Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 03:26


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 07 Jul 2012, 19:23
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Čarobni ivanjdanski rituali

Vlasi veruju da bilje ubrano na ovaj praznik ima snažnu isceliteljsku i magičnu moć

Slika

Praznik koji danas poznajemo kao Ivanjdan, slavio se još u starom Egiptu, Vavilonu, među Keltima i Slovenima. Baš na taj dan, rosa sa biljaka ima posebnu moć.

Nemci i danas sakupljaju seme iz orošene paprati jer veruju da će se tako zaštititi od uroka.

Vlasi i Srbi u Timočkoj krajini, čim svane Ivanjdan, odlaze na livadu i zarivaju glavu u rosnu travu da bi obezbedili dobro zdravlje tokom cele godine.

Gatalice za devojke

U skoro svakom selu u Timočkoj krajini na Ivanjdan se organizuju posebna okupljanja za devojke, gde ih starije žene podučavaju magijskim trikovima “zlu ne trebalo”.

“Na Ivanjdan se pre izlaska sunca odlazi u berbu poljskog cveća od kojeg se plete venac i prevlači preko nagog tela, a kroz njega se, kad god je to moguće, gleda u voljenu osobu”, tvrdi Radmila Novaković, poznata vlaška vračara iz okoline Donjeg Milanovca, dodajući da treba pripaziti i na hranu.

“U prvi i poslednji zalogaj doručka treba huknuti i sačuvati ga do večeri, a onda zajedno sa ogledalcem i malo ivera staviti pod jastuk da bi se u snu pojavio lik suđenika.” Od sveže divlje metvice ubrane na Ivanjdan vlaška mladež pravi venčić kroz koji se u dane mladog meseca tri puta krišom pogleda željena osoba.

Kažu da se srca nakon toga obavezno spajaju. Odmah iza toga polazi se u berbu cveća i to onog najlepšeg od kojeg se pletu venčići i kače na vrata da bi se ukućani zaštitili od zlih čini. Ovaj venčić može da posluži i kao moćno sredstvo u magijskim ritualima.

Biljni venčići za nerotkinje

U istočnoj Srbiji bilje se bere uglavnom na praznike jer ljudi veruju da tada imaju podršku nebesa. Primarijus dr Petar Paunković, koji decenijama istražuje narodnu medicinu u Srbiji, pri Srpskom lekarskom društvu, zabeležio je i verovanje da se kroz vence od upletene jovanove trave, na Ivanjdan, provlače i žene koje nemaju decu.

Potom se kupaju u reci da voda odnese urok, zli usud ili bolest. Ukoliko je žena imala nekoliko uzastopnih pobačaja, na dan Svetog Jovana posećuje osobe koje nose ime Stana ili Stanka. Ako ih ima više, obilaze svaku kuću, uzimaju strukove trave iz venčića i prave svoj venac. Sa njim na glavi kupaju se u reci i veruju da će im sledeća trudnoća uspeti.

Kojim god povodom da su pravljeni, venčići od jovanove trave (Melilotus officinalis) sutradan se kače iznad ili sa desne strane kućnih vrata. Veruje se da će štititi dom od nesreće tokom cele naredne godine…


(Odlomci iz knjige “Magijski kalendar za crvena slova” Jasne Jojić)

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 07 Jul 2012, 20:05
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Danas je Ivanjdan - zaštitnik kumstva i pobratimstva

Srpska pravoslavna crkva danas slavi Ivanjdan, rođenje svetog Jovana Preteče i krstitelja Isusa Hrista.

Slika
Sveti Jovan Krstitelj

Uz Hristovo i Bogorodičino, to je jedno od tri sveta rođenja koje praznuje Crkva.

Sveti Jovan Preteča bio je jedan od proroka jevrejske sekte Nazarećana. Prema hrišćanskom predanju, on je krstio Isusa Hrista u reci Jordan.

Srbi ga posebno poštuju i kao zaštitnika kumstva i pobratimstva.

Narodno praznovanje Ivanjdana potiče iz prethrišćanskog perioda, od ratarskog kulta u kojem se slavi sunce kada u vreme letnje dugodnevice isijava najveću snagu, kao i početak žetve.

Među nizom živopisnih običaja vezanih za taj dan posebno mesto ima branje lekovitih trava i pletenje venaca od ivanjskog cveća, praćeno pesmom devojaka.

U predvečerje toga dana, u mnogim slovenskim krajevima palile su se po brdima ivanjske vatre (kresovi) oko kojih se igralo i pevalo.


Mondo

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 12 Jul 2012, 04:52
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
12. jul – Sveti apostoli Petar i Pavle

NA DANAŠNJI DAN Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svete apostole Petra i Pavla.

Slika

Sveti Petar (Galileja — Rim, 64) je bio jedan od dvanaest apostola i među prvim Jevrejima koji su postali učenici Isusa Hrista. Petar je bio ribar na Tiberijskom jezeru. Sa bratom Andrejem odlučio je da postane Isusov učenik. Tada je dobio aramejsko ime Kefa (kamen), što je na grčkom bilo Petar (grč. Πετρος). U Matejevom jevanđelju kaže se da je Hrist smatrao Petra za temelj svoje Crkve.

Sva četiri jevanđelja tvrde da je na Tajnoj večeri Hristos predskazao da će ga se Petar tri puta odreći pre nego što petao zakukuriče tri puta. U tri jevanđelja se opisuje kako je Petar ispunio ovo proročanstvo bojeći se od osvete naroda.

Petar je posle provedenih tridesetak godina kao sveštenik krenuo za Rim gde će postati mučenik. Apokrifna „Petrova pisma“ kažu da je raspet na krstu postavljenom natraške, jer je rekao da ne zaslužuje da umre na isti način kao Isus.

Postoji još jedna često pominjana legenda koja se vezuje za mučeništvo i smrt Svetog Petra. Po njoj je Petar pokušao da pobegne iz Rima, a na putu ga je srela vizija Isusa. Na pitanje: „Kuda ideš gospodaru?“ (engl. Quo vadis, Domine?), Isus mu je odgovorio: „Idem u Rim da me ponovo raspnu“. Na ovo se Petar predomislio i vratio u Rim prihvativši svoje mučeništvo.

Sveti apostol Pavle, rođen je u Tarsu u plemenu Venijaminovu. Najpre se zvao Savle, učio kod Gamalila i bio farisej i progonitelj hrišćana. Kada se čudesno obratio u veru postao je apostol i vatreni pobornik i propovednik Jevanđelja, od granica Arabije do Španije.

Mnogo je stradao i strpljivo podnosio muke, čvrst i stamen u svojoj veri u Gospoda dostigavši takvo savršenstvo da je mogao reći: „Ne živim ja, nego Hristos u meni“. Posečen je u Rimu u vreme cara Nerona kao i apostol Petar.


Telegraf


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 12 Jul 2012, 05:23
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
PETROVDANSKI OBIČAJI - PALJENJE LILA - neobičan običaj

Slika

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici, kao i sve hrišćanske crkve koje poštuju stari julijanski kalendar, obeležili su 12.07 Petrovdan, praznik posvećen svetim apostolima Petru i Pavlu. Kod Srba se do danas zadržao običaj da se uoči Petrovdana pale lile, koje se prave od mlade kore divlje trešnje ili breze. Paljenje lila obično se obavlja na javnim mestima i u tome učestvuju deca i omladina pa čak i odrasli, što se može videti i na ovim fotografijama.
Paljenje vatre i lila ima za cilj da podseti na vremena kada su vladari mnogobošci progonili i mučili hrišćane. Petar i Pavle prozvani su vrhovnim apostolima, jer su svojim javnim delovanjem utemeljili hrišćanstvo u Evropi. Obojica su mučenički stradala 67. godine u Rimu za vreme vladavine cara Nerona
Paljenje lila se dešava u noć uoči Petrovdana. Prethodno se spreme lile. Duge trake oguljene kore sa trešnje ili breze se namotaju na dugačke motke i osuše kako bi bolje gorele. U novija vremena umesto toga se pali guma. To obično bude na nekim raskršćima i mestima gde se ljudi okupljaju. Kažu da je i to nasleđen paganski običaj.
Deca vole taj običaj jer im je jedino tada dozvoljeno da se igraju sa vatrom. Ovaj običaj se obeležava samo u Zapadnoj Srbiji. Ko želi da ga doživi neka dodje u Stražu.

Običaj je uoči Petrovdana da najstariji ukućanin obere po jedan cvet petrovca za svakog u kući. Tako namenjene pobije u zemlju gde ih niko neće ni videti ni dirati. Sutradan, rano, kad ga niko ne gleda, odlazi da pogleda cvetove. Kome od ukućana cvet stoji pravo - biće zdrav; kome je klonuo - biće bolešljiv; kome je uvenuo - umreće.


Draginfo


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 28 Jul 2012, 16:07
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Slava, srpska posebnost od davnina

Kao najvažniji porodični praznik, okosnica porekla i identiteta, slava je univerzalna, ali pre svega verska i tradicionalna odrednica Srba.

Stranac koji se zadesi u Srbiji početkom jeseni, a ne poznaje srpske običaje, sigurno će pomisliti da se sprema vanredno stanje ili iznenadna nestašica hrane. Gužve u prodavnicama, prepuni supermarketi i kolone ljudi koji nose ogromne količine hrane, samo su znak da u Srbiji počinje sezona slava. Taj narodno-crkveni običaj je za Srbe, posle Božića, najvažniji porodični praznik i najkarektirističnija osobina duhovnog i porodičnog života.

Slika
Lomljenje slavskog kolača

Srbi su, naime, jedini hrišćanski narod koji slavi slavu. Kada slave krsnu slavu, Srbi slave hrišćanskog sveca-zaštitnika kuće i porodice. Reč je dakle, o porodičnom prazniku kada se uz molitvu i obrede ukućani sećaju svojih predaka koji su proslavljali istog svetitelja. Za razliku od većine običaja koji su zajednički za ceo narod, svaka porodica odvojeno slavi svog sveca. Sveca sinovi nasleđuju od glave porodice - obično oca, dok kćerke nasleđuju slavu samo ako ostanu u kući, dok udate žene obično slave muževljevu slavu.

Glavni elementi slave su ikona, sveća, slavski kolač, žito i vino. Slavski obred u najvažnijem smislu predstavlja crkvena molitva uz svećenje slavskog kolača, žita i vina. To su darovi koji predstavljaju beskrvnu žrtvu spremljenu u slavu boga, u čast sveca, zatim za pokoj duša umrlih članova porodice i za zdravlje i napredak onih koji su slavu spremili.

Kod Srba postoji čak 78 slava, a najveći broj porodica slavi Svetog Nikolu 19. decembra, - Nikoljdan (oko polovina). Zatim, po broju svečara koji ih slave, dolaze: Sveti Georgije (Đurđevdan, 6. maj, i Đurđic, 16. novembar), Sveti Arhanđel Mihailo (Aranđelovdan, 21. novembar), Sveti Jovan (Jovanjdan, 20. januar), Sveti Dimitrije (Mitrovdan, 8. novembar), Sveta Petka (Petkovača, 27. oktobar), Sveti Luka (Lučindan, 31. oktobar), Sveti Trifun (Trifundan, 14. februar), Sveti Kuzma i Damnjan (Vračevi, 14. novembar), Sveti Andrija (Andrijevdan, 13. decembar) ...

Pretpostavlja se da je slava u Srba ostatak slovenskog paganizma koji je imao veliki broj bogova pre usvajanja hrišćanstva. Pošto su Sloveni imali razvijen kult predaka, običaj slavljenja slave najverovatnije predstavlja zamenu porodičnog, odnosno rodovskog, paganskog zaštitnika, hrišćanskim svetiteljem zaštitnikom. U to vreme politeizma, svaka porodica ili kućna zajednica imala je svog božanskog zaštitnika kome je pridavala posebnu važnost.

Obred slave u praksu je uveo osnivač srpske pravoslavne crkve Sveti Sava, od čijeg vremena se taj obred i običaji koji ga prate postepeno širio i formirao dok nije dostigao današnju formu koju je konačno uobličio mitropolit Srbije Mihailo 1862. godine.

Slavski običaji variraju u zavisnosti od kraja do kraja Srbije, ali u osnovi za slavu se uvek priprema žito, slavski kolač i pali se slavska sveća. Na svečani ručak ili, u novije doba, večeru, dolaze rođaci i prijatelji, a hrana na stolu može biti posna ili mrsna, u zavisnosti od toga da li slava pada u vreme crkvenog posta ili van njega.


Serbia


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 28 Jul 2012, 22:50
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Rituali od pre Hrista

Srpski običaji, praćeni stotinama godina starim ritualima i obredima, uz izvesne izmene i danas imaju gotovo istu snagu i važnost.

Srpski narodni običaji potiču iz davnih vremena i iz starih, prehrišćanskih verovanja koja su opstala do danas. Narodne običaje često prate razni obredi i rituali koji se izvode u određenim prilikama i iz različitih namera, uz verovanje da će to doneti pomoć i korist.

Slika
Vekovima stari uskršnji običaji očuvani su do današnjeg dana

Namena narodnih običaja je različita i može biti zaštita zdravlja ukućana, očuvanje i uvećanje poroda i imovine, prizivanje kiše, suzbijanje gradonosnih oblaka, pridobijanje voljene osobe, izlečenje bolesnika... Običaji su vezani za određene događaje, praznike, prilike i neprilike i u narodu su se dosta množili, menjali i dopunjavali.

Velike seobe naroda kroz vekove, osvajački pohodi, brojni ratovi, i sve to praćeno voljnim ili nevoljnim mešanjem krvi, učinili su da su se i narodi i njihovi običaji prilično izmešali. Međutim, malo je naroda koji su imali toliko seoba kao što je srpski narod. Od dolaska na Balkansko poluostrvo, pre mnogo vekova, pa sve do seoba u poslednjoj deceniji 20. veka, pritisnuti raznim nevoljama, Srbi su se selili sa svojih ognjišta, ali su sa sobom uvek nosili i svoje običaje.


Serbia


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 30 Jul 2012, 21:46
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Običaji za Ognjenu Mariju (SVETA VELIKOMUČENICA MARINA - OGNJENA MARIJA)

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas proslavljaju praznik Svete velikomučenice Marine, u narodu poznate kao Ognjena Marija, koja se poštuje kao borac za hrišćansku veru i zaštitnica žena.

Slika
Света Великомученица Марина – Огњена Марија (17. тј. 30. ЈУЛИ)

Prema narodnom verovanju, Sveta Marina pali i kažnjava ognjem i kao Sveti Ilija koji kažnjava gromom ona spada u "ognjevite" svece.

U narodnom predanju čuvaju se primeri o vatri ili gromovima koji su u vrele praznične dane spalili žito, seno i domove ljudi koji su se ogrešili radeći na praznik Ognjene Marije.

Običaj je da se na ovaj praznik, kada zbog velike vrućine "gori nebo i zemlja", ne rade nikakvi poslovi.

Sveta velikomučenica Marina posečena je mačem u doba cara Dioklecijana zbog vere u Hrista. Mošti ove svetiteljke nalazile su se u Carigradu do dolaska krstaša, a danas se njena ruka nalazi u svetogorskom manastiru Vatopedu.

U manastiru Svete Marine u Albaniji, na planini Longa iznad Ohridskog jezera, počivaju njene čudotvorne i svete mošti, koje posećuju i klanjaju im se i pravoslavni i muslimani.

Svetiteljka se i u istočnom i u zapadnom slikarstvu predstavlja sa krstom i palmom, simbolom mučeništva u rukama, sa zmajem pod nogama i često sa kućama u plamenu u njenoj pozadini.


Na dan Sv. Ognjene Marije(30.jula) narod se okupljao oko crkve. Ujutru se služila služba Bogu, a u toku dana održavao se Sabor. Ljudi su se okupljali na jednoj poljani ispod crkve i tu se sedelo, pevalo i igralo. Devojke, momci, deca i staro i mlado oblačili su se u najlepše odelo (običaj je bio da se za taj dan uvek obuče nešto novo), što bi se u narodu reklo da se `prenovi`.

Ognjenu Mariju neke pravoslavne porodice obeležavaju kao krsnu slavu. U crkvenom kalendaru praznik nije obeležen "crvenim slovom", ali se ipak veoma poštuje.



Srna


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 30 Jul 2012, 21:52
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
SVETA VELIKOMUČENICA MARINA - OGNJENA MARIJA

Slika
Sv. Velikomučenica Marina - pobediteljka demona

Marina beše rođena krajem trećeg veka tokom vladavine cara Dioklicijana u Južnoj Anadoliji, u Pisidiji Antiohijskoj. Beše jedina kći svojih neznanobožačkih roditelja.

Kada imaše 5 godina majka joj umre, a pošto otac Edesije beše neznanobožački žrec, zauzet da bi o njoj mogao sam brinuti, on je predade pod starateljstvo ženi koja tajno beše Hrišćanka. Daleko od idola žreca Edesija i njegove bogohulne vere, ova plemenita žena vaspitavaše Marinu u Hrišćanskoj veri i duhu. Kako je Marina odrastala, tako je napredovala u hrišćanskom učenju i vrlinama. Njena vera u živoga Boga beše toliko jaka da ona dobrovoljno odabra težak put mučeništva. Jednog dana priznade ocu da želi da se pokrsti i da kao devstvenica postane nevesta Hristova. Otac to ne mogaše prihvatiti, omrznu je silno zbog vere njezine i odreče je se kao kćeri.

U to vreme Olimvrije, novi carski namesnik, beše došao u Pisidiju. Od samog njegovog dolaska otpoče ljuti progon Hrišćana. Jednom, videvši petnaestogodišnju Marinu u pratnji svoje pomajke, Olimvrije se toliko zanese njenom lepotom da pomisli da je uzme sebi za ženu. Kada je upita za ime, veru i otadžbinu ona mu smerno odgovori: "Ime mi je Marina, rođena sam u Pisidiji i verujem u Gospoda Isusa Hrista."
Saznavši da je Hrišćanka, Olimvrije pokuša da je pridobije laskanjem, da je privoli idolima, a kada mu to neuspe, zapreti joj ljutim mučenjem.

"Ništa me ne može odvojiti od Hrista"

Marina tada iskreno kaza Olimvriju: "Ne gajite uzaludne nade, namesniče, niti me plašite mukama, jer ja se muka ne bojim. Ništa me ne može odvojiti od Hrista! Ne bojim se nevolja, ni gladi, ni vatre niti mača. Ne mislite da ćete me pridobiti pohvalama, niti zlatom ili kakvim drugim bogatstvom. Sve su to stvari kvarljive i prolazne, za mene bezvredne ."

"Duša, po milosti Božijoj je besmrtna, i moja ka večnosti teži. Iz tog razloga, namesniče Olimvrije, mi Hrišćani mudro odbijamo prolazne raskoši i ovosvetovna uživanja. Mi smireno trpimo tugu i patnje ovozemaljske da bismo se udostojili večnog radosti po končini našoj.

Ako mislite da lažem, evo me namesniče, probajte, vidite istinu koja se u delima potvrđuje. Bičujte me, vatrom sagorevajte telo moje, mučite me kakvim god želite mukama. Što me više budete mučili, to će me Gospod Moj više nagraditi u Carstvu Nebeskom."

"Bezbroj puta u ovom životu, Gospod šalje utehu u muci. Podiže iz nepreglednih dubina, izbavlja nas od vatre, od muke i nevolje, vama i vašim poganim bogovima na sramotu i osudu. Dakle, ja ne marim za ovaj prolazni život. Zato spremno predajem telo svoje na muke, za besmrtnog Gospoda i Boga mog, jedinog neporočnog, koji beše razapet iz ljubavi prema meni i svom rodu ljudskom."

Ovo Marinino odbijanje razljuti namesnika. Predade je dželatima svojim, i oni unakaziše svu lepotu njezinu. Nije samo narod, koji muke gledaše, plakao već i sam namesnik - ne mogaše gledati svu strahotu njenih muka, već sakri lice u dlanove. Ali što su je dželati više mučili, to njena duša beše sve svetlija i lepša.

Slika

"Velika je vera tvoja"

Nepokolebljiva, ona se sa zahvalno moljaše Gospodu što je udostoji ovakvih muka: "Tebi Gospode predajem dušu svoju. Verujem u tebe, ne posrami me i nedaj neprijateljima mojim da trijumfuju nadamnom. Ne odvrati lica Tvoga od mene,Gospode. Neka se posrame oni koje čini neverje i bezakonja. Gospode, pokaži mi put Tvoj, nauči me istini Tvojoj, jer si Ti spasenje moje.U Tebe se uzdam. I zato ću podnositi sve muke, da bih svedočila ime Tvoje Sveto. Pošalji Tvoju milost na mene, Gopode, i neka se kroz moje muke proslavi Ime Tvoje."

I dok se ona tako molila i slavila Gospoda, dželati je surovo bičevaše gvozdenim trozupcima, kidajući njeno prečisto devojačko telo, sa koga otpadahu komadi mesa. I dok ona trpeše najveće muke, Arhangel Mihailo pojavi se pred njom i reče joj: "Velika je vera tvoja Marina. Tvoja duša će se udostojiti večne radosti u Carstvu Nebeskom."

Onda namesnik naredi da Marina bude bačena u duboku i mračnu tamnicu. I dok se u tamnici molila, opet joj se javi Arhangel Mihailo da je uteši i da izleči telo njeno od svih rana. Kad je ugleda isceljenu namesnik se strašno začudi. Reče joj: "Sada znam da se služiš magijom." No ona mu odgovori: "Ja ne znam za magiju, ja samo znam za Gospoda Isusa Hrista, koji ovim čudom osramoti vaše lažne bogove."

Na te reči namesnik se razbesne. Naredi mučiteljima da joj telo muče i meso seku gvozdenim testerama, a da kožu njenu deru noževima. Kada Marina pade i kada namesnik pomisli da je mrtva, vojnici uzeše njeno telo i odnesoše u tamnicu da tamo ostave dok ne istrune. No Arhangel Mihailo ponovo je poseti, prekrsti je, izleči njeno telo i nestade.

Čekić Svete Marine

Zli demon, gledajući da njegov sluga Olmvrije, ne može da savlada Marinu niti da je natera da padne ničice pred lažne bogove, posta očajan pa htede da je i sam iskuša. Uzevši na sebe obličje crnog zmaja, on se javi Marini u tamnici kako bi je uplašio. No, kako beše neustrašiva, Marina ga uhvati za rogove, i čekićem koji nađe tukla ga je ponizivši ga potpuno. Velika svetlost pojavi se sa Nebesa i osvetli celu tamnicu. Sve Marinine rane nanovo behu isceljene i na njenom telu ne osta ni jedan trag od mučenja. (Zbog ovog događaja Sv. Marina se često na ikonama predstavlja sa čekićem u ruci, kako bije demona.)

Slika

Krštenje u vodi i krvi

Bezumi namesnik odluči da je sledećeg dana muči u ognju i vodi. Ali Marina sve muke pretrpe kao u tuđem telu. Živo telo joj ognjem sagorevahu. Svezanih nogu i ruku u ključalu vodu baciše. Tada Marina pogleda u nebo i zavapi Gospodu: "Gospode Bože moj, molim ti se da razvežeš noge i ruke moje, i neka ova vode bude voda moga krštenja. Obuci me u haljinu spasenja, skini sa mene starog i odeni me u novog čoveka. Ovim krštenjem učini me dostojnom večnog života, i učvrsti me u veri Tvojoj." Tada veliki zemljotres zatrese celu Pisidiju. Konopci kojima beše svezana popucaše i ona se tri puta pogruzi u vodi u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Izađe živa i zdrava iz vode, slaveći Gospoda. Tada se začu glas Gospodnji s Neba i svi koji bejahu prisutni čuše:" Blagoslovena jesi, Marina. Ti se krsti i posta dostojna da nosiš krunu nevinisti." Mnogi tada ostaviše svoju veru neznanobožačku i postadoše Hrišćani. Kad namesnik to vide, naredi da svi do jednog budu posečeni. Tako i oni zadobiše neuvenljive vence mučeništva.
Procenjuje se da ih je bilo na hiljade.

Videvši da ne može pobedi Marinu, opaki namesnik naredi da joj se odrubi glava. I odsekoše joj glavu u doba cara Dioklicijana (284-305). Tako se Sv. Marina ubroji u vojsku mučenika, koji večno žive u Carstvu Nebeskom.

Patnje Sv. Marine opisa svedok celog tog događaja, sluga Božiji Timotije.

Sve do preuzimanja Carigrada od strane zapadnih krstaša 1204. godine, Mošti Sv. Marine čuvane su u Antiohiji. Prema drugim izvorima, njene Svete Mošti behu prebačene u Italiju 908. godine. Sada se nalaze u Atini, u crkvi posvećenoj Presvetoj Bogorodici. Njena časna Desna Ruka prebačena je na Sv. Goru, i nalazi se u manastiru Vatopedi. Na vrhu planine Langa u Albaniji, više samog Ohridskog jezera, nalazi se manastir posvećen Sv. Marini, sa delovima njenih Svetih Moštiju. Bezbrojna čuda dogodila su se i još uvek se događaju u ovom manastiru.
Svedoci tih čuda nisu samo Hrišćani već i muslimani. Veliko poštovanje imali su i Turci prema ovom manastiru, da nikada nisu hteli dirnuti niti u svetinju, niti u imovinu manastirsku. Jedno vreme Turčin beše tutor ovog manastira.

Sv. Marini verni se obraćaju molitvama za izbavljenje od demonske posednutosti i tražeći pomoć u lečenju mnogih boleti, najčešće raka.

Slika

Sv. Marina - uzor mladim ženama današnjice

Kakav uzor za mlade pravoslavne Hrišćanke danas! Ova petnaestogodišnja devojka beše rođena paganka, odrasla je bez majke. Otac je se odreče jer zavole Hrista i izabra bezbračni život. Odbcila je sve da bi živela samo za Hrista i da bi mu ostala verna u toj ljubavi. Odbacila je svu slavu, bogatstvo i udobnosti ovosvetovnog života. U svojoj nepokolebljivoj odluci da prati Gospoda beše surovo mučena, izdržala je demonska iskušenja, i na kraju postradla mučenički, ipak radosna, jer je želela da podražava Svete.

Većina mladih današnjice smatrala bi Marininu sudbinu tragičnom. Međutim, Ona nije mislila tako. Zbog svoje prevelike ljubavi prema Hristu, Marina je prevazišla sve nesigurnosti, sve strahove i smogla snage da izdrži sva mučenja. Mogla je da bira ugodan ovosvetovni život, ali on je izabrala put uzvišene sreće. Izabrala je onu sreću koju ni jedna ovosvetovna radost ne bi mogla nadmašiti. Sada Sv. Marina živi u večnoj slavi i jedna je od najmoćnijih i najvoljenijih Svetiteljki Pravoslavlja. Ona još uvek odgovara na molitve, leči bolesne jer hrabro postrada za Hrista. Postade i pobediteljka demona. Znajući sve ovo, Sv. Marina nije bila devojka u nevolji, već prava junakinja.

Pre nego što se Holivud mogao pohvaliti svojim junakinjama, postojala je Sv. Marina - pobediteljka demeona. I dok su holivudske priče izmisljene, njena životna priča je istinita. Njene čudotvorne ikone i Svete Mošti tu istinu svedoče, kao i Njene brojne posete vernima koji joj se u molitvi obraćaju. Njena nadljudska snaga ogledala u prevelikoj veri i blagodati Svetog Duha. Ne postoji boljeg uzora mladim devojkama od Nje. I Ona je sama sebi našla uzor u Presvetoj Bogorodici.

Jasno je da devojke danas neće morati da podnose tako ekstremno velika i strašna mučenja za veru, ali biti veran Hrisćanin u današnjem društvu ni danas nije lako. Neminovno će naše religijsko opredeljenje izazvati podsmehe, pritisak od strane vršnjaka, nerazmevanje, neprijatnosti, uvrede i druge vrste iskušenja. Čak i usred ovih vrste "mučenja" Sv. Marina može biti primer i uzor kako da se izdrže i pobede iskusenja. Njena vera i ljubav prema Bogu trebalo bi da bude inspiracija mladima, da ne treba podleći ispraznostima ovoga sveta i života, već se usredsrediti na one vrednosti koje zaista znače.


Manastir Lepavina


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 02 Avg 2012, 12:44
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Krsna slava



Krsna slava je prastari običaj u kome se, uz posebne obrede i gozbu, proslavlja hrišćanski svetitelj zaštitnik i davalac. Svaki Srbin ima po jedan dan u godini koji on slavi i to se zove krsno ime, sveti, sveto i blag dan.
Slava je praznik "male crkve", osnovne hrišćanske ćelije, porodice, pa svaka, pa i najmanja porodica treba da slavi Slavu. Čim se sin odvoji u posebno domaćinstvo, pogotovu kad se oženi, dužan je da proslavlja svog svetitelja, bez obzira što ga i otac i majka slave u starom domu.

Pogrešno je shvatanje da otac treba da "preda" sinu Slavu, ili da sin počinje da slavi tek po smrti očevoj, kao i običaj da Slavu nasleđuje samo najstariji sin.

Sin je dužan, u znak poštovanja roditelja, da tako važnu stvar, kao što je osnivanje porodice i samostalno proslavljanje Krsnog imena, otpočne sa znanjem i blagoslovom oca i majke. Slaveći Slavu, mi vršimo spomen na svetitelja koji je zaštitnik naše porodice i naš zastupnik pred Gospodom. U isto vreme mi se molitveno sećamo svih naših predaka koji su proslavljali tog istog svetitelja i slavili Slavu toga dana. To je suština i dubinski smisao srpske Slave.

Pošto Hrišćani dele i radost i tugu sa svojim bližnjima, prirodno je da se i Slava proslavlja u krugu porodice i prijatelja. Zato se za Slavu spremaju svečanija i raznovrsna jela, sprema se kuća i u domu vlada praznična atmosfera. Krsnu Slavu ne treba svesti samo na dobar ručak ili večeru, povod da se vidimo sa prijateljima i rođacima, ili prekomerno najedanje i opijanje.

Slika

To, onda i nije Slava. Neke Slave padaju u vreme postova (Sveti Nikola, Ivanjdan, Sveti Alimpije) i tada će se domaćin (a naročito domaćica!) postarati da goste posluži isključivo posnom hranom, pri čemu je dozvoljena upotreba ribe i ulja. Isto važi i za Slave koje padaju van postova, ali u posne dane - sredu ili petak. I u ovom slučaju se strogo poštuju pravila koje nam je Crkva naložila - poslužuju se svečanija, ali posna jela. Bogu nije ugodno, a nama nije na duhovnu korist i spasenje da u dan svoga Krsnog imena mrsimo i služimo mrsnu hranu, ako je Sveta Crkva odredila taj dan kao postan.

Još jedan lep stari običaj vezan za Slavu koji se ponegde još zadržao je i takozvano "dvorenje slave". Radi se o tome da domaćin i ukućani koji toga dana proslavljaju svoje Krsno ime uopšte ne sedaju, u znak poštovanja prema svome Svetitelju, već poslužuju goste i sa njima razgovaraju stojeći.

Ovde se može povući još jedna paralela između porodice i crkve: Pravoslavni Hrišćani stoje u crkvi na molitvi, a pošto je porodica mala crkva, to njeni članovi molitveno stoje pred Bogom na dan svoje Slave. Ovaj običaj nam još govori koliko su naši stari poštovali svoga Svetitelja i sa kakvim se strahopoštovanjem odnosili prema Bogu.


Za slavljenje Slave nephodno je imati sledeće:

Nekoliko dana pre Slave, domaćin treba da pozove sveštenika da mu u domu osveti Slavsku Vodicu.

Za Osvećenje Vodice treba pripremiti:
- činiju sa čistom vodom
- bosiljak
- tamjan
- kadionicu
- sveću
- spisak živih članova porodice
- spisak umrlih članova porodice

Osvećenje vodice se obavlja na istočnom zidu sobe pred slavskim ikonama, a ispred ikone je upaljeno kandilo. Činu osvećenja vodice treba da prisustvuju svi članovi porodice koji su se tog trenutka zatekli u kući. Osvećenje vodice je vrlo važan čin, jer se kroz vodo-osvećenje silaskom Duha Svetog, osvećuje porodični dom kao i svi njegovi članovi. Osvećena vodica se čuva kako bi s njom domaćica zamesila Slavski Kolač.

Slika
Slavski kolač
Za Krsno ime svaka kuća priprema slavski kolač. To je
naročiti hleb od pšeničnog brašna zamešen s kvascem
i bogojavljenskom vodicom (voda osvećena u crkvi na
Bogojavljanje)ili onom koju je sveštenik osveštao
uoči slave.
Kolač se okolo opaše jednim vencem od testa, kao pojasom; po gornjoj kori prekrste mu se dva kaiša od
testa i u njih se otisnu četiri liturgijska pečata sa grčkom skraćenicom IS-HS NI-KA, što znači - Isus Hristos pobeđuje. Na ovoj kori mogu se staviti još neki ukrasi-figure, kao golub, simbol Svetoga Duha, klas pšenice, i grožđe.

Slavski kolač se po pravilu ne seče nego samo lomi. Kolač se okreće "naoposun", po suncu, od leve (u narodu negativne) prema desnoj (u narodu pozitivnoj) strani. To se čini radi domaćeg napretka. Istovremeno se kolač podiže u vis sa željom da se usevi podignu prema suncu i da zrelim plodom olakšaju život zajednice.
Na svečano postavljenom stolu
Slavski kolač predstavlja žrtvu bragodarnosti Bogu što smo kroz Isusa Hrista i Njegovo stradanje spaseni od propasti koja bi nas stigla zbog naših grehova.

Krstobrazno lomljenje slavskog kolača predstavlja stradanje Hristovo radi nas. Prelivanje prelomljenog kolača vinom (koje simbolično predstavlja krv Isusovu) znači da smo Hristovom krvlju očišćeni od svojih grehova.

Slika
Slavska sveća

Sveća treba da bude od čistog pčelinjeg voska. Krsnu sveću valja da zapali domaćin kad dođe sveštenik da mu reže kolač ili kad prerezan kolač donese iz crkve. Sveća obično gori ceo dan.

Slavska sveća označava žrtvu, najčistiju i najneviniju, kao što pčele prave med, skupljajući sladak mirisni sok sa raznih čistih i mirisnih cvetova. Tako i molitva svečara i njegove porodice treba da potiče iz njegovog čistog srca
i mirisne, neukaljane duše.

Slavskom svećom se izražava svečanost praznika
i radost domaćih.

Slavska sveća pokazuje da su svečar i njegova porodica sinovi Svetlosti a ne mraka. Kao što svetlost sveće razgoni mrak tako i svetlost Hristova razgoni tamu.
Slavska sveća je simbol želje i težnje svečara
- da upozna Svetlost života - Gospoda Boga i Njegovog Sina Isusa Hrista,
- da svetlost Božija prosveti razum njihov, osvetli i osnaži vrline u njima i uputi uh da vreme na zemlji provedu u besprekornom hrišćanskom životu i
- da hrišćanska ljubav zaplamti u
njihovim dušama, kao što plamti i plamen njihova slavske sveće!


Slika
Slavsko žito - Koljivo

Pšenično zrno je simvol smrti i vaskrsenja, simvol večnog života: zrno bačeno u zemlju proklija i raspada se, ali iz njega nikne klas koji donosi mnogo više zrna. Koljivo se sprema kao žrtva zahvalnosti Bogu za date zemaljske plodove i u čast svetitelja koga slavimo, kao i za spomen na naše pretke koji su u veri živeli i koji su za veru dali svoje živote.Žito se kuva uoči Slave.

Kad se žito skuva, voda se odlije, a žito ispere i prosuši. Posle se melje i sladi šećerom i to označava blaženi i slatki nebeski život pravednih hrišćana posle smrti, koji su svojim životom i delanjem na zemlji zaslužili.

Koljivom se služe svi ukućani po starešinstvu odmah posle osvećenja, kao i gosti koji toga dana dolaze u kuću. Pre posluženja žitom treba se prekrstiti i to se uvek činiti stojeći, opet u znak poštovanja prema Svetitelju.
Kako je koljivo ustanovljeno
Car Julijan, zvani Apostat (otpadnik), beše primio Hrišćanstvo u mladosti, a kad je postao car, odrekao se Hrista i postao ponovo idolopoklonik i veliki progonitelj Hrišćana. Znajući da Hrišćani poste Veliki post, a naročito prvu nedelju ovoga da bi se pričestili, hteo je da naruši propise Hrišćanske Crkve. Zato tajno naredi upravniku Carigrada da sve što se na tržnici nalazi za jelo poprska krvlju žrtava koje se prinose idolima, kako bi se Hrišćani oskrnavili.

Koljivo se sprema kao žrtva zahvalnosti Bogu za date zemaljske plodove i u spomen svetitelja koga slavimo, kao i za uspomenu na one naše pretke koji su u veri živeli i na one koji su za veru dali svoje živote. Ovu činjenicu potvrđuje i molitva koja se čita prilikom blagosiljanja koljiva: ... Ti sam, svedobri Care blagoslovi i semenje ovo sa raznim plodovima, i osveti verne koji budu jeli od njega, jer sluge Tvoje prinesoše ovo Tebi u slavu Tvoju i u čast Svetoga (ime sveca) i u spomen onih koji preminuše u blagočestivoj veri.



Slika
Vino

O Krsnom imenu vino je potrebno da sveštenik njime prelije kolač i koljivo, a ono što ostane u čaši ili flaši domaćin po običaju popije.
Vino je supstitucija za beskrvnu žrtvu. Ono služi za prelivanje koljiva i kolača. Upotreba vina u gozbi na krsnom imenu pripada magiji koja dočarava izobilje. "Kolač se preliva vinom a dom mirom, životom, zdravljem, dobrom."

Ulje

Ulje je potrebno da se upali kandilo u kući pred ikonom.

Tamjan

U svakoj Pravoslavnoj srpskoj kući može se naći grumičak tamjana u svako doba, po rečima jednog istoričara, "jer se Srbi svakad najpre kade, kad se god kućanski mole Bogu", a za Krsno ime i najsiromašniji svećar kupi ga makar i najmanje.
Tamjan se zapali i gori u blaženom dimu koji se penje prema božanstvu da ga umilostivi i odobrovolji.

Ikona

Slavska ikona sa kandilom postavlja se, ako je moguće, na istočnoj strani zida najuglednije prostorije u kući. Vladika Nikolaj kaže da -"mi ne obožavamo ništa i nikoga osim Presvete Trojice u Jedinici JEDNOGA BOGA. Ali mi poštujemo svetitelje, kao najbolju decu Božju i sledbenike Hristove, i njihovim likovima ukazujemo posebno poštovanje".
Po pravilu svaka ikona trebalo bi da je prethodno osvećena u crkvi, gde to sveštenik obavi u oltaru, "Osvećene ikone su kanali moćne Božje blagodati koja leči, preporađa, prosvećuje, ohrabruje i opominje. Gospod Bog toliko ljubi svoje svetitelje i mučenike kao najbliži krug svoje porodice, da daje čak moć i njihovim likovima kada se poštuju i njihovim imenima kada se prizivaju".

Zdravica

Veoma značajan element slavskog ceremonijala je ustajanje u slavu, dizanje i napijanje zdravica. To je, po opštem shvatanju, kao i prekada, najsvećaniji čin. Ustajanjem u slavu se izražava prvobitno poštovanje sunca jer se svi učesnici obreda okreću prema istoku. Dalje, ustajanje u slavu, sem izuzetaka, obavlja se pre podne, dok sunce, odnosno dan, napreduje. Ako se ovome doda okretanje krsnog kolaca "naoposun" to jest za suncem, onda se krsno ime s razlogom može povezati sa kultom sunca, čega inače nema u kultu pokojnika.

Veliku građu o Slavi u narodu sabrao je Vuk Karadžić i on je to činio u vreme kada su mnogi naši običaji, pa i slavski, bili vrlo sveži. Najbolji pokazatelj za to su zdravice koje se izgovaraju u određenom trenutku. Na primer, u zdravici se kaže: "U čije se zdravlje vino pilo, sve mu zdravo i veselo bilo, rodilo mu i žito i vino, ponajviše pšenica belica i u kući sve muška dečica". Gost se, prilikom ulaska u kuću, u pozdravu obraća domaćinu rečima: "Slavio ga (krsno ime) mnogo ljeta u zdravlju i veselju".

Ta želja se izražava i u drugim zdravicama u kojima se na Slavi ne oskudeva: "Ko je proslavljao ove godine, proslavljao je i do godine, punu i čestitu, sretnu i bogatu, mnogo ljeta, a sve za njegova života, on i njegova deca"...


Slika


Na Kosovu, na primer, gosti ispijaju po jednu veliku čašu za zdravlje domaćinovo i svih njegovih ukućana, a isto tako za plodnost (berićet) i napredak svake vrste. Gost kaže: "Ovu kalenicu ćemo da pijemo za domaćinovo zdravlje. Bog neka da njemu i njegovim sinovima, cerkama, snahama, unucima, unukama i svemu porodu njegovom zdravlje i sreću ... svaki berićet u polju i domu, da su mu puni ambari sa žitom, guvna sa slamom i senom, torista sa ovcama i govedima, kravama i kobilama, bivolicama i volovima, tejacima i ždrebicima ..."

Slično ovome i u Slavoniji je svaka kuća imala svoga patrona kome se gosti i ukućani mole, zajedno sa kumovima i prijateljima, za ekonomski napredak kuće i za zdravlje ukućana. U ovom ceremonijalu ima i druge narodne simbolike. Koljivo se na primer u nekim krajevima uzima sa obe ruke da bi Gospod oberučke davao zdravlje i napredak u kući i domaćoj čeljadi. Zdravice se inaće menjaju unakrst "da bi godina ukrstila sa rodom i berićetom".

Zanimljiva je i jedna zdravica iz Metohije koja glasi: "Neka se preliju bačve sa vinom, domovi sa žitom i zdravljem, a polja sa rodom i berićetom". Pošto se malo otpije, u istu času dolivaju još vina "da mlađi rastu", pa se zdravica produži: "Ovako za omlađije, neka Bog omladi u domu, u toru i na svakom mestu, neka Bog mladež izvede na dobar put, te neka budu bolji od njihovih starijih".

Slavi i zemlja

Slava je strogo domaći kult. U narodu se smatra, a to ima svoje mesto i u narodnim pesmama, "ko krsno ime slavi onome i pomaže". U severoistočnoj Srbiji zajedno sa porodicom i kućom slavi i zemlja.

Njoj se preko plodova i zdravica obraća kao živom biću. Ona slavi jer je ona stalna a sve drugo je prolazno. "Iz zemlje je sve poteklo i u nju se sve vraća" kaže se u narodu, prema tome slava je običaj i obred koji je imao veliki integracioni značaj u razvoju srpskog naroda, čuvanje njegove etničke svesti i drugih obeležja koja ga povezuju u određenu celinu, u posebnu etničku, istorijsku i društvenu zajednicu. U tome je zapravo i najveći značaj krsne slave za srpsku etničku zajednicu.


novine.ca


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 02 Avg 2012, 15:02
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Običaji za Svetog Iliju

Slika

- Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas Svetog proroka Iliju - Ilindan, koji je veoma poštovan svetitelja u srpskom narodu i cjelokupnom pravoslavlju kao strog i nepokolebljiv propovjednik hrišćanskih vrijednosti.


Prema predanju, Sveti Ilija je bio među prorocima koji su se na Tavoru poklonili Isusu Hristu na dan Preobraženja Gospodnjeg, kada se javio učenicima sa poukama nove vjere, pa se zato lik Svetog Ilije slika na preobraženskim prazničnim ikonama.

Sveti Ilija je prisutan i u viziji Svetog Jovana Bogoslova u kojoj se njegova uloga vezuje za budućnost hrišćanske crkve i drugi dolazak na zemlju Hrista Spasitelja - novo preobraženje kome se nada i u koji vjeruje hrišćanski svijet.

Prema knjizi Otkrivenja Jovanovog, drugi dolazak Hristov najaviće Sveti Ilija sa starozavjetnim prorokom Enohom i njihovim stradanjem treba da počne novo preobraženje čovječanstva.

Veruje se da Sveti Ilija nije umro već da se živ, plamenim kočijama, vaznio na Nebo, pa se ta scena slika na prazničkim ilindanskim ikonama.

Poznata je i scena sa Svetim Ilijom u pećini, u koju se sklonio od oholog cara Ahava, a gavran mu donosi hranu.

Ilija Tesvićanin rođen je u Tesvitu u Izrailju u Devetom vijeku prije Hrista /816. godine/. Bio je žrtva progona cara Ahava koji je pod uticajem svoje žene Jezavelje napustio Mojsijevu vjeru i "slavio tuđe bogove".

Prema narodnom vjerovanju i tradiciji, Sveti Ilija se vozi u vatrenim kočijama koja vuku četiri konja, iz čijih nozdrva izbija plamen, a grmljavina je tutnjava njegovih kola kojima se vozi po nebu i oblacima.

Sveti Ilija Gromovnik, kako ga još zovu u narodu, pada u najsušnije i najtoplije doba godine, a običaj je da se na taj praznik ne radi u polju - da se ne bi navukao gnjev svetitelja.


Ime mu na jevrejskom znači snaga Gospodnja.

Svetog Iliju ili Gromovnika, narod smatra najsilovitijim među ognjenim svecima, pa ga svetkuje s ogromnim strahopoštovanjem.

Srbi su, prelazeći u hrišćanstvo, mnoge osobine starog boga Peruna preneli na svetog Iliju, koji, kao gromovnik Perun, upravlja munjama i gromovima. Veruje se da bi sveti Ilija sve popalio i pobio samo kada bi znao da je njegov dan, ali mu sestra, Ognjena Marija, ne dopušta da to dozna.

Sveti IlijaSveti Ilija se, po predanju, uvek vozi u ognjenim kolima u koja su upregnuta četiri konja iz čijih nozdrva suklja plamen. Grmljavina nije ništa drugo do tutnjava kola svetoga Ilije kojima se svetac vozi po nebu i oblacima.

Tri dana pre i tri po svetom Iliji, u narodu se zovu kresovi i tada žene ne peru košulje da se ne bi iskrzale. Na svetog Iliju ne ulazi se u vinograde. Veruje se da tih dana ni orlovi vodu ne piju nego pište u vazduhu.

Na svetog Iliju se ne radi u polju da usevi ne bi sagoreli od sunca. Običaj je da se o svetom Iliji za žrtvu prinosi najstariji petao. Po verovanju, do ovoga dana petao peva domaćinu "Poješćeš me" a od ovoga dana "Čeprkaću te" jer predviđa smrt domaćinu. Svetoga Iliju svetkuju i islamizirani Srbi.


Srna


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 86 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker