Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 07:26


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 19 Avg 2012, 13:48
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
DANAS JE PREOBRAŽENJE

Slika

Na današnji praznik Preobraženje Gospodnje, prema narodnom predanju, zorom pocinju da se preobražavaju i gora i voda, najavljujuci skori pohod jeseni.

Na Preobraženje se preobražava i list u gori i kamen u vodi, lišce pocinje da žuti i opada, a voda postaje hladnija, pa više nije za kupanje. To ne treba shvatiti bukvalno i zanemariti licnu higijenu, jer reke i potoci od Preobraženja nisu za kupanje - u njihovim virovima i brzacima može da se pre’ladi i "zakaci" neka boleština. A, u Jasenici se verovalo da može ujesti zmija onoga koji se posle Preobraženja kupa u reci.

I kod ljudi se tada dešavaju promene - ko je preko leta pocrneo, vec pocinje beliti.

Narod pripoveda, a etnolozi su zabeležili, da se na Preobraženje i nebo, u gluvo doba noci, kao na Bogojavljenje (19. januara), tri puta preobražava. Ko to vidi i drugom obelodani, verovalo se, sici ce s uma.

Preobraženje spada medu osam velikih Hristovih praznika. Prema rasprostranjenom verovanju, na Preobraženje ne valja preko dana spavati, jer ko tog dana odspava, preobrazice se, pa ce cele godine biti dremljiv. Nije dobro da neko tog dana place, niti valja da ljudi ceo dan u kafani provedu - da im ne prede u naviku i ne postanu zgubidani i raspikuce.

Preobraženje pada u gospojinskom postu koji su, mahom, žene postile, ali tog dana je obicaj da niko, bez izuzetka, ne mrsi. Ponegde se postilo i zbog divljih zverova. Bio je obicaj da se tog dana jedu ribe i rakovi, ulovljeni u jazu vodenice-potocare.


Srpskadijaspora


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 19 Avg 2012, 13:52
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Danas je Preobraženje Gospodnje

NOVI SAD - Srpska pravoslavna crkva i vernici danas obeležavaju praznik Preobraženja Gospodnjeg, koji se u pravoslavlju ubraja u 12 velikih Hristovih praznika.

Slika

Praznik je posvećen sećanju na događaj Hristovog preobraženja na gori Tavor kada on najavljuje svoje potonje stradanje i slavu.



Prema Jevanđeljima, Isus je treće godine svoje zemaljske propovedi, na Tavor poveo svoje učenike Petra, Jakova i Jovana i pred njima se pojavio preobražen "sa licem sjajnim kao sunce i haljinama svetlim kao sneg".

Preobraženje Gospodnje je u pravoslavlju poznato i kao letnje Bogojavljenje, jer su se i tada, kako piše u Jevanđelju, otvorila nebesa i začuo glas Boga Oca - "Ovo je Sin moj ljubezni... njega poslušajte".

Isus, koji se preobrazio na Gori u prisustvu Mojsija i proroka Ilije, najavio je nebesku snagu nove vere i svoju ulogu Cara nad carevima koja nadilazi starozavetne zakone i proroke.

Prema rečima vladike Nikolaja Velimirovića, ovo nebesko svedočanstvo o Isusu Sinu Božjem "trebalo je da posluži u dane stradanja Gospodnjeg na ukrepljenje nepokolebljive vere u njegovu krajnju pobedu".

Zapadna crkva unela ga je u svoj kalendar tek 1457. godine i to u slavu pobede hrišćanske vojske nad Turcima kod Beograda, a na Istoku se slavi još od sedmog veka.

Preobraženje pada uvek u vreme Gospojinskog posta, pa su zato posne i pravoslavne trpeze.

Na ikonama Preobraženja, koje se nalaze na svakom ikonostasu pravoslavnih hramova, slika se Gospod Isus Hristos na Gori okružen svetlošću, sa Ilijom, Mojsijem i trojicom apostola koji uplašeni leže na zemlji.

Veliki broj pravoslavnih hramova u Srbiji posvećen je ovom prazniku i među njima su najpoznatije crkve Preobraženja u Beogradu, Pančevu, Sokobanji, Smederevskoj Palanci i preobraženjski manastir u Ovčaru, srpskoj Svetoj Gori.

U pravoslavnim hramovima se na Preobraženje iznosi i blagosilja novi rod grožđa, koje se prema pravoslavnom srpskom običaju, prvi put jede na ovaj praznik.

U narodu se smatra da je Preobraženje dan kada se poslednji put kupa u rekama, jer se za ovaj praznik vezuje i smena godišnjih doba.

Postoji verovanje da se o ovom prazniku celokupna priroda preobražava pa se kaže - preobražava se i voda i gora.


RTV


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 27 Sep 2012, 21:29
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Običaji za Krstovdan

Slika

U našem narodu se veruje da na Krstovdan - 11. po starom, odnosno 27. septembra po novom kalendaru, treba iskopati rupe za sađenje voćaka, kako bi im se grane što više razgranale. U okolini Leskovca na ovaj dan Ijudi su u crkvi osveštavali bosiljak, grožđe, žito i jabuke. Taj osveštali bosiljak držali su sa ikonom i on je kasnije služio za razna isceljenja. U mnogim krajevima se tog dana predskazuje i vreme:

- Ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snegom, a ako je suvo, naredna godina će biti sušna.

- Ako do Krstovdana ne odu laste, neće biti jake zime.

- Tiha kiša o Krstovdanu predskazuje blagu zimu.

- Grmljavina o Krstovdanu predskazuje plodnu godinu.

- Posle toplog i suvog septembra predstoji hladan i kišovit oktobar.

- Septembarska kiša - zlato njivama, otrov vinogradima.

- Što "ne skuva" avgust, "skuvaće" septembar.

- Kakav septembar, takav i mart.

- Ako je Krstovdan oblačan, zima će biti snegovita. Ako je vedar, biće suvomrazice.


pansweb


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 27 Sep 2012, 21:53
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Danas je Krstovdan

Slika

Srpska pravoslavna crkva danas slavi Krstovdan, kao pomen na dan kada je majka cara Konstantina, obilazeći Svetu zemlju pronašla Časni krst, na kome je raspet Isus Hristos na brdu Golgota. Na Krstovdan se drži strogi post, a mnogi vernici tog dana jedu samo hleb i grožđe.

Taj hrišćanski praznik, koji u pravoslavnom kalendaru poznat i kao Vozviždenje Časnog krsta, slavi se još od prvih godina hrišćanstva.

Praznik je ustanovljen godinu dana posle Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji 326. godine, održanog u doba cara Konstantina, koji je Milanskim ediktom 313. godine, ozvaničio hrišćanstvo.

Tadašnji patrijarh Makarije je posle otkrića carice Jelene, pred okupljenim narodom uzdigao Krst koji je Hristos nosio do Golgote, pa otuda i naziv Vozviždenje u bogoslužbenom kalendaru SPC, a praznik je obeležen crvenim slovom.

Narod je, kako predanje kaže, uzvratio patrijarhu molitvom, Gospode pomiluj, koja se do danas na isti način peva na pravoslavnim liturgijama.

Na Krstovdan se slavi i uspomena na povratak Časnog krsta iz Persije u Jerusalim.

Naime, krst je čuvan u srebrnom sanduku u jerusalimskoj crkvi Vaskrsenja do 614. godine, kada su Persijanci zauzeli Jerusalim. Poslije 14 godina car Iraklije je pobedio Persijance i ponovo vratio Časni krst u Jerusalim.

Na Krstovdan se drži strogi post, a mnogi vernici tog dana jedu samo hleb i grožđe.



Narodni običaji

Najveći krstovdanski vašar u Gornjoj Pčinji priređuje se u Radovnici, ispod crkve, pored reke Pčinje, gde je podignuto nekoliko senika koji se koriste za vašar. Ljudi rano dolaze da prodaju i kupuju stoku, sve do podne, a od podne dolaze oni koji žele da se vide, da budu viđeni. Ostaje dokle ko može.

U svim selima isplaćuju poljake, koji čuvaju polja od Đurđevdana do Krstovdana i koji teraju ptice i naplaćuju globe od onih čija stoka pravi štete na tuđim njivama. Isplaćuje se onoliko koliko je dogovoreno ο Đurđevdanu.

Na jesenji Krstovdan, prema drevnim običajima, berese i posvećuje bosiljak. Na zimski Krstovdan, koji je uoči Bogojavljenja, 18. januara, po predanju, ukrštaju se vetrovi.

U crkvi se tog dana krst stavlja u vodu i, ako se voda smrzne, očekuje se dolazak rodne godine, a ako se voda ne smrzne, veruje se da će sledeća godina biti "oskudna i bolešljiva".


astroblog


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 06 Okt 2012, 03:27
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Gostoprimstvo u Srbiji

Gostoprimstvo je u Srbiji svetinja, a osmeh, srdačnost i dobro raspoloženje glavna su karakteristika domaćina i garant dobrog provoda i uživanja.

Kada u nekom nepoznatom gradu, potpuni stranac na ulici presretne čoveka, izljubi ga tri puta i odvuče u prvu kafanu, gde ga nahrani, napoji i posle naravno plati račun, jedno je sigurno – ova scena, dešava se u Srbiji!

Ovo je zemlja ljudi čija je srdačnost postala legendarna – od juga do severa, od Amerike do daleke Kine, Srbija je postala sinonim za gostoprimstvo, otvorenost i pomoć koja se, ako je potrebna, ukazuje svakome. U Srbiji važi izreka poznata još iz davnina – "Gost je svetinja!" Zbog toga, ovde su svi uvek dobrodošli!

SRPSKO GOSTOPRIMSTVO Srbija-forum
Gost će se obavezno počastiti vinom, a ako je još iz domaćeg podruma, biće to prava gozba

Prema priči, jednom se grupa turista iz inostranstva našla na nekom lokalnom putu u Srbiji. Odjednom, auto im je stao i ma koliko se oni trudili, nisu uspevali da ga ponovo pokrenu. A onda se pored njih zaustavio automobil. Njegov vlasnik je, videvši putnike u nevolji, zastao da pomogne jer: "zar da tako na ulici ostavi ljude?"

Popravio je kvar, ali to nije bio kraj – kako se smrkavalo, ovaj potpuni neznanac je iznenađene putnike pozvao u svoju kuću gde su večerali, prenoćili i tek sutradan nastavili put. Na rastanku, domaćin im je rekao da kada budu u prolazu OBAVEZNO ponovo svrate i budu njegovi gosti, "sad kada su postali prijatelji".

Ova priča je čudna?! Neverovatna?! Istinita je! Tako se prema gostu postupa u Srbiji! Ovde žive srdačni ljudi koji vole da se druže i upoznaju nove ljude. Nema boljih gostiju od nenajavljenih, a priča i druženje će se, uz domaću kuhinju i piće, nastaviti do kasno u noć. Ako ovakvi gosti reše da ostanu i po nekoliko dana, biće im ispunjen svaki prohtev, a svi ukućani će želeti da im ugode ne bi li se osećali što prijatnije.

Narodno verovanje u Srbiji kaže da je svaki gost koji se nađe na vašem pragu, bio on prijatelj ili potpuni stranac - ili đavo ili umrli predak. U svakom slučaju, potrebno ga je što bolje ugostiti da se ne uvredi ili naljuti.

Ipak, ovo je samo deo objašnjenja tradicionalnog gostoprimstva ljudi u Srbiji. Većinu stranaca iznenadi topao i srdačan doček i prisnost iznad uobičajne u drugim krajevima Evrope, a koja je ovde deo svakodnevice. Ljudi koji se na ulicu ljube ne jednom, nego tri puta, naizmenično u obraze, nisu susreli najboljeg prijatelja ili bliskog rođaka. To su često samo poznanici kojima je drago što se ponovo vide!

Ako posle ovog srdačnog susreta novostečeni prijatelji završe u restoranu ili dobroj srpskoj kafani, domaćin će insistirati da plati račun. Tradicionalno u Srbiji, sve troškove boravka gosta snosi domaćin ili onaj koji je na druženje pozvao. Iz sličnog razloga ni podela računa nije uobičajena.

A kako se iz ovakvih poznanstava često razvije i pravo i dugo prijateljstvo, posle kafanskog, druženje se nastavi i u kući domaćina. Tada će se do duboko u noć nazdravljati novom prijateljstvu i dobrom provodu, sve uz pesmu i tradicionalno srpsko: "Živeli!"


Serbia


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 13 Okt 2012, 05:23
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Miholjdan je radna svetkovina

Kalendarske priče - Mnogi narodi 12. oktobra opraštaju se sa letom i završavaju poslednje poljoprivredne poslove. Nereligiozni povod za obeležavanje miholjskog leta. U Nemačkoj prvi školski raspust uvek počinje u oktobru da bi se deca navikla na promenu godišnjeg doba

Slika

MIHOLJSKO leto, stare žene, babije leto, leto sv. Martina, sirotinjsko leto - sve su to nazivi koji pokrivaju isto vremensko razdoblje - prvu polovinu 10. meseca u godini. I, naravno, lepo vreme koje najčešće ukrasi početak oktobra.

U svim delovima sveta, među hrišćanima pogotovo, upravo sinonimi za pogodne oktobarske vremenske prilike vezuju se, najpre, za obavljanje poljoprivrednih poslova na kraju sezone, a onda i za neka uvrežena narodna verovanja. Jer, činjenica je da radno proslavljanje Miholjdana 12. oktobra kao dana posvećenog i arhangelu Mihailu, govori o nereligioznom povodu za svetkovine, pošto se odvijaju na poljima ili njivama. I, to još kada vlada lepo vreme, pa se svi srećni i zadovoljni rastaju sa letom.

I meteorološki stručnjaci podsećaju da se upravo tada definitivno prelazi u pravu promenu godišnjih doba.

Kako nam je objasnila meteorolog Verica Gburčik, Miholjdan nije slučajno izabran termin, i za ovaj period nisu ustaljena narodna verovanja samo kod nas.

- U mnogim narodima postoji miholjsko leto, iako se različito zove - objašnjava meteorolog Verica Gburčik. - A, Miholjdan uopšte slučajno nije izabran termin. Pojavu koju mi zovemo miholjsko leto u Americi zovu "old vajfs" ili "stare žene". Interesantno je i što se kod nas miholjsko leto nekada zvalo babinje ili babije leto.

Gburčik ovo tumači činjenicom da je u ovo doba godine relativno toplo, da su letnje vrućine uminule, pa je vreme prijatno. Tada žene, naročito starije među njima, lakše rade i više vremena mogu da provedu u polju.

- U Francuskoj postoji isti običaj - dodaje Gburčik.- Ovo doba godine obeležava se na sličan način, ali se tamo zove leto svetog Martina, po tamošnjem svecu.

Oktobar je mesec koji nas uvodi u veliku promenu vremena i znatno hladnije doba godine. Tako meteorolog Branko Sparavalo iz "Meteosa" kaže da je miholjsko leto karakteristično za sve koji žive u umerenom pojasu u Evropi.

- Ovo je mesec čije se temperature na početku i na kraju meseca najviše razlikuju - dodaje Sparavalo. - Početkom meseca je znatno toplije, a sa padom temperature konačno počinje i grejna sezona.

Interesantno je da se, iako je ovaj naziv ustaljen u narodu, Miholjdan ne vezuje ni za jednog pravoslavnog sveca. Kako beleži Mile Nedeljković u knjizi "Srpski običajni kalendar", "Miholjdan se pouzdano ne može vezati ni za svetog arhanđela Mihaila, koga na ovaj dan praznuju katolici".

- Verovatno je to primljeno kao pogodno ime, pa ga čak pominje i Vuk Karadžić u svom "Rječniku" - podseća Verica Gburčik.- Očigledno je da je to bilo pod posrednim uticajem katoličke crkve.

Kod Nemaca postoji isti običaj, ali malo drukčije "upakovan". Naime, u toj zemlji upravo u tom delu oktobra počinje prvi školski raspust uz lakonsko obrazloženje prosvetnih vlasti da je "potrebno da se deca prilagode novom godišnjem dobu". A, zapravo razlog treba tražiti u narodnoj tradiciji, odnosno u tome što se u to doba godine vadi krompir. Ovaj poljoprivredni plod vazda je bio glavni prehrambeni sastojak ovog dela Evrope. Kopanje krompira je bio toliko važan događaj, pogotovo u vreme kada je poljoprivreda bila suštinski najznačajnija privredna grana, da su cele porodice, i ne samo školska nego i sva sitna deca učestvovala u tom poslu.

Prema zabeleškama Mileta Nedeljkovića, u Holandiji postoji običaj da se na ovaj dan krckaju orasi, pa su po njima gatali. Ukoliko je jezgro suvo, puno i zdravo, godina će biti puna svih plodova, a ukoliko je vlažno - godina će biti kišovita, a letina slaba.

U Norveškoj se do 12. oktobra okončavaju svi poljski radovi i za taj dan se sprema naročita žetvena kaša od novog pšeničnog ili kojeg drugog hlebnog zrna, dok Švajcarci na ovaj dan niz reku puštaju na daščicama upaljene sveće...

Globalno zagrevanje naše planete ne poznaje običaje i predanja. Čovek se pobrinuo za to "varvarstvo" prema prirodi. Zato Verica Gburčik podseća:

- U poslednje vreme se dešava da se miholjsko leto pojavi i u novembru - dodaje Gburčik. - To se isključivo vezuje za očiglednu promenu klime na planeti.



PREDANJE

POSTOJI i uvreženo verovanje da će ukoliko imamo miholjsko leto nastupajuća zima biti hladna. Međutim, analize na osnovu stogodišnjih podataka govore da nije tako.

- Posle izraženog produženog leta u oktobru, čak u 60 odsto slučajeva zima je bila topla - kaže Verica Gburčik

SIROTINJA

MIHOLJSKO leto u narodu često ima naziv i sirotinjsko leto. Verovalo se da u oktobru mora da bude desetak lepih dana kako bi i sirotinja stigla da pozavršava poljske poslove.

- To je bilo vreme kada i oni na svojim imanjima mogu da pokupe letinu, pošto su do tada bili prinuđeni da rade na tuđim imanjima, zbog nadnice - beleži Mile Nedeljković u "Srpskom običajnom kalendaru". - Uz to, postojao je još jedan "duševni" običaj, kada nije dopuštano da udovičke porodice, ili one bez dovoljno muških ruku, ostanu nezbrinute i sa neubranom letinom. Tada se priskakalo u pomoć takozvanom milosrdnom mobom.

Ostalo je zabeleženo da su ove mobe bile praznicima i nedeljom, kao i da nije bio greh ako se sirotinji pomaže tokom praznika ili u nedeljni dan odmora.


PROMENA VREMENA

U OVO doba godine pomeramo i kazaljke na časovnicima, pa ćemo od poslednjeg vikenda u oktobru živeti po zimskom režimu računanja vremena.

Jadranka Marendić-Miljković iz Zavoda za mere, dragocenosti i plemenite metale, podseća da je nedavno usvojen Zakon o računanju vremena po kojem će se vreme menjati uvek tokom poslednje nedelje marta i poslednje nedelje oktobra.

- Ovaj običaj je kod nas prvi put uveden 27. marta 1983. godine - kaže ona. - To je urađeno da bi se efektnije koristio svetli deo dana. Kod nas je u proleće vreme uvek bilo menjano u martu, da bi se na jesenji režim do 1996. godine prelazilo u septembru, a od tada u oktobru.


Novosti


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 19 Dec 2012, 02:11
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Običaji na Sv. Varvaru

Slika

Kod nas je sačuvan običaj, iako nepoznatog porekla, da se na Sv. Varvaru kuva „varica“ od raznih žitarica, koja se jede sledećih dana. Takođe se „seje“ žito, u plitak tanjir ili činijicu, koje će ozeleneti do Božića. To čine i rimokatolici. Na Zapadu se na njen dan stavlja u vodu grančica višnje ili trešnje, da bi procvetala za praznik Rođenja Hristova.

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 23 Dec 2012, 22:18
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Детињци

Slika

У трећу недељу пред Божић слави се овај празник. Тога дана ујутру рано, или по доласку из цркве са богослужења, одрасли вежу своју или туђу децу.
За везивање се обично користи каиш, гајтан или обичан канап, или обичан дебљи конац. Обично се завежу ноге или руке, па се једним делом канап завеже за сто или столицу.
Везивање на Детинце, Материце и Оце има вишеструку символику. Прво символизује чврсте породичне везе, слогу, мир, поштовање и међусобно помагање у свим приликама. Друго, упућује укућане на штедљивост и истрајност у врлинама, јер онај ко поседује поштено зарађену имовину и добра дела, лако ће себе откупити у свим споровима пред земаљским судовима, а посебно на последњем Страшном суду, где ће се само вредновати оно што је човек добро у свом животу учинио.
Добра и штедљива деца прикупе нешто средстава штедњом па за тај дан набаве неку част и “дреше” се онима који их вежу.


srbininfo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 03 Jan 2013, 05:43
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kako smo uz badnjak počeli da kitimo i jelku

Kako je katolički običaj ukrašavanja zelenog drveta, star više od deset vekova, osvojio naše krajeve. Prvi ukrasi početkom devetnaestok veka. Srpsko stanovništvo dugo odbijalo ukrašenu jelku

Slika

SUBOTICA - Gotovo da nema kuće u Srbiji koju ovih dana ne krasi okićena jelka. Običaj katoličkog življa da ukrašava božićno drvo i na sto stavlja adventske vence i ikebane, star više od deset vekova, vremenom se proširio i na ostalo stanovništvo, te se danas u mnogim domovima, rame uz rame, mogu videti i svetlucava, šarena jelka i badnjak i pšenica.

Na naše prostore, prvenstveno u Vojvodinu kao deo Austrougarske monarhije, običaj kićenja jelke došao je početkom 19. veka. Prve božićne jelke, dvadesetih godina 19. veka okitile su aristokratske porodice, koje su imale rodbinske veze u Nemačkoj, Beču i Budimpešti.

Staklene anđele, jaganjce i svećice ispod kojih su bile šarene kutije sa poklonima, dugo su čežnjivo gledali siromašniji građani. Na javnom mestu velika ukrašena jelka prvi put je postavljena 1859. godine u jaslicama Lajoša Velđija u Subotici, kada je i prvi put organizovana proslava Božića u obdaništu.

PLASTIKA I PRVE LAMPICE

PRIČA kaže da je jedan Nemac, duvač stakla, bio toliko siromašan da nije imao čime da okiti jelku i obraduje decu, te se dosetio da staklene kugle oboji i njima okiti drvo. Prva plastična veštačka jelka napravljena je 1880. godine u Nemačkoj, kako bi se sačuvale prirodne jelke, a prve lampice zasijale su 1882. godine i delo su Edvarda Džonsona, pomoćnika Tomasa Edisona.

Svečano proslavljanje Hristovog rođenja brzo se proširilo i u druge ustanove gde su boravili najmlađi, a akcenat je bio na simboličnim poklonima koji su se nalazili ispod jelke.

- Iz Velđijevih spisa vidi se da su se na jelkama u subotičkim obdaništima nalazile po četiri staklene kugle, 60 svećica sa držačima, četiri velike nacionalne zastave sa natpisom božićnog karaktera, papirni lanac nacionalne crvene, zelene i bele boje - otkriva Judit Rafaji, kustos Muzeja grada u Subotici, autorka izložbe "Anđeli i jaganjci - božićne jelke između 1859. i 1975. godine". - Proslave su u vrtićima potom organizovale mesne zajednice, a na njima su učestvovala sva deca, bez obzira na versku pripadnost.

Okićeno božićno drvo tada je na velika vrata počelo da ulazi u građanske porodice i odomaćuje se u severnim krajevima. Bogati su se utrkivali čija će biti veća i sjajnija, dok je siromašni sloj i seosko stanovništvo u kući imao samo jedno zimzelenu granu sa pokojim ukrasom.

Dok su u bogatom gradu ukrasi bili stakleni i luksuzni, a društvo im pravile svilene bombone i svećice, po selima su se pravili od grančica, gline, često su i tvrđi medenjaci i orasi krasili borove grane. Vrlo brzo, jelka je postala i statusni simbol. Domaćice su se utrkivale koja će napraviti lepše zvezdice i anđele, koji su po pravilu krasili vrh jelke.

Javno proslavljanje Božića 25. decembra traje sve do kraja Prvog svetskog rata i prisajedinjenja Kraljevini SHS, kada je ukinuto i postalo samo porodična svetkovina.

Dolaskom komunističke vlasti sredinom minulog veka, koja je zabranjivala verske obrede, božićno drvo se ukrašavalo krišom i to mahom po selima i manjim vojvođanskim mestima. Trudeći se da lep običaj ne predaju zaboravu, katolici su jelku počeli da kite koji dan kasnije, tako da su ukrasi i ikebane postavljeni uoči novogodišnje noći.

Polako su ukrasi i jelka prelazili Dunav i Savu i 70-ih godina došli prvo u gradove, a potom i u manje sredine južnijih krajeva naše zemlje. Dugo je srpsko stanovništvo imalo i dozu odbojnosti prema ukrašenim jelkama, smatrajući da će njima, na neki način, izneveriti pravoslavni badnjak, koji se takođe krišom unosio u kuće.

Prava ekspanzija kićenja kod nas počinje upravo osamdesetih godina prošlog veka, kada su ukrasi i jelke počeli da se prodaju na ulicama, a ukrašavani su ne samo kuće, nego i izlozi, trgovi, javne ustanove...

PREDANjE

PREMA predanju, sveti Bonifacije je spasao život detetu koje su pagani hteli da žrtvuju, tako što je pesnicom sravnio sa zemljom hrast oko koga su se okupili. Na tom mestu nikla je jela, kao simbol večnog života. Drugi mitski koren je legenda o jelki, kedru i boru koji su rasli ispred pećine u kojoj se rodio Isus Hrist. Pošto jedino jelka nije imala plodove kojim bi darivala novorođenče, anđeo ju je okitio zvezdom.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 05 Jan 2013, 15:12
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Како се сече бадњак?




Slika




Пре изласка сунца, на Бадњидан, домаћин са синовима или унуцима одлази у шуму да сече бадњак. Бира се обично млад и прав церић, ако нема церића, може и храст. Стабло церића треба да буде толико, да га домаћин на рамену може донети кући. Када одабере одговарајуће дрво, домаћин се окрене истоку, три пута се прекрсти, помене Бога, своју славу и сутрашњи празник, узима секиру у руке и сече бадњак. Бадњак се сече и засеца секиром укосо, и то са источне стране. По народном веровању, бадњак се мора посећи са три снажна ударца. Што секира од три пута не пресече, довршава се ломљењем или увртањем (сукањем). Тај ломљени део на бадњаку зове се брада и пожељно је да буде на сваком бадњаку. Води се рачуна да дрво приликом пада падне директно на земљу. Не сме се, дакле, зауставити на неком дрвету. Ивер од бадњака се узима и ставља међу карлице, да кајмак буде дебео као ивер. Кад се бадњак донесе кући, усправи се уз кућу, поред улазних врата, где стоји до увече.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 48 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker