Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:36


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 30 Okt 2014, 00:14
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Beograd u drugom svetskom ratu

Slika
Stari Dvor posle nemačkog bombardovanja, April 1941

6. aprila 1941. godine Nemačka avijacija otpočela je vazdušne napade na Beograd. Prvi napad, u tri talasa, uz učešće 234 bombardera i 120 lovaca trajao je od 6:30 do 8:00 časova. Tokom dana su izvedena još tri napada. Gađani su objekti: železnička stanica, električna centrala, bolnice, stambene četvrti i skloništa u parkovima. Do 8. aprila je od bombardovanja poginulo oko 12.000 lica, srušene su 672 zgrade, teško je oštećena 1.601 zgrada, a delimično je oštećeno 6.829 zgrada.

Manji broj Jugoslovenskih pilota lovaca su podigli avione u pokušaju da odbrane grad. Za odbranu Beograda je bio zadužen VI lovački puk (43 aviona) smešten u Zemunu i Prnjavoru. U neravnopravnoj borbi poginuli su Miloš Žunić, Miho Klavor, Jovo Kapesić, Branislav Todorović, Karlo Štrebek, Milutin Petrov, Milivoje Bošković, Vladimir Gorup i Dobrica Novaković, a danas u znak sećanja na njih jedna beogradska ulica na Zvezdari nosi ime Ulica Deset avijatičara. 17. aprila 1941. godine, u Štabu nemačke II armije, potpisana je bezuslovna kapitulacija Jugoslovenske kraljevske vojske. Ovaj akt su potpisali predstavnici jugoslovenske oružane sile Aleksandar Cincar-Marković i general Radivoje Janković, predstavnik nemačke vojske armijski general fon Vajks i italijanski kraljevski izaslanik u Beogradu pukovnik Bonofati.

Slika
Zgrada tehničkog fakulteta u Beogradu: 1936 (levo) i posle savezničkog bombardovanja 1944 (desno)

Beograd su bez najave bombardovale anglo-američke vazdušne snage 16. i 17. aprila 1944. godine, što se poklopilo sa prvim i drugim danom pravoslavnog Uskrsa te godine. U operaciji je učestvovalo 600 bombardera koji su sa 3000-5000 metara ispuštali tepih bombi. Protivavionska odbrana nije postojala, infrastruktura je teško razorena, a poginulo je oko 1.600 beograđana i oko 300 nemačkih vojnika. Na jednoj od neeksplodiranih bombi je pronađen natpis: "Srećan Uskrs!". Beograd je od strane saveznika ponovo bombardovan 21. aprila, 24. aprila, 18. maja, 6. juna, 8. jula i 3. septembra 1944. Stanovništvo je verovalo da su bombardovanja uvod u vojnu invaziju saveznika, a zapravo Beograd je bio sekundarni cilj u slučaju neuspeha bombardovanja ciljeva u Rumuniji. Po britanskim izveštajima, bombardovanje Beograda je izvršeno na Titov zahtev.


bginfo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 30 Okt 2014, 00:16
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Moderna istorija Beograda

Slika

Dana 9. marta 1991. u Beogradu su održane velike demonstracije, predvođene Vukom Draškovićem, protiv režima Slobodana Miloševića. Tom prilikom su poginule dve osobe, sedamnaestogodišnji srednjoškolac Branivoje Milinović, i policajac Nedeljko Kosović, 203 ljudi je povređeno, a 108 uhapšeno. Prema raznim medijskim izvorima, na ulicama tog dana je bilo između 100.000 i 150.000 ljudi. Kasnije u toku dana, na ulice su izvedeni tenkovi u cilju uspostavljanja mira.

Nakon nepriznavanja rezultata lokalnih izbora 1996, opozicija je u Beogradu organizovala svakodnevne građanske i studentske proteste protiv Miloševićeve vladavine, u periodu između novembra 1996. i februara 1997. Posle popuštanja režima i priznavanja rezultata izbora Zoran Đinđić postaje gradonačelnik Beograda.

NATO bombardovanje 1999. prouzrokovalo je značajnu štetu gradskoj infrastrukturi. Među pogođenim objektima bile su i zgrade nekoliko ministarstava, zgrada RTS u kojoj je poginulo 16 zaposlenih, nekoliko bolnica, hotel "Jugoslavija", nekadašnja zgrada Centralnog komiteta, televizijski toranj na Avali, kao i kineska ambasada na Novom Beogradu.

Nakon izbora 24. septembra 2000. godine, Beograd je postao poprište masovnih demonstracija sa 800.000 po policijskim procenama, a po drugim izvorima i do 1.000.000 učesnika, koje su dovele do konačnog pada Miloševića sa vlasti.


bginfo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 30 Okt 2014, 00:19
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Imena Beograda kroz Istoriju

Slika

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 30 Okt 2014, 00:27
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Beograd u Vizantijsko doba

Slika


Raspad Rimskog carstva bio je praćen najezdom varvarskih naroda: Istočnih Gota, Gepida, Sarmata, Avara, Slovena i drugih. Beograd je zbog svog isturenog položaja na granici - limesu, bio česta meta napada i razaranja. Napadi sa severa preko Panonske nizije, Dunava i Save, bili su tako jaki da ni Singidunum, kao značajno vojno utvđenje, nije mogao da odoli. Tako ga Huni 441. godine zauzimaju i potpuno razaraju. Grad je tada izgubio i dotadašnje rimsko stanovništvo. Posle hunske propasti, grad je 454. godine ponovo u sastavu Vizantije, ali ga ubrzo osvajaju Sarmati, pa zatim i Istočni Goti. Već 488. godine ponovo postaje vizantijski grad.

Početkom VI veka (512. godine), vizantijski car Anastasije u njegovu neposrednu okolinu naseljava germanska plemena Herula, da bi ga oni odbranili od ratobornih Gepida. U ruševinama ranijeg rimskog grada, na zapadnoj strani Donjeg grada, nađeni su tragovi materijalne kulture Germana. U vreme vladavine vizantijskog cara Justinijana I, 535. godine, grad je iznova podignut i opasan moćnim bedemima. Tako Singidunum ponovo postaje sjajan i velike hvale dostojan grad. Po svoj prilici grad je po prvi put bio vezan sa Taurunumom na suprotnoj obali.

Krajem VI veka, dok su Vizantijci bili zauzeti ratovima po Africi i Aziji, pred zidinama Singidunuma pojavljuju se mongolska plemena Avara, a za njima i prve slovenske grupe. Posle dve opsade Avari i Sloveni osvajaju grad. Brojni su vizantijski istorijski izvori o toj opsadi i konačnoj propasti Singidunuma. Ovom varvarskom najezdom i rušenjem grada, nestao je i naziv Singidunum i više se nikada u istoriji nije pojavio. Tragovi slovenske materijalne kulture tog doba, pronađeni su u Donjem i Gornjem gradu, Zemunu i naseljima Ritopek i Višnjica. To je bio trajniji početak slovenizacije ovoga grada.

Pismo
Oko 630. godine na ovo područje se doseljava srpski živalj. Posle toga, više od dva i po veka nema pomena o njemu. Avarski i slovenski ratnici nisu marili za ovaj grad, jer on više nije imao položaj graničnog utvrđenja. On se tada nalazio unutar šireg prostora Balkanskog poluostrva koji su Sloveni već osvojili. I pored toga, arheološki nalazi ukazuju na kontinuiran život u gradu i njegovoj okolini. Ponovni pomen grada, i to pod slovenskim imenom BEOGRAD (Beli grad - verovatno po zidinama od belog krečnjaka), srećemo tek u IX veku, tačnije 16. aprila 878. godine, u jednom pismu pape Jovana VIII bugarskom knezu Borisu-Mihailu, o smenjivanju beogradskog hrišćanskog episkopa Sergija. Kasnije se taj naziv sreće u različitim varijantama: ALBA GRAECA, GRIECHISCH WEISSENBURG, NANDOR ALBA, NANDOR FEJERVAR, CASTELBIANCO, ALBA BULGARICA.

Slika

Nekoliko vekova posle prvog pomena Beograda kao slovenskog grada, u njemu se smenjuju razne vojske i osvajači. Do Beogradu su najpre došli Franci koji su pod Karlom Velikim uništili Avare. Na ruševinama Taurunuma osnivaju franačko naselje Malevila, da bi slovenizacijom kasniji naziv bio Zemln (Zemun). Franačku vladavinu zamenjuju Bugari, a njihovu Mađari. Krajem X veka, u vreme velike Samuilove države, Beograd je po ko zna koji put promenio gospodara. Već 1018. godine on ponovo postaje značajna pogranična tvrđava Vizantije. Tokom XI i XII veka, oko Beograda se otimaju suparničke sile: Ugarska, Vizantija i Bugarska.

Za to vreme kroz grad prolaze brojni krstaški pohodi na Istok ostavljajući svoj rušilački pečat na njemu. Posle krstaških najezda iz 1096. i 1147. godine, pod vođstvom Fridriha Barbarose 1189. godine kroz Beograd prolazi 190.000 ljudi. Ovaj predvodnik krstaša video je Beograd u ruševinama. Koliko je grad stradao možemo suditi po upoređivanju sa zapisom arapskog geografa i kartografa Idrizija, koji je u opisu "Itinerera carigradskog puta" iz 1154. godine pominje Belgraduk kao dobro naseljenu i živu varoš sa mnogim crkvama.


beogradrs

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 30 Okt 2014, 00:40
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Srednjovekovni srpski Beograd

Slika


Srpska vladavina Beogradom počinje 1284. godine, kada srpski kralj Dragutin kao zet i vazal mađarskog kralja Ladislava IV dobija na upravu Mačvu sa Beogradom. To je bio period intenzivnog naseljavanja srpskog življa i jačanja uticaja Srpske pravoslavne crkve. Tu je Dragutin imao svoj dvor. Novosagrađena Saborna crkva, bila je oličenje snage i bogatstva mlade srpske države. Na Saboru u Deževu 1282. kralj Dragutin ustupa presto svom bratu Milutinu, koji kratko vreme vlada Beogradom, jer grad, 1319. godine, osvajaju i do temelja ruše Mađari. Porušeni i zapusteli grad postaje pogranična baza ugarskom odupiranju širenju srpske države sa juga, u vreme cara Dušana. U takvom stanju Beograd dočekuje XV vek, kada na istorijsku scenu Evrope stupaju Turci, nova velika osvajačka sila.

Slika
despot Stefan Lazarević

U želji da se što spremnije odupru turskoj najezdi i na Savi i Dunavu imaju jako uporište, Mađari dozvoljavaju izgradnju Beograda za vreme despota Stefana Lazarevića. On je Beogradom vladao od 1403. do 1427. godine, i to je vreme pravog procvata grada. Beograd je ne samo prestonica srpske države, već i najvažniji privredni, kulturni i verski centar. Grade se: Mitropolitska crkva, nova tvrđava (citadela), despotov dvorac, bolnica i biblioteka. Trgovci dobijaju povlastice i dolaze bogati i sposobni ljudi, koji doprinose prosperitetu grada. Pretpostavlja se da je grad tada mogao brojati 40-50 hiljada žitelja.

Slika
Đurađ Branković

Despotov naslednik Đurađ Branković, bio je prinuđen da grad preda Mađarima, a on po ugledu na Beogradsku, podiže Smederevsku tvrđavu. U vreme stogodišnje ugarske vladavine izmenjena je celokupna struktura stanovništva i izgled samog grada. Grad počinje naglo da stagnira, a potisnuto srpsko stanovništvo živelo je u predgrađu i njemu nije bio dostupan Gornji grad. Ugarski kralj Sigismund sve više naseljava mađarsko stanovništvo i širi uticaj katoličke crkve


bginfo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 30 Okt 2014, 00:46
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Turska i austrijska vladavina

Slika

Turci su znali da je Beograd najveća prepreka u osvajačkim pohodima ka Srednjoj Evropi. Posle pada Smedereva, 1440. godine, Beogradsku tvrđavu opsedala je turska vojska sa preko 100.000 ratnika, na čelu sa sultanom Muratom II. U želji da osvoje grad Turci na obližnjem brdu Žrnov, današnjoj Avali, podižu svoje utvrđenje, odakle su osmatrali i kontrolisali okolinu. Gotovo čitav jedan vek Beograd je odolevao turskim napadima. Konačno, Turci su pod vođstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog, 28. avgusta 1521. godine, uspeli da osvoje Beograd - bedem hrišćanstva i ključ odbrane cele Ugarske. Grad je srušen i spaljen, a put ka Zapadnoj Evropi otvoren.

Slika

Pomeranjem granice na sever, menja se strateški položaj Beograda, i u narednih 150 godina, on postaje relativno miran grad sa značajnijom trgovačkom i saobraćajnom funkcijom. Iz Smedereva je preseljeno sedište sandžaka i počinje njegova intezivnija izgradnja. U tek obnovljenom gradu orijentalnog izgleda, sve više cveta zanatstvo i trgovina. On je stecište trgovaca iz Dubrovnika, Venecije, Grčke i Austrije, kao i zanatlija: Turaka, Jermena, Cigana i Srba. Od zanatlija isticali su se abadžije, aščije, puškari i drugi. Pored čaršije podignuti su i brojni karavan-saraji, bezistani i džamije. Grad je izašao iz okvira srednjovekovnih bedema i počinje sve više da se širi duž poznatih trgovačkih puteva koji su vezivali Istok sa Evropom. Svoj najveći uspon pod Turcima, grad dostiže u XVII veku, kada broji 100.000 stanovnika.

Krajem XVII veka u Beogradu hara kuga, što uz požare i pobune janičara, dovodi do njegove stagnacije. Posle 167 godina relativno mirnog razvoja, grad postaje meta ratnih sukoba. Nakon turskog poraza pod Bečom, septembra 1688. godine, Austrijanci su zauzeli Beograd. Turci ga, posle dve godine, vraćaju u svoje ruke, ali je grad iz ovih sukoba izašao razoren, a njegovo stanovništvo, zbog saradnje sa Austrijancima, izloženo ubijanju, progonu i pljačkama. Posle toga Beograd je ponovo pogranična varoš, i to sve do 1717. godine, kada ga Austrijanci pod vođstvom princa Evgenija Savojskog ponovo zauzimaju. Tada se na mestu već porušene Beogradske tvrđave gradi nova prema zahtevima savremenih vojno-strateških zahteva.

Slika

Austrijska vladavina Beogradom u periodu od 1717. do 1739. godine označena je pravom transformacijom grada, jer on gubi dotadašnje tursko-istočnjačke crte i poprima obeležje srednjevropskog grada. Pored tvrđave i varoš je opasana bedemima, a izgrađena su i nova zdanja. Oživljava trgovina, a u njega se sve više doseljavaju Mađari, Nemci, Francuzi, Česi i drugi. Pri ponovnom turskom zauzeću, 1739. godine ruše se bedemi oko Beograda. Turci ruše austrijske kasarne i objekte, kao i kuće, a mnoge crkve pretvaraju u džamije. On ponovo postaje varoš orijentalnih obeležja i to sa pograničnim položajem, jer je Beogradskim mirovnim ugovorom granica povučena na reci Savi.

Na drugoj strani, Zemun poprima pogranični značaj na austrijskoj teritoriji. Dobija poseban status u okviru Vojne granice i takvi uslovi mu omogućavaju da razvije privredu: trgovinu, zanate, brodarstvo i ribarstvo. Jača građanski stalež, podižu se utvrđenja, državne zgrade i crkve. Iz tog vremena potiču kuće kao što su: Karamatina, Ičkova i kuća Dimitrija Davidovića. Srpska osnovna škola je otvorena 1745. godine, a u gradu rade i slikari i drugi kulturni stvaraoci.

Krajem veka u poslednjem austro-turskom ratu, Beograd je oktobra 1789. osvojen. Potpisivanjem Svištovskog mira 1791. godine, Austrijanci se povlače u Zemun, a janičarima se zabranjuje ulazak u beogradski pašaluk. Posle pogibije Mustafa-paše, 1801. godine, janičari uspostavljaju svoju vlast u gradu i okolnim selima. To je bilo vreme potpunog bezvlašća, janičarskog nasilja i pljački. Ono je bilo završeno poznatom sečom knezova i drugih viđenijih Srba, što je bilo povod za podizanje ustanka.


beogradrs

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 30 Okt 2014, 00:52
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Oslobođenje Beograda

Slika

Buđenje nacionalne svesti i događaji oko seče knezova doveli su do podizanja Prvog srpskog ustanka 1804. godine. Ustanak pod vođstvom Karađorđa imao je od samog početka za cilj i oslobađanje Beograda. Posle dve godine borbi, grad je osvojen 1807. godine. Karađorđe je beogradsku varoš osvojio 1806, a Beogradsku tvrđavu 1807 godine. Oko 25.000 srpskih ustanika pod vođstvom Karađorđa Petrovića grad je zateklo u ruševinama. On postaje prestonica tek oslobođenog dela Srbije i simbol slobodarskih tradicija njenog stanovništva. Po obnovi on postaje i značajan privredni, trgovački i kulturni centar. U njemu je već 1807. godine zasedao Praviteljstvujušći sovjet (srpska vlada), a od 1811. godine tu se nalaze i prva ministarstva. Iz Vojvodine i drugih krajeva dolaze viđeniji ljudi i intelektualci, među kojima Sima Milutinović i Dositej Obradović, koji je 1808. godine osnovao prvu Veliku školu.

Slika
Ustanička zastava

Dinamičan razvoj Beograda prekinut je turskim osvajanjem 1813. godine, a represalije koje su usledile dovele su do ustanka 1815. godine. Vođa ustanka, knez Miloš Obrenović, uspeo je da unese više diplomatije u odnose sa Turcima. On u Beograd, uz određene povlastice, sve više naseljava srpski živalj sa juga, pa Turci, gotovo u bescenje, počinju da prodaju imanja i kuće. Turci su zadržali tvrđavu, dok je varoš pripala Srbima. U gradu se podižu prvi značajni objekti: Konak kneginje Ljubice, Saborna crkva, dvorski kompleks u Topčideru... Sem svoje privredne funkcije Beograd je postao i značajno kulturno središte. Iz Kragujevca 1835. godine je preneta štamparija i počele su da izlaze "Novine srpske". Otvorena je Bogoslovija, prva gimnazija i grad postaje utočište brojnih kulturnih stvaralaca tog vremena poput: Vuka Karadžića, Sterije Popovića, Joakima Vujića, Dimitrija Davidovića i drugih.

Slika
Ustanak

Prisustvo turske vojske u tvrđavi sputavalo je razvoj Beograda. Međutim, događaji oko ubistva jednog srpskog dečaka na poznatoj Čukur česmi, kada je došlo do bombardovanja beogradske varoši, bivaju povod da se počne pregovarati oko definitivnog odlaska turske vojske iz srpskih gradova. Posle vladavine od 346 godina, Turci 18. aprila 1867. godine definitivno napuštaju Beograd. Beograd je postao slobodan simboličnom predajom ključeva kada su i turske vojničke straže zamenjene srpskim vojnicima, a pored zastave Turske podignuta je i zastava Srbije. Knez Mihailo Obrenović preseljeva u Beograd prestonicu iz Kragujevca.

To je bio novi podsticaj bržem privrednom i kulturnom razvoju grada. U drugoj polovini XIX veka izvršena je i njegova urbanistička i ostala evropeizacija. Centralni položaj imala je ulica Kneza Mihaila, najkraća veza između tvrđave i varoši. Ona ubrzo postaje i najvažniji trgovačko poslovni centar, kakvu je ulogu i danas zadržala. Stare zanate zamenjuje industrija, a trgovinu i saobraćaj pospešuje izgradnja pruge Beograd-Niš 1884. Grad dobija struju, tramvaj, parobrodsko društvo i značajne naučno kulturne ustanove (Velika škola 1863, Narodno pozorište 1869...).


beogradrs

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 05 Nov 2014, 17:23
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
1723-1736.
Izgradnja Beogradske tvrđave po planovima pukovnika Nikole Doksata de Moresa



Slika

Austrijanci su po drugi put ušli u Beograd 1717. godine, a već posle šest godina, 1723. usvojen je plan Nikole Doksata de Moresa. Njemu je naređeno da postojeću Beogradsku tvrđavu učini nesavladivom preprekom pred Turcima, a varoš da izgradi iznova.

Tako će u tom periodu biti ponovo sagrađena kula Nebojša, sa spratom više, sazidan Veliki bunar, poznatiji kao Rimski bunar. Donji grad je dobio kapiju Karla VI, jednu od najlepših baroknih kapija, sačuvanu do danas. "Linija novog austrijskog bedema polazila je sa Save, od Velikih stepenica. Išla Kosančićevem i Obilićevim vencem do Trga Republike, dalje Francuskom i Dušanovom ulicom, pa preko Dubrovačke do Dunava."

General Nikola Doksat de Mores bio je veliki stručnjak za gradnju fortifikacija i glavno delo mu je bilo Beogradska tvrđava. U ovom obliku, kakvu je mi danas vidimo, tvrđava je građena od 1723. do 1736. godine. Doksatov Beograd je srušen. Preostala je samo kuća u Dušanovoj ulici broj 10 i to je najstarija porodična kuća u Beogradu. Kažu da je od inženjera Doksata ostala reč u srpskom jeziku - doksat.

RTS

Nikola Doksat

U ranim popodnevnim satima 20. marta 1738. godine, u srpskom delu beogradske varoši, na današnjem Topličinom vencu, okupilo se nekoliko stotina austrijskih vojnika da bi, ispunjavajući naredbu prispelu iz Beča, prisustvovali izvršenju jedne smrtne kazne, o kojoj je, danima, brujala Evropa, tražeći milost za osuđenog.

Mesto predviđeno za pogubljenje, po propisima za ovakve događaje, okružili su konjanici u svečanim uniformama.

S vojnicima je na gubilište stigao i grof Engel fon Vagrajn, beogradski biskup.

On je, s grupom jezuita, nešto ranije, u zatvorskoj ćeliji na Kalemegdanu, pokušao da osuđenog, koji je bio protestant, prevede u katoličanstvo, ali je osuđenik to odbio.

U vatikanskim arhivama, među svedočanstvima o borbi protiv učenja Lutera, Kalvina i Cvinglija, nalaze se mnoga dokumenta i o poduhvatima grofa Engela fon Vangrajna u zaustavljanju širenja protestantizma u austrijskoj carevini, pa i zapisi o njegovim beogradskim uspesima u tom poslu.

Kada je osuđenik doveden na gubilište, sam sedajući na stolicu za pogubljenje, većina vojnika je, s neskrivenim znakovima tuge, oborila poglede.

Uz osuđenika je stajao njegov sobar, koji mu je, na znak dželata, povezao crnu maramu preko očiju.

Mada je dželat, upravo tih dana, izvršio više smrtnih presuda, ruka mu, ovoga puta, nije bila sigurna.

Glava osuđenog, unakažena sabljom u dva promašaja, pala je tek posle trećeg udarca.

Na mestu na kome je posečen, okrenut licem ka kalemegdanskoj tvrđavi, pogubljeni je odmah i sahranjen u najprostijem kovčegu, bez ikakvih obeležja.

Mrtvom obezglavnjenom telu, iz koga je još liptala krv, prišao je jedino grof Engel fon Vagrajn, ostavši uz njega nekoliko trenutaka u potpunoj tišini.

Tako je, po opisima holandskih biografa, uz oslanjanja na dnevnik Engela fon Vagrajna, na pisma nekoliko vojnika i na službene izveštaje, završio život austrijski general Nikola Doksat de Moret, najcenjeniji fortifikacijski stručnjak svog doba, ali i znameniti žitelj Beograda, kome je, kao trajna dobra, ostavio detaljno rekonstruisani Kalemegdan i prvi urbanistički plan.

Rođen 1682. godine u Švajcarskoj, Nikola Doksat de Moret je, s osamnaest godina, pristupio holandskoj vojsci, koja ga je, zbog snažno izraženog talenta za crtanje i projektovanje, uputila na usavršavanje za fortifikacijskog oficira.

To je vreme kada, u ovoj važnoj vojnoj disciplini, dominiraju italijanska i holandska fortifikacijska škola i kada, kao značajan iskorak, počinju da se primenjuju i pruske inovacije, čiji je autor Johan Dilih, a koje u obavezne objekte tvrđava uvode šuplje bastione za smeštanje artiljerije.

Još na usavršavanju, mladi Nikola Doksat de Moret je, često, izlazio s predlozima da se težište u odbranama tvrđava prenese izvan njih, na skrovite puteve sa kazamatima i traverzama, zbog čega je bio oštro kritikovan, a kada je tu ideju pokušao da realizuje tokom prve službe u Bavarskoj, dospeo je pred vojni sud, koji ga je, za kaznu, kao opasnog šarlatana, prekomandovao u gardijske jedinice i uputio na francuska bojišta.

Dvanaest godina posle njegovog pogubljenja, veliki francuski fortifikacijski stručnjaci Anri Busmar i Fransoa Šaslu Loba uvode upravo skrivene puteve sa kazamatima i traverzama kao glavne elemente odbrane utvrđenja, što se, do današnjih dana, ceni kao jedno od najsmelijih unapređenja fortifikacijskih škola.

Preživevši krvavu opsadu Lila, Nikola Doksat de Moret napušta Holanđane i prelazi u austrijsku carsku vojsku, u kojoj će napraviti veliku karijeru.

Ratujući u Šleziji i u Flandriji, on dobija čin za činom, a u boju kod Denena, gde je Austrijance teško porazio maršal Vilar, ranjen je u nogu i ostaje doživotno hrom.

S činom pukovnika i s ogromnim ovlašćenjima, Nikola Doksat de Moret, čim je prezdravio, biva pridodat austrijskoj komandi za Srbiju sa zadatkom da rukovodi obimnim i za Beč strateški izuzetno važnim poslovima na utvrđivanju Beograda po najnovijim fortifikacijskim učenjima i uz punu slobodu da primenjuje i svoje zamisli.

Već pri prvom susretu sa Beogradom, on otkriva lepote Kalemegdana, čiju istoriju ubrzano proučava paralelno sa izradom fortifikacijskih planova, pa zato, uz vojno utvrđivanje i izgradnju vojne infrastrukture i logistike, zahvaljujući veštom projektantskom manevrisanju, u potpunsti obnovlja i kalemegdansku tvrđavu, uvodeći u nju i neka rešenja za civilne sadržaje, sačuvana do današnjih dana.

Veliki građevinski radovi privlače u Beograd stotine radnika i majstora iz svih delova Evrope, ali i šaroliki svet lutalica i avanturista, što životu oko Kalemegdana, u večernjim satima, s mnogo baklji, s mnogo muzičara, gutača vatre i raznih drugih zabavljača, oko kojih se kružno tiskaju vojnici, graditelji i lokalno stanovništvo, daje pečat veselog vašarišta.

Tu se, u zatamnjenim brojgelovskim prizorima, pod komandom iz senke grofa Engela fon Vagrajna, motaju i putujući kaluđeri u misiji pokatoličavanja Srba, ali i u još važnijoj i agresivnijoj misiji prevođenja protestanata u katoličanstvo.

Zahvaljujući svojevrsnom "nju dilu", zbog koga se u neposrednu blizinu Kalemegdana naseljava nekoliko stotina nemačkih porodica, Beograd, tada, dobija prvu kompletnu bolnicu i prvu apoteku uređenu po važećim austrijskim propisima.

Linija života Nikole Doksata de Moreta dobija fatalan poprečni rez 1735. godine, kada on, uz podršku još nekoliko oficira, posle više neuspešnih pokušaja, uspeva da iz Beograda vrati u Beč austrijskog administratora, princa Aleksandra fon Virtenberga, s optužbom da carski novac iz tajnih fondova, namenjen za pokatoličavanje i suzbijanje protestantizma, skreće u svoje džepove.

Plemić, zahvaljujući dobrim vezama, uspeva nekako da zataška aferu, ali od tog časa, poput svih osramoćenih i osujećenih u napredovanju, sanja i smišlja osvetu.

Uspešno utvrđivanje Beograda i Kalemegdan u novom ruhu, donose, međutim, Nikoli Doksatu de Moretu nove moćne zaštitnike kod bečke elite, naročito kod sveta okupljenog oko dvora i kod intelektualaca, te on ubrzo, uz burna odobravanja, dobija generalski čin, a princu Aleksandru fon Virtenbergu ostaje da za svoje naume čeka povoljnija vremena.

Novi rat Austrije i Turske 1737. godine, u kome Austrijanci uspevaju da naprave snažan prodor na jug i da, uz pomoć Srba, osvoje Niš i Pirot, odvodi generala Nikolu Doksata de Moreta u Niš, gde preuzima komandu nad gradom.

Ratna sreća Austrijanaca trajala je kratko, ne samo zbog silovite kontraofanzive Turaka, već i zbog katastrofalnih poteza glavnokomandujućeg austrijske vojske u Srbiji, generala Sekendorfa, kao i zbog njegovih svađa s drugim komandantima, i poraz je bio neizbežan.

Najfatalniju grešku on je napravio donoseći odluku da Austrijanci uđu i u Novi Pazar, čemu se oštro suprotstavio Nikola Doksat de Moret, insistirajući da se, pre ove rizične operacije, snažno utvrdi ono što je već osvojeno.

Glavnokomandujući general Sekendorf, koji je vojnu karijeru pravio bez većih iskustava na bojištu, uglavnom uz pomoć intriga i servilnosti pred nadređenima, odbio je ovaj predlog i Turci su ga, upravo u Novom Pazaru, potukli do nogu.

Povlačeći se u pravoj bežaniji, on naređuje Nikoli Doksatu de Moretu da sa osam hiljada vojnika ostane u Nišu i da mu štiti leđa.

Na Niš je, u tom trenutku, u fanatičnom pobedničkom zanosu, krenulo šezdeset hiljada Turaka, i kako je bilo jasno da je svaka odbrana sa osam hiljada vojnika pred takvom silom nemoguća, general Sekendorf je, uz pomoć jedne lažne depeše, uverio Nikolu Doksata de Moreta da će dobiti brojčano odgovarajuće pojačanje.

Sve je to, dabome, bila obmana, i komandanta Niša je, zajedno sa osam hiljada ljudi, izmučenih lošim životnim uslovima, neredovnom i oskudnom ishranom i talasima zaraznih bolesti, čekala ili sramna predaja ili samoubilačka bitka, čiji je ishod mogao da bude jedino strašni masakr.

On, naravno, nije hteo da se preda i da pogazi zakletvu i vojničku čast, ali je prihvatio pregovore s Turcima, koji su zahtevali bezuslovnu kapitulaciju, uz sva poznata osmanlijska poniženja koja uz nju idu.

Pregovori su trajali nekoliko dana, a Nikola Doksat de Moret je uspeo, unapred dogovorenim manevrisanjima svojih trupa u daljini, da ubedi Turke da će bitka biti i za njih teška i krvava, a potom i da, uz vrhunske diplomatske veštine, izdejstvuje mirno, bezbedno i paradno povlačenje iz Niša, bez formalne predaje i bilo kakvog dokumenta da je o predaji reč.

Zbog potpunog poraza, general Sekendorf je smenjen uz neuobičajeno blag ukor, ali je, pre smenjivanja, čim je iz Niša krenuo prema Smederevu i Beogradu, poslao u Beč izveštaj pun svakojakih optužbi protiv Nikole Doksata de Moreta i još nekoliko oficira s kojima se sukobljavao.

Vest da se Nikola Doksat de Moret povlači bez predaje, on je, takođe, odmah prosledio u Beč, uz iskrivljavanje činjenica i uz teške optužbe da je reč o kršenju naredbe, kapitulaciji bez borbe i izdaji.

Ne znajući ništa o ovome, Nikola Doksat de Moret početkom novembra 1737. ulazi u Beograd uzdignute glave, sa osam hiljada sačuvanih vojnika i u nameri da o komandnim greškama generala Sekendorfa iscrpno i dokumentovano izvesti cara Karla VI lično, ali ga Sekendorfovi ljudi hapse čim je kročio na tle beogradske tvrđave i zajedno sa svim oficirima iz Niša bacaju u tamnicu.

Celokupna situacija posle pobede Turaka izaziva u Beču velike polemike, pa i polemike oko postupka Nikole Doksata de Moreta, koga jedni smatraju herojem, jer je spasao vojsku bez formalne kapitulacije, a drugi kukavicom i izdajnikom.

Na scenu, dabome, stupa princ Aleksandar fon Virtenberg, strpljivi osvetnik pun mržnje, veza i novca, najjačih oružja za osvetu, i angažuje mnoge profesionalne intrigante oko vojnog vrha i dvora da o Nikoli Doksatu de Moretu šire intrige iz celokupne njegove vojničke karijere, potkrepljene jedino prepisom presude iz Bavarske, a sam, lukavo i prijemčivo za uticajne Bečlije, frustrirane zbog vojničkog poraza, drži vatrene tirade o potrebi da neko od austrijskih generala u Srbiji mora da bude egzemplarno kažnjen u ime budućnosti carevine, uz diskretne naznake da je za to najpogodniji "onaj protestant", koji je Niš predao bez ispaljenog metka i isukane sablje.

Izložen sistematskim pritiscima, car Karlo VI, podržan od carske biskupije, fanatično opsednute protestantima u višim vojničkim krugovima, daje mig u pravcu na koji je ukazao upravo Aleksandar fon Virtenberg, i ratni sud u Beogradu, u procesu praćenom žestokim protestima žitelja nemačkog i srpskog dela varoši, stavlja tačku na liniju života Nikole Doksata de Moreta, osuđujući ga na najstrožu kaznu.

Smrtna presuda izaziva buru negodovanja i seriju novinskih kritika, ne samo u Beču već i širom Evrope, ali car Karlo VI na sve to ne obraća pažnju i odbija sedamdesetak molbi za pomilovanje, iako u međuvremenu, s više strana, pa i iz obaveštajnih izvora u Turskoj, dobija prave izveštaje o svemu što se događalo u Nišu i na južnom frontu.

Među onima koji su se obratili caru, moleći milost za osuđenog generala, bio je i grof Engel fon Vagrajn, čija je molba, posredstvom carske biskupije, otpremljena u Vatikan, odakle je, ubrzo, stigla naredba da se beogradski biskup, neočekivano naklonjen "jednom protestantu", povuče u Beč, gde mu se gubi trag.

Iza surovo kažnjenog i surovo pogubljenog Nikole Doksata de Moreta, projektanta i izvođača najskupljih fortifikacijskih radova u Evropi u prvoj polovini osamnaestog veka, od imovine je ostala samo skromna kuća u Beogradu, u blizini tvrđave.

Kuća je, ubrzo, sudski prodata da bi se nadoknadili dugovi koje je njen kratkotrajni i zlehudi vlasnik napravio da bi je kupio.

Jedinu ličnu vrednost, zlatnu dugmat za košulju, Nikola Doksat de Moret poklonio je čuvaru u tamnici pred odlazak na smaknuće.

Pred zamah sablje dželata obratio se nekolicini vojnika i oficira, kojima je spasao živote u Nišu, rečima "Zbogom, prijatelji moji, vi bar znate zašto umirem!", a onda mu je sobar namakao povez preko očiju.

S mesta na kome je 20. marta 1738. godine pogubljen graditelj beogradske tvrđave Nikola Doksat de Moret, Švajcarac u vojnoj službi Holanđana i Austrijanaca i u istorijskoj službi u Beogradu i za Beograd, tada se video najlepši deo Kalemegdana.



Milenko Vučetić


vukovblog


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 05 Nov 2014, 17:24
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
1806.
Karađorđe oslobađa beogradsku varoš i Beograd ponovo postaje glavni grad Srbije

1808.
Otvorena Velika škola u Beogradu

1813.
Turci ponovo zauzimaju Beograd

1815.
Miloš Obrenović započeo Drugi srpski ustanak

1830.
Sultanov hatišerif o autonomiji Srbije

1831.
Otpočela sa radom prva štamparija u Beogradu

1835.
Pojavljuju se prve novine u Beogradu pod nazivom "Novine srbske"

1840.
Otvorena prva pošta u gradu

1841.
Beograd postaje prestonica Kneževine Srbije za vreme prve vladavine Mihaila Obrenovića

1844.
Osnovan Narodni muzej u Beogradu

1855.
Uspostavljena prva telegrafska linija Beograd - Aleksinac

1862.
Sukob na Čukur-česmi i bombardovanje beogradske varoši iz tvrđave koju drže Turci dovodi do međunarodne odluke da Turci napuste grad

1867.
Turski komandant Beograda Ali-Riza paša predaje na Kalemegdanu knezu Mihailu ključeve beogradskog grada. Turci konačno napuštaju Beograd

stari beograd1876.
Na početku srpsko-turskog rata sa tvrđave je konačno skinuta zastava Turske

1878.
Na Berlinskom kongresu priznata nezavisnost Srbije

1882.
Srbija postaje kraljevina, a Beograd njena prestonica

Resized Image - Click For Actual Size


1883.
Uvedene prve telefonske linije u Beogradu

1884.
Sagrađena železnička stanica i železnički most na Savi

1892.
Puštena u rad prva vodovodna mreža u gradu

1893.
Uvedeno električno osvetljenje

1894.
Krenuo prvi električni tramvaj

1903.
Majski prevrat - posle ubistva kralja Aleksandra Obrenovića na presto Srbije dolazi kralj Petar I Karađorđević

1914.
Austrijanci bombarduju i zauzimaju Beograd, ali ga Srbi iste godine oslobađaju

1915.
Nemačke i austrijske trupe pod komandom feldmaršala Makenzena zauzimaju Beograd

1918.
Srbi i delovi savezničke vojske oslobađaju Beograd

1918.
Beograd postaje prestonica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca

1923.
Avionska linija Pariz - Budimpešta produžena do Beograda

1927.
Otvoreno zdanje Aerodroma Beograd

1929.
Počeo sa radom Radio Beograd

1934.
Izgrađen most "Viteškog kralja Aleksandra", poznat kao "tramvajski" most preko Save.
U ratu je ovaj lančani most srušen i na njegovim stubovima je izgrađen današnji "Brankov most"

1935.
Pušten u saobraćaj prvi most preko Dunava - Pančevački most

1937.
Otvoren Beogradski sajam

1941.
27. marta velike demonstracije protiv pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu.
Nemci bombarduju Beograd 6. aprila, a okupiraju ga 12. aprila

1944.
Amerikanci i ostali saveznici bombarduju Beograd.
20. oktobra Beograd oslobodila Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije uz pomoć ruske Crvene armije.
Nove komunističke vlasti hapse i likvidiraju političke protivnike, a beogradsku omladinu mobilišu za odlazak na Sremski front.

1945.
29. novembra u Beogradu Ustavotvorna skupština proglasila Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju.
Ukinuta monarhija i zvanično započela komunistička vladavina Josipa Broza Tita.

1946.
Nacionalizacija imovine predratnih industrijalaca

1948.
Zbog političkog razilaženja staljinista i titoista veliki broj ljudi uhapšen i osuđen na robiju<

1950.
Zvanično započelo "radničko samoupravljanje" nad imovinom otetom od predratnih vlasnika

1958.
Počelo redovno emitovanje programa TV Beograd

1961.
Održana Prva konferencija nesvrstanih zemalja

1967.
Održan prvi BITEF

1968.
Studentske demonstracije

1969.
Podignuta Palata "Beograd"

1971.
Izgrađen most Gazela i auto-put kroz Beograd
Održan prvi FEST

1974.
Donet novi Ustav SFRJ koji je izazvao niz negativnih posledica po srpsko nacionalno pitanje

1977-78.
Održana Konferencija o evropskoj bezbednosti i saradnji u Beogradu

1979.
Godišnja skupština Svetske banke za obnovu i razvoj i Međunarodnog monetarnog fonda

1980.
Održana XXI generalna skupština UNESCO-a

1988.
Prvi skup ministara inostranih poslova balkanskih zemalja

1992.
Proglašena Savezna Republika Jugoslavija.
30. maja Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija uvodi ekonomske sankcije prema SR Jugoslaviji

1993.
Najveća hiperinflacija u istoriji čovečanstva dovela mnoge Beograđane na ivicu opstanka

1994.
Uveden novi, konvertibilni dinar

1995.
Otvorena podzemna železnička stanica Vukov spomenik

1996.
Veliki građanski i studentski protesti zbog nepriznavanja rezultata lokalnih izbora

1997.
Posle pola veka, prva nekomunistička gradska vlast

1999.
NATO tri meseca bombarduje Jugoslaviju, uključujući i ciljeve u centru Beograda

2000.
Posle izbora i građanskih protesta Srbija se oslobađa diktature Slobodana Miloševića

2003.
Ubijen predsednik Vlade Srbije, dr Zoran Đinđić

2006.
Beograd je ponovo glavni grad samostalne države Srbije.


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 18 Dec 2016, 00:34
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Istorija Beograda do modernog doba

Istorija Beograda datira od 7000. godina pre nove ere. Mnoge kulture i događaji su obeležili istoriju Beograda i nemoguće je nabrojati ih sve.

Slika

Na njegovoj teritoriji se nalazila jedna od najvažnijih praistorijskih kultura – Vinčanska kultura. U starom veku oblast Beograda su naseljavala tračko-dačka plemena, a nakon njih su prvo došli Kelti pa Rimljani. Kasnije je Beograd bio u posedu Vizantije, Bugarske, Ugarske, Osmanlijskog carstva i Srbije. Zbog povoljnog geografskog položaja oko Beograda se vodilo 115 ratova, a sam grad je bio rušen 44 puta. Beograd je postao glavni grad Srbije 1841. godine, a od 1918. je bio glavni grad Jugoslavije, u svim njenim oblicima.

Praistorija

Oko 7000. godina pre nove ere, na prostoru Balkanskog poluostrva su dominirale neolitska starčevačka i vinčanska kultura, koje su se razvijale u okolini današnjeg Beograda. Sa neolitskom starčevačkom kulturom su povezani prvi zemljoradnički narodi na ovim prostorima. Vinčanska kultura je smenila starčevačku kao naprednija zemljoradnička kultura, koja je izrasla iz ranijih starčevačkih naselja. Za vinčansku kulturu su bila karakteristična velika naselja, od kojih su neka bila najveća u praistorijskoj Evropi.

Stari vek i vladavina Rima

Slika

Jovianov novčićTračko-dačko pleme Singi je naseljavalo oblast Beograda u starom veku. Godine 279. pre nove ere dogodila se Keltska invazija Balkanskog poluostrva, a keltsko pleme Skordisci je preuzelo Beograd i dalo mu ime Singidun, po plemenu Singi koje je živelo tu i reči dun što znači tvrđava. Nakon njih Rimljani su zauzeli Beograd i celo Balkansko poluostrvo tokom 1. veka pne, a od tada Beograd nosi romanizovan naziv Singidunum. Iako tada Singidunum nije bio najznačajniji grad u tom regionu (značajniji su bili Viminacijum (Kostolac) i Sirmijum (Sremska Mitrovica)), on je imao određeni značaj jer se nalazio na važnom putu koji je povezivao rimske tvrđave i naselja duž dunavskog limesa. Singidunum je svoj vrhunac u tom periodu dostigao 86. godine pne. kada je u njega došla Legija IV Flavija, koja je brojala oko 6000 vojnika i bila je najvažnija vojna formacija za suprotstavljanje Dačanima sa severne strane Dunava. Car Hadrijan je u 2. veku nove ere Singidunumu dao status municipija. Municipija je grad druge klase, što znači da ima sospstvenu samoupravu ali njegovi stanovnici nisu imali rimsko drževljanstvo, već takozvano latinsko pravo (plaćanje poreza i služenje vojske, bez učestvovanja u političkom životu). Kasnije je Singidunum postao punopravna kolonija. U Singidunumu se rodio Rimski car Jovijan, 332. godine.

Singidunum je dobro napredovao u mirovnom periodu, ali nažalost on nije potrajalo zbog problema u carstvu i van njega. Tako da se Singidunum na kraju našao na granici propadajućeg carstva. Nakon raspada Rimskog carstva Beograd se nalazio u rukama Huna, Vizantije, Sarmata, Ostrogota, Gipida, Avara i Slovena. Sve ovo se odvija do 7. veka, a nakon toga se Singidunum ne pominje 2 veka, jer više nije pogranična tvrđava i gubi na značaju. I pored toga, arheološki nalazi ukazuju na kontinuiran život u gradu za to vreme. Beograd kao slovensko ime grada (verovatno zbog zidina od belog krečnjaka), se pominje 16. aprila 878. godine, u pismu pape Jovana VIII upućenog bugarskom caru. U 10. i 11. veku se neprekidno vode intenzivni ratovi oko Beograda, pretežno između Ugara i Vizantije, ali i Bugara. Zanimljiv podatak je da je ugarski kralj Stefan II 1124. godine porušio Beograd, i njegovim kamenom gradio Zemun, a 1152. je Vizantijski car Manojlo I srušio Zemun i ponovo gradio Beograd. Za sve to vreme kroz grad prolaze brojne krstaške vojske, koje pustoše grad i ostavljaju svoj rušilački pečat.
Beograd prvi put dolazi pod srpsku vlast, kada je srpski kralj Dragutin dobio Beograd sa Mačvom, kao zet i vazal ugarskog kralja Stefana. U tom periodu se intenzivno naseljava srpsko stanovništvo i jača uticaj Srpske pravoslavne crkve. Nakon njegove smrti 1316. godine, dolazi do spora sa Ugarskom koja je tražila povraćaj grada i koja ga osvaja 1319. Beograd nakon ovog postaje utvrđenje ugarske vojske za odbranu od širenja srpskog carstva cara Dušana.

Ugarsko-Turski ratovi

Slika


Beograd 16.vekPošto se na sceni Evrope pojavila nova osvajačka sila Turska, Mađari dozvoljavaju ponovnu izgradnju Beograda i naseljavanje Srba. Beograd cveta pod vladavinom despota Stefana Lazarevića i postaje verski, privredi i kulturni centar regiona, a u grad dolaze mnogi sposobni i bogati ljudi. Procenjuje se da je tada u Beogradu živelo između 40 i 50 hiljada ljudi. Nakon smrti despota Stefana Lazarevića, njegov naslednik Đurađ Branković je bio prinuđen da vrati Beograd Mađarima 1427. godine, a srpski narod se polako potiskuje iz grada i jača uticaj katoličke crkve. Turska vojska je od 1440. pokušavala da osvoji Beograd, a grad je odolevao sve do 1521. kada ga je osvojio Sulejman Veličanstveni, 21. avgusta. Nakon ovoga, Turcima je put ka zapadnoj Evropi otvoren i Beograd gubi strateški značaj i relativno je miran narednih 150 godina. Grad u ovom periodu cveta i ima važnu saobraćajnu i trgovačku funkciju. Jevrejska zajednica je od 1643. živela u četvrti Dorćol pored Dunava. U 17. veku grad izlazi van srednjovekovnih zidina i broji oko 100 000 stanovnika. Krajem 17. veka grad pogađaju kuga, požari i pobune janjičara, što dovodi do stagnacije grada.

Nakon poraza Turske pod Bečom 1683. godine ponovo kreću ratovi izmeću Ugarske i Turske, a Beograd se još jednom nalazi na granici između dve sile. Grad ponovo nekoliko puta prelazi iz jednih u druge ruke i doživljava periode prosperiteta i razaranja naizmenično.

Oslobađanje Beograda

Slika

Istorija Beograda do modernog dobaNakon pogibije Mustafa-paše 1801. u Beogradu i okolnim selima vlada bezakonje, janjičarsko nasilje i pljačkanje. Ovo se završava sečom knezova što budi nacionalnu svest kod Srba i kulminira Prvim srpskim ustankom 1804. godine. Od samog početka cilj ustanka je oslobađanje Beograda i to se dešava 1806. godine pod vođstvom Karađorđa, a 1807. Beograd postaje glavni grad Srbije. Turska je povratila Beogra 1813. godine i izvršavala represiju nad srpskim stanovništvom sve do Drugog srpskog ustanka 1815. godine, pod vođstvom Miloša Obrenovića. On je u odnose sa Turskom uneo više diplomatije i uz određene povlastice je naseljavao Srbe sa juga u Beograd. Turci polako napuštaju Beograd koji doživljava svoj procvat, i zadržavaju se samo u tvrđavi dok varoš pripada Srbima. U grad dolaze mnogi viđeni Srbi i grade se mnoge značajne ustanove, od kojih većina i danas postoji.
Nakon ubistva jednog srpkog dečaka kod Čukur česme, počinju pregovori oko definitivnog odlaska turske vojske iz srpskih gradova. Ali-Raza, turski komandant Beograda 18. aprila 1867. godine predaje ključeve Beograda knezu Mihailu Obrenoviću na Kalemegdanu. Tada su turski stražari zamenjeni srpskim a pored turske zastave podignuta je i srpska. Na početku srpsko-turskog rata 1876. sa tvrđave je konačno skinuta zastava Turske. Godine 1878. na Berlinskom kongresu je priznata nezavisnost Srbije, a 1882. Srbija postaje kraljevina, a Beograd njena prestonica.
Nakon toga sledi ubrzan privredni i kulturni razvoj grada. Centralni položaj u gradu je imala ulica Kneza Mihaila koja je bila najkraći put od tvrđave do varoši. Ubrzo ta ulica postaje jedan od najvažnijih trgovačkih centara u gradu, a tu ulogu je sačuvala i danas. Vremenom se uvode prve telefonske linije, vodovodna mreža i električno osvetljenje i grad doživljava procvat sve do Prvog svetskog rata.

Zahvaljujući ovako bogatoj istoriji, Beograd je danas prepun turističkih atrakcija. Burna istorija je ostavila brojne ruševine koje podsećaju na nemile događaje, ali i šarenoliku arhitekturu zahvaljujući kojoj u jednom gradu možete videti turske mehale i građevine pravljene po uzoru na Austrijsku arhitekturu. Sve više turista posećuje Beograd zbog njegove bogate istorije, a vraćaju mu se zbog njegove jedinstvene atmosfere, prijatnih domaćina, dobre hrane i smeštaja.


sveosvemu

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 34 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker