Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 20:31


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 25 Jun 2012, 21:59
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Manasija: Otkrivena najveća manastirska peć

Nova arheološka otkrića u Manasiji. Uz trpezariju od 1.000 kvadratnih metara otkrivena i peć u osnovi 7,5 sa 4,5 metara

Slika

ZBOG opasnosti da se zubom vremena načeti preostali zidovi trpezarije manastira Manasija kod Despotovca uruše, arheolozi i arhitekte predlažu hitnu i kompletnu obnovu. Trebalo bi, smatraju, vratiti prvobitni izgled trpezarije, jedinstvene po površini (više od 1.000 kvadrata), jer nijedna slična nije postojala u nekom drugom srpskom manastiru.

Neposredno pored trpezarije, nedavno je isplivalo jedno novo, gotovo senzacionalno otkriće - najveća manastirska peć, površine 32 kvadrata.


- Reč je o peći koja je bila u sastavu kuhinje. Raritet je njena veličina. U drugim manastirima peći su prečnika tri metra, a ova u Manasiji je u osnovi 7,5 sa 4,5 metara - ističe rukovodilac istraživanja Marin Brmbolić.

- Za peć i trpezariju karakteristične su i orijentacija i pozicija. Trpezarija je bila smeštena na spratu objekta.

ŠEST VEKOVA

- OBNOVA manastira Manasija veoma je značajna za Despotovac. Mislim da nema đaka, u poslednje dve decenije koji nije, pored Resavske pećine, obišao i manastir. Po završetku radova na obnovi 2018. godine, kada se obeležava šest vekova od završetka izgradnje manastira, očekujemo da Unesko stavi manastir Manasiju na listu svetske kulturne baštine. Samo u poslednje četiri godine je uloženo 110 miliona dinara u arheološke i rekonstruktivne radove - navodi zamenik predsednika opštine Despotovac Ljubiša Dobrosavljević.
- Približna je veličini manastirske crkve sa dimenzijama 32 sa 17 metara i ovo je u našoj sakralnoj arhitekturi sigurno najveći objekat te namene. Smatramo da je mogla da primi oko 300 duša. S obzirom na veličinu trpezarije i peći verovatno je tu boravio veći broj ljudi - navodi Brmbolić.

Restauratorsko-konzervatorski radovi na trpezariji počeli su prošle godine, a u idealnim uslovima, uz stabilno finansiranje i sva obavljena istraživanja, procena je da bi za pet godina mogla dobiti izgled kao pre šest vekova.

- Prostor je veliki i pruža mogućnosti da u prizemlju bude lapidarijum, gde bi bio izložen arheološki materijal, kamena plastika sa crkve, a sprat u svečanim prilikama služio kao trpezarija ili sala za koncerte - ističe arhitekta u RZZSK Dragoljub Todorović.

Radovi su izvedeni na južnom i severnom zidu, a ove godine se nastavljaju na istočnom i zapadnom.

- Obnova će se obavljati u više kampanja - dodaje Todorović. - Sada radimo konzervaciju, ali i delimičnu obnovu zidova, kao i rekonstrukciju vrata i prozora na spratu. Istovremeno traju istraživanja.

DESPOT STEFAN

SISTEMATSKA arheološka istraživanja u Manasiji traju od 2005. godine. Svake godine Manasija otkrije neku od svojih tajni. Najveća je pronalazak zemnih ostataka despota Stefana 2006. godine, što je potvrđeno DNK analizom.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 28 Jun 2012, 00:25
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Kuršumlija: Obnova manastira

Manastir Svetog Nikole u Kuršumliji, zadužbina velikog župana Stefana Nemanje i manastir Presvete Bogorodice, biće potpuno rekonstruisani i obnovljeni

Slika
Manastir Sv. Nikole

Manastir Svetog Nikole u Kuršumliji, zadužbina velikog župana Stefana Nemanje i manastir Presvete Bogorodice, biće potpuno rekonstruisani i obnovljeni. Prema rečima Radovana Tanaskovića iz „Planinke“, opština Kuršumlija će, uz pomoć ovog preduzeća i Zavoda za zaštitu spomenika krenuti sa obnovom manastira Sveti Nikola i Presveta Bogorodica, kao i da je patrijarh Irinej obećao pomoć u obnovi.

Manastir Sv. Nikole je najstarija zadužbina Stefana Nemanje i predstavlja jedan od najstarijih spomenika srednjovekovne arhitekture u Srbiji, a manastir Presvete Bogorodice je prva zadužbina Stefana Nemanje, sagrađena dok je prestonica bila u nekadašnjoj Toplici (1152.-1166.) i prvi je od 200 manastira iz epohe Nemanjića. Posvetio ga je ženi Ani, majci svetog Save koja je u njemu zamonašena.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 14 Jul 2012, 15:01
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Crkve brvnare su karakteristika potkozarja

Slika
Jelićka crkva brvnara

Da bi sačuvali svoj nacionalni identitet i pravoslavnu veru, Srbi su u Potkozarju za vreme turskih osvajača uglavnom gradili crkve od drveta, koje su se u nedaćama mogle lako prenositi s jednog mesta na drugo.

Slika
Crkva Jelićka


Brvnara u Jelićkoj je jedna od najstarijih i najsačuvanijih sakralnih objekata ovog tipa, a potiče iz doba turske vladavine.
U crkvenim dokumetnima nema podataka da je ikada paljena, rušena ili premeštana, pa je stoga i zadržala najviše izvorne originalnosti.U narodu je zovu i „Radišina crkva“,a delom je obnovljena i zaštićena od daljnjeg propadanja osamdesetih godina prošlog veka . U skorije vreme je i unutrašnjost obnovljena, izgrađen je novi ikonostas, a sačuvane ikone su konzervirane. Prema legendi, koja prati ovu poznatu crkvu brvnaru, Turčin koji je nakon službe kod jelićkog kneza Radiše dobio visoko mesto u Otomanskoj imperiji iz zahvalnosti je prema kneževoj dobroti isposlovao dozvolu za gradnju crkve.


Još jedna crkva brvnara, koja krasi Potkozarje je i crkva u Busnovima.


Slika
Crkva u Busnovima


Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Busnovima je izgrađena 1870. godine, koja je upisana iznad južnih vrata hrama.Crkva je sagrađena u vreme turske vladavine, pa se po odobrenje za gradnju moralo ići u Carigrad.Po njega je išao tadašnji ugledni meštanin Busnova Jovan Stojić, koji je putovao konjem u to vreme do Carigrada. Na osnovu odobrenja turska vlast je morala dozvoliti izgradnju hrama.Glavni majstor za izvođenje radova je bio Simo Stojić.
Crkva u Busnovima je generalno obnovljena 1994-1995. godine, te je osveštana od strane Episkopa banjalučkog gospodina Jefrema 10. septembra 1995. godine. U ovom hramu je punih 60 godina službovao sveštenik protojerej stavrofor Dušan Kondić i to od 1906. do 1966. godine, Busnovčanin, koji je održao crkveni život na području Busnova.


Prijedorportal


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 23 Jul 2012, 03:56
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Manastir Milentija: Dragulj moravske škole

Obnova manastira iz 14. veka u Brusu ispod Kopaonika. Zdanje bogatih ktitora bilo je kratkog veka, porušile ga bujice i zemljotresi

Slika

STRUČNjACI Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu nastavljaju jedinstven projekat u srpskoj arheologiji i nauci: obnova manastira Milentija iz 14. veka koji se nalazi u podnožju Kopaonika na 13 kilometara od Brusa. Ideja je, kako saznajemo, da se kompletan manastirski kompleks sistematski arheološki i arhitektonski istraži, konzervira i obnovi na osnovu ostataka nađenih na terenu.

- Ušli smo u ovaj projekat sa namerom da zaštitimo, a najbolja zaštita je obnova, budući da imamo primera gde su urađene i obnova i konzervacija, a da manastir nije oživeo - predočava za „Novosti“ profesor Mirko Kovačević, rukovodilac konzervatorsko-restauratorskih radova. - Nadamo se da će život u manastiru oživeti po okončanju posla.


Naš sagovornik je, još šezdesetih i sedamdesetih godina, kada je započeto istraživanje manastira, imao prilike da upozna ovaj misteriozni kompleks. Ukupni inventar moravske reljefne dekoracije broji čak 500 fragmenata, među kojima 300 većih.


OTKRIĆA

ROZETA manastira, izlivnik kultne posude u obliku konjske glave, originalno srednjovekovno ognjište - samo su neki od izuzetnih otkrića na ovom kompleksu, pronađenih u prethodne tri godine. Stručnjaci se nadaju sličnim vrednim nalazima u narednih 10 dana, koliko će trajati kampanja na terenu.

- Posle svih istraživanja, započećemo i ugradnju pronađenih elemenata u same objekte - iznosi profesor Kovačević, koji je u karijeri vodio više od 80 graditeljskih poduhvata, uključujući i radove na Hilandaru posle požara. - Sve nove elemente sagradićemo u beloj boji, tako da će i slabije upućenima odmah biti jasno šta je original, a šta - rekonstrukcija.

Pre dve godine u Zavodu za zaštitu spomenika su obnovu Milentije odredili kao jedan od prioriteta. Istražuju se Crkva Svetog Stefana, trpezarija, monaške kelije i drugi prateći objekti.

- Brojni fragmenti kamene dekorativne plastike visokog umetničkog i zanatskog umeća, pretežno sa biljnim i životinjskim motivima, nalaze se na terenu i u muzejima u Kruševcu i Beogradu, sve njih ćemo objediniti - kaže za „Novosti“ Gordana Gavrić, direktorka Zavoda i rukovodilac arheoloških istraživanja koje podržava Ministarstvo kulture.

Ambiciozan projekat pokrenuo je Odbor za obnovu manastira Milentija osnovan 2004. godine. Književnik Ljubiša Bata Đidić, predsednik Odbora, iznosi da se istorija manastira tek otkriva.

- Znamo da je manastir bio veoma živ, da potiče s kraja 14. i početka 15. veka, da je imao bogate ktitore, ali da je bio kratkog veka: bujica, zemljotres, nešto je dovelo do urušavanja manastira, jer na kompleksu imamo oko dva metra sačuvanih zidina.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 28 Jul 2012, 23:08
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Manastir u državi pravoslavnih monaha

Manastir Hilandar, u kojem se nalazi najbogatija riznica srpske sredjovekovne kulture, i danas je religijski centar srpskog naroda

Na severu Svete gore Atonske, države pravoslavnih monaha koja postoji više od hiljadu godina, stoji srpski manastir Hilandar, čije ime označava neku vrstu broda i na čije tlo već više od 800 godina nije kročila ženska noga. Sveta gora je smeštena na Atosu, trećem kraku poluostrva Halkidiki u severnoj Grčkoj, a Hilandar se nalazi na 2,5 kilometara od mora. Podigli su ga, na ruševinama grčkog manastira, rodonačelnik srpske srednjovekovne dinastije Stefan Nemanja i njegov sin Rastko, osnivač autokefalne srpske pravoslavne crkve.

Slika
Manastir Hilandar na Svetoj gori jedan je od najzačajnijih centara srpske kulture i duhovnosti

Uprkos tome što se protiv volje oca, Rastko zamonašio u grčkom manastiru Vatoped na Svetoj gori, Nemanja mu se, nakon što se odrekao prestola, pridružuje u monaškom životu. Njih dvojica su rešili da osnuju srpski manastir na toj planini, za koju legenda kaže da je vrt Bogorodice u koji nije dozvoljen pristup drugim ženama, i ta tradicija se poštuje već više od osam vekova. Nemanja, monaško Simeon, i Rastko, monaško Sava, su namerili da opusteli vizantijski manastir Helandarion iz 11. veka, koji se nalazio dalje od obale, pretvore u utočište srpskih monaha. Delovi tog najstarijeg Hilandara postoje i danas na jugozapadnoj strani, a to su pirg Svetog Đorđa i spoljni odbrambeni zidovi prema jugu i zapadu.

Zarad ispunjenja ove zamisli, monah Sava se uputio u Carigrad, po odobrenje vizantijskog cara Aleksija III Anđela a ubrzo je i uprava Svete gore molila cara da u pun posed srpskim monasima da opustošeni Hilandar. Car je prihvatio molbe i odredio da manastir uživa potpunu slobodu i da nije potčinjen nijednom od okolnih manastirskih uprava, odnosno da se daruje da “Srbima bude na večni poklon“. U međuvremenu, Sava je od vizantijskog cara izdejstvovao novu povelju, u kojoj se Hilandar potpuno izjednačava sa ostalim manastirima na Svetoj gori, i daje manastiru jedan metoh, razrušeni manastir Zig u unutrašnjosti Halkidikija.

Simeon i Sava su brzo obnovili Hilandar i posvetili ga Vavedenju Presvete Bogorodice i on od početka 13. veka postaje intelektualni i religijski centar srpskog naroda. Nemanja je umro u Hilandaru 1200. godine i sahranjen je severoistično od glavnog hrama, a prema predanju, iz njegovog groba raste „čudesna loza“ koja uvek rađa plod.
Hilandar, posmatran spolja, izgleda kao srednjovekovno utvrđenje, pošto je okružen bedemima visine i do 30 metar, a spoljni zidovi su dugački 140 metara. Današnju glavnu manastirsku crkvu “Vavedenja Bogorodice” sagradio je početkom 14. veka kralj Milutin, na temeljima prvobitne crkve koju su podigli Nemanja i Sava. Pored nje, u Hilandaru se nalazi još 12 manjih crkava i kapela sa živopisima iz raznih vremena.

U Hilandaru je očuvana najbogatija kolekcija originalnih starih rukopisa, oko 500 ikona izrađenih od 12. do 19. veka i brojne freske, tako da on danas predstavlja najznačajniju riznicu srpske srednjovekovne kulture. U manastirskoj biblioteci je veliki broj rukopisa i minijatura iz 13. veka, kao i bogata zbirka srpskih povelja. Tu se čuva i Karejski tipik, koji je Sava napisao 1199. godine, i koji sa njegovim potpisom i pečatom predstavlja najstariji dokument u manstiru.

Hilandar predstavlja jedno od nazjnačajnijih središta srpske kulture i duhovnosti. Kroz vekove, relativno zaštićen od napada i pljačkanja, bio je pošteđen sudbine koja je zadesila skoro sve druge srpske manastire. U novijoj istoriji manastir je značajno stradao 2004. godine u požaru, a u toku je obnova oštećenih građevina. Manastir se od 1988. godine, zajedno sa ostalih 19 svetogorskih manastira, nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine u sklopu spomenika srednjeg veka objedinjenih pod zaštićenom celinom Planina Atos.


Serbia


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 28 Jul 2012, 23:12
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Đurđevi stupovi

Jedan od najstarijih srpskih manastira, podignut je krajem 12. veka u slavu Svetog Đorđa i nalazi se pod zaštitom organizacije UNESCO.

Još jedan od bisera srpske srednjovekovne baštine koji je pod zaštitom UNESCO je manastir Đurđevi stupovi, izgrađen na brdu iznad današnjeg Novog Pazara, u Starom Rasu. To je jedan od najstarijih srpskih manastira, koji je u slavu Svetog Đorđa, podigao veliki župan Stefan Nemanja pred kraj 12. veka. Po pisanju njegovog biografa i sina Stefana Prvovenčanog, manastir je nastao tako što se Nemanja, dok je bio u jednoj pećini, zavetovao da će izgraditi manastir posvećen Svetom Đorđu.

Manastir postoji već preko 830 godina, a od toga je 300 godina u ruševinama i 40 godina se obnavlja. Danas je velikim delom rekonstruisan i u njemu žive četiri monaha. Manastir je karakterstičan po svom položaju, dvema kulama – stolpama/stupama Crkve Svetog Đorđa koje su i dale kasniji naziv - Đurđevi stupovi, kao i nepravilnim oblikom oltara.

Slika
Đurđevi stupovi, jedan od najstarijih srpskih manastira, nalazi se na brdu kod Novog Pazara
Stupovi su izgrađeni stilom koji predstavlja sintezu dva graditeljska koncepta srednjeg veka -
vizantijske arhitekture na Istoku i romanske arhitekture na Zapadu.

Crkva Svetog Đorđa ima važno mesto u formiranju ove arhitekture, poznate pod nazivom Raška škola, kao građevina kojom započinje ova stvaralačka epoha u arhitekturi srednjovekovne Srbije. Fasada je u potpunosti izrađena u romanskom stilu sa naizmeničnim redovima svetlog i tamnog kamena, dok unutrašnjost crkve odiše vizantijskim stilom.

Crkva je bila živopisana veličanstvenim freskama, ali je većina njih uništena tokom vekova. Delimično su očuvane kompozicije: Jevanđelist Luka, Prorok Danilo, Scene iz života Svetog Georgija, kao i portreti ktitora. Deo očuvanih fresaka prenesen je iz mansatira u Narodni muzej u Beogradu.

Sam manastir je spadao u kraljevske manastire u 13. veku. Njegov drugi ktitor bio je srpski kralj Dragutin koji je dogradio manastirsku crkvu i po svojoj želji tu bio i sahranjen. Manastir Đurđevi stupovi je zapusteo 1689. godine, nakon Austro-turskog rata, kada je poslednjih 16 monaha koji su činili bratstvo, napustilo manastir i pred Turcima pobeglo na sever.

Tokom naredna dva veka Đurđevi stupovi su postali ruševina, više puta razarana i pet puta paljena.
Od prvobitnog živopisa u crkvi je ostalo veoma malo tragova, ali se o njemu zna preko starih fotografija koje su nastale između dva svetska rata. U polukaloti se nalazio Isus Hristos okružen anđelima, a zidovi kupole bili su oslikani figurama proroka Ilije, Jeliseja, Danila i Zaharija Mlađeg.

Gornja i srednja zona bile su posvećene velikim praznicima i scenama Hristovih stradanja: Sretenje, Krštenje, Duhovi, Vaskrsenje Lazara, Cveti, Preobraženje, Izdajstvo Judino, Uspenje Presvete Bogorodice, Raspeće i, verovatno, Oplakivanje. U donjoj zoni su bili sveti ratnici i poprsja svetitelja. Posle Drugog svetskog rata, jedan deo dekoracije i fresaka je skinut sa zidova i prenet u Narodni muzej u Beogradu.

Manastirski konak je izgrađen 2002. godine, što je bio ključni momenat za obnovu manastira jer je omogućio da se ovo mesto obnovi i u liturgijskom smislu i da se nakon više od tri veka u njemu opet nađu monasi. Ispred manastira je sagrađen muzej koji služi za zaštitu i izlaganje najznačajnijih fragmenata iz crkve i drugih građevina. Neki od njih složeni su u celinu i rekonstruisani.


Serbia


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 29 Jul 2012, 22:46
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Obnovljeno pola Hilandara

Gotovo polovina, od pre osam godina požarom oštećenih objekata u srpskoj svetinji na Atosu, potpuno je obnovljena. Veliki konak pri kraju. Svakodnevno radi četrdesetak majstora, uz poštovanje manastirskog mira i reda

Slika
Spska svetinja na Atosu polako se oporavlja od posledica katastrofalnog požara



OSAM godina posle velikog požara koji je znatno oštetio Hilandar, radovi na obnovi izgorelog dela su skoro prepolovljeni. Rekonstrukcija Velikog konaka do kraja godine biće privedena kraju, a upravo je počela obnova ulaznog kompleksa, koji je, takođe, izgoreo.

- Veliki konak je objekat sa kojim se borimo već tri godine. Radovi na završnom delu Velikog konaka i početni ulaznog kompleksa moraju da se izvode istovremeno, jer su to konstruktivno povezani objekti - objašnjava Milivoj Ranđić, direktor Zadužbine Hilandara.

Naš sagovornik ukazuje na to da su u Grčkoj krizne godine i da se to oseća skoro na svakom koraku:

- Radimo koliko možemo, ali često imamo problem da nabavimo materijal. Prošle godine bilo je dosta problema sa brodovima, što nam je dodatno otežalo snabdevanje. Rekonstrukciju, uglavnom, finansira naša država. Grčka od 2010. uopšte ne učestvuje. Ipak, do kraja godine više od 40 odsto izgorelih objekata ponovo će biti u funkciji.

Hilandarska arsana, kako na Svetoj gori zovu manastirsko pristanište, uskoro će biti obnovljena.

- Tu je i nova vinarija koju ćemo ove godine potpuno opremiti. Dve berbe grožđa su već sprovedene u njoj, a na jesen će biti i treća. To je veoma važno, jer predstavlja dodatni izvor prihoda za obnovu. Sredstva koja dobijemo iz budžeta su značajna, oko 70 miliona dinara godišnje, ali su nedovoljna za sve troškove. Od velikog značaja su i donacije naših ljudi iz otadžbine i inostranstva, a početkom godine stigla je pomoć iz Rusije, što nam pomoglo da budemo spokojni.

Iguman Hilandara Metodije nada se da ispunjavaju obećanje koje su dali posle požara:

PROTIVPOŽARNI REZERVOAR MANASTIR Hilandar dobio je još jedan važan objekat - veliki protivpožarni rezervoar. Stari rezervoar na brdu iznad manastira imao je funkciju rezervoara za sanitarnu vodu i za protivpožarnu zaštitu.
On nije zadovoljavao zbog lošeg položaja ni kapaciteta, koji nije bio dovoljan za potrebe manastira.
U svim svetogorskim manastirima izvedeni su projekti snimanja stanja i projektovani novi požarni rezervoari, gde god je to bilo neophodno. Do sada su realizovani zemljani, armirački i betonski radovi, a do kraja 2013. godine planiran je završetak izolacije, izrada instalacija i razvoda hidrantske mreže u manastirskom kompleksu i oko njega.

- Oni koji se sećaju kako je izgledao Hilandar pre požara, u obnovljenom prepoznaju ono što su viđali kada su ranije dolazili u posetu. Mnogi su nam potvrdili da im se čini kao da požara nije ni bilo.

Po njegovim rečima, svakodnevni život monaha je zbog radova delimično izmenjen.

- Kada u manastiru imate gradilište, sve je drugačije. Nekako smo uspeli da povežemo monaški život sa činjenicom da je tu svakodnevno četrdesetak majstora. Naravno da nije lako baš to spojiti. Strogo se vodi računa da se ne radi kad su praznici, a majstori moraju da vode računa da u vreme bogosluženja ne prave buku. To delimično usporava obnovu, ali nismo smeli da ugrozimo monaški život. Arhitektonska, bez duhovne obnove nema smisla, niti bi mogla da se izvede na pravi način.

U poslednjih nekoliko decenija nikad više monaha i iskušenika nije bilo u Hilandaru. Trenutno ih je 50.

- I to je pokazatelj da se duhovna obnova obavlja na pravi način - kaže iguman Metodije. - Sve što se nalazi u riznici za nas je najvažnije blago i dužni smo da ga sačuvamo barem onako kakvo smo primili. Zbog toga se trudimo da obezbedimo sredstva da bismo ga sačuvali. Monah Luka slika ikone, pomalo neuobičajeno, ali počeo je to da radi još kao iskušenik. Sad kad je postao monah nadamo se da će taj dar oplemeniti u duhovnom smislu.


DIGITALNA ARHIVA

PARALELNO sa rekonstrukcijom manastirskog kompleksa, odvija se i digitalizacija manastirske riznice. Zahvaljujući donaciji „Telekoma“ kulturno nasleđe Hilandara biće sačuvano u elektronskoj formi i na taj način postati trajno dostupno naučnoj, ali i široj javnosti. U bazi podataka biće više od 1.000 ikona, 507 rukopisnih povelja i veliki broj drugih dragocenosti.

- Cilj nam je da, pre svega, završimo elektronsku bazu ikona - kaže Milivoje Ranđić. - Imamo nekoliko remek-dela svetske umetnosti iz 14. veka, kao i hilandarski živopis. U bazi podataka će se naći sve ono što je značajno od arheologije do danas. Pri kraju je i kapitalno delo srpske istoriografije Mirjane Živoinović o hilandarskim vladarskim poveljama, koje će, najverovatnije, biti objavljeno do beogradskog sajma knjiga.


VIŠE OPTIMIZMA

- Za poslednjih nešto više od godinu dana promenio se ritam finansiranja - izjavio je Predrag Marković, doskorašnji ministar kulture, za „Novosti“. - Pre toga, ni Zadužbina Hilandara, ni monaško bratstvo na Hilandaru nisu bili zadovoljni načinima i vremenskim rokovima isplata. Sa druge strane, Ministarstvo kulture nije bilo potpuno zadovoljno planovima i izveštajima iz Hilandara. Postojalo je malo nerazumevanje po pitanju finansiranja, koje od 2004. Srbija isplaćuje u sličnim sumama na godišnjem nivou. Situacija je sada drugačija, tako da sa više optimizma očekujemo dalje radove.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 06 Avg 2012, 20:42
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Mileševa - crkva Belog anđela

U neposrednoj blizini Prijepolja, na reci Mileševki, nalazi se jedan od najpoznatijih srpskih srednjevekovnih manastira i najznačajniji manastir u dolini Lima – manastir Mileševa.

Slika

Mileševu je podigao kralj Stefan Vladislav u prvoj polovini 13. veka kao svoju zadužbinu i u njoj je i sam sahranjen. Danas, manastir svakodnevno posećuju vernici, turisti, prolaznici koji na obali Mileševke traže, a neki i nalaze, odmor i mir od svakodnevne vreve.

Ono što ovaj manastir, rađen u raškom stilu, čini prepoznatljivim ne samo u Srbiji, već i u svetu nije to što je sedište episkopije Srpske pravoslavne crkve ili to što su u priprati bile položene mošti svetog Save koje su Turci u 16. veku spalili na Vračaru.

Mileševa je najpoznatija po svom fresko slikarstvu, a pre svih fresci Beli anđeo koja je u sklopu celine "Mironosnice na Hristovom grobu".

Na slici je zapravo prikazan arhanđel Gavrilo koji sedi na kamenu i mironosnicama rukom pokazuje Hristov prazan grob. Freska se nalazi na južnom zidu crkve i rad je nepoznatih autora.

U 16. veku preko nje bila je naslikana druga freska, pa je Beli anđeo bio sakriven sve do 20. veka kada je ova crkva restaurirana i gornja slika uklonjena.

Freske Mileševe, uključujući i Bogorodicu iz Blagovesti i kritorsku kompoziciju sa portretom kralja Vladimira predstavljaju najveće domete kako slikarstva u Srbiji, tako i slikarstva tog doba u Evropi.

Mileševa se danas ne vidi sa puta. Okružena je konacima, bibliotekom, kapelom, episkopskim domom. Zvonik sa ruskim zvonom teškim devet tona nalazi se u blizini oltarskog prostora crkve.


B92


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 06 Avg 2012, 20:48
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Manastir Davidovica ponovo privlači vernike

U blizini sela Grobnice i pruge Beograd-Bar nalazi se 13.vekovna zadužbina župana Dmitra Davida Nemanjića - manastir Davidovica, koji je Muzej u Prijepolju obnovio i ponovo podigao.

Slika

Manastir najmlađeg sina Vukana Nemanjića i unuka Stefana Nemanje koji se zamonašio i dobio ime David - pa otuda i Davidovica, razoren je polovinom 15. veka i bio je u ruševinama sve do kraja '90-tih kada je vaskrsnut prema projektu Muzeja u Prijepolju i njegovog direktora Slavoljuba Pušice.

Manastir Davidovica jedan je od najpoznatijih u dolini Lima. Zanimljivo je da je ugovor o izgradnji Davidovice jedini ugovor o gradnji iz nemanjićkog perioda i sada se čuva u Dubrovačkom arhivu.

Dimitrije David je sa dubrovačkim zidarima sklopio ugovor 31. avgusta 1281. godine i po tom ugovoru oni su imali da u mestu Brodarevo podignu crkvu. Na osnovu tog ugovora danas se zna kako je zidana i obližnja Mileševa i svi ostali nemanjićki manastiri u dolini Lima.

Veruje da su u Davidovici sahranjeni kneginja Ljubica i braća Jugovići budući da je u porti sačuvana grobna ploča sa natpisom iz srednjeg veka na kojoj piše da tu počiva Vratko, otac braće Jugovića i carice Milice i Dmitrov unuk.

Prilikom arheoloških iskopavanja, na prostoru manastira otkriven je veći broj sekeleta kao i jedan broj lobanja za koje koje narod veruje da pripadaju devetorici Jugovića i Jug Bogdanu (Vratku).

Toj teoriji u prilog ide i činjenica da su Bogdanovići najbrojniji stanovnici sela Grobnice. Čak i samo ime sela Grobnice, odnosno Grobare, ukazuje na postojanje nekropole na tom prostoru a lokalna predanja uporno navode da su tu pokopani junaci pali tokom Kosovskog boja.

Zbog rekonstrukcije manastira Davidovica, Muzej u Prijepolju i njegov direktor u maju su u Portugaliji dobili Specijalnu nagradu Evropskog muzejskog foruma, jedno od najvećih svetskih priznanja u oblasti muzeologije. Pušica je rekao da je Muzej u Prijepolju gotovo kao kaznu dobio projekat rekonstrukcije manastira.

"Jedne olujne noći 1995. godine deo preostalog freskopisa u Davidovici se srušio i razbio o pod crkve. Čim sam to saznao, otišao sam tamo, sve fotografisao i dao fotografije medijima, kao i izjavu da je neverovatno da se u državi Srbiji, bez obzira na stanje tada, dozvolilo da freske iz 13. veka padaju i razbijaju se o podove porušene crkve", rekao je Pušica.

Ubrzo je usledio poziv tadašnjeg pomoćnika ministra kulture koji mu je, kada je saslušao Pušicin predlog o potpunoj obnovi muzeja, dao projekat. Pušica je, naime, smatrao da dotadašnja praksa "zamrzavanja" postojećih zidova manastira - kada se oni jednostavno očiste i konzerviraju, bez druge zaštite, što je u slučaju Davidovice urađeno pedesetih - nije dobra i da je potrebno crkvu potpuno obnoviti, podići zidove i krov i tako je zaštititi.

U roku od godinu i po dana, crkva je potpuno obnovljena, uz korišćenje istog materijala - sige - koja je uzimana iz istog kamenoloma kao i u 13. veku - sa lokaliteta Sopotnica.

Inače, samo su Mileševa i Davidovica kompletno rađeni od sige. Upravo zbog toga što je korišćen originalni materijal, rekonstrukcija je uspela i danas se ne vidi razlika između starih i novih zidova sa izuzetkom olovne spojnice koja je namerno stavljena kako bi se videlo dokle su zidovi bili srušeni.

Manastir na južnim obronvima Jadovnika, čija je crkva posvećena prazniku Bogojavljenje, danas je potpuno u funkciji i u njemu je obnovljen monaški život Pored crkve, do koje se stiže uskim, vijugavim putem iz Brodareva, protiče potok, tu je i parohijski dom, a sama crkvica danas je okružena cvećem, ali i vernicima koji u nju ponovo dolaze.


B92


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 14 Avg 2012, 14:24
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Manastir Kovilj

Slika

Na obodu blagorodne bačke ravnice, nadomak Novog Sada, uzdižu se zvonici manastira Kovilj, duhovnog utočišta zaista velikog broja, naročito mladih, ljudi. Po predanju, manastir Kovilj nastao je u XIII veku, a osnovao ga je sveti Sava. Smatra se, da su se na ovom mestu, na kojem se danas nalazi manastir, izmirili ugarski kralj Andrija II i Stefan Prvovenčani. U tome je posredovao i izmirenju doprineo brat Stefana Prvovenčanog, sveti Sava. Na mestu izmirenja dve vojske i dva naroda bila je podignuta bogomolja, kao svedočanstvo uspostavljenog mira. Odmah po njenom podizanju, u bogomolju su ušli monasi iz manastira Žiče, što znači da je manastir Kovilj počeo da funkcioniše kao svojevrsni metoh tog manastira. Nažalost, prvobitna bogomolja nije sačuvana, kao ni crkva koja je na njenom mestu podignuta u XV veku.

Legenda…

…počinje susretom Save Nemanjića i ugarskog kralja Andrije. Srpski arhijerej došao je sa svojom svitom, radi pregovora o miru, posle napada Ugarske na kralja Stefana Prvovenčanog. Pregovori i izmirenje između Stefanovog izaslanika, mlađeg mu brata i ugarskog kralja su se, prema biografima svetog Save, dogodili kod mesta Ravno – negde u ravnici.

Slika

Dogodilo se čudo koje je učinio sveti Sava: molitvama, da se prospe grad (led) i „ohladi“ ratnička i osvajačka glava Andrijina. Snagom reči upućenih istovremeno ugarskom kralju, sveti Sava uspeva da preobrati Andriju od osvajačkih namera i izazove u njemu takvu miroljubivost da su se njih dvojica susreli k’o najbolji prijatelji. Ugarski kralj je suparničkoj strani poklonio najbolje konje, borbeno oružje i druge dragocene darove i naredio da se sve to odnese Stefanu Prvovenčanom, dotadašnjem njegovom ratnom protivniku. Priča se da je, pod uticajem slatkorečivosti svetog Save i snagom njegovog duha, Andrija prešao u pravoslavlje, a svetog Savu je ispratio i poslao svoje odabrane vojnike da ga sa „svakom počašću doprate dok se preko reke Save ne preveze“.

U tekstovima i komentarima savremenih istoričara o napadu Ugarske na Srbiju, uglavnom, ne smatra se verodostojnim podatak o Andrijinom pokrštavanju, premda se za mnoge događaje iz istorije srpske srednjovekovne države žitija navode kao osnovni istorijski izvori.

Ovaj manastir je, dakle, nastao na mestu na kojem su se izmirile ugarska i srpska vojska, a posrednik tog izmirenja bio je sv. Sava. Na mestu na kojem je mir postignut, bila je podignuta jedna crkva, iz koje se kasnije razvio ovaj manastir. Zato, pored toga što je mesto gde se sakupljaju monasi, ovaj manastir istovremeno je i simbol pomirenja i apel za mir svim ljudima. Simbol je mira, ali ne onog koji samo znači stanje bez ratovanja, nego istinskog mira.

Slika

Današnja crkva manastira Kovilj potiče iz XVIII veka. Interesantna je i stoga, što svojom arhitekturom podseća na srpske srednjovekovne manastire, a najviše na manastir Manasiju koji joj je bio arhitektonski uzor. Po tome se manastirska crkva razlikuje od drugih na teritoriji Bačke, gde su crkve mahom u baroknom stilu, jer je najveći broj njih zidan u vreme vladavine Austrougarske, koja je diktirala arhitekturu, ali i način bogosluženja, način pojanja i crkvenu umetnost uopšte. Ikonostas u crkvi naslikao je Aksentije Marodić koji se školovao u Italiji i ovaj ikonostas je radio ugledajući se na renesansne majstore. Značajno je da je on ikonostas naslikao dobrim delom kao uzdarje, jer su monasi ovog manastira pomogli njegov boravak i njegovo školovanje u Italiji.


Zanimljivosti

Crkveni oltar je zanimljiv, jer se iza njega nalazi kopija Tajne večere, kako ju je naslikao Leonardo da Vinči. S obzirom da se radi o pravoslavnom hramu, ovo pozicioniranje ovakve slike predstavlja veliku enigmu. Po legendi manastir je osnovao sv. Sava (Rastko Nemanjić), prvi srpski arhiepiskop.

U svojoj mladosti (oko 1192) pobegao je od kuće, kako bi se uključio u monaški život na svetoj gori Atosu, gde je i dobio monaško ime Sava. Prvo je boravio u ruskom manastiru, a zatim se preselio u grčki manastir Vatopedi. Pred kraj 1197. pridružio mu se i njegov otac kralj Stefan Nemanja. Godine 1198. zajedno obnavljaju Hilandar.

Slika

Sava je, navodno templarskim brodovima putovao iz Barija u Italiji ka Izraelu, Egiptu i Siriji. U Egiptu još uvek postoje njegove zadužbine. Navodno je mala građevina, u kojoj se veruje da je Isus održao poslednju večeru, u srpskom vlasništvu. Sv. Sava ju je kupio uz blagoslov jerusalimskog Patrijarha. Ovo bi moglo objasniti koviljsku sliku Tajne večere iza oltara.

Druga zanimljivost vezana za manastir Kovilj je, da ga je navodno posetio veliki majstor Antoan iz reda Templara u XVI veku. U priči se opisuje i kako je Antoan meditirao u pravcu zvezde/planete Sirijus i tako “komunicirao” sa vitezovima svog reda. Potvrda njegovog boravka je navodno krst sa raspećem na vrhu ikonostasa, gde je Hrist obavijen orfičkom zmijom, koja je u suštini predhrišćanski simbol. Centralni veliki krst ima na svoja četiri kraja po jednu osmougaonu zvezdu, sa ružom u sredini, što bi moglo ukazivati na red templara, koji su se identifikovali sa brojem osam.


Bratstvo

Slika
Monaški hor manastira Kovilj

Ali, manastir ne čine prvenstveno zgrade, hram i konaci, nego zajednica ljudi koja u njemu živi. Manastir je zajednica ljudi koji su bili spremni da se odreknu svega što ovaj svet nudi i da dođu na jedno mesto koje jeste mesto molitve. Tu se uspostavljaju mir i harmonija i u samom čoveku. Bratstvo manastira Kovilj broji 30 monaha, što Kovilj čini jednim od najbrojnijih muških manastira u okviru Srpske pravoslavne crkve. Skoro polovina monaha je visokoobrazovana, a deo njih nastavlja obrazovanje i usavršavanje u teološkim naukama. Među monasima Kovilja ima i stranaca. Jedan je Novozelanđanin, drugi Bugarin, pa Slovak… Svi rade na manastirskom imanju od oko 50 hektara, jer život od svojih ruku i svog truda jeste jedan od principa manastirskog života. Uz redovne molitve i rad na imanju, pevaju u čuvenom, značajnim nagradama ovenčanom, manastirskom horu koji neguje tradicionalno vizantijsko pojanje, slikaju ikone, prave sveće… Nadaleko su čuveni med od belog bosiljka, voćne rakije, konjak i liker od oraha manastira Kovilj.


Bukvar Pravoslavlja

Slika

Pa ipak, Kovilj je u javnosti postao poznat prevashodno po televizijskoj emisiji „Bukvar pravoslavlja“ koja je na TV Novi Sad i prvom programu RTS emitovana skoro deset godina. Vođa projekta bio je vladika Irinej, a vladika Porfirije i monasi manastira Kovilj radili su na projektu. Vrlo brzo je usledila reakcija na njihov „izlazak iz manastira“. Neuobičajeno veliki broj ljudi počeo je da dolazi u Kovilj. Dolazili su ljudi radi običnih duhovnih razgovora i zbog potrebe da se ispovedaju, ali stizali su u velikom broju i oni koji imaju duboke egzistencijalne, duhovne, psihološke i sve druge probleme sa kojima se suočava moderan čovek. Neki su rešenja tražili na pogrešan način pa su posrnuli u alkohol, drogu i delinkvenciju. Pokazalo se da razgovori sa duhovnicima pomažu i to je usmerilo deo manastirskih aktivnosti.


Poznati žitelji manastira

Slika
Jovan Rajić

Mnogo je obrazovanih, izuzetnih ljudu, u istoriji manastira Kovilj. Najpoznatiji žitelj ove svetoarhangelske obitelji bio je Jovan Rajić, vrhunski bogoslov svoga vremena koji je istinski bio upućen i u profane nauke.

Jovan Rajić

Obrazovan u školi Emanuela Kozačinskog i kijevskoj duhovnoj akademiji, koja je važila kao središte pravoslavne skolastike i dogmatike, Rajić je postao najčuveniji teolog kod Srba; nazivan je srpskim Zlatoustom. Imajući na umu opasnost Srpske pravoslavne crkve u Vojvodini od unijaćenja, naročito se usavršio u pitanjima koja su isticala preimućstvo pravoslavnih dogmi nad unijatskim. Rajić je mnogo originalniji i mnogo znatniji kao istoričar. Njegova istorija je vrlo obilno delo i prvi veliki i ozbiljan pokušaj da se prošlost Južnih Slovena prikaže u celini i uporedo sa istorijom okolnih naroda. Suprotno ranijim hronikama, koje počinju crkvenom istorijom i koje događaje i oblike društvenog uređenja tumače Božjim proviđenjem, njegova istorija počinje ranijom sudbinom Slovena i u prikazivanju događaja i državnih oblika oslanja se na pisana dokumenta i kritička razmatranja.

Slika
Georgije Branković

U njegovo vreme, kada se htelo reći da je neko učen, govorilo se da je „učen kao Rajić“. Znamenit monah bio je i Georgije Branković, potonji patrijarh, koji se ovde zamonašio. Bilo je poznatih muzičara. Jedan od takvih je Damaskin Davidovič koji je završio muzički konzervatorijum u Beču, a u Kovilju je oformio bogatu muzičku biblioteku kojoj ni danas nema ravne u Srbiji.

Poznato je i da su do Drugog svetskog rata ovde visile slike Ticijana i Rafaela. Sačuvano je nešto od otmenih salona u kojima i danas primaju posetioce. Od ogromnog imanja, koje je manastir imao od vremena Marije Terezije nije ostalo mnogo, ali sačuvano je ono najvažnije – duh i vera. Neguju se tako da privlače ljude iz celog sveta. Neki dođu u posetu, neki da ostanu. Otac Sava, monah manastira Kovilj došao je sa Novog Zelanda pre petnaest godina. Potiče iz porodice katolika i protestantkinje, a prešao je u pravoslavlje i zamonašio se u šesnaestoj godini. Porodica je to prihvatila. Godinu dana bio je monah u Australiji, a onda je tražio da dođe u Srbiju. Prešao je ceo svet da dođe u Kovilj. Tu je našao sve što mu je potrebno.


Ssvodič


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 78 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker