Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 21:45


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Upoznajte Beograd  |  Poslato: 18 Jan 2021, 22:06
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Mali Veliki park

Resized Image - Click For Actual Size
foto;Magdalina Radovanović

Priču o Kalmegdanu neću započinjati dok ne napravimo razliku između Kalemegdana i Beogradske tvrđave. Kalemegdan je najveći beogradski park i istovremeno najznačajniji kulturno-istorijski kompleks, dok je Beogradska tvrđava samo deo tog kompleksa, s tim što svojim razmerama, istim i dominira. Čitav Kalemegdan je, kao što znate, smešten nad ušćem Save u Dunav, na beličastom krečnjačkom grebenu, po kojem je i sam Beograd dobio ime.

Ovo kalemegdansko jezgro grada oko kojeg se raspršilo dvomilionsko stanovništvo, danas je, nakon niza najrazličitijih funkcija koje je kroz prethodne vekove imalo, postalo jedno od omiljenih turističkih i lokalnih mesta za odmaranje i zabavu. Beogradska tvrđava podeljena na Gornji i Donji grad i Kalemegdanski park podeljen na Veliki i Mali, zajedno čine prostranu prostornu celinu i spomenik kulture od ogromnog značaja, kako za nas koji tu svakodnevno prolazimo s ciljem da propratimo najrazličitije manifestacije, popijemo pivo ili uživamo u pogledu, tako i za mnoge naučnike koji na ovom tlu iščitavaju najrazličitije priče koje svedoče o prošlosti srpskog, ali i vizantijskog, turskog i austrijskog naroda.

Istorijat

Kako je rešeno da se u ovom tekstu držim samo Kalemegdanskog parka, prostranog platoa oko Beogradske tvrđave, počeću sa događajem s početka devetnaestog veka, koji je prethodio nastanku ovoga što imamo danas. Ovaj plato je pre no što je postao park, služio da se neprijatelj osmotri i sačeka za borbu. Ako se pitate o čemu pričam, podsetiću vas da smo u vreme kada su Turci još vladali Beogradom, nakon zavođenja janičarske strahovlade zbog ubistva turskog beogradskog zapovednika Hadži Mustafa-paše, 1804. godine podigli Prvi srpski ustanak. Ustanak je do 1813. splasnuo, te su Turci ponovo zauzeli, do tada osvojenu, Beogradsku tvrđavu.

Turci su Kalemegdan nazivali i Fićir bajir što znači „breg za razmišljanje”.

Potom, kada smo ih konačno zvanično ispratili 1867. onom predajom ključeva Mihailu Obrenoviću, izgubila se potreba da Beogradska tvrđava i dalje bude glavno vojno uporište, a plato oko nje mesto za izvidnicu. Jedino je ime to koje je ostalo da seća na to. Kalemegdan. Od turskih reči – kale-tvrđava i mejdan-bojište.

Čim je Mihailo uzeo stvar, tj. ključ u svoje ruke, plato oko tvrđave počeo je da se preuređuje u park.

Geneza – Od vojnog objekta do parka

Godine 1869. započeti su prvi radovi prema nacrtima našeg prvog urbaniste, Emilijana Josimovića, o kojem ste podrobnije mogli da čitate u prošlomesečnom pisaniju o Studentskom parku. Zelenilo se sadilo punom parom, pune dve godine, od 1873. do 1875.
Plato oko tvrđave je 1890. već pripadao Beogradskoj opštini, pa je Nikola Pašić, tadašnji predsednik opštine, odobrio prvi kredit od deset hiljada dinara za uređivanje parka.
Godinu dana kasnije, park je dobio i staze, a 1903. je po projektu Jelisavete Načić, prve žene arhitekte u Srbiji, izgrađeno Malo stepenište koje se od tada otvara ka Francuskoj ulici. Iako je devetnaesti vek naša tema, moram napomenuti da današnji izgled park dobija tek između dva svetska rata. Tada je park dobio i Savsko šetalište na koje se nastavlja Veliko stepenište, da bi se na kraju stiglo do statue Pobednika. I da ne zaboravim, sa razvojem mlade arheologije, Kalemegdan i Tvrđava postaju savršeno mesto za iskopavanja koja traju i danas. Sve ovo uslovilo je da 1946. godine Beogradska tvrđava i Kalemegdan budu stavljeni pod zaštitu države.

Resized Image - Click For Actual Size

Tura kroz Kalemegdan

Čini mi se da je u ovom tekstu krajnje vreme da pobegnemo godinama i suvoparnim informacijama. Rešila sam da vas sprovedem kroz turu po Kalemegdanu, doduše u pisanoj verziji. Stojite u Knez Mihailovoj, pogleda uprtog ka Kalemegdanu, čekate onaj semafor zbog kojeg se čekanje uvek poistovećuje sa beskrajem. Zeleno svetlo se pali. Tura je počela!

Prvu vest o fudbalu kod nas objavile su Večernje novosti, maja 1896. godine, izveštavajući da su članovi Sportskog društva Dušan Silni odigrali prvu fudbalsku utakmicu u Beogradu na Kalemegdanu.

Sa vaše desne strane nalazi se spomen-ploča na kojoj je uklesana predstava Predaje ključeva. Da, da, dragi moji, ona predaja ključeva kada je sve počelo.

Pred vama su dve opcije. Nastavite pravo, ka spomeniku Zahvalnosti Francuskoj koji je svečano otkriven novembra 1930. godine, a podignut u znak zahvalnosti Francuskoj u Prvom svetskom ratu. Vidite bronzanu figuru žene sa mačem, delo vajara Ivana Meštrovića. Ona je Francuska. Na postamentu sa leve strane se nalazi kompozicija Ratnici, koja simbolizuje francuske i srpske vojnike. Sa desne strane je pak kompozicija ženske figure sa decom, oličenje Sorbone – prosvetne pomoći srpskoj omladini u toku i posle ratnog perioda. Sa zadnje strane postamenta nalazi se natpis Volimo Francusku, kao što je ona nas volela 1914–1918. godine. Zelena površina oko spomenika, koju ćete bolje uočiti s proleća, urađena je po ugledu na francuske parkove.

Resized Image - Click For Actual Size
foto;Magdalina Radovanović

Međutim, ja nekako uvek sa tog pravog puta skrenem, i to obično levo, te ću to uraditi i sada.

I zamoliću vas da me pratite. Sada, kada smo stigli do fontane Ribar, pozivam vas da se prošetate oko nje. Nije naročito teško obuhvatiti je pogledom. Visoka sto pedeset centimetara, od bronze, izlivena pod vođstvom vajara Simeona Roksandića, prikazuje ribara koji se bori sa zmijom.

Misterija zvana Rimski bunar privlačila je avanturiste da pokušaju da se spuste do njegovog dna. Godine 1855. Rome Zmorski se uputio u ovakvu avanturu i o tome je pričao: „U novije vreme nikada nije bilo potrebe za njegovo korišćenje i nije mi se desilo da susretnem bilo koga ko bi bar iz radoznalosti pokušao da siđe dole. Veran zadatku putnika, hteo sam to da učinim i dva puta sam dosta duboko sišao u taj hladni, kao noć crni večiti ponor, ali svaki put mi je neka jaka struja ugasila fenjer i primorala me na težak i besplodan napor vraćanja. Najzad sam bio primoran da se odreknem poduhvata koji je krio u sebi opasnost da slomim vrat.”

Par koraka niže i stižete do Muzičkog paviljona čiju je izgradnju finansirao grad Beograd. A ako se pitate šta nam je ovo uopšte trebalo, e pa, muzika, muzika, muzika! Leti ona ovde nikada ne prestaje. Ako vam je dosta Kalemegdana, slobodno uhvatite džadu do Malog stepeništa kojim ćete se vratiti natrag u Francusku ulicu, a ako biste pak da potrošite još koju kaloriju, koračajte sa mnom duž Savskog šetališta, bacite pogled na Muzej Savremene umetnosti, tamo preko reke, poskakujte niz Veliko stepenište i potom znojavi od šetnje, napojte sebe kod Japanske česme.

Desno od nje, odmah uz zidinu, videćete Grobnice narodnih heroja u vidu granitnih ploča kojima su obeležena grobna mesta Đure Đakovića, Ivana Milutinovića, Ive Lole Ribara i Moše Pijade.

Resized Image - Click For Actual Size
foto;Magdalina Radovanović

Nadam se da ćete biti razočarani kada čujete da je ovim, tura po Velikom Kalemegdanu završena. Ukoliko jeste, biće vam drago da čujete da se Kalemegdanski park sastoji iz Velikog i Malog Kalemegdana. I da, tačno tako. To bi značilo da nam je ostao još Mali Kalemegdan.

Sada ćete morati da pešačite ili odakle ste došli ili duž Beogradske tvrđave o kojoj vam ja neću reći ništa. Kako god odabrali, onaj deo između istočnog ruba Tvrđave i ulice Tadeuša Košćuška je prostor Malog Kalemegdana. Prvobitno, ovaj prostor je služio za postavljanje šatri i ringišpila putujućih cirkusa, a par godina nakon Prvog svetskog rata, prilozima Društva prijatelja umetnosti Cvijeta Zuzorić, izgrađen je paviljon koji i danas nosi njeno ime. Ideju je dao Branislav Nušić sa ciljem da širi interes za umetnost i stvara uslove za njen napredak i razvitak u našem narodu. Paviljon Cvijeta Zuzorić je imao poseban značaj od osnivanja do Drugog svetskog rata kada je bio prvi namenski izložbeni prostor u Beogradu. I dok posmatrate fontanu Buđenje koja je postavljena ispred ulaza u paviljon ove pesnikinje i plemkinje, probajte da zapamtite da vas je jednog zimskog dana u jednoj pisanoj turi po Kalemegdanskom parku, jedna devojka zamolila da, kad sve procveta i zamiriše, odvojite dan za sebe i ovaj Mali Veliki park.

piše: Irena Radovanović


casopiscus

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Upoznajte Beograd  |  Poslato: 18 Jan 2021, 22:14
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Beogradske priče iz dugog devetnaestog veka: Kosančićev venac

Slika
fotografija: Magdalina Radovanović

Pažnja, pažnja! Saopštenja! Bliži se proleće, znam da se i vi radujete, stoga nemojte biti stidljivi, dajte da vidim te osmehe. Kako obično biva, kada nešto dolazi, nešto drugo odlazi. A Beogradske priče iz dugog devetnaestog veka, za sada, polako odlaze. I na kraju ovog saopštenja, poručujem, da ću danas, vođena onom mišlju da najlepše ostavim za kraj, pričati priču o Kosančićevom vencu.

K’o San!

Kada mislite na Kosančićev venac, nemojte misliti na njega onako kako misle dosadnjakovići: da je to opština Stari Grad, da se prostire od Kalemegdana do Brankovog mosta, da ima pogled na reku Savu, bla, bla, bla. I nemojte da se vređate ako baš tako mislite o njemu, to valjda, ide s godinama. Pritom, svakako je mogućno usvojiti nove obrasce ponašanja, ili pak nove poglede na svet, ili, u ovom slučaju, nove poglede na Kosančićev venac.

Volela bih da, dok hodate kraj drvoreda u proleće, dok vas sa desne i leve strane obujmljuju prelepe fasade kuća, imate ono bućkanje u stomaku i onu najčistiju radost jer ste živi i, eto, u mogućnosti da čulno upijate Kosančićev svet oko vas. Ja ponekad, kada mi je sve kao iz bajke, volim da se pravim da Kosančićev venac nije dobio ime po Ivanu Kosančiću, srpskom junaku koji je po legendi poginuo u Kosovskom boju (koji je bio 1389. za slučaj da uskoro radite test opšte informisanosti), čija se bista nalazi u istoimenoj ulici, a delo je našeg skulptora Petra Ubavkića. Tada volim da se pravim da je dobio ime jer je zaista K’o san! pa otuda Kosančićev.

Šta vidimo, a šta osećamo

Glavni toposi ovog mesta su Kafana ? (Znak pitanja), Saborna crkva i tik do nje, Konak kneginje Ljubice. Svojom visinom, Saborna crkva nam jasno stavlja do znanje da je baš bitna faca ovog kraja. Ljudi su se skućili oko ove lepotice, pa su tako formirali naselje u kojem žive i danas. I tako, dok su nicali stambeni objekti, nicali su i javni. No, kako su stambene kuće građene od trošnih materijala, nisu sve opstale da im se i danas divimo, zbog toga, hop, hop na noge lagane i trk u ulicu Kosančićev venac 18, Fruškogorsku 10, Zadarsku 5 i Karađorđevu 29 i 35, da pogledate ono što i dalje postoji, pre nego što zakon vremena odradi svoje. Kuće su uglavnom jednospratne, što u kombinaciji sa zelenim krošnjama pruža osećaj smirenosti, što nije tako lako osetiti kada uzmemo u obzir blizinu Knez Mihailove, pune prolaznika, i Brankovog mosta, punog automobila. Saborna crkva, iako svojim razmerama vrlo monumentalna, svojim baroknim zvonikom obojenim nijansama zelene i zlatne, odlično se uklapa u energiju koju emituje Kosančićev venac. Kladim se da ste svi primetili da osnova Saborne crkve ima pravougaoni oblik sa pomenutim visokim zvonikom na zapadu i jednim polukružnim delom, apsidom, koja se nalazi na istoku i zahvaljujući kojoj i spolja možete da znate da je rezervisana za oltarski prostor, odnosno onaj deo u kojem smeju da budu samo sveštenici.

Godine 1841. je vajar Dimitrije Petrović, izradio ikonostas za ovu crkvu. Ikonostas je, zahvaljujući njegovoj promisli visok oko četrnaest metara, i jako dobro krije šta se sve krčka iza kulisa. Rađen je u raskošnoj drvorezbarskoj dekoraciji sa pozlatom i dekorativnom lozicom, girlandama, lišćem akantusa i drugim motivima preslatkih biljčica.

Resized Image - Click For Actual Size
fotografija: Magdalina Radovanović

Ikone i zidne slike oslikao je od 1841. do 1845. takođe Dimitrije, ali Avramović. Ako sam dobro izbrojala, crkva baštini dvadeset i dve zidne slike, trideset ikona na ikonostasu, tri ikone na tronovima (sa desne strane, ispod ikonostasa), tri na propovedaonici (onoj izbočini sa leve strane, takođe tik ispod ikonostasa, koja služi da se sveštenik sa nje obrati vernicima, da se dobro vidi i čuje).

I samo da znate, nisam ja sve ovo brojala jer sam dokona, već sam brojala da mogu da napišem sledeće: izazivam vas da u narednih najviše sedam dana pošto pročitate ovaj tekst, pođete na put i odigrate partiju brojanja sa mnom. A dok ulazite u crkvu, setite se da sam vam pomenula da dvorište Saborne crkve čuva mošti Dositeja Obradovića i Vuka Karadžića, a da grob kneza Miloša koji je umro 1860. godine čuva i mošti njegovog sina Mihaila Obrenovića. Tu su i grobovi dva mitropilita, dva patrijarha i silne neke mošti! Mošti Stefana Prvovenčanog, Sv Petke Trnove, cara Lazara, Uroša Nejakog, Stefana Štiljanovića i Jovana Šangajskog. O mon deu!

U nekom drugom univerzumu, ovo bi mogla biti kuća strave.

Opet neka kafana (Znak pitanja)

Sledeći objekat kojem bih posvetila par redova je kafana. Ni sama nisam slutila da će u svakom tekstu o Beogradu iz 19. veka biti reči o nekoj od njih. To nikako ne radim sa ciljem da promovišem kakve zavisne oblike ponašanja, već upravo zato što uviđam da je boemija bila opasna groznica devetnaestog veka, a o njoj nam svedoče upravo ove kafane-spomenici.

U kafani ? se od 1834. igrao prvi bilijar u Beogradu, a jedno vreme je u znak poštovanja prema Sabornoj crkvi, ovde bilo zabranjeno pušenje.

Kafana Znak pitanja je najstarija beogradska kafana. U njoj ćete se verovatno osećati mlado, a od njenih proizvoda će vam se vrlo verovatno vratiti rumenilo u lice. Ovo zdanje je najpre imalo funkciju rezidencije, potom ju je knez Miloš poklonio svome lekaru, ećimu Tomi koji ju je pretvorio u kafanu. Potom je kafana par puta izmenila svoje ime. Najpre je bila poznata kao Ećim Tomina kafana, potom Kod pastira, a 1892. kada je dat predlog da se zove Kafana kod Saborne crkve, crkvene vlasti su se oštrim protivljenjem izborile da gazda, bez kakvog drugog kreativnog predloga, kafanu privremeno nazove ?. Taj znak pitanja, stajao je na kafani umesto imena, a, evo, to privremeno rešenje stoji i dan-danas. Iako sam gazda, naslućujemo, nije bio preterano kreativan, ovde su zbog blizine Akademije primenjenih umetnosti, mesto našli crtačkom ili kakvom drugom umetničkom sposobnošću, nadareni studenti i profesori. Za tadašnje vreme, važio je trač kako su se tu održavali i ispiti! Ovde su slikari, izgleda, često dobijali inspiraciju, te su organizovali izložbe, stoga je kafana jedno vreme funkcionisala i kao galerija. Nakon što je ponovo privatizovana oko 2000. godine, grad Beograd prepoznao ju je kao spomenik kulture, te mu je ona data na upravu.

Resized Image - Click For Actual Size
fotografija: Magdalina Radovanović

I najzad, treća tačka ovog zamišljenog trougla je Konak kneginje Ljubice, građen od 1829. do 1830. Njegov izgled predstavlja sintezu balkanske tradicije i savremenih evropskih stilova, a prvobitna ideja bila je da, kako je smešten u srpskom delu varoši, pokaže značaj, društvenu i materijalnu moć, upravo srpskog kneza Miloša. Gradio ga je najznačajniji srpski neimar iz prve polovine 19. veka, Nikola Živković. Kako je ubrzo rešeno da kneževa rezidencija bude konak u Topčideru, u ovaj naš su se 1830. uselili sinovi kneza Miloša, sa majkom, kneginjom Ljubicom. Kada prošetate kraj njega, evropske uticaje ćete moći da vidite u načinu na koji je rešena fasada (koja je, doduše, zajedno sa ogradom, restaurirana 2004. godine), dok se tradicionalni ističu unutar samog konaka, gde je prostor podeljen na prizemni i spratni deo, a krov pokriven ćeramidom.

Ova najreprezentativnija kuća iz prve polovine 19. veka ponosi se stalnom postavkom originlnog nameštaja koji je rađen u orijentalno-balkanskom stilu, ali i stilovima tog vremena, poput klasicizma, bidermajera i neobaroka.

Sve u svemu, subjektivno zaključujem da je po lepoti, ovo deo grada zbog kojeg Beogradu opraštaš buku, gužvu i manjak zelenila.


piše: Irena Radovanović


casopiskus

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 61 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker