Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 13:17


Autoru Poruka
Komsinica
Post  Tema posta: Post  |  Poslato: 15 Maj 2012, 15:37
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Pravila crkvenog posta – Božićni post

Slika

Božićni post. Za sve one koji će postiti ili žele da počnu sa postom, dajemo pravila crkvenog posta.

Post kao generalno uzdržavanje od količine i vrste hrane u pravoslavlju ima i dodatni element, a to je uzdržavanje od loših misli i dela. Samo uzdržavanje od hrane pomaže mentalnu, emotivnu i misaonu mirnoću. Posteći u kontinuitetu, čovek stiče smirenost i mirnoću, čisti svoje telo od nagomilanih zaliha hrane, isceljuje ga od otrova i revitalizuje imunitet.

Mnogo je pak važnije da se postom regeneriše vaše emotivno i misaono stanje, koje je savremenim životom i stalnim pritiscima, strahovima i psihozama napadnuto od strane društva, medija, vaših ličnih očekivanja i strasti koje su vas obuzimale. U tiom smislu je potrebno uz post redovno se i moliti i činiti dobra dela milosrdja, opraštanja i pomirenja.

Pre početka posta savetujte se sa vašim duhovnikom oko mogućeg razrešenja posta ako imate zdravstvenih ili drugih problema.

. . .

Božićni post

U toku celog ovoga posta ne jedemo meso, beli mrs i jaja. Ulje i vino su dozvoljeni svim danima osim srede i petka koji se poste „na vodi“. Riba se jede svake subote i nedelje kao i na Vavedenje Presvete Bogoradice, čak i ako praznik padne u sredu ili petak. Poslednja nedelja Božićnog posta posti se strožije, bez upotrebe ribe, a po mogućnosti „na vodi“. Na Badnji dan se ne upotrebljava ni ulje ni vino, već se obavezno posti „na vodi“.
Veoma je važno da pravoslavni hrišćani koji žive u zemljama u kojima se novogodišnji praznici slave po novom kalendaru i padaju u vreme Božićnog posta, ne prekidaju post, već da Novu Godinu proslavljaju kada ona dođe po pravoslavnom kalendaru, poštujući tradiciju svojih predaka i crkvena pravila.
. . .
PRAVILA CRKVENOG POSTA

Crkva uči da je post važno sredstvo za duhovni i telesni život i zdravlje.
Telesni post ne koristi ako nije vezan sa duhovnim postom kaže Sveti Jovan Zlatousti:
„Ne govori mi: Toliko dana sam postio, nisam jeo ovo ili ono, nisam pio vina, išao sam u gruboj haljini; nego kaži nam da li si od gnevnog čoveka postao tih, od žestokog – blag.
Ako si iznutra pun zlobe, zašto si telo mučio? Ako je u tebi zavist i ljubav prema sticanju, da li je od koristi što si pio samo vodu? Ako je duša, koja je gospodarica tela, zabludela, zašto kažnjavaš slugu njezinog – svoje telo? Ne hvali se telesnim postom, jer on sam ne uzdiže na nebo bez molitve i milostinje „.
.
Na pitanje: koja je mera posta? – Sv. Vasilije Veliki odgovara: „U duhovnom postu mera je jedna i važi za sve – potpuno udaljenje od svega što vodi grehu. A što se tiče uzdržavanja od hrane, tu su mera i način upotrebe različiti: zavise kod svakoga od njegovog uzrasta, zanimanja i stanja tela. Zato je nemoguće podvesti podjedno pravilo za sve koji se nalaze u školi pobožnosti. No, odredivši meru uzdržanja za zdrave podvižnike, mi prepuštamo razboritosti nastojatelja (duhovnika) da u tome vrši pametne izmene.
Hranu pak bolesniku, ili umornome od teških radova, ili onome koji ide na težak rad, na put ili na kakav bilo težak posao, nastojatelji su dužni udešavati prema potrebi. Jer nije pametno, uzimajući hranu za održavanje tela, tom istom hranom vojevati protiv tela i smetati mu u vršenju zapovesti. U svakoj vrsti hrane treba pretpostavljati ovu koja se lakše nabavlja, da se ne bismo, pod izgovorom posta, paštili oko spremanja omiljenih i skupih jela“.
.
Sveta Crkva je još od apostolskih vremena ustanovila ove postove, i pravila za post:
1) Opšte postove obavezne za sve Hrišćane. To su: Vaskršnji post, Apostolski,
Bogorodičin i Božićni post, zatim sreda i petak preko cele godine, Vozdviženje Časnog Krsta, Usekovanje i navečerje Bogojavljenja (Krstovdan).
2) Mesni (pomesni) post ustanovljen na pojedinim mestima povodom kakve nesreće, poplave, bolesti i sl.
3) Poseban post po naročitom običaju ili po nalogu duhovnika.

Vaskršnji post. Ovaj post se još zove Sveta Četrdesetnica ili Časni post. Uz ovaj post Crkva vezuje i post Strasne Sedmice, u spomen stradanja i smrti Gospoda našeg Isusa Hrista. U toku ovog posta ne jedemo meso, sir, jaja, ribu ni ulje. Samo se subotom i nedeljom razrešava ulje i vino. Ribu pak jedemo samo na Blagovesti (ukoliko ne padnu u Strasnu sedmicu) i na Cveti. Ako Blagovesti padnu pre Cveti, dan pred Blagovesti razrešava se na zejtin i vino (Tipik, 32 gl.).

Apostolski post

Ovaj post se zove se još i Petrovski, Petro-pavlovski post. U ovom postu 3 dana
(ponedeljak, sreda i petak) ne jede se ulje i ne pije vino. U utorak i četvrtak se ne jede riba, ali se upotrebljava ulje i vino. U subotu i nedelju razrešeni su riba, ulje i vino.
Ako u toku ovog posta u ponedeljak, utorak i četvrtak padne Sveti sa velikim slavoslovljem, razrešava se post na ribu, a ako padne u sredu i petak razrešava se samo na ulje. Ako u sredu i petak padne praznik Svetitelja sa bdenijem ili pak Sveti čiji je hram, razrešeni su ulje, vino i riba (Tipik, gl. 33).

Bogorodični post

Zove se još i Uspenski ili Gospojinski. Po strogosti ovaj post dolazi odmah iza
Uskršnjeg. A riba se jede samo na Preobraženje (Tipik, gl. 33).

Božićni post

Pošto crkveni ustav smatra Rođenje Hristovo kao drugu Pashu, to post pred Božić traje takođe 40 dana.
Po strogosti ovaj post se može uporediti s Apostolskim. U Božićnom postu strogo se posti u ponedeljak, sredu i petak. Utorkom i četvrtkom razrešava se zejtin i vino, a subotom i nedeljom i riba. Na Vavedenje uvek se razrešava riba.
Od 20. do 24. decembra post postaje strožiji i nema razrešenja na ribu. Najstroži post je 24. decembra, uoči Božića, na badnji dan (Tipik, 14. novembra).

Post sredom i petkom

Sredu i petak tokom godine treba postiti uglavnom bez zejtina, ukoliko nije razrešeno drukčije.
Na praznik Vozdviženija Časnog Krsta (14. septembra) razrešava se na zejtin i vino.
Na Krstovdan (5. januara) najstroži post; jede se jednom dnevno, bez zejtina i razume se, bez vina; ko može toga dana, ne jede ništa, na praznik Usekovanja glave Sv. Jovana Krstitelja obavezan je post.
Razrešenja od posta na Gospodnje i Bogorodičine praznike kada padnu u postan dan Blagovesti ako padnu pre Cveti razrešava se na ulje, vino, ribu; ako padnu u vreme Strasne sedmice – samo na ulje; ako padnu na Veliki Petak na ulje, vino.
Bogojavljenje za monahe: sir, jaja; za mirjane: i meso.
Božić za monahe: sir, jaja; za mirjane: i meso.
Vavedenje, Velika Gospojina, Mala Gospojina, Preobraženje i Sretenje kada padnu u postan dan (sredom ili petkom) razrešava se na ulje, vino, ribu.

Trapave sedmice

Post je razrešen sredom i petkom:
1) Od Božića do Krstovdana (25. decembra do 5. januara) za monahe: sir, jaja; za mirjane i meso.
2) Iza Nedelje mitra i fariseja, za monahe: sir, jaja; za mirjane: i meso.
3) Siropusna nedelja, za sve: samo sir i jaja.
4) Svetla nedelja (po Vaskrsu) za monahe: sir, jaja; za mirjane: i meso.
5) Nedelja posle Duhova za monahe: sir, jaja; za mirjane: i meso.

Razrešenja od posta na praznike Svetitelja kada padnu u postan dan

Januar
7.1. Sabor Sv. Jovana Krstitelja: ulje, vino;
11.1. Sv. Teodosije Veliki: ulje, vino;
14.1. Sv. Sava Srpski: ulje, vino, riba;
16.1. Pokl. časn. verigama Sv. ap. Petra: ulje, vino;
17.1. Sv. Antonije Veliki: ulje, vino;
18.1. Sv. Atanasije, Maksim Srpski: ulje, vino:
20.1. Prep. Jevtimije Veliki: ulje, vino;
22.1. Sv. ap. Timotej: ulje, vino;
25.1. Sv. Grigorije Bogoslov: ulje, vino;
27.1. Prenos moštiju Sv. J.Zlatoustog: ulje, vino;
30.1. Sv. Tri Jerarha: ulje, vino.

Februar
8.2. Sv. velmuč. Teodor Stratilat: ulje, vino;
11.2. Sv. muč. Vasilije Stratilat: ulje, vino;
13.2. Prep. Simeon Mirotočivi – Nemanja: ulje, vino;
17.2. Sv. velmuč Teodor Tiron: ulje, vino;
24.2. Obret. glave Sv. Jovana Krstitelja: ulje, vino.

Mart
9.3. Sv. 40 mučenika (Mladenci): ulje, vino;
26.3. Sabor Sv. Arh. Gavrila: ulje, vino.

April
23.4. Sv. velmuč. Georgije: ulje, vino, riba; 25.4. Sv. ap. i jev. Marko: ulje, vino; 30.4. Sv. ap. Jakov: ulje, vino.

Maj
2.5. Sv. Atanasije Veliki: ulje, vino; riba; riba ko slavi;
8.5. Sv. ap. i jev. Jovan Bogoslov: ulje, vino;
11.5. Sv. Ćirilo i Metodije: ulje, vino, riba;
15.5. Sv. Pahomije Veliki: ulje, vino;
21.5. Sv. car Konstantin i Jelena: ulje, vino;
24.5. Prep. Simeon Divnogorac: ulje, vino;
25.5. Š obret. glave Sv. Jovana Krstitelja: ulje, vino.

Juni
8.6. Sv. velmuč. Teodor Stratilat: ulje, vino;
11.6. Sv. ap. Vartolomej i Varnava; ulje, vino;
24.6. Rođ. Sv. Jovana Preteče (Ivanjdan): ulje, vino, riba
29.6. Sv. ap. Petar i Pavle (Petrovdan); ulje, vino, riba

Juli
1.7. Sv. besrebrnici Kosma i Damjan: ulje, vino, riba ko slavi
2.7. Polaganje Rize Presv. Bogorodice: ulje, vino;
17.7. Sv. velmuč. Marina: ulje, vino;
20.7. Sv. prorok Ilija: ulje, vino, riba;
22.7. Sv. ravnoap. Magdalina: ulje, vino;
25.7. Uspenje Sv. Ane: ulje, vino;
30.7. Prep. Mati Angelina: ulje, vino.

Avgust
29.8. Usekovanje glave Sv. Jovana Krstitelja: ulje, vino.

Septembar
1.9. Početak crkvene godine: ulje, vino;
6.9. Čudo Sv. Arh. Mihaila: ulje, vino;
9.9. Sv. Joakim i Ana: ulje, vino;
13.9. Osvećenje hrama Vaskrsenja u Jerusalimu: ulje, vino
20.9. Sv. muč. Evstatije: ulje, vino;
23.9. Začeće Sv. Jovana Krstitelja: ulje, vino;
26.9. Sv. ap. i jev. Jovan Bogoslov: ulje, vino.

Oktobar
6.10. Sv. ap. Toma: ulje, vino;
9.10. Sv. Stefan (Slepi): ulje, vino;
18.10. Sv. ap. i jev. Luka: ulje, vino;
23.10. Sv. ap. Jakov brat Gospodnji: ulje, vino;
26.10. Sv. velmuč. Dimitrije: ulje, vino, riba.

Novembar
1.11. Sv. Kozma i Damjan – Vrači: ulje, vino;
8.11. Sabor Sv. Arh. Mihaila: ulje, vino, riba;
12.11. Sv. Jovan Milostivi: ulje, vino;
13.11. Sv. Jovan Zlatousti: ulje, vino;
14.11. Sv. ap. Filip: ulje, vino;
16.11. Sv. ap. Matej: ulje, vino;
24.11. Sv. muč. Ekaterina i Merkurije: ulje, vino;
30.11. Sv. ap. Andrej: ulje, vino.

Decembar
4.12. Sv. velmuč. Varvara: ulje, vino;
5.12. Sv. Sava Osvećeni: ulje, vino;
6.12. Sv. Nikolaj Čudotvorac: ulje, vino. riba:
9.12. Začeće Sv. Ane: ulje. vino:
12.12. Sv. Spiridon Čudotvorac: ulje, vino;
13.12. Sv. muč. Evstratije: ulje, vino;
17.12. Sv. prorok Danilo: ulje, vino;
20.12. Sv. Ignjatije Bogonosac: ulje, vino. riba.

1. Ako ko slavi neki od ovih praznika razrešava se i riba
2. Datumi praznika su po pravoslavnom kalendaru.
3. Svako narušavanje posta bez prethodnog blagoslova duhovnika jeste greh.
Naročito je loše prekidati propisane višednevne postove.
Za zdrave članove Crkve, za one koji su u mogućnosti, post je obavezan.
Razrešenje od posta uglavnom se daje samo onemoćalim osobama, uzrok za narušavanje posta, dakle, može biti samo bolest, starost, detinjstvo (uopšte, slabost). Ali, treba naglasiti da se duhovni post ne smanjuje tj. uzdržanje od greha, da se tvore dela milosrđa i ljubavi, da se, koliko može, revnosno moli i ide u hram Božiji.


bastabalkana.com

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Post  |  Poslato: 26 Dec 2012, 15:32
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Pravoslavni post – zašto se posti, koji su efekti hrane i kakva je svrha pravoslavnog posta

Pravoslavni post – svrha, smisao, izbor hrane i razlozi za pridržavanje pravila posta

Slika



Pravoslavni post zašto se posti kakva je svrha pravoslavnog postaPravoslavni post i svrha posta.

• Sveti Vasilije Veliki i, saglasno s njim, drugi sveti tvrde, da ako bi nam bilo neophodno da imamo raslabljena tela, Bog bi ih stvorio takvima; zato oni zapovedaju meru posta upravo onu koja je neophodna za obuzdavanje telesnih strasti, a koja ujedno ne bi slabila telo, nego bi ga čuvala sposobnim za ispunjavanje zapovesti Hristovih ili, jednostavnije rečeno, za poslušanja i podvige bdenja, molitve i preklanjanja kolena, za šta raslabljena tela svakako nisu sposobna.

• Sveti Jovan Lestvičnik je jeo sve što je za monaški čin dozvoljeno, sa ciljem da izbegne strasti sujete, umišljenosti, čoveko ugađanja, tajnojedenja, licemerja, lukavstva i laži, koje se često javljaju kod podvižnika po telu, čineći im duhovni napredak potpuno nemogućim. Bog se javlja prostoti i smirenju, i ne može se sjediniti služenje Njemu sa služenjem ljudskoj slavi.

• Milosrdni Gospod je posredstvom Svojih svetih Apostola i Svetih Otaca, svetitelja i učitelja crkvenih, ustanovio različite podvige spasonosne za dušu, između ostalih i sveti pravoslavni post, kojima se svezuje i obuzdava naše telo. U vezi sa svim tim podvizima treba znati da su oni radi čoveka, a ne čovek radi njih, kao što je i Gospod rekao: "Subota je čoveka radi, a ne čovek radi subote."

Ovoga se treba držati i kada je post u pitanju. Kada smo sasvim slabi nema potrebe da mučimo telo, nego naprotiv, treba da ga jačamo, zato se nikako nemojte ustručavati da jedete riblju čorbu tokom ove svete Četrdesetnice, jer ta će čorba vašem iscrpljenom telu dati manje snage nego što bi nekom zdravom dali hleb i voda. Srceznalac Gospod, koji vidi vašu slabost, neće vas isključiti iz broja onih koji poste. Tako su postupali mnogi veliki ugodnici Božiji, između ostalih i sveti Epifanije Kiparski. Sveti Isak Sirijski u 10—oj besedi kaže: ʺNemoj da se pometeš i da presečeš život svoj, kao kakva duhovna danguba, pa da zbog želje da pridodaš još malo napora izgubiš sve što si do sada postigao. Jedi umereno i ne pružaj nogu više no što možeš, da posle sasvim ne klonešʺ.

Ovaj premudri savet velikog nastavnika monaha u potpunosti može da se primeni na vas; jer uzdržanjem koje ne odgovara vašim silama možete sebe toliko da iscrpite, da budete lišeni crkvene službe i da vašim bližnjima, kojima ste sada od neke koristi, postanete breme.

• Što se pak tiče tvoje telesne hrane, o njoj ne treba toliko da brineš: jer takva briga može da te odvuče od Boga. Ali ujedno treba da vodiš računa o svojoj telesnoj slabosti. Prepodobi Kasijan Rimljanin u besedi ʺO rasuđivanjuʺ kaže: ʺKrajnosti obe strane jednako su štetne;. i preterani post i sitost stomaka, i prekomerno bdenje i zasićenost snom, isto tako i druga preterivanja. Jer smo videli neke, koje nije pobedio bes stomaka, kako su pali zbog prekomernog postaʺ i tako dalje.

Shodno takvom rasuđivanju svetih otaca savetujem ti da se postaraš o izvesnom popravljanju svoga želuca upotrebom čorbe od grgeča, kuvanog mleka i tome slične hrane, smatrajući je za lek, a ne za ugađanje. ʺNaučimo se da budemo strastoubice, a ne teloubiceʺ rekao je Pimen Veliki jednom bratu koji je video kako ovaj ugodnik vodom poliva svoje noge.

• Detaljno izučavanje hrišćanske vere i svega što vodi tačnom poznanju Hristovog učenja sadrži u sebi i razrešenje mnoštva nedoumica koje se rađaju od neverovanja i sujeverja. Crkvena istorija nam je sačuvala priču o sledećem događaju iz prvih vremena hrišćanstva. Na ostrvu Kipru je krajem trećeg i početkom četvrtog veka živeo episkop Spiridon Trimifuntski, muž velike svetosti koji je savršavao mnoga znamenja i bio učesnik Prvog Nikejskog Sabora. U petak prve nedelje Velikog posta njemu je došao jedan hrišćanin bogotražitelj. Uz episkopa je živela njegova kći. Episkop veli ćerki: ʺZar nemamo čime putnika da ugostimo?ʺ Ćerka odgovori: ʺOče moj! Ti tokom ove nedelje ništa ne jedeš, a ja se trudim da se ugledam na tebe, zato nemamo pripremljenu nikakvu hranu; ima samo malo svinjskog mesa što je ostalo od pre postaʺ. Episkop reče: ʺPostavi to meso na sto i pripremi nam trpezuʺ. Ćerka je ispunila očev zahtev; ugodnik Božiji pozva gosta za sto i sam sede s njim da bi jeo. Putnik reče: ʺJa sam hrišćanin i ne jedem meso tokom Velikog postaʺ. Episkop mu odgovori: ʺZato što si hrišćanin, a ne jevrejin, i treba da jedeš: mi se od mesa uzdržavamo ne zato što je ono nečisto ili zato što to uzdržanje predstavlja nekakvu dobrodetelj, kao što se od mesa uzdržavaju Jevreji, nego da naša tela ne otežaju od prejedanja i pijanstvaʺ. Ta priča je iz jedne od mojih najdragocenijih knjiga, u kojima je opisano mnogo veoma interesantnih događaja i predanja iz doba rane Crkve Hristove.

Korisno je objašnjavati ljudima takve slučajeve, bez straha da će biti povređeno njihovo sujeverje (treba nositi nemoći bližnjih, ali ne povlađivati njihovim predrasudama). Videći pravu nameru, Bog će delovati na njihova srca u korist dobra. Ja sam bio u prilici da vidim primere za to.

Kako su drevni hrišćani Jevanđelsku zapovest stavljali iznad svega, poštujući prema njoj i Crkveno predanje! Prepodobni Kasijan, otac iz četvrtog veka, putujući po Egiptu došao je u posni dan nekom svetom pustinjaku. Pustinjak ga je pozvao za trpezu na kojoj je bilo nekih odstupanja od strogih pravila posta. Odlazeći od starca sveti Kasijan ga je upitao: ʺZašto egipatski monasi razrešuju post za posetioce, dok sirijski monasi to ne čine?ʺ (Egipatski monasi, među njima naročito oni iz Skita, opravdano se, po svojoj svetosti i duhovnom razumu, poštuju kao najuzvišeniji u čitavom svetu.) Pustinjak je odgovorio: ʺPost je ono što je moje; kad poželim, mogu da ga imam; a kada primam braću i oce, primam Hrista, Koji je rekao: Ko vas prima, Mene prima, i Ne mogu svatovi da poste dok je Ženik sa njima. A kada Ženik ode, onda poste.”

To je istinsko shvatanje Hristovog učenja!

Slika

• Glava dobrodetelji je ‐ molitva; njihov temelj ‐ pravoslavni post.

Pravoslavni post je stalna umerenost u hrani sa razboritom strogošću.

Gordi čoveče! Ti u svome umu tako mnogo i visoko maštaš, a on je u potpunoj i neprekidnoj zavisnosti od želuca.

Zakon pravoslavnog posta, budući da je spoljašnji zakon za stomak, u suštini je zakon za um.

Um, taj car u čoveku, ako želi da preuzme svoje pravo vlasti i da ga sačuva, dužan je pre svega da se potčini zakonu posta. Tek tada će stalno biti bodar i svetao; tek onda će moći da gospodari nad željama srca i tela; tek tada će uz stalnu trezvenost moći da izučava jevanđelske zapovesti i da ih sledi. Temelj dobrodetelji je ‐ pravoslavni post.

Tek stvorenom čoveku, uvedenom u raj, data je samo jedna zapovest ‐ zapovest o pravoslavnom postu. Jedna zapovest je data zato što je bila dovoljna da se prvostvoreni čovek sačuva u njegovoj neporočnosti. Ta zapovest nije govorila o količini hrane, nego je zabranjivala samo vrstu. Neka ućute oni koji priznaju post samo po pitanju količine hrane, a ne i vrste. Udubljujući se u opitno izučavanje pravoslavnog posta, oni će uvideti značaj vrste hrane.

Zapovest o postu, koju je u raju Bog objavio čoveku, toliko je važna da je zajedno sa zapovešću izrečena i pretnja kaznom u slučaju njenog narušavanja. Kazna se sastojala u večnoj smrti za čoveka.

I danas grehovna smrt nastavlja da pogađa one koji naruše svetu zapovest posta. Onaj ko ne sačuva umerenost i potrebnu razboritost u vezi sa hranom, ne može da obuzda gnev, predaje se lenjosti, uniniju i tugovanju, postaje sluga sujete i obitavalište gordosti koju u čoveka uvodi njegovo plotsko stanje, koje se ponajviše javlja usled raskoši i obilne trpeze.

Zapovest posta je obnovilo i potvrdilo Jevanđelje. Ali pazite na sebe da srca vaša ne otežaju prejedanjem i pijanstvom (Lk. 21,34) zaveštao je Gospod. Prejedanje i pijanstvo donose otežalost ne samo telu, nego i umu i srcu, to jest uvode čoveka dušom i telom u plotsko stanje.

Naprotiv, pravoslavni post hrišćanina uvodi u duhovno stanje. Onaj ko je očišćen postom smiren je duhom, celomudren, skroman, ćutljiv, osećajan, sa finim osećanjima srca i mislima, lakog tela, sposoban za duhovne podvige i umno posmatranje, sposoban za primanje blagodati Božije.

Telesni čovek je u potpunosti pogružen u grehovne naslade. On je sladostrasan i po telu i po srcu i po umu, i nije sposoban ne samo za duhovne naslade i primanje Božanske blagodati, nego ni za pokajanje. On je sasvim nesposoban za duhovna dela: prikovan je za zemlju, utonuo u materijalnost, za života je ‐ mrtav dušom.

Teško vama koji ste siti sada jer ćete ogladneti (Lk. 6,25). To Reč Božija saopštava onima koji narušavaju zapovesti svetog posta. Čime ćete se hraniti u večnosti, kada ste ovde naučili samo da se prejedate i naslađujete materijalnim, čega na nebu nema? Čime ćete se hraniti u večnosti kada niste okusili ni jedno nebesko dobro? Kako možete da se hranite i naslađujete nebeskim dobrima, kada ih niste zavoleli, nego su vam mrska?

Nasušni hleb hrišćana je ‐ Hristos. Neprestano jedenje tog hleba ‐ to je spasonosna naslada na koju su pozvani svi hrišćani.

Neprestano se hrani Rečju Božijom; neprestano se hrani ispunjavanjem zapovesti Hristovih; neprestano se hrani za trpezom pripremljenom nasuprot tlačitelja tvojih i čaše najjače (Ps. 22,5).

ʺOdakle da počnemo ‐ pita sveti Makarije Veliki ‐ mi koji se nikada nismo bavili istraživanjem svojih srca? Stojeći napolju kucajmo molitvom i postom, kao što je i Gospod zapovedio: kucajte, i otvoriće vam se (Mt. 7,7).ʺ

Ovaj podvig, koji nam predlaže jedan od najvećih nastavnika monaštva, bio je podvig svetih apostola. Iz tog podviga oni su se udostojili da čuju objave Duha. Pisac njihovih dela saopštava: A dok oni služahu Gospodu i pošćahu, reče Duh Sveti: Odvojte mi Varnavu i Savla na delo na koje sam ih pozvao. Tada oni, postivši i pomolivši se Bogu i položivši ruke na njih otpustiše ih (Dap.13,2‐3). Iz podviga u kome su bili sjedinjeni post i molitva, začula se zapovest Duha o prizivanju neznabožaca u hrišćanstvo.

Kakvo čudesno sjedinjenje pravoslavnog posta i molitve! Molitva je nemoćna ako nije utemeljena na postu, a pravoslavni post besplodan ako na njemu ne počiva molitva.

Pravoslavni post oslobađa čoveka od telesnih strasti, a molitva se bori sa duševnim strastima i kada ih pobedi prožima čitav sastav čovekov i očišćuje ga; u očišćeni slovesni hram ona uvodi Boga.

Onaj ko ne obradi zemlju a zaseje je, taj će izgubiti zrnevlje i umesto pšenice požnjeće trnje. Tako i mi, ako budemo sejali seme molitve a da ne istanjimo telo, umesto pravde kao plod donećemo greh. Molitva će biti uništena i razvejana različitim sujetnim i drugim pomislima i maštanjima, uprljaće se sladostrasnim osećanjima. Naše telo proizašlo je iz zemlje i, ako ne bude obrađeno poput zemlje, nikada neće moći da donese plod pravde.

Naprotiv, ako neko sa velikom brigom i izdacima obrađuje zemlju, ali je ostavi nezasejanu, nju će korov gusto da pokrije. Tako, kada telo bude istanjeno postom, a duša ne bude obrađena molitvom, čitanjem i smirenomudrenošću, post će postati roditelj najrazličitijeg korova duševnih strasti: umišljenosti, sujete, prezira.

Šta je to strast prejedanja i pijanstva? Izgubivši svoju pravilnost, prirodna želja za hranom i pićem zahteva mnogo veću količinu i raznolikost svojstava hrane nego što je to potrebno za održavanje života i telesne snage, na koje preterano uzimanje hrane utiče štetno, suprotno svome prirodnom naznačenju, slabeći ih i uništavajući.

Želja za hranom ispravlja se jednostavnom trpezom i uzdržanjem od prejedanja i naslađivanja hranom. Najpre treba ostaviti prejedanje i naslađivanje: time se želja za hranom ispravlja i postaje pravilna. Kada pak želja postane pravilna zadovoljava se jednostavnom hranom.

Naprotiv, želja za hranom, koja se zadovoljava prejedanjem i naslađivanjem, postepeno otupljuje. Da bismo je podstakli mi pribegavamo različitim ukusnim jelima i pićima. Želja isprva deluje zadovoljena, potom postaje zahtevnija, i konačno pretvara se u bolesnu strast, koja traži neprestanu nasladu i prejedanje, stalno ostajući nezadovoljena.

Nameravajući da se posvetimo služenju Bogu, u temelj našeg podviga položimo post. Glavna osobina svakog temelja treba da bude nepokolebiva čvrstina, inače je nemoguće da zdanje opstane na njemu, ma koliko da je ono samo čvrsto. I mi nikako, nikada i ni pod kakvim izgovorom ne dozvolimo sebi da narušavamo post prejedanjem, a naročito ne opijanjem.

Za najbolji post Sveti Oci su smatrali upotrebu hrane jednom dnevno, ali ne do sitosti. Takav post ne raslabljuje telo dugotrajnim nejedenjem i ne otežava ga preteranom hranom, a pri tome ga čuva sposobnim za dušespasonosno delanje. Takav post ne predstavlja ništa naročito i stoga onaj ko posti nema razloga za gordost kojoj je čovek tako sklon povodom dobrodetelji, naročito kada se ona jako ističe.

Ko se bavi fizičkim poslovima ili je telesno tako slab da ne može da se zadovolji upotrebom hrane jednom dnevno, taj treba da jede dva puta. Pravoslavni post je radi čoveka, a ne čovek radi posta.

Ali uz svaku upotrebu hrane, i retku i čestu, strogo je zabranjeno prejedanje: ono čoveka čini nesposobnim za duhovne podvige i otvara vrata drugim telesnim strastima.

Sveti Oci ne odobravaju neumereni post, to jest dugotrajno nepotrebno uzdržavanje od hrane: od prekomernog uzdržanja i iscrpljenosti do koje usled njega dolazi, čovek postaje nesposoban za duhovne podvige, često se okreće prejedanju, često pada u strast samouznošenja i gordosti.

Veoma je važan kvalitet hrane. Zabranjeni rajski plod, mada je bio naizgled lep i ukusan, pogubno je delovao na dušu: saopštavao joj je poznanje dobra i zla, i time uništio neporočnost u kojoj su naši praoci bili stvoreni.

I danas hrana nastavlja da silno deluje na dušu, što je naročito primetno prilikom upotrebe vina. Takvo delovanje hrane zasnovano je na njenom različitom delovanju na telo i krv i na to što se njena isparenja i gasovi iz želuca podižu u mozak i utiču na um.

Iz tog razloga svi opojni napici, naročito od žitarica, podvižniku su zabranjeni, jer um lišavaju trezvenosti a time i pobede u duhovnoj borbi. Um koji je pobeđen, naročito sladostrasnim pomislima, nasladivši se njima lišava se duhovne blagodati; ono što je stečeno mnogim i dugotrajnim naporima gubi se za nekoliko časova, za nekoliko minuta.

ʺMonah nikako ne treba da upotrebljava vinoʺ rekao je prepo dobni Pimen Veliki. Ovog pravila treba da se drži i svaki blagočestivi hrišćanin ako želi da sačuva svoju devstvenost i celomudrenost. Sveti Oci su se držali toga pravila, a ako su vino i upotrebljavali, činili su to veoma retko i uz najveću umerenost.

Jaka hrana treba da bude uklonjena sa podvižnikove trpeze jer podstiče telesne strasti. To je slučaj sa biberom, đumbirom i drugim začinima.

Najprirodnija hrana je ona koju je Tvorac namenio ljudima odmah po stvaranju ‐ hrana iz biljnog carstva. Bog je našim praocima rekao: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi seme po svo jzemlji, i sva drveta rodna koja nose seme; to će vam biti za hranu (Post. 1,29). Tek posle potopa dopuštena je upotreba mesa (Post. 9,3).

Biljna hrana je najbolja za podvižnika. Ona najmanje raspaljuje krv, najmanje goji telo; para i gasovi koji se izdvajaju iz nje i odlaze u mozak najmanje deluju na njega; konačno ona je najzdravija, jer u želucu proizvodi najmanje sluzi. Iz tih razloga prilikom upotrebe ove hrane naročito se lako čuva čistota i bodrost uma, a sa njom i vlast uma nad čitavim čovekom; kod upotrebe ovakve hrane strasti deluju slabije i čovek je sposobniji da se bavi podvizima pobožnosti.

Riblja jela, naročito ona pripremljena od krupnih morskih riba, imaju već sasvim drugu osobinu: ona osetnije deluju na mozak, telo se goji, krv raspaljuje, želudac puni štetnim sluzima, naročito prilikom česte i stalne upotrebe.

Ovi efekti neuporedivo su jači kada se upotrebljava mesna hrana: ona do krajnosti goji telo čineći ga naročito debelim, a osim toga i raspaljuje krv; para i gasovi od te hrane veoma opterećuju mozak. Iz tog razloga monasi ovu hranu uopšte ne upotrebljavaju; ona pripada ljudima koji žive u svetu i stalno se bave teškim telesnim poslovima. Ali i za njih je postojana upotreba ove hrane štetna.

ʺKako! uzviknuće ovde tobožnji mudraci Bog je ljudima dozvolio upotrebu mesne hrane, a vi je zabranjujete?ʺ Na to ćemo odgovori ti rečima Apostola: “Sve mi je slobodno, ali sve ne koristi; sve mi je slobodno, ali sve ne izgrađuje” (1. Kor. 10,23). Mi se klonimo upotrebe mesa ne zato što ga smatramo nečistim, nego zato što ono posebno opterećuje čitav naš organizam, sprečavajući duhovni napredak.

U svojim mudrim ustanovama i odredbama sveta Crkva je hrišćanima koji žive u svetu dopustila upotrebu mesa, ali ne stalno, nego je odredila vreme kada se meso jede i vreme uzdržavanja od mesa, kada se hrišćanin čisti od njegove upotrebe. Takav plod postova svako ko ih drži može da uvidi na sopstvenom opitu.

Monasima je zabranjena upotreba mesa; u vreme kada se ne posti njima je dozvoljeno da upotrebljavaju mlečnu hranu i jaja. U određeno vreme i dane dopušta im se upotreba ribe. Ali najduže vreme oni mogu da upotrebljavaju samo biljnu hranu.

Najrevnosniji podvižnici pobožnosti, oni koji su u sebi posebno osetili sjedinjenje sa Duhom Božijim, upotrebljavaju gotovo isključivo biljnu hranu zbog njene gore opisane pogodnosti i jednostavnosti. Za piće oni upotrebljavaju jedino vodu, izbegavajući ne samo jaka i opojna pića, nego i hranljive napitke, kakvi su svi kvasni.

Pravila pravoslavnog posta Crkve je ustanovila sa ciljem da pomogne svojim čedima, i kao rukovodstvo čitavom hrišćanskom društvu. Pri tome svakome je preporučeno da uz pomoć opitnog i mudrog duhovnog oca ispita sebe i da ne uzima post koji prevazilazi njegove snage: jer, ponavljam, post je radi čoveka, a ne čovek radi posta; hrana je data kao potpora telu, a ne da ga razara.

ʺAko uzdržiš stomak rekao je sveti Vasilije Veliki ‐ ući ćeš u raj; ako ga ne uzdržiš, postaćeš žrtva smrti.ʺ Pod rajem ovde treba podrazumevati blagodatno molitveno stanje, a pod smrću strasno stanje. Blagodatno čovekovo stanje tokom njegovog boravka na zemlji služi kao zalog njegovog večnog blaženstva u nebeskom Edemu; pad pod vlast greha i u stanje duhovne umrtvljenosti služi kao zalog pada u adski ponor radi večnih muka.

• Strasti se kod početnika umanjuju ne usled pojačanog posta, nego usled ispovedanja grehovnih pomisli, rada i udaljavanja od slobodnog opštenja sa bližnjima.

• Hristov podvižnik, ozaren sviše i naučen svojim blagočestivim opitom, okrećući se razmatranju sopstvenog podviga posta, nalazi za krajnje neophodno ne samo da se uzdržava od prejedanja i stalne sitosti, nego i da strogo bira hranu. Takvo biranje hrane čini se suvišnim samo pri površnom pogledu na sebe; ali u suštini vrsta hrane je veoma važna. U raju je bila zabranjena jedino vrsta. U našoj dolini plača, na zemlji, nalazimo da odsustvo izbora vrste hrane donosi mnogo više duševnih nevolja nego preterivanje u količini. Ne treba misliti da je samo grožđu (tj. vinu) svojstveno da deluje na našu dušu; svaka vrsta hrane ima sebi svojstveno delovanje na krv, na mozak i na čitavo telo, a posredstvom tela i na duh. Ko pazi na sebe i bavi se podvigom posta, taj će svakako naći za neophodno da očisti telo i dušu od dugotrajne upotrebe mesa, pa i ribe, sa ljubavlju će prigrliti pravila svete Crkve o pravoslavnom postu i potčiniti im se.

. . .


baštabalkana

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Post  |  Poslato: 27 Feb 2013, 15:02
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
ПОСТ

Slika

ПОСТ (грч: νηστεία), средство које Православном Хришћанину помаже у изградњи спасења, а које се састоји у уздржавању од извесне врсте хране, од рђавих мисли, жеља и дела, као и у умножавању молитава, доброчинства, а исто тако и у ревности упражњавања свих хришћанских врлина. Циљ поста је очишћење тела, јачање воље, уздизање душе изнад тела, а изнад свега прослављање Бога и поштовање његових светих. Постећи, Православни верни народ се непрекидно подсећа Христових страдања, које је Он благоизволео примити на Себе, за спасење човечанства.

Прву заповест о посту налазимо у Библији у причи о првобитном паду Адама и Еве, када су они прекршили Божију заповест да не једу са дрвета познања добра и зла (1 Мој 2,17). После, у Старом и Новом Завету такође се много говори ο посту, као божанској установи и одредби. У Старом Завету, Мојсије је постио 40 дана на Синају (не једући ништа), да би се удостојио да од Бога прими Декалог. Исто тако, и Нови Завет је препун примера поста. Господ Исус Христос је попут Мојсија постио 40 дана на Гори Кушања, а постили су и Св. Апостоли, као и сви прави Хршћани. Јер, у Хришћанству, први подвиг који стоји пред човеком јесте испуњење прве Божије заповести, коју је Бог дао још нашим прародитељима у Рају. Α то је заповест ο посту, тј. ο уздржању. Нарушавање заповести ο посту први је грех. Зато и први подвиг човека у ослобођењу од греха, јесте држање поста. Пост је, дакле, прва неопходност на путу нашег спасења, а Црква га сматра као врло важну и значајну установу за духовни и телесни живот.


ckalendar

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Post  |  Poslato: 27 Feb 2013, 20:27
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Пост

Две стране поста

Slika

Пост има две стране: телесну и духовну. Телесни пост је уздржавање од извесних јела и алкохолних пића. Духовни пост подразумева одрицање од сваке врсте грешних и злих помисли, жеља и дела. Телесни пост је само неопходно помоћно средство за успешну духовну борбу против страсти, које се распирују кроз телесне жеље. Пошто тело заједно са душом учествује у греху, треба заједно са њом да учествује у напорима ка поновном задобијању врлина. Стварни духовни пост подразумева уздржавање од сваке похотљивости. Свети Оци су одувек истицали духовну страну поста, и писали да сам телесни пост Бог не прихвата. Чак су га називали "демонским постом", јер и демони не једу, а не теже духовном усавршавању. Па је тиме онај који само телесно пости, а не приступа духовном подвигу, идентичан демонима. Духовна страна поста увек укључује појачане молитве, и квалитативно и квантитативно, и борбу за опште унапређење свих хришћанских врлина.

Стварни пост који обухвата и телесни и духовни аспекат, приводи човека смирењу. У смирењу човек почиње да стиче сазнање, да је спасење могуће једино у Богу, кроз Његову велику милост. Код стицања свих врлина и код испуњења свих заповести, Свети Оци придају врлини расуђивања највећу важност. Расуђивање подразумева дар разликовања онога што је корисно, од онога што је штетно.


ckalendar

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Post  |  Poslato: 27 Feb 2013, 20:49
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Пост

Категорије, врсте и подела поста

Slika

По строгости, или начину уздржавања, постови се деле у пет категорија:


1.Потпуно уздржавање од сваке врсте јела и пића (чак и воде). На овај начин се пости у прва три дана Васкршњег поста и на Велики петак.

2. Сухоједење - узимање суве хране (у сировом стању), или само хлеба и воде, једанпут на дан, и то у девети час (15:00 поподне).

3. Пост на води - узимање јела припремљених на води, без употребе уља за кување. Познат и као "строги пост" пред Причешће.

4. Пост на уљу - узимање јела припремљених на уљу, два пута дневно. Вино је дозвољено.

5. Пост на риби - узимање јела која могу да садржавају рибу, припремљених на уљу, два пута дневно. Вино је дозвољено.
Ово је најблажи начин поста


Дакле, и најблажи облик поста подразумева уздржавање од све хране животињског порекла. Узимање хране више од једанпут на дан, зове се ублажење поста, а када се узимају уље и вино, тада се чини разрешење поста. Врсте разрешења поста су четири:


1.Разрешење "на вино и уље" - пост на уљу.
2. Разрешење "на рибу" - пост на риби.
3. Разрешење "на јаја и млечне производе" - бели мрс.
4. Разрешење "на све" - мрс.


Треба нагласити да поред установе одређених дана и периода поста од стране Цркве, регулисање питања разрешења за сваког верника посебно се оставља расуђивању његовог духовног оца, који понекад поступа са снисхођењем, дакле према слабостима човека и према мери на корист његове душе.


ckalendar

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Post  |  Poslato: 28 Feb 2013, 00:09
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Пост

Једнодневни постови

Slika


Свака среда и петак током целе календарске године, осим трапавих седмица. Пости се на води уколико није разрешено другачије.
На пример, у среду Преполовљења и среду Оданија Васкрса, пости се на риби.
Ако Петровдан или Велика Госпојина падну у среду или петак, тада се пост разрешава на рибу.


Усековање Св. Јована Крститеља (29. август). Једе се једном дневно, на води.


Крстовдан (14. септембар). Једе се једном дневно, на води.


Навечерје Богојављења (5. јануар). Једе се једном дневно, на води. Ако падне у суботу или недељу, пости се на уљу и вину.


ckalendar

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Post  |  Poslato: 28 Feb 2013, 00:17
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Пост

Вишедневни постови

Slika

Вишедневни постови су они постови које је Црква установила пред велике празнике. Постоје четири вишедневна поста, смештена у четири годишња доба:


1.пролеће - Велики пост (Часни, Васкршњи, Велика четрдесетница)


2. лето - Петровски пост (Пост Светих Апостола)


3. јесен - Госпојински пост


4. зима - Божићни пост (Мала четрдесетница)


ckalendar

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Post  |  Poslato: 28 Feb 2013, 00:35
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Пост

Лични или заветни пост

Slika

То су постови које поједини верни посте ради појачања своје побожности, или услед епитимије, или услед заветовања неком од Светих. Црква одобрава и такву врсту поста, али је у таквим случајевима пожељно посаветовати се са надлежним парохом или духовником, и поступити по њиховим саветима.


Трапаве седмице

То су седмице у којима је разрешен редовни пост средом и петком. Има их укупно пет:


Седмица која почиње Недељом ο митару и фарисеју
Сиропусна недеља - недеља пред почетак Васкршњег поста. Једе се све сем меса - бели мрс.
Светла недеља - недеља по Васкрсу
Духовска недеља - недеља по Духовима
Дани између Божића и Крстовдана (25. децембар - 5. јануар)


ckalendar

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Post  |  Poslato: 28 Feb 2013, 00:41
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Васкршњи пост

Slika

Назива се још и Велики пост (због посебне важности, али и дужине трајања), Часни пост (зато што обухвата време страдања Христовог и Његовог разапињања на Часни крст), Велика четрдесетница (зато што је укупно трајање поста четрдесет дана). Траје од Чистог понедељка до Лазареве суботе. На крај овог поста, надовезује се пост Страсне седмице, тако да је укупно време трајања посног периода 48 дана - најдужи у току године, и завршава се празником Васкрсења.

Прва недеља поста зове се Чиста. Друга недеља је Пачиста. Трећа недеља је Крстопоклона, јер се верницима који су ступили у подвиг поста, износи Часни крст на јутрењу на поклоњење и целивање. Четврта недеља је Средопосна, јер је то време средине поста. Пета недеља поста се назива Глувна. У току те недеље се не пева, не игра и не свира, а послови се не започињу. Шеста недеља је Цветна. Тако је названа по цвећу и зеленим гранчицама које су деца и грађани бацали пред Христа при Његовом уласку у Јерусалим.

Седма, последња седмица пред празник Васкрсења је Страсна или Велика недеља. Најзначајнији дан у тој недељи је Велики петак, једини дан у години кад у Православним храмовима нема јутрења нити богослужења, већ се само поподне држи опело разапетом Исусу Христу. Том приликом, једини пут у години, износи се плаштаница у коју је старац Јосиф из Ариматеје умотао Христово тело после скидања са крста.

Начин поста

Пости се на води, осим суботом и недељом, када се дозвољава уље и вино. На Благовести (уколико не падну у Страсну седмицу) и Цвети, дозвољна је риба. Додатно разрешење на уље и вино је и на Обретење главе Св. Јована Крститеља и на Младенце. Прва три дана овог поста (понедељак, уторак и среду), до свршетка Литургије пређеосвећених дарова, ништа се не једе. Ко то не може, једе хлеб и течност (чај или компот) и то тек после вечерње службе. На Велики четвртак, једе се једном дневно и то после свршетка Свете Литургије. На Велики петак се не једе ништа. На Велику суботу, по завршетку Литургије хлеб и вода (сухоједење).

Историјат

Најстарије сведочанство ο овом посту потиче с краја II века. Св. Иринеј Лионски (202), у писму папи Виктору (189-198), поводом спорова ο времену празновања Пасхе, спомиње пасхални пост који је трајао краће него данас (три дана), а практикован је свуда. Даље податке ο овом посту даје Тертулијан (220), према пракси Римске и Африканске цркве. Он говори ο "пасхалном посту у спомен страдања Христових", који је сам Спаситељ одредио, па се у том смислу сматра да пасхални пост потиче од наређења Господа Исуса Христа.

Из Сиријске дидаскалије (друга половина III века), види се да је пасхални пост трајао једну седмицу, а сигурно сведочанство ο пасхалном посту од четрдесет дана потиче из IV века, од Јевсевија Кесаријског (340), као и из Пасхалних посланица Св. Атанасија Великог (373). Данашњи облик Васкршњег поста (грч: Μεγάλη Τεσσαρακοστή - Велика четрдесетница) развио се у V веку.

Пост Страсне седмице

Иза Васкршњег поста, који се завршава у петак шесте седмице поста (пред Лазареву суботу), долази Страсна седмица, у коју се исто пости, посвећена страдању и смрти Господа Христа, а по заповести Његовој да ће доћи "...дани кад ће се отети Женик од њих, и онда ће постити у оне дане" (Лк 5,35). У Апостолским установама о овом посту пише: "Нека се овај пост врши пре поста Пасхе (Страсне седмице), почињући од другог дана седмице (понедељка), а завршавајући се у петак: затим почињите свету седмицу Пасхе (страдања Христових), постећи са страхом и трепетом у сво њезино време, свакодневно приносећи молитве због сагрешења."

Дакле, у Апостолским установама, Велики пост је назначен као: Велика четрдесетница на коју се наставља пост Страсне седмице. Св. Епифаније Кипарски за овај пост каже: "Четрдесетницу, до седам дана пре Пасхе, Црква обично проводи у посту. Осим тога, и шест дана Пасхе (Страсну седмицу) сав народ проводи у сухоједењу."


ckalendar

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Post  |  Poslato: 28 Feb 2013, 00:56
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Петровски пост

Slika

Назива се још и Петровдански пост, Апостолски пост, Пост Светих Апостола. Други по реду вишедневни пост посвећен Св. Апостолима Петру и Павлу, односно, свим Апостолима. Почиње у понедељак после Недеље свих светих и траје до 28. јуна. Зато што се завршава у дан пре Петровдана, назива се Петровски пост. Овај пост, чији је почетак покретан (јер зависи од Васкрса), а заврштетак је непокретан, установљен је на основу успомене на Апостоле који су после Силаска Светога Духа, а пре одласка на проповед Св. Јеванђеља, постили (Дап 13,2-3). Због зависности почетка овог поста о Васкрсу, Апостолски пост најкраће може трајати једну седмицу и један дан, а најдуже шест седмица.

Начин поста

Суботом и недељом пости се на риби, уторком и четвртком на уљу, а понедељком, средом и петком на води. Ако у току овог поста у понедељак, уторак и четвртак падне Свети са великим славословљем, разрешава се пост на рибу, а ако падне у среду и петак разрешава се само на уље и једемо једанпут дневно. Ако у среду и петак падне празник Светитеља са бденијем или пак Свети чији је храм, разрешени су уље, вино и риба (Типик, глава 33).

Историјат

Прва сведочанства ο овом посту имамо код Св. Атанасија Великог (296-373). У Александрији, Антиохији и у Јерусалиму, овај пост везивао се за Духове, а не за празник Св. Апостола Петра и Павла, и трајао је једну седмицу. Касније је овај пост постао припремни пост за празник Светих Апостола и његово трајање је постало зависно од Васкрса, односно празника Силаска Светог Духа - Педесетнице. У Апостолским установама налазимо сведочанство о почетку овог поста: "После Педесетнице празнујте једну седмицу, а онда постите" (том 5, глава 19).

О високом уважавању које је Петровски пост имао међу Хришћанима, говори цео низ светоотачких списа, међу којима су и Амвросије Милански и Теодор Кирски. Лав Велики каже да је Петровски пост "посебно важан, да би кроз подвиг очистили своје мисли и начинили се достојнима дарова Светога Духа" (Беседа 76).


ckalendar

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 98 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker