Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 13:59


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Re: ZABORAVLJENI SRPSKI DVORCI, PALATE,TVRĐAVE I KONACI  |  Poslato: 08 Jul 2012, 20:50
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Carica darivala srpskog kapetana

Vredni panonski dvorci, zaboravljeni svedoci trajanja i nestajanja starih plemićkih porodica. U kaštelu na Panoniji originalna peć i ogledalo

Slika
Zamak je poklon Marije Terezije/Foto Darko Dozet

ČIM se kroči u raskošni dvorac ili kaštel iz 1846. godine na Panoniji, pitoresknom naselju sa otprilike 800 duša, nedaleko od Bačke Topole, pažnja radoznalog oka će se zaustaviti na dva predivna predmeta - bogato ukrašenoj kaljevoj peći od bele majolike i velikom ogledalu pozlaćenog okvira u koji, komotno, može da stane i najkrupnija ljudska figura.
Oba su, kaže Vera Krsmanović, upravnik ugostiteljstva Poljoprivredno-turističkog kombinata „Panonija“ koji kaštelom upravlja, od njega samog stariji skoro ceo vek. Njih je, naime, još 1751, za zasluge u ratu sa Turcima, uz plemićku titulu i imanje u obližnjem mestu Bajša, dobio od Marije Terezije Srbin Stevan Zako, kapetan graničarskog garnizona u Kanjiži.

- Pošto je ovaj kaštel znatno kasnije sazidao mađarski plemić Antal Fernbah, nemamo pouzdane podatke kako su caričini darovi dospeli na Panoniju, koja je, inače, prethodno bila deo plemićkog poseda Zakovih - kaže Krsmanovićeva. - Uz njih, u kaštelu je i niz drugih predmeta, poput raskošne radne sobe poslednjeg vlasnika pre nacionalizacije grofa Arpada Falciona, izrađene u čuvenoj bečkoj radionici „Zelenka“.
Porodica Zako je, inače, imala svoj dvorac u Bajši koji je, nažalost, 2000. godine do temelja izgoreo u požaru. Tako su, ako se izuzmu već pomenuti peć i ogledalo, praktično nestali svi tragovi njenog postojanja. A to postojanje su, pored ratničke slave i plemstva, obeležila i zaista tragična raslojavanja i to u najsudbonosnijim vremenima srpskog naroda u Vojvodini.
Burne 1848. godine, naime, potomci njenog rodonačelnika, braća Stevan, koji je nosio pradedino ime, i Petar su, u dvogodišnjem krvavom srpsko-mađarskom sukobu, stali na stranu Mađara, a njihova rođena sestra Maja, inače supruga komandanta srpske vojske generala Đorđa Stratimirovića, ostala uz svog muža.
- Rastrgnuta užasom te rascepljenosti, ona je u avgustu 1848. godine od tuge umrla u Titelu, gde je bio Stratimirovićev glavni stan - kaže istoričar Đorđe Srbulović. - Sahranjena je u manastiru Kovilj, koji su, tražeći upravo njen grob, vojnici mađarskog generala Mora Percela, u aprilu 1849. godine, sveteći se za težak poraz koji im je Stratimirović naneo kod Vilova i Mošorina, razorile do temelja.
U manastiru su, kako je dve godine kasnije obilazeći poprišta krvavog rata zabeležio češki istoričar Zigfrid Keper, nekim čudom netaknuti ostali samo grobovi upravo Maje Stratimirović i nekadašnjeg koviljskog igumana i prvog srpskog istoriografa Jovana Rajića.
U komandi mađarskih snaga u bici kod Mošorina i Vilova koju je, u čudesnom eseju „Lepota đenerala Stratimirovića“, opisao i veliki pisac Miloš Crnjanski, bio je, inače, i Petar Zako, koji je, tada, već bio jedan od najbližih saradnika vođe mađarske revolucije Lajoša Košuta.

ARBORETUM

PORED carskih darova porodice Zako i predmeta koji su pripadali grofu Arpadu Falcionu, o nekadašnjem sjaju kaštela na Panoniji svedoči i još uvek raskošan park sa preko 80 retkih biljnih vrsta. Grof Falcion je u njemu, između dva svetska rata, imao čak i bazen i teniske terene!

GRADONAČELNIK

PETAR Zako, rođeni brat Maje Stratimirović, u burnom maju i junu 1848. godine bio je i gradonačelnik uzavrelog Novog Sada, čiji stanovnici su čvrsto stali uz, nešto ranije, u Sremskim Karlovcima, proglašenu Srpsku Vojvodinu. Tek kasnije Zako je prešao na mađarsku stranu, koja je činila sve da Srpsku Vojvodinu uništi.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: ZABORAVLJENI SRPSKI DVORCI, PALATE,TVRĐAVE I KONACI  |  Poslato: 08 Jul 2012, 20:54
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Dvorcima novi sjaj

Održan osnivački sastanak radne grupe za obnovu i očuvanje dvoraca i letnjikovaca Vojvodine

Slika
Dvorac na Bisernom ostrvu

NIKOLA Soro izabran je u sredu za predsednika radne grupe za izradu nacionalnog projekta obnove i revitalizacije najvrednijih dvoraca i letnjikovaca Vojvodine. Na osnivačkom sastanku ovog tela, održanom u zgradi Matici srpske, najavljena je i promocija Zbornika radova “Dvorci i letnjikovci Vojvodine”, kao i niz drugih aktivnosti u narednom periodu.
- Naša ideja je da sami pokrenemo stvari i nametnemo pravac rešavanja ovog problema - napomenuo je Soro. - Obnova ne sme da ima samo tehničku, nego pre svega kulturnu i duhovnu dimenziju. Mi želimo da ta predivna mesta ne postanu samo muzeji i kafane, već prilika da se u lepom okruženju susreću mladi ljudi. Takođe, bila bi to prava mesta za neformalne sastanke poznatih ličnosti.

Najveći problem sa kojim se suočava radna grupa, sačinjena od tridesetak članova, jeste nedostatak novca za obnovu ovih velelepnih zdanja iz prošlosti. Velike nade oni otuda polažu u Drugu međunarodnu konferenciju “Dvorci u funkciji razvoja kulturnog turizma”, koja će se krajem maja održati u dvorcu kaštel Ečka.
- Tom prilikom doći će nam gosti iz inostranstva, među kojima i tri predavača iz Hrvatske - rekao je Radomir Jovelić-Višerov iz Kulturnog foruma. - Zbog mnogobrojnih sličnosti, upravo će nam iskustva hrvatskih dvoraca biti od velike pomoći. Verujem da ćemo saznati koji je najbolji način za dobijanje novca iz raznih evropskih fondova i da ćemo napraviti proboj sličan našim susedima.
Rukovodioci radne grupe dodali su da je cilj ovog udruženja i ulazak u Evropsku federaciju dvoraca, čime bi se šanse za obnovu dvoraca značajno povećale.

KAD MOGU PIRAMIDE...

JEDAN od članove radne grupe je i Semir Osmanagić, istraživač koji je otkrio čuvene “bosanske piramide”. Prema rečima rukovodioca grupe, zajednički cilj je da vojvođanske letnjikovce i dvorce obiđe veliki broj posetilaca. Primera radi, piramide u Visokom godišnje obiđe čak 300.000 ljudi.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: ZABORAVLJENI SRPSKI DVORCI, PALATE,TVRĐAVE I KONACI  |  Poslato: 23 Jul 2012, 02:33
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Zobnatica: Otvoren obnovljeni kaštel

Jedan od simbola vojvođanske ravnice ponovo je otvorio vrata turistima. U obnovu dvorca uloženo više od 818.000 evra

Slika

JEDAN od simbola vojvođanske ravnice, kaštel na Zobnatici kod Bačke Topole, star skoro vek i po, ponovo je zasijao starim sjajem i turistima iz zemlje i regiona otvorio svoja vrata.

Rekonstruisani kaštel, koji je pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, sada ima 30 luksuzno opremljenih soba sa 37 ležajeva, a gostima su na raspolaganju i bar, restoran kao i prelepo uređena obala Zobnatičkog jezera. U obnovu raskošnog zdanja preduzeće „Zobnatica“ a. d. uložilo je više od 818.000 evra.


- Trudićemo se i dalje da strpljivim i postepenim radom vratimo ugled koje je imanje imalo u nekadašnjoj Jugoslaviji - obećao je Rajko Radulović, predsednik Upravnog odbora „Nju kompani“, većinskog vlasnika „Zobnatice“.

Kaštel, koji je 1882. godine izgradio spahija Đula Terlei, jedan je od 28 dvoraca u Vojvodini koji su proglašeni za kulturno dobro od izuzetnog značaja. Pored dvorca u duhu poznog klasicizma, spahija je sagradio i niz drugih objekata kao što su biroške kuće, ekonomske kuće, štale... Zdanje krasi visoka kula sa koje se pruža pogled na gotovo celo imanje.

Zanimljivo je da je na svečanom otvaranju hotela služen šampanjac „terlei“, proizveden u istoimenoj fabrici šampanjca u Budimpešti, koju je 1882. osnovao Jožef, brat Đule Terleija.

U prelepom parku, gde gostima društvo prave paunovi, pored kaštela nalaze se najveći manjež u našoj zemlji, hipodrom, jedinstveni Muzej konjarstva i umetnička galerija, kao i mini zoo vrt.

ERGELA

IMANJE Zobnatica, koje se prostire na 2.800 hektara, prvi put se pominje u spisima u Večitom ugovoru iz 1743. godine kao jedna od dvanaest pustara koja je pripojena Subotici. Ime je postalo sinonim za ergelu rasnih punokrvnih i polukrvnih engleskih konja, koja datira još od 1779. godine. Više od 35.000 posetilaca godišnje ima priliku da nauči da jaše i da se provoza fijakerom parkom i jezerskom obalom.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: ZABORAVLJENI SRPSKI DVORCI, PALATE,TVRĐAVE I KONACI  |  Poslato: 29 Jul 2012, 19:12
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Trune Fišerov letnjikovac

Sagrađen od drveta, na salašu kod Rume, Fišerov letnjikovac ubrzano propada, a niko ne pomaže. Iako proglašen za spomenik kulture, za adaptaciju i rekonstrukciju nema novca

Slika
Fišerov letnjikovac nekad i sad



Nekad raskošan letnjikovac rumskog spahije Šandora Fišera, biser graditeljstva u Sremu, redak primerak reprezentativnog objekta izgrađenog od drveta, pokrivenog barskom trskom, danas samuje i propada.

Iako je proglašen za spomenik kulture i stavljen pod zaštitu Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sremskoj Mitrovici, za njegovu adaptaciju i rekonstrukciju nema sredstava, pa se očekuje da samo nestane sa spiska naše bogate građevinske baštine.

Na putu Ruma - Šabac, na devet kilometara od Rume, kod sela Jarak, na takozvanom Fišerovom salašu, letnjikovac samuje u parku. Sa magistralnog puta M-21, zaklonjen drvećem, jedva se vidi.

Za ovaj letnjikovac se zna da je star preko sto godina i da je porodici Fišer služio za odmor. Godine 1979. proglašen je za spomenik kulture.

- Fišerov letnjikovac je jedinstven objekat na ovom području. Građen od drveta sa trščanim krovom ima širok drveni trem duž cele severne strane, ispred letnjikovca je park koji je dosta zapušten, ali vredan pažnje službe zaštite prirode. U parku je zimzeleno žbunje, nisko i visoko drveće - kostelaj, dasina, lolita, javor, ginko, beli jasen... Letnjikovac je, sa svojom drvenom konstrukcijom, duborezima i izrezbarenim motivima pravi biser graditeljstva na ovom području, koji treba sačuvati - kaže Ljubiša Šulaja, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sremskoj Mitrovici.

Letnjikovac je 1966. godine bio zapaljen, u požaru mu je izgoreo krov i nešto drvenih delova. Preduzeće “Srem”, kojem je letnjikovac služio za kancelarije na ekonomiji, doveo je objekat u prvobitno stanje.

Poslednjih 30 godina, međutim, letnjikovac je napušten i propada, ali je još u takvom stanju da bi lako i brzo mogao da se obnovi i dovede u prvobitno stanje. Samo kada bi se obezbedila sredstva...

- Važno je započeti, a kako sredstva pristižu tako bi se odvijali i radovi. Mi ćemo utvrditi trenutno stanje, a da li će neko raditi projekt za njegovu sanaciju, to ne znamo - kaže Šulaja.

Letnjikovac i park čekaju vredne ruke. Samo da ne bude kasno - na letnjikovcu krov prokišnjava, prozori su polupani. Kad zub vremena sruši Fišerov letnjikovac nestaće i legenda.


LEGENDA O BAŠTOVANU

FiŠer, spahija jevrejskog porekla, želeo je da oko zgrade napravi park o čijoj lepoti će se pričati širom zemlje. Slao je svoje sluge širom Vojvodine u potrazi za baštovanom, ali niko u potpunosti nije zadovoljio vlasnika. Jednog jutra, iznenada, pred kočije spahije Šandora Fišera pojavi se starac i reče da zna da on traži baštovana, i da ga nikako ne može naći, a da je on iz jednog sela pored velike reke i da najbolje govori jezik belog jasena, te da će on urediti park po gazdinoj želji.

Za samo nekoliko godina park oko letnjikovca bio je lepši i primamljiviji od samog objekta, ali ubrzo je gazda umro, a dva sina odlučiše da daju otkaz baštovanu i poseku drveće u parku. Stari baštovan nije, kaže legenda, otišao sa imanja, već je ostao i žalio za svakim posečenim drvetom. Priča se da je jednog dana od tuge zagrizao žilu najvećeg hrasta i da su mu se ruke ubrzo pretvorile u snažne i kvrgave rane, te da je te noći ušao u letnjikovac i, u snu, zadavio obojicu gazdinih sinova, a ujutro je i sam nađen mrtav ispod starog hrasta, u delu šume koja nije posečena.



Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: ZABORAVLJENI SRPSKI DVORCI, PALATE,TVRĐAVE I KONACI  |  Poslato: 27 Avg 2012, 22:42
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Dvorac u Vlajkovcu čeka renoviranje

Ni traga ni glasa od investitora koji treba da renovira dvorac. Ogorčeni i u MZ, kao i Franc fon Bisingen, koji je dao saglasnost za obnovu

Slika

VRŠAC - Nekadašnjem velelepnom dvorcu grofovske porodice Bisingen u selu Vlajkovac, kod Vršca, preti potpuno urušavanje, jer ga vreme nemilosrdno urušava, a od italijanskog investitora, koji je trebalo da ga renovira, nema ni traga ni glasa. U lokalnoj samoupravi, koja je pre dve godine potpisala ugovor sa firmom “Vega internacional”, rekli su nam da će, ukoliko Italijani i dalje ne budu odgovarali na njihove pozive, pokušati da nađu neki drugi način da ovom zdanju iz 1859. godine vrate sjaj.


Karla Pangracio, vlasnik ove italijanske firme, kao i restorana “Vega 8” u Vršcu, prošlog septembra je najavila da od vlajkovačkog dvorca planira da napravi manji hotel sa osam luksuznih soba, koji će u prizemlju imati restoran sa pogledom na ogroman park, a u potkrovlju veliku salu za svečanosti. Međutim, od silnih ambicija dosad su samo uklonili 27 kamionskih prikolica starog šuta i ostavili dvorac da tone u svojoj starosti.

- Pokušavamo da stupimo u kontakt sa investitorima i razjasnimo da li imaju nameru da sprovedu odredbe ugovora. Ukoliko to ne budu želeli ili mogli, tražićemo raskid ugovora, uz zahtev da izmire zakupninu MZ Vlajkovac, kao i troškove sanacije krova, koji se još više urušio - kaže Jovan Kolar, član OV, zadužen za ruralni razvoj.

Stanje dvorca je alarmantno, a ukoliko se ceo krov brzo ne sanira, teško da će preživeti zimu.

- Beogradska firma, koja je, inače, potpisala ugovor sa “Vega internacionalom”, traži 10.000 evra za sanaciju krova. Pokušaćemo da nađemo ta sredstva u opštinskom budžetu i da do zime rešimo taj gorući problem - dodaje Kolar.


DVORAC - MUZEJ?

S OBZIROM na to da je dvorac u Vlajkovcu u izuzetno lošem stanju, teško je pronaći ozbiljnog investitora, koji bi uložio mnogo novca u njegovo renoviranje. Zato je poslednja solucija za njegovo spasavanje da se iskoristi kao muzejski prostor, ali je to izuzetno dug i težak put, u kom bi morala da učestvuje lokalna samouprava, ali i država.

Zabrinutost zbog naglog propadanja dvorca izrazio je i grof Franc fon Bisingen, jedini naslednik dvorca u Vlajkovcu, čijoj je porodici ovo imanje oduzeto posle Drugog svetskog rata. Grof, koji živi u Nemačkoj, pre pet godina podneo je zahtev za povraćaj imovine, ali je dao saglasnost da Italijani renoviraju njegovu dedovinu, bez obzira na ishod restitucije.

- Jako me je bilo uzrujalo kada sam video da je država dopustila da jedno takvo kulturno dobro propada. Zato sam bez pogovora dao saglasnost za ovaj projekat, jer smatram da je važnije da se dvorac spase nego da samo bude vraćen mojoj porodici. Međutim, sada se plašim da za kaštel neće biti spasa - zabrinut je grof fon Bisingen, koji je posetio Vršac, jer ni on nije uspeo da stupi u kontakt sa vlasnicima “Vega internacionala”.

Grof je obećao da će, ukoliko mu se imovina vrati, preuzeti sve obaveze koje opština Vršac sada ima prema tom objektu.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: ZABORAVLJENI SRPSKI DVORCI, PALATE,TVRĐAVE I KONACI  |  Poslato: 18 Okt 2012, 01:13
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Emisija Pogled - DVORCI VOJVODINE



Vrh
UtherPendragon
Post  Tema posta: Re: ZABORAVLJENI SRPSKI DVORCI, PALATE,TVRĐAVE I KONACI  |  Poslato: 18 Okt 2012, 10:46
Korisnikov avatar
Razarač
Razarač

Pridružio se: 10 Okt 2012, 20:36
Postovi: 6089

OffLine
nina ..astra ..svaka cast

_________________
skriveni tigar pritajeni zmaj


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: SRPSKI DVORCI I KONACI  |  Poslato: 10 Jan 2013, 06:08
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Dvorac "Špicerovih" u Beočinu



Slika




Dvorac je sagradila porodica Špicer po projektu Steindal Imrea 1890-92. Ede Špicer je bio jedan od vlasnika Beočinske fabrike cementa. Dekoracija objekta diktirana je namenom i veoma uglednim ekonomskim statusom porodice Špicer. Objekat predstavlja primer eklektičkog sklopa u kome su funkcija i dekoracija usklađeni na jedinstven način, prepoznatljiv za prelazak vekova i pokušaj da se usklade i pomire elementi predhodnih stilova sa nastupajućim stilovima. Na zgradi se uviđaju stilovi od romantike, gotike, renesanse i baroka pa sve do modernih strujanja jugendstil, art noveau i secesije. Enterijer je nastao nešto kasnije, a odiše u duhu varijante mađarske secesije kitnjastih oblika. Vrednost objekta ogleda se u retkosti i u vremenu nastanka, odražavanju stilskih promena i rane faze secesijske arhitekture koja je upravo u ovom periodu na prelazu i koja će u potonjim arhitektonskim delima ovog stila jasno formulisati estetska i stilska opredeljenja. Posebnu vrednost objekta daje enterijer centralnog hola. Njime dominira kamin od zelenih žolnai kaljeva, urađen po posebnim nacrtima. Zidovi hola su sa stilizovanim biljnim ornamentima i oslikani secesijskim dekorativnim programom. Zidovi su obloženi drvenom lamperijom kao i galerija na spratu sa balusterima urađenim u punom drvetu. Iako je zgrada projektovana u duhu izrazite eklektike, na njoj se uočavaju trifori i okulusi, terasa i prozori, renesansne arkade, ograda terase i barokne crte kupole. U arhitektonskom kulturnom nasleđu Vojvodine ova zgrada, predstavlja jedinstven primer eklektičke arhitekture posebne namene sa veoma vrednim dekorativnim programom ostvarenom u duhu secesije, naročito u enterijeru. Danas, objekat je napušten i već duže vreme bez namene. Donedavno u njemu bila smeštena gradska biblioteka, radio, dom za vojne invalide i restoran. Na dvorcu ne postoje ni vrata ni prozori, a i krov polako počinje da popušta. Verovatno zbog toga je i dobio naziv "Kuća Duhova". Iako ruiniran dvorac još uvek ima šta da pokaže slučajnom prolazniku. Dvorac je evidentirano kulturno dobro..

Legenda

Zamak u Beočinu, jedan je od najlepših secesionističkih zamkova u ovom delu Evrope. Međutim, od prelepe fasade i unutrašnjosti sa mnogobrojnim vitražima odudaraju ukrasi na zamku. Zmajolike, žabolike i zmijolike glave kao da su ostale izvađene iz nekog ponoćnog vašara duhova, koji se s vremena na vreme odigrava oko zamka. Ime graditelja se nije dugo moglo saznati. Tek pre tridesetak godina, kada je započeto restaurisanje zamka, u ohlađenom pepelu gipsane peći, pronađen je pergament, na kom je bilo zapisano sledeće: „Po sjaju njegovih očiju bih rekao da dolazi sa Dalekog istoka. Zove se Nador. Otkad je stigao, nije progovorio ni jednu jedinu reč - samo ćuti i gnječi gips za fasadu i ukrase na zamku. Ono što me je zaprepastilo, to je da na svakoj ruci ima po sedam prstiju. Šake su mu toliko velike da prekrivaju hladom čitavu fontanu, kada ih ujutru diže uvis da se pomoli izlazećem suncu. Njegovom dolasku se izgleda raduju samo ptice. Verovatno misle da će u te velike šake stati puno više mrvica kada ih bude hranio." (Sledi jedan deo na pergamentu koji je nečitak) Nastavak: „Nador još ni jednom nije nahranio ptice. Još uvek samo gnječi gips, pravi ukrase na zamku i ćuti. Ti njegovi ukrasi su čudni." „Čini mi se da su gipsane glave tih životinja izašle iz glave nekog zlog čoveka koji u životu nikada nikoga nije voleo. Iz Nadorove izobličene mašte izlaze gipsane poruke mržnje i crnila. Krišom posmatram njegove ogromne ruke koje u tišini gnječe gips i moram da priznam da se malo divim tom sedmoprstom mračnjaku koji sa poslom prekida jedino kada se moli." (Ponovo sledi jedan nečitak deo na pergamentu) (I nastavak koji sledi je jedva moguće identifikovati, kao daje autor svoj zapis završio smrtno zaplašen) „Juče se dogodilo nešto užasno. Bio je poslednji dan Nadorovog rada. Negde oko podne završio je i lik istočnjačkog zmaja na gipsanoj peći. Pre no što je počeo da se pakuje, stao je pred fasadu da vidi svoje delo i za dovoljan je otvorio desnu šaku. Bila je puna mrvica hleba. Toga trenutka sam pomislio da sam se možda ogrešio o čudnog neimara. Prvo mu je u šaku sletela nežna bela golubica, ali Nador je nije nahranio, no je šaku stisnuo i grudvu krvavog perja hitnuo ka najvišem dimnjaku. Umorivši se od prevare i zla seo je na svoj divan u gornjoj sobi da se odmori pred put. U sumrak ga je stigla osveta. Dok je spavao, golubovi su ga sašm pokrili svojim izmetom, tako da su ga potpuno zalepili za divan. Pre noći se i sam pretvorio u golubiji izmet... Nisam samo prestrašen, no sam i tužan. Više se niko neće i izlazećem suncu ali neće biti ni bele golubice da leti ka svetlu".

Andrija

P.S. „Sutra odlazim i ja. Spahija ne može da shvati da mogu da ostavim topli krevet i dobru platu samo zato što se ne osećam dobro kada gledam ukrase na fasadi zamka. Ovaj zapis ostavljam u ustima zmaja na gipsanoj peći. Ako je istina ono što govorim, pergament neće izgoreti."


(legenda preuzeta iz knjige "SNOVI ZATRAVLjENIH KULA" Milana Belegišanina)


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: SRPSKI DVORCI I KONACI  |  Poslato: 28 Feb 2013, 18:02
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
ДВОРЦИ У ВОЈВОДИНИ, КУЛТУРНО ДОБРО И СВЕДОЦИ МИНУЛИХ ВРЕМЕНА

О сјају и пролазности

Slika

Још у тим барокним и класицистичким дворанама одјекују раскошна балска музика, звекет накита и потпетица, жагор на много језика. Ту се на пријеме долазило чак из Беча, Пеште и Београда, игране су легендарне карташке партије, пуцано у јабуку на глави једне грофице, плакало се за женама и коњима. Лаза Костић је ту ”са дна живота” певао Ленки Дунђерски, Франц Лист у деветој години имао први јавни наступ, краљица Марија Карађорђевић долазила у породичне посете са синовима Петром, Андрејом и Томиславом... У некима од њих данас су музеји, библиотеке, школе, хотели, а неки су, на жалост, потпуно напуштени

Пише: Хелена Дуковић
Фотографије: Драган Боснић


Стари војвођански дворци су попут времешних лепотица које, упркос борама, плене грациозношћу и отменошћу. Осим што су велелепне, ове грађевине изузетне вредности су најживописнији сведоци некадашњег живота, богатства, али и краха својих чувених власника. Сваки је прича за себе, пуна легендарног, бајковитог, али и историјског.  На њима су приређивани балови, служено је најбоље вино, даме су поносно шетале своју бечку тоалету, а господа на картама губила читаве иметке, па чак и своје жене.
Грађени су од XVIII до почетка XX века, у стилском распону од барока до класицима. По угледу на сличне дворце у Аустро-Угарској и у другим европским монархијама, подизали су их имућни земљопоседници, барони, грофови, генерали и остали финансијски моћници, на поседима које су углавном добијали на поклон од бечког двора за војне заслуге. Лепоту тих здања употпуњују пространи уређени паркови. Од 28 двораца, колико их има у Војводини, најлепши и најпознатији су ”Фантаст” код Новог Бечеја, затим дворци у Челареву, Кулпину, Ечки... О њиховом значају сведочи и податак да су означени као културна добра, са статусом споменика културе од изузетног значаја. Неки су претворени у музеје, библиотеке, школе или хотеле, али има и оних који су потпуно напуштени.

СНАГОМ ЗАБРАЊЕНЕ ЉУБАВИ

Slika

Најлепши дворци и летњиковци тога доба у Војводини били су у власништву најимућнијих породица, међу којима предњаче Дунђерски. Потичу из Гацка у Херцеговини. Легенда каже да је Аврам Дунђер крајем XVII века, радећи као надничар, ископао ћуп злата. Његов син Гедеон, Геца, за тај новац купио је имање код Бечеја. Међутим, обогатили су се захваљујући Гедеоновом сину Лазару Дунђерском (1833-1917), који је трговао житом и другом робом. Новац је затим улагао у земљу, купујући имања од мађарске властеле. У његовом власништву је било 42.000 јутара земље. Породични хроничар Трива Милитар записао је да је Лазар устајао пре зоре, лично надгледао радове и давао упутства при обради земље. На прелазу између два века ојачао је и као индустријалац. Градио је и куповао фабрике, млинове, подигао и две пиваре. Његови синови Гедеон и Ђорђе наставили су очевим стопама, док им читав иметак после Другог светског рата није одузет (”национализован”).
Најпознатији и архитектонски најспецифичнији војвођански дворац је ”Фантаст”, удаљен је 12 километара од Бечеја. Сазидао га је 1915. Богдан Дунђерски. Имао је 2.600 јутара земље, али пољопривреда није била његова страст, него коњи, карте и (наравно) жене. Због ексцентричног живота, овај окорели нежења и боем ушао је у многе приче, а најчувеније су везана управо за ”Фантаст”. Ово славно здање, са предивним парком, базеном и кулом са које је посматрао своје имање, изградио је да би ту могао да приређује балове и дружи се са најзначајнијим људима тога доба.

Slika

Иако је могао да има било коју девојку, Богдан се заљубио у црнокосу лепотицу Мару, жену свог ковача. Како није могао или није хтео њоме да се ожени, саградио јој је кућу поред дворца, да би му увек била у близини. Ни њеном мужу није остао дужан. У Србобрану му је отворио ковачку радњу.
Поред дворца, Богдан је подигао и Капелу светог Ђорђа, коју је осликао знаменити Урош Предић, иначе породични пријатељ Дунђерских. По Богдановој жељи, што је куриозитет овог иконостаса, уметник је Богородици дао Марин лик. Богдан Дунђерски је сахрањен управо у тој капели, а једини наследник имања је, опет по његовој изричитој жељи, Матица српска.
Данас је ”Фантаст” ексклузиван хотел, а у винском подруму се налази ресторан.

ПОВЕСНИЦА КУЛПИНСКИХ ДВОРАЦА

Slika

У Кулпину, двадесетак километара од Новог Сада, налазе се два дворца, један поред другог, окружени прелепим парком и реновираним помоћним зградама. Иако се не зна тачна година њихове изградње, помињу се још 1745. када их је царица Марија Терезија доделила племићкој породици Стратимировић за ратне заслуге. Наиме, Богић Вучковић Стратимировић је 1737. у родној Херцеговини са браћом подигао устанак, помажући аустријску војску у рату против Турака. Као израз царске захвалности, Стратимировићи су по доласку у Бачку, најпре примили племићку титулу, а онда им је припао Кулпин. Њиховој лози припада и чувени Стеван Стратимировић, који се 1784. замонашио, да би шест година касније постао карловачки митрополит. Изданак те аристократске породице је и генерал Ђорђе Стратимировић, велики дипломата који је на Мајској скупштини 1848. изабран за председника Српског главног одбора.

Slika

Међутим, Стратимировићи су значајно осиромашили, па су били приморани да продају посед. Тако је дворац у Кулпину 1863. добио нове власнике – мађарску племићку породицу Маћаша Шемзе. Ни они нису дуго уживали у лепоти овог здања, већ су га двадесет шест година касније, из истих разлога као Стратимировићи, продали Лазару Дунђерском. Он је оба дворца купио за свог старијег сина Ђорђа, који је баш био дипломирао пољопривреду, па је имање претворио у огледно добро.
Међу мештанима Кулпина Ђорђе је упамћен као вредан домаћин, који је унапредио пољопривреду на овим просторима. Будући да се оженио рођаком владарске породице Карађорђевић, чести гости кулпинског дворца били су и краљица Марија са синовима, принчевима Петром, Андрејем и Томиславом. Стилски и временски, обе грађевине припадају епохи класицизма. Велики дворац је данашњи изглед добио после рестаурације 1912, по пројекту архитекте Момчила Тапавице.
Кулпински дворци су окружени велелепним парком који се простире на четири хектара, једним од најлепших радова пејзажне архитектуре код нас. С предње стране негован је француски парк, с уређеним цветним лејама и шишаном живом оградом. Са задње стране дворца, према дубини имања, простире се енглески парк са широким ливадама, стазама за јахање и асиметрично распоређеним примерцима дрвећа и другог зеленила. Парк красе борови, јеле, липе и колоније кестена, али и неке егзотичне врсте дрвећа. Тиса, стара око 120 година, међу мештанима позната и као широка јела,  у Кулпин је донесена чак из Аргентине.

SANTA MARIA DELLA SALUTE

Slika

Дворац у Челареву је још је једно изузетно здање за које су везане бројне легенде. Ту, надомак Бачке Паланке, саградио га је 1798. Леополд Марфи, угледни правник и племић из Бачке. Међутим, 1819. купује га велепоседник и индустријалац Јосиф Полимбергер и девет година касније даје у мираз ћерки Каролини (Шарлоти) која се удала за племића Николу Безередија. Нови власник, упамћен као велики доброчинитељ, у почетку је живео са својом породицом у старом дворцу, али је одлучио да изгради већу зграду. Планове је направио бечки архитекта чије име није познато, а зидање дворца је отпочело у пролеће 1834. Зграда је завршена 1837. године (тај датум, римским цифрама, истакнут је на зачељу дворца).
О унутрашњости дворца после изградње се мало зна. У неким списима наводи се да је зграда била осликана фрескама. Око здања је парк, уређен у стилу енглеских вртова, толико леп да се о њему причало по целој Угарској.
И овај дворац је дошао у посед Дунђерских. Безередијев син Бела продао га је 1882. Лазару Дунђерском. Управо ту почиње надалеко позната прича о љубави остарелог песника Лазе Костића и младе лепотице Ленке Дунђерски. Управо у дворцу у Челареву Ленка и Лаза су се упознали и проводили највише времена заједно, а песник, иначе породични пријатељ, у дворцу је имао чак и своју собу. Свестан огромне разлике у годинама Лаза је туговао. После изненадне Ленкине смрти, скрхан болом, оженио се дугогодишњом вереницом Јулом Паланачки, коју није волео. Ленки у спомен, написао је једну од најлепших песама српског језика, Santa Maria della Salute, у којој тражи опрост за своје грешне мисли:
Зар мени јадном сва та дивота?
Зар мени благо толико све?
Зар мени старом, на дну живота,
та златна воћка што сад тек зре?
Ох, слатка воћко, танталског рода,
што ниси мени сазрела пре?
...
Опрости мени грешне залуте,
Santa Maria della Salute.

ГРОФИЦА НА ТАЛОНУ

Slika

У близини Новог Бечеја је дворац-летњиковац грофа Ивана Ивановића који је у мираз донела старија кћерка Лазара Дунђерског, Емилија. Окружен је великим парком, а у подруму је постојала куглана. И данас на некадашње раскошне балове подсећају прилази за кочије са обе стране главног улаза.
Међутим, дворац је ушао у причу пре свега због раскалашног живота његовог власника, грофа Ивановића. Једном је, веле, на картама изгубио не само посед, већ и своју жену Емилију. Да би гротескно било зачињено и страшним, добитник је предложио да гроф из пушке гађа јабуку на глави супруге. Ако погоди јабуку, а не главу, све добија назад. Гроф, иако пијан, успео је да поврати изгубљено имање, али не и Емилију. Никада му није опростила ту срамоту и заувек га је напустила.
Стари карташки сто – на ком су улози били дворац, имање и жена – и данас се налази у дворцу.

***

Музеј
У великом дворцу у Кулпину данас је Пољопривредни музеј. Основан је 1993. као једина музејска установа у земљи за изучавање аграрне прошлости. Цео комплекс је под заштитом државе, као споменик културе. Осим два дворца, ту су и ковачница, коњушница и житни магацин. Реконструкцијом житног магацина, музеј је добио јединствени изложбени и галеријски простор.

***

Инквизитор и Фантаст
Колико је Богдан Дунђерски волео коње сведочи и податак да је по једном дао име своме дворцу. Његов коњ Фантаст је 1932. на београдском хиподрому, као трогодишње грло, победио у све три трке и освојио све титуле. Када је угинуо, Богдан га је сахранио на свом имању, на којем ће и будућем дворцу име дати по ату.
Ипак, од преко хиљаду коња у својој ергели, највише је волео Инквизитора. Само га је он јахао и на њему обилазио имање. Када је и овај његов љубимац угинуо, сахранио га је уз ограду ергеле и подигао му споменик у облику потковице.

***

Први наступ Франца Листа
У селу Ечка код Зрењанина налази се дворац-каштел породице Лукач. Богати јерменски трговац стоком Ђорђе Лукач имање је добио од Марије Терезије, а његов син Лазар Јанош на имању је направио пивару и ергелу са 150 коња. Зграда ”Каштела” у свом данашњем облику настала је 1820. Записано је да је на свечаном отварању дворца гостима свирао тада деветогодишњи Франц Лист, коме је то био први јавни наступ.

***

Седамдесет два
Спремајући се да се отиснемо на овај пут, разастрли смо пред собом мапу са уцртаним дворцима у Војводини. И са својим извесним предзнањем, остали смо изненађени густином те мреже. Не бејасмо лењи, па смо избројали – има их, што би се рекло регистрованих, 72!


nrevija

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: SRPSKI DVORCI I KONACI  |  Poslato: 28 Maj 2013, 01:13
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Dvorac koji je narod prokleo

Ne zna se tačan podatak kada je počela izgradnja dvorca u Takovu koji je trebalo da bude poklon naroda ovog kraja kraljici Dragi i kralju Aleksandru Obrenoviću, ali se zna da je dvorac oduvek bio kamenčić u konduri naroda koji ih je žuljao od 1902. godine kada je završen, pa do današnjih dana kada Takovci očekuju da nekada velelepno zdanje izgrađeno kulukom naroda bude obnovljeno.

Slika

Slika

Slika
Kraljica Draga i kralj Aleksandar

Izgradnja letnjikovca Obrenovića mogla je da bude takovska bajka, ali postala je tragična priča. Ideja o zidanju dvorca potekla je od tadašnjeg okružnog načelnika Jovana Šurdulovića. Zdanje u Takovu počeo je da gradi zarad lične koristi i dodvoravanja kraljevskom paru i to, kako je upamćeno u narodu, kulukom zbog čega su proklinjani i on, i dvorac i Obrenovići. Na kraju, kletve naroda koji je mukom gradio dvorac su se i obistinile - kralj Aleksandar i kraljica Draga ubijeni su 29. maja 1903, Šurdulović je oslepeo i umro je u najvećim mukama, a dvorac je prvo potpuno opljačkan, a zatim je i izgoreo u velikom požaru. Tadašnji takovski paroh Stanojlo Kovačević, zapisao je u svom dnevniku.
 
Mamac za turiste

Meštaninu Takova Radojku Obradoviću drago je što je doživeo da počne izgradnja autoputa kroz Takovo, a ubeđen je da će doživeti da vidi i obnovljen dvorac.

- Istorija nam je dala sve, ali nikako da u potpunosti iskoristimo ono što imamo. Nadam se da će ovo zdanje biti obnovljeno i da će u njemu, već kad kralj Aleksandar i kraljica Draga to nisu mogli, noćivati turisti iz zemlje i sveta - naglašava Obradović.

Od lustera do minđuša

Postoje pisani podaci šta je sve nađeno u dvorcu u Takovu. Lusteri, servisi, nameštaj iz najuglednijih francuskih radionica i mnoštvo nakita, broševi, ogrlice, narukvice, igle, minđuše... Nešto od predmeta iz dvorca nalazi se u manastiru Vraćevšnica, a nešto u muzejima po Beogradu.
"Narod je teran i danju i noću. I majstori su radili i danju i noću sve dok taj pusti dvorac nije završen. Strašne kletve su tada pale na kralja, njegovu porodicu i taj dvor, kao i na sve one koji su odobravali da se zida."
Narod takovskog kraja prolio je mnogo znoja tokom gradnje dvorca, ali kraljevski par nijednom nije prenoćio u njemu. Mada je planirano da Draga i Aleksandar Obrenović noć provedu u dvorcu u Takovu, po želji kraljice, prenoćili su u selu Lunjevica kod Gornjeg Milanovca, u kući kraljičinog dede vojvode Nikole Lunjevice, a u Takovo su stigli tek sutradan što je označeno i pucnjima iz topova. Nakon svečanog ručka o kome se dugo u Takovu prepričavalo, predveče su kraljica Draga i kralj Aleksandar otputovali u Beograd što im Takovci nikada nisu oprostili.
 
Poseta dvorcu bio je i poslednji dolazak kraljevskog para u Takovo, jer su već sredinom sledeće godine ubijeni u majskom prevratu.
Takovci misle da je vreme da dvorac ponovo bude izgrađen, ali ne kulukom. O obnovi se dosad mnogo puta govorilo kao o gotovoj stvari, a poslednji put u maju 2009. kada su se, kako je tada obnarodovano zajedničkim saopštenjem, tadašnji predsednik opštine Dražimir Marušić i vlasnik kompanije Takovo Rodoljub Drašković dogovorili o rekonstukciji. Mnogi su tada u mašti već videli obnovljeni letnjikovac koji je svojevremeno austrijski putopisac Feliks Kanic opisao kao zdanje podignuto u stilu najlepših evropskih dvoraca sa 36 soba, salonom, bilijar salom, salonom za kartanje...
 
Veljko Todorović, predsednik mesne zajednice Takovo, kaže da bi Takovci voleli da dvorac bude završen do 2015. kada se obeležava dva veka otkad je Miloš Obrenović ispod Takovskog grma podigao Drugi srpski ustanak.
 
- U međuvremenu je, nažalost, preminuo predsednik opštine Dražimir Marušić koji je bio veliki zagovornik ideje o obnavljanju dvorca Aleksandra Obrenovića u Takovu i od tada, a to je bilo pre dve godne, vlasnik kombinata Takovo Rodoljub Drašković više se nikada nije oglasio o tome. Od smrti predsednika Marušića svi ćute o mogućnosti obnove dvorca, pa i sadašnji predsednik Milisav Mirković - kaže Todorović.
Takovo je danas veliko gradilište jer će baš kroz ovo mesto proći dugo očekivani autoput Beograd-Južni Jadran, ali meštani bi voleli da uporedo sa izgradnjom važne saobraćajnice, čija je trasa na svega 150 do 200 m od Spomen-kompleksa, počne i obnova dvorca. Miroslav Pavlović, 75-godišnji Takovac, pamti dan kad je izgoreo letnjikovac Obrenovića.
 
- To je bilo neku godinu nakon Drugog svetskog rata. Iskren da budem, i meštani su dosta doprineli da od dvorca ne ostane ništa jer su ga prvo između dva rata opljačkali, tako da se i danas u domaćinstvima u selima ovog kraja mogu naći predmeti iz dvorca, a potom je i zapaljen. Neki kažu da su dvorac zapalili oni koji nisu voleli srpske dinastije, a posebno Obrenoviće, a drugi da su ga zapalili čobani koji su tu palili vatru i grejali se. Mislim da su letnjikovac stvarno zapalili čobani koji su čuvali stoku oko dvorca. Bilo kako bilo, krajnje je vreme da dvorac bude obnovljen i da bude na ponos takovskom kraju - smatra Pavlović.
 
Istoričar umetnosti iz Gornjeg Milanovca Radoš Gačić kaže da su na osnovu planova dvorca, sačuvanih u bečkim arhivima, urađeni skoro svi projekti za obnovu.
- Već godinama niko ništa ne čini da se ovaj plan ostvari iako smo praktično na pragu obeležavanja dva veka od podizanja Drugog srpskog ustanka. Rekonstrukcijom ovog zdanja opština Gornji Milanovac obogatila bi turističku ponudu, posebno ako se ima u vidu da će za dve-tri godine biti završen autoput čime bi Spomen-kompleks postao mnogo pristupačniji i turistima iz inostranstva - zaključuje Gačić.


Vestionline

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 56 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker