Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 00:19


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: BG priče  |  Poslato: 14 Jul 2012, 02:35
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Istorijska riznica: Spoj nauke i umetnosti

Kuća Jovana Cvijića


Kuća poznatog srpskog naučnika, sazidana u stilu klasicizma i duhu tradicionalne kulture, krije dragocene radove Dragutina Inkiostrija—Medenjaka koji se smatra začetnikom dekorativne narodne umetnosti

Slika

Kraj 19. i početak 20. veka obeležila je ličnost Jovana Cvijića (1865, Loznica – 1927, Beograd), jednog od najvećih srpskih naučnika i utemeljivača savremene jugoslovenske geografije. Univerzitetsko školovanje započeo je u Beogradu, a kao veoma talentovanom odobreno mu je dalje usavršavanje u Beču, gde je 1892. godine doktorirao. Jovan Cvijić je bio jedan od naših prvih svestrano i moderno školovanih naučnika. Izuzetan doprinos dao je u više srodnih naučnih disciplina (geografija, geologija, istoriografija, sociologija, ekonomija).

Proučavajući karst, koji je kod nas razvijeniji nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svetu, postavio je osnove karstologiji koje u naučnim krugovima ni do danas nisu prevaziđene. Njegove studije iz te oblasti su imale takav uticaj na naučnu javnost, da su neke srpske reči ušle u svetsku terminologiju. Cvijić je bio neumorni putnik i istraživač, tako da je četrdesetak godina proveo na terenu proučavajući Balkan, Evropu i Malu Aziju. Prvi je rekonstruisao evoluciju Panonskog mora i Egejskog jezera.

Naučni rad iz fizičke geografije sintetizovao je u delima „Geomorfologija“ (1926.) i monumentalnom „Atlasu jezera Stare Srbije i Makedonije“ (1902). Američko geografsko društvo dodelilo mu je 1924. godine zlatnu medalju za izuzetne rezultate u ovoj oblasti, a u Londonu i danas stoji njegovo ime uklesano u bronzi na ulazu u Kraljevsko geografsko društvo. Zahvaljujući Cvijićevom metodičnom i studioznom istraživanju, Balkansko poluostrvo je najsveobuhvatnije proučavano područje toga doba na svetu.

Druga velika oblast Cvijićevog naučnoistraživačkog rada je antropogeografija. Veoma je značajan njegov doprinos u proučavanju razlika u rasprostranjenosti starih kultura, geografskom rasporedu i migracijama stanovništva, stepenu prosvećenosti naroda, nivou privrednog razvitka, tipovima i položaju naselja, tipovima i izgledu kuća, kao i etnopsihičkim osobinama Južnih Slovena. Rezultate ovih sistematskih istaživanja objavio je u svom kapitalnom delu „Balkansko Poluostrvo“. Njegovi naučni radovi objavljeni su u 14 tomova sabranih dela.

Pored izuzetno bogate naučne delatnosti, profesor Jovan Cvijić je 1907. godine bio prvi rektor Beogradskog univerziteta, a 1921. je postao predsednik Srpske kraljevske akademije i na tom položaju ostao do kraja života. Osnovao je prvu geografsku ustanovu na Balkanu (Geografski zavod 1893.) i Srpsko geografsko društvo koje i danas postoji. Narodna banka Srbije je 2004. godine pustila u opticaj novčanice od 500 dinara sa likom Jovana Cvijića. Vrh na planini Rudniki nosi naziv Cvijićev vrh (1132 m).

U centru Beograda, u skrovitom ambijentu Kopitareve gradine, nalazi se kuća Jovana Cvijića, gde je napisao većinu svojih najznačajnijih naučnih radova. Prema želji njegove supruge, 1965. godine kuća je pretvorena u memorijalni muzej. Izgrađena je 1905. sa elementima eklekticizma i klasicističkom stilskom varijantom, tipičnom za gradnju porodičnih kuća toga doba u Beogradu. Ona i danas čuva duh vremena u kojem je nastala. Graditelj kuće je Sreten Stojanović koji je radove izvodio po nacrtima i željama Jovana Cvijića. Kuća je jedinstvena po svojoj unutrašnjoj dekoraciji za šta je zaslužan Dragutin Inkiostri-Medenjak, koji se smatra jednim od začetnika nacionalne dekorativne umetnosti.

Dobro poznavanje i razumevanje tradicionalne kulture, arhitekture i narodnog stvaralaštva spojilo je naučnika i umetnika na zajedničkom projektu. Obojica su delila entuzijazam ondašnje inteligencije o potrebi stvaranja nacionalnog stila, koji bi se zasnivao na balkanskim folklornim elementima.

Zahvaljujući ljubaznosti zaposlenih u Muzeju grada Beograda i Memorijalnom muzeju Jovana Cvijića, u prilici smo da vam predstavimo mali deo njihove bogate riznice.

Slika
Zidna dekoracija s tavanicom u radnoj sobi Jovana Cvijića predstavlja vrhunac Inkiostrijevih radova u kući. Iz ugla se širi polukružno postavljena mreža ornamenata isprepletana cvetnim granama i leptirima.

Slika
Detalj s tavanice u radnoj sobi.

Slika
Prva ulazna prostorija je u stilu secesije. Žive boje i stilizovano cveće asociraju na Cvijićevu baštu i povezuju enterijer sa eksterijerom.

Slika
Pet vešalica u obliku stilizovanih glava jarčeva i držač za kišobrane uranjaju u kompoziciju s motivima preuzetim sa ćilima.

Slika
Srednji prijemni hol s bistom Jovana Cvijića, rad Marka Brežanina.

Slika
Centralna kompozicija zasnovana je na elementima tkanja, luster od kovanog gvožđa nastavlja isti motiv, a umetnuti plitki reljef sve povezuje u skladnu celinu. Orao predstavlja oštrinu Cvijićeve misli, čekić i krug su simbol Zemlje i geologa, a knjiga na raširenim krilima asocira na naučno-istraživački rad.

Slika
Narodne rukotvorine donete s putovanja iskorišćene su za presvlačenje stolice za ljuljanje, podmetača za noge i draperije.


Lisa


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: BEOGRADSKE PRIČE  |  Poslato: 14 Jul 2012, 02:39
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Jedna kuća – jedna priča: Jovan Cvijić

Slika


Spolja je to jednostavna, skoro obična kuća, iznenađenje čeka kada se pređe prag. Naučnik i putnik Jovan Cvijić sazidao je dom po meri oba ova svoja karaktera. Podigao je racionalnu i čak hladnu fasadu, a unutrašnjost je slika krajeva kojima je pešačio. Neki stručnjaci se usuđuju da tvrde da Cvijićeva kuća ima najlepši enterijer u Beogradu.

Podignuta je na Kopitarevoj gradini. Kada se zidala bila je na periferija, ali je tamo i danas. Kopitareva gradina je ostala periferija u srcu grada. Čini je intiman parkić i dve malo prometne ulice, koje vezuju tunel Hilandarske sa tramvajskim šinama u Vašingtonovoj. U ovom mirnom kraju kuću je sazidao i vajar Petar Palavičini, čiji je atelje bio „kulturno i umetničko stecište Beograda”.

Cvijićeva kuća je prizemna, površine 150 kvadrata. Pri čemu ne treba zanemariti ni stambene uslove suterena. Posle Drugog svetskog rata u suterenu ove kuće živele su tri porodice. Tri!? E, pa neka neko kaže da su sutereni samo za ugalj i vešernicu, kako je prvobitno planirano. Stambena istorija Beograda, eto, i na ovom primeru pokazuje da građevinski planovi idu drumom, a stanovanje šumom.

Ukrasi na fasadi su neupadljivi. Nešto štuko venaca i malo su naglašeni okviri prozora. Kuća je podignuta 1905. godine – za to vreme uobičajena gradnja. Ništa posebno. Građevinar Sreten Stojanović (1874-1957) radio je po idejama samog Cvijića. Temeljiti naučnik je hteo da svaki detalj odgovara njegovom stilu života. Ulaz u kuću je uvučen u dvorište, što je prva odlika tadašnjeg shvatanja privatnosti. Podseća na osmanlijski „vakat”. Do danas je Cvijićeva kuća jedna od retkih u centru Beogradu koja je sačuvala dvorište, pa se može videti kakvom je intimizacijom odisala prestonica Srbije po izlasku iz turskog kaftana.

U dvorištu je bila sagrađena i letnja kuhinja, koja i danas postoji. Eh, kakva je to Itaka bila za putnika Cvijića! Mesto za sređivanje misli i pisanje radova.

Na uređenju kuće, Cvijić nije štedeo. A i mogao je jer se oženio bogatom udovicom, Ljubicom Krstić. Čekao je da prođu tri godine od smrti njenog muža, što se u ondašnjoj čaršiji smatralo udovičkim stažom posle koga je pristojno ući u novi brak.

Slika

Dragutin Inkiostri, zvani Medenjak (1866-1942) je u dogovoru sa Cvijićem uredio enterijer. Imali su zajednički ukus. Inkiostri je bio profesor na Umetničko-zanatskoj školi, prvi dekorativni umetnik u Srbiji, pisac knjige „Moja teorija o dekorativnoj srpskoj umetnosti i njenoj primeni”. Sa Cvijićem ga je spojila ljubav prema balkanskoj umetnosti.
Dekorisao je prve tri prostorije Cvijićeve kuće. Posetioca na ulazu dočekuje beli orao, u tri dimenzije; orao u kandžama drži čekić, simbol geodeta. U sledećoj prostoriji na zidu je sova, simbol nauke, koja takođe drži u kandžama geodetski čekić. Zidne slike, rađene u seko tehnici, imaju narodne motive iz svih balkanskih krajeva po kojima je Cvijić pešačio. Inkiostri je dizajnirao i nameštaj. Fotelje su presvučene ćilimima. Udobne su . Jedna je spoj fotelje i otomana. Luster, čiviluk – takođe ručni rad Inkiostrija. Zavese, sve u ove tri prostorije je umetničko delo. Bogato, spoj Mediterana, Inkiostri je rođen u Splitu, i balkanskog zaleđa.

Resized Image - Click For Actual Size

Resized Image - Click For Actual Size

Lepo je i napuklo, kuća vapije za restauracijom. Zaslužili su je i Cvijić i Inkiostri.


Politika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: BEOGRADSKE PRIČE  |  Poslato: 14 Jul 2012, 02:40
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
BG priče - Kuća Jovana Cvijića



Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRADSKE PRIČE  |  Poslato: 13 Jun 2013, 13:11
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Botanička bašta Jevremovac

Botanička bašta nalazi se u samom centru Beograda, na teritoriji opštine Stari grad, između Bulevara despota Stefana i ulica Takovske, Dalmatinske, Palmotićeve i Vojvode Dobrnjca.

Slika

Zauzima površinu od oko 5 hektara, i deo je Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Na otvorenom prostoru se nalazi oko 300 vrsta drveća i žbunja domaćih, evropskih i egzotičnih vrsta. Bašta ima status spomenika prirode II kategorije i zaštićena je kao spomenik kulture.

U ovom prelepom zelenom ambijentu možete pronaći i Staklenu baštu, kao i biblioteku Instituta za botaniku, herbarijum, slušaonice i laboratorije. Staklena bašta je izgrađena 1892. (oko 500 m²) i u to vreme je bila jedna od najvećih i najlepših u ovom delu Evrope. U njoj se gaji blizu 1.000 tropskih i suptropskih vrsta biljaka. Zbog svojih arhitektonskih vrednosti, staklena bašta je zaštićena zakonom. Botanička bašta je otvorena za posetioce od 9 ujutru do 7 uveče. Adresa je Takovska 43.


tob

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRADSKE PRIČE  |  Poslato: 13 Jun 2013, 13:23
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Botanička bašta Jevremovac

Slika
Josif Pančić


Botanička bašta "Jevremovac" je jedinica Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Osnovana je 1874. odlukom Ministarstva prosvete Kraljevine Srbije, na predlog Josifa Pančića, koji je bio i njen prvi upravnik. Godine 1889. godine kralj Milan Obrenović poklonio je imanje (koje je nasledio od svog dede Jevrema) Velikoj školi u Beogradu za Botaničku baštu, ali pod uslovom da se zove "Jevremovac". Na tom mestu i pod tim imenom nalazi se i danas.
Botanička bašta se prostire na površini od oko 5 hektara, gde se na otvorenom prostoru nalazi preko 350 vrsta drveća i žbunja, domaćih, evropskih i egzotičnih biljaka, a ukupan biljni fond danas čini preko 1500 drveta, žbunja i zeljastih biljaka. Botanička bašta obuhvata pored otvorenih površina, Staklenu baštu i prostorije Instituta za botaniku (upravna zgrada, herbar, biblioteka, slušaonica, laboratorije).

Slika
Jevrem Obrenović

Na predlog Josifa Pančića, odlukom ministarstva prosvete i crkvenih poslova Kneževine Srbije, osnovana je 1874. godine Botanička bašta u Beogradu. I pre osnivanja institucije, Pančić je gajio malu botaničku baštu u dvorištu Liceja beogradskog, za potrebe nastave na Velikoj školi gde je predavao botaniku u okviru jestastvene istorije. Po osnivanju institucije, Bašti je dodeljen plac na Dorćolu, uz obalu Dunava, što se nije pokazalo dobrim rešenjem obzirom na blizinu reke i mogućnostda bude plavljena. Nakon dve velike poplave koje su se i zbile tih godina i potpuno uništenog biljnog fonda, Pančić traži bolji smeštaj za Baštu. Na žalost, veliki prirodnjak, pregalac i prvi upravnik prve botaničke bašte u Sbiji, umro je 1888. godine ne dočekavši da vidi Baštu bezbedno smeštenu na novoj lokaciji.

Znajući za probleme koje je Pančić imao oko podizanja prve botaničke bašte u Srbiji, kralj Milan Obrenović, je godine 1889. poklonio Belikoj školisvoje imanje, nasleđeno od dede, Gospodara Jevrema Obrenovića, za botaničku baštu pod jedinim uslovom da se bašta nazove po njegovom dedi Jevremovac.

Nedugo po preselenju Bašte na današnju lokaciju, kupljena je od fabrike Mozentin iz Drezdena, Velika staklena bašta, jedna od najlepših i najvećih u ovom delu Evrope.

U narednim decenijama Bašta se razvija dostižući svoj zenit tridesetih godina XX veka, u vreme upravnikovanja akademika Nedeljka Košanina, velikog srpskog botaničara.

Slika

Botanička bašta „Jevremovac“ , učionica pod otvorenim nebom, je sastavni deo Instituta za botaniku Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koji je jedan od najvećih i najstarijih fakulteta prirodnih nauka u jugoistočnoj Evropi. U Institutu za botaniku i Botaničkoj bašti se nastavna i naučna delatnost ostvaruje radom: Katedre za ekologiju i geografiju biljaka; Katedre za algologiju, mikologiju i lihenologiju; Katedre za morfologiju i sistematiku biljaka; Katedre za mikrobiologiju i Katedre za fiziologiju biljaka.

U Botaničkoj bašti "Jevremovac" izvodi se i nekoliko posebnih programa zaštite ugroženih biljaka. Njima je obuhvaćeno oko 20% od 330 medjunarodno značajnih, tj.171 iščezle ili krajnje ugrožene biljne vrste Srbije. Neke od tih biljaka se u Botaničkoj bašti uspešno gaje, formirane su banke njihovih semena, što omogućava njihovo vraćanje na prirodna staništa sa kojih su nestale ili na kojima se njihova brojnost smanjila do kritične granice. Pojedine biljke, koje se teže uzgajaju u uslovima Botaničke bašte, uključene su u poseban program razmnožavanja metodom kulture tkiva. Ovim savremenim metodom se iz samo jedne individue, u laboratorijskim uslovima, može razmnožiti na stotine novih jedinki koje se nakon toga mogu vratiti na prirodna staništa. Kao prostorna celina izuzetnih prirodnih i kulturno-istorijskih vrednosti, Botanička bašta "Jevremovac" je 1995. godine proglašena za Spomenik prirode od velikog značaja, 2007. godine proglašena je i Spomenikom kulture. Time je ukupan prostor Botaničke bašte stavljen pod poseban režim zaštite i ustanovljena je posebna obaveza društva da se stara o njenom razvoju i zaštiti.

Botanička bašta “Jevremovac“ prostire se na površini od 4,82 ha. Prema geološkoj karti Srbije područje Botaničke bašte je na lesu. Sa obzirom na svoj geografski položaj i ekološke karakteristike, odlikuje se izmenjenom mikroklimom.


bfbot

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRADSKE PRIČE  |  Poslato: 13 Jun 2013, 13:24
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
BG priče - Botanička bašta


_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 47 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker