београда из 17. века.




Slika
Бајракли џамија у Београду, савремен изглед.
Џамија је изграђена 1575. године и један је од ретких сачуваних објеката
које је на свом пропутовању видео Евлија Челебија.



За Београд Евлија каже да је диван ко алем камен у прстену. Ту је било седиште смедеревског санџакбега. Варош и тврђава налазили су се на брегу изнад споја двеју река Саве и Дунава.

Доњи град је имао четвороструке бедеме окићене кулама и четири јаке капије — Барутана, Велико и Mало представништво и Mала тајна капија. Београд је тад имао око четири стотине кућа, што приземних што на спрат, покривених ћеремитом без вртова и башти. Такође је имао и пет џамија, Сулејман-ханов хамам, радионицу оружја, барутану и ковницу новца. Изван града налазило се велико пристаниште где је могло да пристане 50 лађа. На обали Дунава налазила се градска царинарница.

У Горњем граду живела је градска посада. На источној страни налазила се Сахат капија кроз коју се силазило у варош. На том месту била је Сахат кула. Звук звона са куле чуо се на дан хода од града. Две капије су водиле у Доњи град. У Горњем граду се налазило две стотине кућа, као и Сулејман-ханова џамија покривена плавим оловом са високим и симетричним минаретима.

Град Нарин је била тврђава у западном углу Горњег града. То је била тврда четвороугаона тврђава од клесаног камена. Имала је двоструке бедеме и широк опкоп. У тврђаву, у којој је живео градски заповедник, улазило се преко покретног моста. У Нарину су се налазили текија, житни магацин и цистерна као и бунар дубок 50 лаката. Тврђава је имала пет високих округлих кула покривених оловом — Небојшина кула, Црвена кула, Крвава кула, Зиндан кула и Шахин кула.

Варош Београд се простире источно и јужно од града. Нема опкопа ни бедема. Куће се налазе једна изнад друге. Варош има око 98 хиљада становника. Од тог броја 21 хиљада плаћа харач. Три махале имају Цигани на обали Саве. По три махале имају Срби, Бугари, Грци. Јевреји живе близу тврђаве а има и једна јерменска махала. Муслиманске махале се налазе на одабраним и високим местима. Има укупно 17 хиљада кућа са 5 до 10 чланова. Од тог броја су 160 великих палата или сараја. Све оне имају вртове и баште а на улазу двокрилне капије-порте.

Евлија каже да у Београду има 270 џамија али је тај број претеран. Није било никада више од 70 џамија. Затим наводи да је у граду било 8 медреса и велики број основних школа. Од караван-сараја издвајао се Соколовићев. Изграђен је од камена на спрат. Имао око 60 соба са огњиштем и стаје. Чаршија је имала око 3700 дућана. Постојали су сви тада заступљени занати. Све улице у чаршији су калдрмисане.

Мушкарци и жене се истичу по лепоти а посебно жене Српкиње и Латинке. На обали Дунава се налазе државна складишта а на обали Саве ливница топова. Барутана је одвојена ван града. Позната је баклава, ђувеч од ћурке, кајмак, јогурт и сок од вишања. Виногради су се простирали све до Вишњице.



Евлија Челеби, Путопис, превод, увод, и коментар Хазим Шабановић, Сарајево 1967.


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Beograd koga više nema  |  Poslato: 24 Okt 2017, 12:22
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
VLADALI PROSTITUCIJA I NASILJE! Policija u ovaj deo Beograda nije smela ni da kroči!

Poslednji stanovnici su iseljeni početkom šezdesetih godina prošlog veka

Resized Image - Click For Actual Size
Foto: Privatna arhiva

Dragan Bjelogrlić je poput mađioničara u najnovijoj seriji „Senke nad Balkanom“ uspeo da oživi jedan deo zaboravljenog Beograda, čuveno divlje naselje Jatagan malu, s kojim ni Kraljevina SHS nije uspela da se izbori, a koje je u potpunosti rastureno tek šezdesetih godina, i to prilikom priprema za organizovanje Prve konferencije nesvrstanih.

Naselje koje nastalo nakon Prvog svetskog rata na današnjem prostoru između Bulevara Franša d’Eperea i kompleksa bolnica, od Mostara do Bulevara oslobođenja, a jedan od autentičnih zapisa iz tog vremena navodi: „Nekoliko Beograđana, izbačenih na kaldrmu iz svojih sopstvenih stanova, videše tamo slobodan plac, koji je inače opštinsko vlasništvo, brzo stvoriše plan.

Resized Image - Click For Actual Size
Foto: Privatna arhiva

Predveče doguraše materijal, po noći sami pristupiše radu i ujutro su u već gotovim kućama kuvali ručkove.

Prinudno iseljenje na Ledine

Naselje je nastalo krajem 1919. godine. Tokom godina, gradska vlast je parcijalno rušila delove naselja, a 1939. godine je srušen najveći deo kuća i stanovnici Jatagan male su prinudno iseljeni u Marinkovu baru. Ostatak stanovništva je početkom šezdesetih iseljen na Ledine, čime je zauvek uništeno to divlje naselje.

Njihovom primeru sledovali su i ostali beskućnici, pa su tako svake noći nicale nove i nove kuće, a danas već imamo čitavu varoš u varoši. Nove straćare se neprestano dižu, pa često Jataganmalac kad ustane, vidi u svom dvorištu novu, tuđu kuću.

Naravno, naselje je u početku bilo poznato po tome što je čak i policija tamo nerado zalazila, a prostitucija, kockanje, džeparenje, prodaja narkotika... bili su uobičajne delatnosti.

Gordan Kičić, jedan od glumaca u seriji, ovako je opisao pomenuto naselje:

- Radnja se dešava dvadesetih godina u Beogradu, u kojem tada nije bilo sve lepo i čisto, nego je bilo delova grada, ta Jatagan mala, koja je bila prljava i odvratna, tako da mi se sviđa što postoje obe strane medalje tog nekog vremena - naveo je Kičić pre početka emitovanja serije.

Resized Image - Click For Actual Size
Foto: Privatna arhiva

Interesantno, tokom vremena je Jatagan mala toliko narasla, da je policija jedan deo srušila 1933, a oko 450 kuća do temelja je uništeno u periodu od 1939. do 1940, da bi divlje naselje u potpunosti bilo raseljeno 1961.


alo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Beograd koga više nema  |  Poslato: 20 Sep 2019, 22:53
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Истинита повест о Маринковој бари

ТРЕЗВЕЊАЦИ
Slika


У причама о предратном Београду све блиста од одела, мермерних зграда и холова, балова и пријема. Како се живело у најнасељенијим и најсиромашнијим предграђима?

Slika
Весеље поводом отварања Дома културе у јулу 1939. године

Slikaдмах после Првог светског рата на источном ободу Београда почело је да расте насеље на имањима чији је власник био Душан Спасић. Цео крај је по њему и добио име Душановац. Овде су куповали земљиште и градили куће већином кочијаши који су због проширења града остали без простора за штале, коње и кола. За њима се досељавала и сиротиња: физички радници, ђубретари, ситне занатлије, Цигани. Долазе и сиромашне породице с много деце, пошто су станодавци у центру имали правило „Ко има деце, за њега нема стан!”
Прилаз насељу из града био је страховито лош: излокан од киша, препун рупчага и блата, па су запреге и пешаци једва пролазили. На почетку Улице војводе Глигора (сада Устаничка), где је данас зграда Специјалног суда, налазиле су се „бачије”, стаје за краве и козе, одакле су млекаџије своје производе разносиле по Београду.

Slika

Ускоро је и Душановац постао тесан, па су придошлице почеле да се насељавају даље на исток, преко Мокролушког потока (данас аутопут). Ако су услови на Душановцу били лоши, овде су били очајни: мочваран терен, обрастао шеваром, оранице с разрованим сеоским путевима. Тај део био је познат као Маринкова бара, по оборкнезу из доба Обреновића Маринку Маринковићу, чији су се поседи протезали од Авале до Мокролушког потока.

Како је страдао ћилим

Иоле материјално обезбеђени људи из града нису ни помишљали да овде граде било шта, али је било много радника, малих службеника, Цигана, који себи нису могли да приуште ни Душановац. Почињу да ничу уџерице. Како је ко од становника знао и умео, тако је градио, али је постојала озбиљна потреба за инфраструктуром. Зато се већ 1926. године образује „Друштво за улепшавање предграђа ’Петар Мркоњић’ и околине”. Прво што су учинили било је постављање својеврсног граничног стуба. Целом ширином моста преко потока (отприлике иза робне куће на Душановцу) на два дирека постављена је табла с насликаним Петром Мркоњићем (име које је краљ Петар Карађорђевић користио у Херцеговачком устанку) у седећем положају, с пушком преко колена. Испод слике било је име друштва.

Slika

Ипак, највише тешкоћа изазивали су нерегулисани потоци који су се при свакој јачој киши изливали, улазили у куће, односили и оно мало покућства и живине, а остављали муљ, влагу и мемлу. Пред сваке изборе политичари су долазили у насеље, обећавали сређивање потока, доносили бандере, камен за калдрму, али када би се избори завршили на њихову штету, све су поново односили одакле су донели. Познато?
Зато је 17. августа 1939. године делегација Маринкове баре посетила тадашњег градоначелника Владу Илића. Са збора испред кафане „Сврљиг” кренуло је стотинак људи, са све децом и циганском музиком. Неколико дана пре тога падала је киша, па су сви били каљави до колена, као поручено. Поворка је дошла до Општине, а када је из кабинета саопштено да делегација може да уђе (мислило се на неколико људи), сви су нагрнули у кабинет. Настала је дрека, а у тој гунгули неко дете се и упишкило на ћилим. Влада Илић их је избацио уз обећање да ће и они добити калдрму када дођу на ред. Делегација је продужила у „Политику”, где је објављена вест о њиховом путешествију и тешкоћама.

Slika

Следећи градоначелник Јеврем Томић после посете насељу ипак је одобрио нека средства за калдрму и довршење Дома културе, који су грађани сами почели да граде. Секретар друштва и хроничар Маринкове баре Јосип Вукомановић одмах сутрадан похитао је да подигне новац, за сваки случај.

Где год нађеш згодну циглу...

Калдрмисане су и главне саобраћајнице Баре: Заплањска, Ђурђевска и Пеке Павловића. Упоредо с тим, водила се и борба за изградњу школе. Од Општине је добијено земљиште, а од добровољних прилога сазидана је модерна школа. Када је завршена, поставило се питање како јој дати име. Већина се сложила с предлогом да носи име комедиографа Бранислава Нушића, чије су комаде играли чланови ондашње Дилетантске групе. Одређена је делегација која ће да оде код писца и тражи одобрење. Са собом су понели и његову велику фотографију да је потпише. Нушић је делегацију саслушао, а онда одговорио: „Ево вам потписа. Одобравам да школа носи моје име, само ми немојте тражити паре, јер их ни ја немам!” Школа и данас постоји под истим именом, у Заплањској улици.

Slika

Како је од око 200 становника у 1925. години Бара нарасла на 25.000 1939, велика невоља био је и недостатак гробља. И сама то увиђајући, Општина је дала и уредила плац на Маринковом брду и 1940. године обављена је прва сахрана. Данас је то Централно гробље.
Изградњом Дома културе добијен је простор за културне садржаје. Дом је такође саграђен од прилога, а материјал набављан и од срушених кућа у другим деловима града, одакле су кочијаши довозили цигле, прозоре, врата... Све што је могло да се употреби. Прилоге су дали и краљица Марија и други виђенији људи. Дом је отворен на Петровдан, крсну славу Друштва, 12. јула 1939. године.
У Дому су се одржавале и пробе и представе Дилетантске групе, с најомиљенијим комадима тог доба. Трупа је гостовала и по другим деловима Београда: Вождовцу, Бањици, Топчидеру...

Чешаљ за Наду

Како је у крају било много Цигана, Бара је у целом Београду била позната по ноћном животу и бројним кафанама. Због тога су многи Београђани долазили на „викенд” и „лумперајке”. Тако је 13. јануара 1940. године приређена прослава и дочек православне Нове године под називом „Весела ноћ у Маринковој бари”. Штампа је писала о весељу, о шаренилу одевања, од обичног грађанског одела, преко циганског шарениша, српске народне ношње коју су носили кочијаши, до балске тоалете (гости).
Права сензација одиграла се 6. априла 1940, када је на забави гостовала Нада Александровић, чувени извођач народних песама на Радио Београду, уз пратњу на хармоници Рафаела Блама, такође с Радио Београда. Најважније је било што је концерт преносио Радио Београд. Поједине комшије, који су имали радио-апарате, у неверици су из сале трчали до кућа да би се уверили да се пренос стварно врши. Посета је била преко свих очекивања, улице око Дома биле су закрчене аутомобилима и фијакерима, а Нади Александровић чланови Друштва поклонили су чешаљ и сељачко џепно огледало, да их се сећа сваки пут кад се почешља.

Slika
Маринкова бара данас је важан део Београда

У оквиру Друштва постојао је и фудбалски клуб „Војвода Скопљанац”.
Најзанимљивији и свакако најнеобичнији део живота у Бари било је оснивање Ложе трезвености. С обзиром на посебан састав становништва и велики број кафана, крчми и бифеа, алкохолизам је узео маха. Тим пре што се целокупан друштвени живот, у недостатку другог простора, одвијао у кафанама.

Пити или јести, питање је...

Чланови Друштва потрудили су се око овога, па је убрзо одржана оснивачка скупштина Ложе трезвености „Петар Мркоњић”. Оснивају се и секције: омладинска трезвењачка „Душан Силни”, музичка и дилетантска секција. Одржавали су предавања, чак су преузели на себе и лечење алкохоличара.
С друге стране, кафеџије су повеле противакцију. Ако се предавање одржавало у кафани (а углавном јесте), газда је бесплатно точио алкохол присутнима. Ако је предавање у школи, кафеџије су напијале фамулуза (домара), и он трезвењацима није хтео да да кључ од просторије где је састанак требало да се одржи. Или, неки радник се озбиљно пропио. Ложа је свим силама настојала да га спасе, а овај је дао реч да више неће да пије. Чланови Ложе стално су бдели над њим, док га нису ухватили како из чиније једе хлеб надробљен у ракију. Изјавио је да је обећао да неће да пије, а не да неће да једе. Такође, чести су били посетиоци предавања и приредби који су у џепу доносили боцу ракије, па из ње потезали чим се погасе светла.
Све делатности друштва прекинуо је Други светски рат. Велики број становника Баре није га преживео, готово сви Цигани одведени су у логор на Сајмишту.
Сама Маринкова бара и данас је синоним за предграђе, иако су се ствари битно промениле. Ипак, Друштво за улепшавање остало је леп пример рада и пожртвовања за добро уже заједнице.


politikin zabavnik

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 46 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker