Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 18:39


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Patrijarh Pavle - Svetac  |  Poslato: 28 Nov 2014, 00:25
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
U MUZEJU SPC
Izložba o patrijarhu Pavlu: Skromni život božjeg čoveka


U četvrtak se otvara izložba sa predmetima iz zaostavštine jednog od najomiljenijih poglavara Srpske pravoslavne crkve. Skupe stvari nije kupovao, vredne poklone darivao drugima

Slika

BOGOSLUŽBENI predmeti i knjige, odežde, ordenje, pribor za pisanje, panagije i naprsni krstovi, mašine za šivenje i kucanje, mantije, kaputi, obuća, čiviluk, alat, malo poznate fotografije, knjige... Ovo su samo neki od oko 180 predmeta iz zaostavštine blaženopočivšeg patrijarha srpskog Pavla, koji će od sutra do poslednjeg dana januara biti izloženi u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu.



Nazvana po patrijarhovoj knjizi „Svedočim, samo...“, izložba će, po rečima Vladimira Radovanovića, upravnika Muzeja SPC, kroz predmete koje je patrijarh svakodnevno koristio, najbolje svedočiti, pokazati i prikazati njegovu arhipastirsku ličnost.

- Skromno je živeo, skromni su i predmeti koje je upotrebljavao, i po broju i po izgledu - kaže Radovanović. - Podelili smo ih u tri celine, koje vreme patrijarha Pavla prikazuju kroz svetovni, monaški i period dok je bio prvi među jednakima.

O svetovnom Gojku Stojčeviću najbolje govore fotografije, od prve iz 1924. godine, u školi u Kućancima, do onih sa školskim drugovima, prijateljima i rođacima, fotografisanim dok 1946. nije obukao monašku rizu u manastiru Blagoveštenje.

- O „zlatnim rukama“ koje je izveštio tokom svetovnog života, a koje nisu prestajale da stvaraju gotovo do poslednjih meseci patrijarhovog života, svoju priču na ovoj izložbi kazuju alat i šivaći pribor.

Slika

Njime je sam napravio malu lampu koja je bila na njegovom stolu, „reciklirao“ obuću čije đonove je „presvlačio“ takozvanom tjubeles gumom, popravljao sve što se popraviti moglo, krpio i zašivao - priča naš sagovornik i pokazuje nam jednu od patrijarhovih cipela pedantno „popravljenih“ i nošenih dok zaista nije došlo krajnje vreme za kupovinu novih.
Nedaleko od njih izložena je i čuvena patrijarhova svečana odežda. Ona sa plavo-belim krstovima. Ona u kojoj ga najbolje i najčešće pamtimo. U njoj ga, čini se, i danas vidimo.

Slika

- O materijalnoj vrednosti izloženih predmeta, izlišno je da se govori. Njihova najveća vrednost je u tome što ih je nosio i koristio patrijarh. Skupocene stvari nije kupovao, a takve, dobijene, poklone je darivao onima kojima su bili potrebni, onima kojima je trebalo pomoći kad im je bilo najteže. Da im se nađe. Naročito u vreme ratova koji su besneli tokom devedesetih - otkriva Radovanović.

Zato je skupocenosti na ovoj izložbi malo. Vredno je ordenje dobijeno od Republike Srbije, Republike Srpske, Vaseljenske patrijaršije i Ruske pravoslavne crkve, kao i njemu dragi pokloni od poglavara drugih pomesnih pravoslavnih crkava.

Slika

- Posebnu vrednost imaju i panagija, naprsni krst i prikaz rođenja Gospoda Isusa Hristosa, od sedefa, dar Jerusalimske patrijaršije. Tu su i oslikana vaskršnja jaja. I, po mnogo čemu jedinstvena, kutija koju je dobio od ruskog patrijarha Alekseja Drugog, na kojoj su oslikani motivi iz Puškinove „Bajke o zlatnom petliću“ - naglašava naš sagovornik.

I posle detaljnog razgledanja, utisak o izložbi je isti - skromni predmeti sa gromoglasnom porukom koja dugo odzvanja u srcu i umu. Porukom baš o skromnosti kao najvećoj vrlini. Onako kao što na jednom od izloženih, uveličanih patrijarhovih rukopisa piše: „Potrebno je da mi koji smo se opredelili da služimo Bogu, svojim životom svedočimo o onome što govorimo“. A On je istinski svedočio.

Slika


FONT PATRIJARHA PAVLA

POSEBAN deo izložbe čine uveličane misli i pouke, kao i zabeleške pisane patrijarhovom rukom, prepoznatljivim zelenim mastilom.

- Ovo je zapravo pravi mali poduhvat studenata Filološko-umetničkog fakulteta iz Kragujevca koji su za Udruženje novinara Srbije realizovali projekat „Ćirilični fontovi - pišite kao znameniti Srbi“. U okviru tog projekta, urađeno je pet digitalizovanih fontova. Jedan od njih je i font patrijarha Pavla, koji smo za ovu priliku iskoristili kako bismo uveličali i predstavili ono što je Njegova svetost pisao - kaže naš sagovornik.

Slika

MUZEJ U RAKOVICI

- SVI izloženi predmeti deo su zaostavštine patrijarha Pavla koja se nalazi u manastiru u Rakovici. Zato planiramo da u toj svetinji otvorimo muzej u kom će biti stalno izloženi svi predmeti iz zaostavštine Njegove svetosti blaženopočivšeg patrijarha srpskog Pavla - otkriva za „Novosti“ Vladimir Radovanović, upravnik Muzeja SPC.


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Patrijarh Pavle - Svetac  |  Poslato: 21 Nov 2016, 22:45
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Patrijarh Pavle o postu: Čuvajmo dušu od greha svakim danom, ne samo pred pričešće!

Iz potpune vere u ove reči Gospodnje, prvi su hrišćani žurili sv. Pričešću ne po nekom naređenju, nego neposredno iz osećanja da bez Njega ne mogu duhovno živeti

Slika

Šta za duhovni život hrišćanina znači sv. Pričešće jasno je iz te reči samoga Gospoda: „Ja sam živi Hleb koji je sišao s neba. Ko jede od ovoga Hleba živeće večno... Ako ne jedete tela Sina čovečijeg i ne pijete krvi njegove, života nećete imati u sebi. Ko jede Telo moje i pije Krv moju ima život večni i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan. Jer je moje Telo pravo jelo i Krv moja pravo piće."

Iz potpune vere u ove reči Gospodnje, prvi su hrišćani žurili sv. Pričešću ne po nekom naređenju, nego neposredno iz osećanja da bez Njega ne mogu duhovno živeti, upravo onako kao što čovek ne diše po naređenju, nego spontano, osećajući da se bez vazduha guši i da umire.

Odlazili su svagda nedeljom i praznikom na sv. Liturgiju i na đakonov poziv - „sa strahom Božjim i verom pristupite!" svi su u redu, prilazili i pričešćivali se. Oni su pritom potpuno osećali da pristupaju najdubljoj tajni naše vere i najvećem daru Božijeg milosrđa, pa su se trudili da Svesvetnom i Prečistom Bogu, u sv. Pričešću, prilaze u čistoti i svetosti srca i duše.

Zvali su se „sveti" i zaista su bili sveti; čuvali su se od svakog greha, jer su znali da „ko čini greh, rob je grehu", da greh okreće čoveka na pravac koji vodi suprotno od Boga, prlja dušu i čini je nesposobnom za sv. Pričešće. Onaj ko bi ipak pao u greh, odmah se dizao, ispovešću čistio dušu od njega da ne bi u nečistoti primio sv. Pričešće: „Jer, koji nedostojno jede i pije ( Hleb i Čašu Gospodnju ) sud sebi jede i pije, ne razlikujući Tela i Krvi Gospodnje."

U isto vreme, hrišćani su sveto držali i ustanovu posta, znajući da je post božanska ustanova, jer je još u Starom Zavetu Bog naredio post kao „naredbu večnu". U Novom Zavetu je sam Gospod Isus Hristos postio i rekao da će Njegovi učenici postiti. Postili su Apostoli i svi Sveti... Post su držali u određeno vreme radi potrebe posta, a pričešćivali se radi potrebe pričešća stalno, kako za vreme posta tako i za vreme mrsa; u postu se postilo i pričešćivalo, u mrsu se mrsilo i pričešćivalo, onako kao što danas čine sveštenici. Prvobitno nije bilo neke posebne pripreme za Pričešće, niti je post smatran za jedno od sredstava za njega. Za pričešće se pripremalo celokupnim životom, držanjem svih Božjih zapovesti i čuvanjem od svakog greha.

Slika

Tako su postupali i sveštenici i vernici u hrišćanskoj Crkvi za čitavo vreme progona, za prvih 300 godina, dok su u nju stupali samo oni koji su iz čvrste vere u Carstvo nebesno bili spremni na sve teškoće da bi ga zadobili. Moralni život hrišćana tada je bio na velikoj visini. No, kada je došla sloboda, pod carem Konstantinom, 313. godine, Crkvi su počeli prilaziti i oni koji u njoj nisu tražili i našli „blago skriveno u polju" i koji nisu bili spremni da sve dadu da bi kupili to polje...
Zašto je ustanovljen post od 40 dana

Stoga se nivo moralnog života hrišćana u mnogome snižava. Svetom pričešću mnogi pristupaju i tada redovno, ali bez ozbiljnog staranja da za Njega budu što dostojniji. Drugi, pak, počinju svoj redovan prilazak sv. Čaši da odlažu, sa izgovorom da žele da se što bolje pripreme.

Ali borbu za očišćenje svoje duše nisu vodili stalno, nego povremeno, samo nekoliko dana pre Pričešća. No, i to im je padalo teško, pa su sve češće odlagali pripremu i samo pričešćivanje, dok nisu spali na to da se pričešćuju samo četiri puta godišnje ili još ređe.

Zbog onih prvih, Crkva je, po rečima sv. Jovana Zlatousta, i ustanovila 40 - dnevni post pred Božić i Vaskrs: Primetivši štetu koja dolazi od nemarnog postupanja, Oci odrediše 40 dana... da bi smo svi mi, očistivši pažljivo u ove dane molitvama, milostinjom, postom, svenoćnim bdenjem, suzama, tako pristupili sv. Pričešću čiste savesti, koliko je to moguće."

One druge, pak, sv. Otac opominje da se moraju truditi ne povremeno, pred samo Pričešće, nego da im valja da stalno žive tako da mu čiste savesti mogu redovno pristupati. Na pitanje „kojima treba dati za pravo, onima koji se retko pričešćuju, ili onima koji to čine često", on odgovara: „Ni jednima ni drugima, nego onima koji se pričešćuju sa čistom savešću, čistim srcem i besprekornim životom. Takvi neka pristaju svagda. A koji nisu takvi - nijedanput. Zato što oni na sebe navlače sud, osudu, kaznu i muke."

Slika

No od svih sredstava čišćenja duše za ovaj najprisniji susret i za sjedinjenje sa Gospodom, o primanju Njegovog Tela i Krvi, u svesti našeg naroda došlo se dotle da se u telesnom postu vidi sve i sva. Mnogi od sveštenika postaviće pred Pričešće vernom samo jedno pitanje: „Jesi li postio?" i , kad čuju potvrdan odgovor, reći će: „Pristupi!" Kao da je to jedino važno, a sve drugo nebitno, i to - da li ovaj zna čemu pristupa i zašto, i to - zna li Simvol vere i osnovne molitve, i da su mu usta i jezik čisti od laži, psovki i ružnih reči, i da možda nisu bludnici; a ako je u pitanju žena, da nije možda sujeverna, da ne ide vračarama i gatarama, da ne nosi nikakve amajlije, ili da možda ne vrši pobačaj... A o interesovanju sveštenika za redovnu molitvu, čitanje sv. Pisma i bogomislije onoga ko želi da se pričesti, i da ne govorimo.
Protiv ovakvog mehaničkog pristupa sv. Pričešću, u pravoslavnom svetu sveštenici - pastiri intezivno nastoje na tome da se verni što češće, po mogućstvu na svakoj Liturgiji pričešćuju, spremajući se za to stalnim bdenjem nad svojom dušom. Poznajući dobro duhovno stanje svakog pojedinačnog člana svoje pastve, jednima savetuju da se pričešćuju više puta u toku posta, drugima da to čine i u vreme mrsa, pri čemu nekima da poste dva - tri dana nekima sedam dana, a nekima da se pričešćuju stalno i bez posta...

Neosporno je da i shvatanje naših vernih treba uzdizati u pravcu redovnog pristupanja sv. Tajni Pričešća, ali pod uslovom da stalno bdiju nad čistotom svoje duše, nad držanjem duhovnog posta, čuvanjem srca, očiju, ušiju, i sviju čula od svega grešnog, a ne samo držanjem telesnog posta i to samo nedelju dana pred Pričešće. Znači, treba se sačuvati svake krajnosti i jednostranosti.


stilkurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Patrijarh Pavle - Svetac  |  Poslato: 22 Dec 2016, 03:03
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Priča o cipelama patrijarha Pavla: Evo zašto su ga prozvali sveti siromah!

U svešteničkim krugovima dugo će se prepričavati kako je Patrijarh Pavle imao lepe cipele - lake, udobne i besprekorno sjajne

Slika

Blaženopočivši patrijarh Pavle bio je poznat po svojoj skromnosti. Malo ko zna anegdotu o tome kako su nastale njegove cipele, u kojima je uvek pešačio. Pogotovo je bio zanimljiv podatak da je sam vodio brigu o svojoj obući, a priča koju vam donosimo sigurno će vas podsetiti zašto je nosio nadimak "sveti siromah".


Gojko Stojčević, slabašni dečak iz sela Kućanci, koji je rano ostao bez roditelja, prevalio je veliki duhovni put da bi 1990. godine postao 44. vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve.

U svešteničkim krugovima dugo će se prepričavati kako je patrijarh Pavle imao lepe cipele - lake, udobne i besprekorno sjajne.

- Jeste - osmehivao se patrijarh Pavle kada su ga pitali za cipele.

- Udobne su, mogu u njima dugo da pešačim.

- Gde ste ih kupili?

- Eh, kupio! - rekao i odmahnuo rukom kao da je stavio tačku na razgovor.

A iza ovih cipela stoji malo neobična priča: cipele, u stvari, nekad bile ženske čizme - našao ih patrijarh, bačene, blizu kuće svoje sestre. Zagledao ih, prevrtao, video da su stare i očuvane. Posle nekoliko dana u svojoj maloj radionici načinio je sebi dobre cipele.

Patrijarh Pavle je bio veoma cenjen zbog svoje skromnosti i mudrosti. Nije mu bilo ispod časti da šije ili da popravlja prozore. Sećanje na ovog neobičnog, blagog čoveka, koji je bio istovremeno i intelektualac i zanatlija, ostalo je živo i godinama nakon njegove smrti.

Dok su mnogi kupovali luksuzne automobile, on je svuda išao peške ili javnim gradskim prevozom. I to u cipelama koje je sam pravio, ali i popravljao.


Priča kaže da ga je obućarskom zanatu naučio neki čovek koji je popravljao cipele u blizini Patrijaršije, a neki kažu da je zanat “pendžetiranja đona” naučio u manastirima.

Jednog dana je video vozača ispred patrijaršije kako menja gumu i zatražio da mu pozajmi parče od gume koju je čovek nameravao da baci. Od te gume je izrezao kalup i tako zakrpio svoje cipele.

Slika


stilkurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Patrijarh Pavle - Svetac  |  Poslato: 22 Dec 2016, 03:06
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
BUDIMO LJUDI

Mudre reči i pouke patrijarha Pavla: Nema čoveka bez greha, niti bez dobrog dela

Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje

Slika

Iako je prošlo više od pet godina od smrti patrijarha srpskog Pavla, njegov lik još uvek živi i prisutan je među srpskim narodom. Uvek je pravi trenutak da se podsetimo nekih od njegovih mudrih i najlepših reči koje nam je za sobom ostavio.

"Ljubav je najviša vrlina. Sve što čovek deli sa drugima smanjuje se, osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate".

"Ne zaboravimo nikada da je zlo uvek kratkog veka i samo naizgled uspešno i blistavo. Zato na zlu, lukavstvu, prevari, ne treba zasnivati ništa, pogotovo ne život".

"Ne branimo se od tuđeg zla, zlom u sebi".

"Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi".

"Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje".

"Čovek ne može da bira vreme u kojem će se roditi i živeti; od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovek ili kao nečovek, bez obzira na to u kom narodu i od kojih roditelja".

"Nije nesreća što mi imamo suprotna gledišta, jer se stvar mora sagledati sa više strana. Ali često kod nas dolazi do onog što nije razlika u mišljenju. Toga se moramo osloboditi. Ako budemo tolerantniji, onda ćemo moći da shvatimo i to gledište drugoga. Ne da ga usvojimo ako nije dobro, ali da ga shvatimo da ne dođe do mržnje i ovog što nas cepa i deli".

"I sebi i drugima kažem: mene može da ponižava ko god hoće, al' da me ponizi nema čoveka na ovom svetu, sem jednog, a to sam ja. Kad to zna čovek ima stabilnost".

"Nema čoveka bez greha, niti bez dobrog dela".

"Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi".

"Čovek je, pored uma, obdaren i srcem, osećanjem i voljom kao snagom koja može da ostvari ono što um i srce nađu da treba. A osim toga, obdaren je još i slobodom. Čovek može onako kako Bog hoće a može i suprotno. Jer, što kaže naš filozof Koža Knežević, „čovek je biće kome može i Bog da se obraduje, a od koga može i đavo da se postidi“. Vidite koliki je to ogroman razmak! Gde ćemo se naći, zavisi od nas".

"Vreme je jedno trajanje koje ima prošlost, sadašnjost i budućnost. Ali prošlosti kao vremena nema. Ima ostataka od prošlosti. Budućnosti takođe nema, ona će biti. A šta ima? Ima samo sadašnjost. Ta kategorija vremena ne odnosi se na Boga. Na Njega se odnosi večnost. A večnost je stalna sadašnjost. Nema ni prošlosti ni budućnosti".

"Kada bi se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bi se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi – jer, ljubav je veza savršenstva – kada bi se makar držali principa „što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima“, onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja".


stilkurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 82 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker