Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 22:27


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Re: STARA SRPSKA JELA  |  Poslato: 17 Jun 2013, 22:30
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Trpeza naših predaka

Drvenu kašiku najpre su upotrebljavali samo domaćini porodice, ostali su jeli prstima. Kasnije su svi počeli da jedu kašikama. Viljuška dugo nije bila u upotrebi. čak, u 12. veku sveštenstvo je viljušku oglašavalo kao �grešan razvrat�. Borba za uvođenje viljuške (makar i drvene) bila je vekovna i mukotrpna, pa su sveštenici dopustili njenu upotrebu tek oko 16. veka.

Slika

Slika

Sofra (sinija) je bila značajan deo pokućstva. Sofra se pravila od daske, obično okruglog oblika i prečnika, zavisno od veličine domaćinstva (oko 3 lakta, prosečno). Oko sofre se sedelo na panjićima, tronošcima, nekoj tkanini, a najsiromašniji sedeli su na zemlji. Obično se svojim sedištem izdvajao domaćin. Njegovo sedište je bilo lepše i udobnije od ostale čeljadi. Sedište gosta bilo je posebno odvojeno, sa desne strane domaćina, mada je jeo sa ostalim ukućanima. U svečanim prilikama, ili kad dođu gosti, onda su svi članovi porodice, a i sami gosti, zastirali krilo jednim ili sa više malih peškira. Te peškire je, obično, nevesta donosila prilikom udaje, i oni su se koristili samo u izuzetnim prilikama.
U manastiru Manasiji na zidu je naslikan živopis �Bogataš i siromah�. Umesto sofre je sto, za kojim sedi bogataš i očekuje ostale goste da dođu, a peškir, po utvrđenom protokolu, stoji mu preko krila. Sto je visok poput današnjih, što je bilo neobično za to vreme, ali je svakako bio upotrebljavan u Vizantiji, pa je to kasnije preneto i kod nas.

Slika


Naša nacionalna kuhinja je jedna od najosobenijih i zbog toga što je naš narod odvajkada iznalazio različite načine pripremanja jela.
Helmold, nemački istoričar 12. veka, opisujući osvajanje slovenskih teritorija od strane Karla Velikog, pominje jedan prijem kod kralja Pribislava, govoreći: �Pribislav nas je primio veoma ljubazno i priredio nam obilnu gozbu. Dvadeset jela je bilo na stolu, što su ga postavili pred nas�.

Prvobitni način spremanja jela danas deluje pomalo ritualno. Ali, uprkos mnogim nedostacima, ovaj način sadrži nešto vredno u sebi - u stanju je da zagolica ukus i najmodernijih gurmana.


gastronomijainfo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: STARA SRPSKA JELA  |  Poslato: 17 Jun 2013, 22:43
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Recepti o kojima se malo zna

Prženje mesa

Slika
Nije baš lubura...

Znatno se razlikuje od današnjeg načina prženja. Pre se može nazvati kuvanje.
Najčešće su uzimali burag (goveđi, ovčiji, koziji), dobro ga očistili i oprali od ostataka hrane koju je životinja pojela, a zatim su ga punili parčićima mesa, džigericom, slezinom. U to se dodavala paprika, luk, so i dolivala voda. Na vrhu, burag su vezivali, zatim bi ga zapretali u vruć pepeo ili bi ga obesili iznad vatre. Kad ispari 3/4 nasute vode - bio je znak da je meso gotovo i da se može jesti. To je jedan od mnogih specijaliteta kojim su se naši preci ponosili.

Kuvanje u luburi

Kuvanje u luburi kod nas je više bilo poznato kao �hajdučko kuvanje�. Za ovo kuvanje, koje daje ukusna jela, interesovao se i knez Miloš 1859. godine, na svom poslednjem putovanju po Srbiji, kad je odseo u Zaječaru kod Jove mehandžije, �koji je za vreme ustanka čuda činio od junaštva po Staroj i Suvoj planini dočekujući Pasmandžine krdžalije�.
Lubura je kora drveta (najčešće lipovog), cilindričnog oblika i hajduci su je pravili kad �oblupaju� lipovo drvo. U nju su sipali 3/4 zapremine vode iz najbližeg potoka ili izvora. Zatim su stavljali meso, luk, lišće biljaka kao začin, so, pa poklopcem odozgo zatvarali. Oba danceta spolja su dobro oblepili ilovačom, da ne bi sok iz lubure ispario. Lubura se ukopavala u zemlju na dubinu od 30 do 40 cm, iznad su hajduci ložili vatru od čije se vreline kuvalo jelo. Spoljna strana lubure bi se obično ugljenisala, ali je unutrašnja potpuno očuvana. Ne treba sumnjati da je jelo ovako kuvano izuzetno ukusno. Bila je to neka vrsta Papenovog lonca koji su izmislili naši preci još 1680. godine.


gastronomijainfo

Foto izbor administratora

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: STARA SRPSKA JELA  |  Poslato: 17 Jun 2013, 22:52
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Narodno i hajdučko pripremanje hleba

Slika

Slika


Hleb je oduvek bio osnovna namirnica u našoj ishrani. Pečenje hleba na ognjištu, u šumi na vatri, bilo je isto i kod čobana i kod hajduka, prenosilo se s kolena na koleno, iz boja u boj.
Umesi se testo, pa se na žar stavi lišće od kupusa, zelja, lincure ili neke druge biljke. Testo se odozgo prekrije listovima i zatrpa pepelom. Iznad toga naloži se vatra. Ovako pečen hleb ima svoju slast. Seljaci su gladne 1813. godine u Srbiji mleli hrastov žir i od njega pekli hleb na ovaj način.
Uvek se težilo poboljšanju kvaliteta hleba baš zbog rasprostranjene upotrebe. U zakonu Novog Brda predviđane su kazne za pekare koji su prodavali loš hleb. Postojala je pretnja da će im se sav hleb oduzeti i rudarima razdeliti bez dinara.
Mnogi propisi i zakoni srednjeg veka u Srbiji predviđali su normative kvaliteta hleba. Hleb se mesio hladnom i toplom vodom. Obično, hladnom su se mesile proja, hleb od kukuruznog brašna, najčešće zbog toga da se ne pokvari. Postojao je i hleb od kukuruznog brašna u koji su mešana pera od crnog luka. Prema nekim spisima, Beograd je 1660. godine, imao 600 mlinova, koje su pokretali konji i vodenice na Dunavu i obično su svi mleli belu pšenicu (bjelica, bjelija). Sirotinja raja kuvala je hleb od zobi, raži, heljde...
Uprkos ovolikom broju mlinova, Beograd je u to vreme imao svega jednu javnu kuhinju koja je bila smeštena u Donjoj čaršiji, kao zadužbina nekog paše.
U doba kneza Miloša hleb je bio glavna hrana. Pšenični hleb su jele imućnije, gradske porodice. Tridesetog avgusta 1823. godine došao je prvi pekar iz Zemuna u Beograd, jer je na njegovu molbu knjazova kancelarija odgovorila: �Da se dozvoli pekaru iz Zemuna držati u Gospodarevoj mehani pekarnicu i upražnjavati hudožestvo svoje�. Ovaj pekar je pekao i zemičke, od kojih je svake nedelje po 20 zemički slato knezu Milošu u Kragujevac.


gastronomijainfo

foto izbor administratora

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: STARA SRPSKA JELA  |  Poslato: 17 Jun 2013, 23:14
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Upotreba usijanog kamenja

Slika

Parenje i kuvanje usijanim kamenjem korišćeno je u najprimitivnijim uslovima života, najčešće u vreme ratova, kada je naš predak morao da obezbedi osnovnu ishranu za sebe i svoje najbliže. čobani, hajduci, daleko od doma, kad ogladne, pomuzli bi ovce, koze ili krave - mleko bi sasuli u koru od bundeve ili drvenu posudu. Na vatri bi užarili kamenje i spustili u mleko. Bili su toliko uvežbani da su znali koliko im usijanje kamenja treba za dotičnu količinu mleka.
Oveća prasad ili jagnjad takođe su se pekla na ovaj način. Usijano kamenje stavljalo se u utrobu, pa kad se ona ispeče, stavljali bi ih na ražanj.
Na ovaj način se kuvalo i povrće. Vrelo kamenje je korišćeno i tokom spravljanja kajmaka, a u Lici rakija kuvana usijanim kamenjem bila je omiljeno piće. Pored usijanog kamenja koristili su se žar i pepeo.
Kokošku ili neku drugu pernatu živinu najčešće su šurili tako što bi je posle klanja poprskali vodom, a zatim zatrpali u žar i pepeo.
Daleko je bio poznat i način pečenja jagnjadi u žaru i pepelu. Posle klanja, pošto bi ga očistili, jagnje bi oblepili blatom. Potom bi iskopali rupu, najčešće u bregu, i naložili jaku vatru. Kad se ognjište dobro razgori, blatom oblepljeno jagnje stavljali su unutra i pokrivali ga vrućim pepelom i žarom. Posle pečenja blato je samo otpadalo, a ispod ostajala čista, rumena, rskavičava kožica.


gastronomijainfo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: STARA SRPSKA JELA  |  Poslato: 18 Jun 2013, 14:29
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Sač

Slika

Sač je veliki metalni poklopac kojim bi se u prošlosti pokrivalo testo za hleb ili meso za pečenje. Potom bi se na sač nabacivao pepeo i žar. Tako se nekada pekao najukusniji hleb, pečenje...

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: STARA SRPSKA JELA  |  Poslato: 18 Jun 2013, 14:33
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Crepulja

Slika

Crepulja je plitka glinena posuda sa malim otvorom na sredini. Ona se stavi na vatru dok se ne ugreje a zatim se podiže kukom za onaj otvor. Onda se na crepulji stavlja testo i pokriva se sačem (poklopcem). Na sač se stavlja vreo pepeo i žar, tako da se pogača (vrsta hleba) peče ravnomerno sa dve strane, odozdo od usijane crepulje a odozgo od žara na saču.

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: STARA SRPSKA JELA  |  Poslato: 18 Jun 2013, 14:53
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Сач

Slika

Slika


Многи Срби тврде да ништа није тако укусно као храна спремљена под сачем. Печење под сачем је традиционални начин припремања хране у Србији. Сач је велики поклопац, углавном од метала, али може бити и земљан, којим се поклапа црепуља, плитка и широка глинена посуда (тепсија), у коју се ставља оно што се пече. А то може бити било шта – најпре хлеб, погача, али и пита, месо, кромпир, поврће... За спремање под сачем неопходан је и жар, што значи да се пече на земљи. Црепуља се стави у жар и њиме „ушушка“, па се и сач затрпа. Пече се полако, са свих страна, а кад је готово, жар се разгрне и... пријатно! Само треба пазити да се не опечеш! Некад је било лако пећи хлеб под сачем – свака кућа имала је огњиште, а сада је сач резервисан за природу, или за – кафану.

Сач долази из турског језика, док је црепуља српска реч која долази од речи цреп. Прави се, као и цреп, од печене земље.


srpskikod

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: STARA SRPSKA JELA  |  Poslato: 18 Jun 2013, 14:54
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Цицвара

Slika

Цицвара је старо српско јело које се и дан-данас спрема по старој рецептури. У последњих 250 година се најчешће спремало од кајмака, сира и кукурзног брана (некада и јечменог брашна)

Код цицваре је најважније да се меша. Старе жене су говориле: у смеру казаљке на сату, зашто баш тако – не зна се. Можда, јер су већином радиле десном руком, ко то зна.

Дакле: у суд за мешење на ватри, најбоље да то буде дубљи тигањ, стави се маст, кад се скоро истопи дода се кајмак, када се и он истопи стави се брашно и мути да би маса била глатка. Неко ставља мало млека, неко мало више а неко јаја. У слободном преводу: шта се има у кући, то се пропржи и топло једе. Ово издашно јело на трпези је некада било врло ретко, често само за празнике.

Некада је постојао обичај да се у „цицвари“ укућани огледају, па се веровало да ко при том не види свој лик, неће дочекати следећи Божић.


srpskoblago

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: STARA SRPSKA JELA  |  Poslato: 18 Jun 2013, 14:58
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Подварак

Slika

У старој и средњовековној Србији ретко се јело поврће. Знамо да се у то време користио црни и бели лук, купус, зелена салата, ротквице, жућеница (маслачак), блитва, коморач, зеље, као и шумске гљиве.

Подварак је настао од још старијег словенског јела Бигос, које се припремало од купуса из расола са разним врстама меса (свежег и сушеног) као и са печуркама. Са тим именом и на тај начин, спрема се још једино у Пољској.

Кисели купус исецкати на што ситније комадиће, додати 1 чашу воде и ставити га да се крчка око 1х. У међувремену пропржити исецкан лук и додати га купусу па крчкати још 20-так минута.Уз лук, додати које зрно бибера, 2-3 листа лорбера, по жељи, алеве паприке и не превише соли. Након тога додати месо које је исечено на веће комаде, покрити га купусом и ставити у рерну да се пече око 1х. те по потреби додати мало млаке воде, затим, открити тепсију да се лепо запече.

Друга верзије подварка:.

Прво се испржи месо по жељи, извади из масноће и стави у чинију а на тој масноћи се пржи ситно сецкани црни лук па затим додаје кисели купус врло ситно сецкан и уз стално мешање пржи се око пола сата. У ту смесу дода се алева паприка, бибер у зрну и ловорови листови. Посоли се и преручи у тепсију у којој се пече покривено око 1-2 сата, зависи од количине. Пред крај треба тепсију открити а тада се може поређати месо по већ скоро готовом подварку и запећи још кратко време.


srpskoblago

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: STARA SRPSKA JELA  |  Poslato: 18 Jun 2013, 15:02
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Пихтије

Slika

Пихтије су старо српско јело за које се сматра да је, бар овако како се код нас спрема, потпуно јединствено. Ово јело се углавном припрема после каснојесењег клања свиња и укућани га спремају од мање вредних остатака меса, као што су глава, коленице, тетиве. Могу се припремати и од димљеног меса. Пихтије се углавном једу за доручак или као предјело и уз њих се конзумира хладна ракија и салата из туршије. То је калорично зимско јело.

ПРИПРЕМА
Месо се опере и кува 5-10 минута. Тада се вода промени а очишћено и опрано месо налијте хладном водом тако да буде два пута више воде него меса. На умереној ватри полако кувајте, а у току кувања већом кашиком скидајте пену. Кад пена сасвим престане да избија, додајте пашканат, першун, лорбер, црни и бели лук и бибер. Пихтије кувајте све док месо дословно не отпадне с костију. Када је месо скувано, супу процедите кроз густу цедиљку, а месо очистите од костију и ситно га исецкајте. Месо распоредите у веће правоугаоне посуде, а затим залијте супом у којој се кувало, а коју сте претходно посолили. Пихтије можете да украсите колутовима куване шаргарепе или ситно сеченим киселим краставцима, тако што ћете их ставити преко меса пре наливања течности. Има оних који воле да насеку и белог лука у течност за наливање пихтија, али по традиционалном рецепту пихтије се посипају белим луком и црвеном зачинском паприком тек када се добро стегну, најбоље на хладноћи или нижој собној температури. Потом можете да их ставите у фрижидер.


srpskoblago

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 84 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker