|
Autoru |
Poruka |
Nina
|
|
Moderator
Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33 Postovi: 5555
|
Spisak zanata
A
Abadžija Alas Alvadžija Arakijadžija - izrada fesova, kapa - Kapar Asurdžija Aščija - Kuvar
B
Barutdžija Bardaklija - Lončar Bačvar, Pinter, Kačar i Buradžija Baštovan Berberin Bičakdžija - Nožar Bojadžija - bojenje tekstila, vune Bombondžija Bozadžija Bojadžija Bostandžija - Piljar Bravar - Bravadžija Bunardžija Buradžija - Bačvar Burekdžija
V
Valjar - Valjanje sukna Vezilja Vlasuljar Vunovlačar Vodeničar Vodoinstalater - Sujoldžija Voskar - Mumdžija
G
Gajtandžija Graver Grnčar - glineno posuđe
D
Daktilograf Degirmendžija - Mlinar Demirlija - Kovač Dimničar Domaća radinost Draguljar - Dževahirdžija Drvoseča Drvodelja - Dogramadžija Drndar Duborezac Duvandžija Dunđer - drvena građa za kuće
Đ
Đumrukdžija- Carinik
E
Ekmedžija - Pekar Elektroinstalater
Z
Zidar - Nedžar Zildžija - izrada predmeta od mesinga - zvona, čiraci, kantari Zlatar - Kujundžija
I
Izrada zvona Izrada fenjera Izrada grebena za grebanje vune i kukičenje Izrada kaljeva za peći, opeka za peći i drugog vatrostalnog materijala Izrada mlinskih kamenova i bruseva Izrada narodnih muzičkih instrumenata Ikonopisac
J
Jorgandžija
K
Kaldrmdžija Kazaz - izrada pozamanterije - tekstilni ukrasi, konci, dugmad, gajtani Kazandžija - bakarno posuđe Kalpakdžija Kalturdžija - Tapetar Kamenorezac Kapadžija - izrada kapa Kasapin - Mesar - Kobasičar Kafedžija - Kahvedžija Kačar - Pinter Klesar - Taščija Klonfer Klompar i izrada nanula Knjigovezac - Mudželit Kovač - Demirlija Kovandžija - Pčelar Kolar Kolačar - Poslastičar Koltukčija - izrada jastuka, midera Kožar - Lederer Korpar Konjušar Krojač - Šnajder "Kostolomac" Kubikaš Kuvar - Aščija Kudjelar - izrada predmera od kudelje Kujundžija- Zlatar Kundurdžija - Obućar
L
Limar - Tenečedžija Licidar Lončar - Bardaklija Luledžija - izrada lula
M
Manikir Mašin-bravar Mehandžija Mlinar - Degirmendžija Modistkinja Moler - Nakaš Mumdžija - Voskar - izrada sveća Mutavdžija - Tkač (izrada torbica, predmeta od kostreti, vreća za žito)
N
Nakaš - Moler Nalbant - Potkivač Nanuldžija - izrada nanula Napoličar Nedžar - Zidar Nožar - Bičakdžija
O
Obućar - Šuster - Kundurdžija Opančar Orijent poslastičar Oštrač Odžačar
P
Papudžija Pekar - Ekmedžija Pečatorezac Pedikir Pečenje kreča, ćumura i prikupljanje katrana- Ćumurdžija Pinter - Kačar Piljar - Bostandžija Pisar Poštonoša Potkivač - Nalbant Pudar Puškar - Tufekdžija Popravka, kalaisenje, emajliranje i cinkovanje posuđa Prepariranje i punjenje ptica i životinja Proizvođač veštačkog cveća Proizvođač kukuruzne prikrupe Prostitutka Pčelar - Kovandžija
R
Rabadžija
S
Sajdžija Sakadžija Samardžija - izrada samara Sapundžija - Safundžija Sarač - izrada sedla, konjske opreme ... preteča Tašnera Satler Sitar Skeledžija Sodadžija Solar Splavar Stakloduvač Staklorezac - Staklar - Džamdžija Stenograf Strugar- oklagije, vretena, preslice... Stolar - Dogramadžija Sujoldžija - Vodoinstalater Surudžija
T
Tabak - štavilac kože Tabadžija Tapetar - Kalturčija Tatarin Tašner - izrada tašni Taščija - Klesar Tahmiščija (pržilac i tucač kafe) Telal Telegrafista Telefonista Tenečedžija - Limar - feneri, oluci Terzija Terlukdžija - izrada svečanih papuča Tehnički crtač Tišler Tkanje tepiha, platna, svile i dr. Trikotažer Tufekdžija - Puškar
U
Umetničko štopovanje Užar - Vrengijaš
F
Fijakerista Filigran - kujundžija -izrada srebrnog nakita Fotograf Frizer
H
Halač - grebenanje vune Hauzmajstor
Ć
Ćilimar Ćebedžija - izrada ćebadi Ćevabdžija Ćeramidžija - izrada ćeramide - crepa Ćerpidžija - izrada ćerpika vrsta crepa Ćurčija Ćumurdžija
C
Ciglar Crevar
Č
Čauš Četkar Čibukdžija - izrada čibuka Čizmar - Čizmedžija Čistač jama i kanala Čohadžija
Dž
Džamdžija - Staklar Dževahirdžija - Draguljar
Š
Šeširdžija Iz Wikipedie
|
|
|
|
|
Nina
|
|
Moderator
Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33 Postovi: 5555
|
Zanati
Pod zаnаtom se podrаzumevаju prvenstveno veštinа ručnog rаdа, kаo i profesijа kojа tu veštinu koristi i uprаžnjаvа. Zаnаtlijа izrаđuje jedinstvene – unikаtne proizvode koristeći uglаvnom jednostаvnа oruđа zа rаd – аlаte (''Bez аlаtа nemа ni zаnаtа'').
Zаnаt obično kаrаkterišu trаdicionаlnа nаrodnа znаnjа i upotrebа trаdicionаlnih tehnologijа, nаrаvno uz poželjnu kreаtivnost-stvаrаlаčku sklonost mаjstorа i učenikа.
Zаnаtski proizvodi se upotrebljаvаju kаo prаktični predmeti i oruđа u svаkodnevnom životu, аli i kаo predmeti koji imаju druge društvene, umetničke i simboličke svrhe. U zаnаtskom procesu proizvodnje se upotrebljаvаju prvenstveno prirodni mаterijаli, kаo: drvo, metаl, kožа, tekstil, glinа...
Zаnаtskа delаtnost u Srbiji se može podeliti u tri osnovne kаtegorije, а čiju osnovu čini kаtegorizаciji zаnаtа iz Prаvilnikа o određivаnju poslovа koji se smаtrаju umetničkim i stаrim zаnаtimа, odnosno poslovimа domаće rаdinosti (Službeni glаsnik Republike Srbije, br. 21, 4.mаrt 2005.) Zanati
|
|
|
|
|
Nina
|
|
Moderator
Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33 Postovi: 5555
|
Veštine starih majstora
Znanje i umeće starih majstora, kao osnovna životna delatnost oličena u rukotvorinama neobične lepote, očuvani su do danas.
U eri napredne tehnologije, u Srbiji i dalje brojni majstori pokušavaju da od zaborava sačuvaju stare zanate i održe porodične tradicije. U malim radionicama, smeštenim u starim kućama ili podrumskim prostorijama, trude se da očuvaju način obrade i tehniku rada iz davnina.
Pojam "zanat" je balkanski turcizam arapskog porekla i označava veštinu ili znanje. Pojedini zanati, osnovani na prastarom iskustvu staroslovenske i azijske kulture, bili su važna privredna grana starih naselja.
Prvi podaci o zanatima nalaze se u srpskim vladarskim poveljama iz 14. veka, u popisima zanatlija koji se, zajedno sa selima i imanjima, dodeljuju određenim manastirima. U popisu stanovništva iz 1455. godine zabeležene su zanatlije: kovači, obućari, krojači, kožuhari, mesari, pekari, grnčari, klesari, kolari, vodeničari, krčmari i travari.
Dolaskom Turaka, pominju se novi zanati orijentalnog porekla kojima su se uglavnom bavili muslimani i koji su bili vezani za gradove - kujundžije, bravari, tabaci, ćurčije, kazazi, papučije, berberi, sapundžije, potkivači, kazandžije, sabljari, bozadžije i halvadžije. I kod zatečenih zanata počela su da se primenjuju nova, orijentalna umeća, posebno u obradi kože i metala, pa se tako nekadašnji zlatari nazivaju kujundžije, a štavljači kože – tabaci.
Grnčarstvo u Srbiji ima vekovima dugu tradiciju
Sredinom 16. veka u Prizrenu je zabeleženo pedesetak, a u Beogradu tridesetak zanata, a značajna zanatska središta bili su i Užice, Niš i Smederevo, kao i svi kosovometohijski gradovi. Za razliku od grada, po selima je postojao znatno veći broj kovača, vodeničara i grnčara, kao i ostalih zanatlija vezanih za primitivniji način življenja.
Polovinom 18. veka postepeno je rastao broj zanatlija – hrišćana, najviše Srba i Cincara, koji su bili: pekari, mehandžije, kujundžije, opančari, ćurčije, terzije, bojadžije i dr. Zanatlije su bile organizovane u udruženja zanatlija – esnafe, koji su se starali o školovanju podmlatka i unapređenju zanata, vodili brigu o članovima koji nisu mogli više da privređuju i rešavali sporove u sopstvenim redovima, a za zaštitu svojih prava pred vlastima istupali kao celina.
Školovanje i obuka trajali su godinama - šegrt (zanatlijski učenik) polagao je ispit za kalfu (zanatlijski pomoćnik), a kalfa za majstora. Tokom 19. veka, posle oslobođenja od turske okupacije, srpske zanatlije preuzele su primat u bavljenju starim zanatima u Beogradu i drugim gradovima Srbije.
Tradicionalni način proizvodnje ćumura čuva se još samo u nekim krajevima Srbije
Istovremeno, pridošle zanatlije iz Austrougarske donele su nove zanate i elemente zapadnoevropske kulture. Krajem 19. veka potrebe za zanatskim proizvodima jenjavaju zbog pojave pristupačnije poluindustrijske i industrijske robe.
Zanatska proizvodnja postepeno je slabila i odumirala, a u prvim decenijama 20. veka uslužne delatnosti sve više postaju osobenost gradskih i varoških zanatlija.
Posle Drugog svetskog rata nestaju društvene i ekonomske osnove zanatske proizvodnje, propagiranjem masovne industrijske i nipodaštavanjem vrednosti ručnog rada.
Tradicionalne alatke zanatlija, poluproizvodi, proizvodi i inventar pojedinih radionica, danas su predmeti muzejskih zbirki od velike vrednosti.
Oni su segment materijalne kulturne baštine i svedočanstvo jednog vremena koje je nestalo u sveopštoj modernizaciji i globalizaciji svakodnevnog života. Serbia
|
|
|
|
|
Nina
|
|
Moderator
Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33 Postovi: 5555
|
Stari zanati u Srbiji
Pojam zanat je balkanski turcizam arapskog porekla i označava veštinu ili znanje. Pojedini zanati osnovani na prastarom iskustvu staroslovenske i prednjoazijske kulture bili su važna privredna grana naših starih urbanih naselja ili dopunsko privređivanje u seoskim zajednicama. Ovo nasleđe prešlo je iz srednjeg veka u islamizirano društvo i dalo značajnu crtu čaršijskim esnafima. Prvi podaci o zanatima nalaze se u srpskim vladarskim poveljama 14. veka, u popisima zanatlija koji se, zajedno sa selima i imanjima, dodeljuju određenim manastirima – Studenici, Dečanima, Banjskoj, Žiči i drugim.
U popisu stanovništva Oblasti Brankovića iz 1455. godine zabeležene su zanatlije: kovači, obućari, krojači, kožuhari, mesari, pekari, grnčari, klesari, kolari, vodeničari, krčmari i travari.
Dolaskom Turaka, pominju se novi zanati orijentalnog porekla; njima su se uglavnom bavili muslimani i bili su vezani za gradove. To su: kujundžije, bravari, štavljači kože (tabaci), ćurčije, kazazi, papučije, berberi, sapundžije, potkivači, kazandžije, sabljari, bozadžije i halvadžije. I kod zatečenih zanata počela su da se primenjuje nova, orijentalna umeća, posebno u obradi kože i metala, pa se tako nekadašnji zlatari nazivaju kujundžije, a štavljači kože – tabaci. Sredinom 16. veka u Prizrenu je zabeleženo pedesetak, a u Beogradu tridesetak zanata. Značajna zanatska središta bili su i Užice, Niš i Smederevo, kao i svi kosovometohijski gradovi. Za razliku od grada, po seoskim naseljima bio je znatno veći broj kovača, vodeničara i grnčara, kao i ostalih zanatlija vezanih za primitivniji način življenja. Uporedo sa zanatstvom, po gradovima se razvila i veoma živa trgovina. Izuzetno su napredovali oni gradovi koji su se nalazili na važnim saobraćajnicama između velikih proizvođačkih oblasti ili su bili sabirna središta agrarnih i stočarskih proizvoda, kao Novi Pazar, na primer. Osim svakodnevno u dućanima, promet zanatskih proizvoda na nedeljnom pazaru ili vašaru održavan je u svim gradskim, pa i ponekim seoskim naseljima.
Polovinom 18. veka postepeno je rastao broj zanatlija – hrišćana, najviše Srba i Cincara, koji su bili pekari, mehandžije, kujundžije, opančari, ćurčije, terzije, bojadžije, zidari, grnčari i dr. Zanatlije su bile organizovane u udruženja zanatlija iste ili srodne struke –esnafe, odnosno cehove ili rufete, formirane na staleškoj osnovi, u kojima se funkcionisalo prema običajnim normama i ustaljenim zakonskim propisima. Esnafi su se starali o školovanju podmlatka i unapređenju zanata, vodili brigu o članovima koji nisu mogli više da privređuju i rešavali sporove u sopstvenim redovima, a za zaštitu svojih prava pred vlastima istupali kao celina. Školovanje i obuka trajali su godinama; šegrt (zanatlijski učenik) polagao je ispit za kalfu (zanatlijski pomoćnik), a kalfa za majstora. Kalfe su majstorski ispit polagale u esnafskom domu, pred komisijom ili pred esnafskom upravom. Kandidat je odgovarao na tri pitanja koja su se odnosila na tehnologiju izrade nekog predmeta i pokazivao svoju rukotvorinu (remek, kultar), koju je procenjivala komisija i starešina esnafa – ćaja, ustabaša. Kada se kalfa proizvede u majstora, starešina ga je savetovao kako da se vlada i pripasao mu kecelju – peštemalj i predao majstorsko pismo – pokazanije. Najčešće se proglašavalo više kalfi za majstore i šegrta za kalfe, tako da su oni delili troškove ručka ili večere na koju su pozivani članovi esnafske uprave i majstori. Ove svečanosti priređivale su se u esnafskom domu ili na lokalnom izletištu.
Tokom 19. veka, posle oslobođenja od turske okupacije, srpske zanatlije preuzele su primat u bavljenju starim zanatima u Beogradu i drugim gradovima Srbije. Istovremeno, pridošle zanatlije iz Austrougarske donele su nove zanate i elemente zapadnoevropske kulture. Pojedine zanatlije stekle su svojim radom zavidan imetak pa su prerasle u trgovce, a neki od njih osnovali su različite zadužbine. Krajem 19. veka potrebe za zanatskim proizvodima jenjavaju zbog pojave pristupačnije poluindustrijske i industrijske robe.
Zanatska proizvodnja postepeno je slabila i odumirala, a u prvim decenijama 20. veka uslužne delatnosti sve više postaju osobenost gradskih i varoških zanatlija. Posle Drugog svetskog rata nestaju društvene i ekonomske osnove zanatske proizvodnje propagiranjem masovne industrijske i nipodaštavanjem vrednosti ručnog rada. Tradicionalne zanatske alatke, poluproizvodi, proizvodi i inventar pojedinih zanatskih radionica danas su predmeti muzejskih zbirki od velike vrednosti. Oni su segment materijalne kulturne baštine i svedočanstvo jednog vremena koje je nestalo u sveopštoj modernizaciji i globalizaciji svakodnevnog života. Putovanja
|
|
|
|
|
Nina
|
|
Moderator
Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33 Postovi: 5555
|
Učenje zanata - šegrti i kalfe
Prvi stepen učenja zanata je bila šegrtska služba. Najčešće su zanat izučavala deca iz seoskih porodica i sinovi majstora koji su želeli da nastave zanat svojih očeva. Nakon odsluženog šegrtskog staža, majstor je šegrtu davao uverenje o vladanju, stručnoj spremi i vremenu provedenom na radu. Da bi prešli u kalfeni red šegrti su polagali kalfenski ispit.
Pre donošenja Uredbe o esnafima nije bilo obavezno da šegrt polaže kalfenski ispit. Šegrt je polagao ispit pred ispitnim odborom sastavljenim od starešina esnafa. Ispit se sastojao iz praktičnog i usmenog, teorijskog dela, u kome je šegrt odgovarao na pitanja: kako se određeni zanat radi, kakav je alat potreban, kako se rukuje alatom, od kakvog se materijala obavlja proizvodnja, kako se prerađuje i priprema sirov materijal itd. Za praktičan deo ispita šegrt je morao da izradi tzv. probu, odnosno da napravi određeni predmet i tako pokaže potrebno znanje i veštinu. Kada položi kalfenski ispit, šegrt je proizveden u kalfu, prilikom čega je plaćao esnafsku taksu.
Prema Esnafskoj uredbi, kalfa je mogao da polaže majstorski ispit tek kada postane punoletan i posle najmanje dve godine obavljanja zanata. Kalfenski staž je trajao najmanje četiri godine, a često i duže, jer su majstori, naročito onih zanata koji su trpeli veliku konkurenciju, nastojali da onemoguće kalfama da postanu majstori. Radno vreme kalfi trajalo je između 16 i 18 časova dnevno.
Za svoj rad kalfe su isplaćivane najamninom. Postojale su dve vrste najamnina: najamnina od vremena i najamnina od komada (tj. za svaki izrađeni komad). Аjluk je bila najamnina na duži period (tri meseca, pola godine i godinu dana).
Kalfe su postajali majstori posle položenog majstorskog ispita. Pre polaganja ispita kalfe su morale da pribave dozvolu od nadležne policijske vlasti. Po odobrenju esnafske skupštine koja je imenovala ispitnu komisiju, i nakon plaćanja esnafske takse, kalfa je pristupao polaganju ispita. Kada položi majstorski ispit, kandidat je proglašavan za esnafskog majstora, upisivan je u majstorski protokol i dobijao je majstorsko pismo s esnafskim pečatom, potpisom starešine i overom nadležne policijske vlasti. Na taj način se sticalo pravo na samostalno obavljanje zanata. Zanati
|
|
|
|
|
Nina
|
|
Moderator
Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33 Postovi: 5555
|
Esnaf
Rаdi zаštite svojih interesа i regulisаnjа prаvа i obаvezа, zаnаtlije su nekаdа bile orgаnizovаne u posebnа udruženjа - esnаfe. Tursko uređenje je imаlo veliki uticаj i nа formirаnje esnаfа u Srbiji u prvim decenijаmа XIX vekа. Esnаfi tаdа nisu imаli pisаnih prаvilа, već su se poštovаli nаsleđeni esnаfski običаji. Mnogа esnаfskа pitаnjа i probleme rešаvаo je sаm knez Miloš kome su se tim povodom zаnаtlije obrаćаli.
Zаkonski neregulisаno stаnje vlаdаlo je sve do 1847. godine, kаdа je donetа Uredbа o esnаfimа, kojom je u Kneževini Srbiji ustаnovljen vlаstiti esnаfski režim. Donošenje Uredbe o esnаfimа iziskivаlа je sve većа potrebа dа se zаnаtstvo u Srbiji zаštiti od inostrаne zаnаtske konkurencije, trgovine, nаročito uvozа zаnаtskih i industrijskih proizvodа koji su ugrožаvаli domаću zаnаtsku proizvodnju, kаo i od konkurencije priučenih i seoskih zаnаtlijа.
Esnаfskа orgаnizаcijа je štitilа svoje člаnove i pomаgаlа im, obezbeđivаlа monopol nаd zаnаtskom proizvodnjom i borilа se protiv štetnih uticаjа i konkurentskih tendencijа. Svаki esnаf je imаo svoj pečаt nа kojem su nаjčešće bili simboli određenog zаnаtа.
Sа rаzvojem kаpitаlističkih odnosа, esnаfske orgаnizаcije su, krаjem XIX i početkom XX vekа, sve više gubile oprаvdаnost svog postojаnjа. Zаnаtstvo i njegovu orgаnizаciju ugrožаvаlа je nаglа industrijаlizаcijа i modernizаcijа životа. Stаri zаnаti su odumirаli, esnаfske kаse su ostаjаle prаzne.
Osаmdesetih godinа XIX vekа formirаnа je u Srbiji orgаnizаcijа Zаnаtlijsko udruženje, kojа je imаlа Glаvni sаvezni odbor i Mesne odbore u grаdovimа. Orgаn ovog udruženjа bio je čаsopis Srpski zаnаtlijа. Zanati
|
|
|
|
|
Nina
|
|
Moderator
Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33 Postovi: 5555
|
Златна правила старе српске економије
Кодекс Удружења српских занатлија из 1911. као да је писан за данашње српске предузетнике.
Пословни кодекс Удружења српских занатлија из 1911. године
1. Не почињи занат на своју руку док га ниси добро испекао, усавршио у добрим радионицама, јер ће ти се незнање у овоме тек после показати и осветиће се.
2. Држи честит и добар алат у радионици, јер и народна пословица врло добро каже - Без алата нема заната-. Као што млин не може са мало воде добро млети, тако ни занатлија не може са слабим и рђавим алатом своје рукотворине брзо и вешто израђивати.
3. Буди учтив и пријатан према муштеријама, учтивост и добро понашање међу људима често више доприноси напретку занатлија, него његови производи.
4. Боље ти је имати мању, али уредну радионицу, него велику и неуредну, у којој раде непоуздани радници, јер када се пусте на велико, без правог рачуна пре пропадну него мале, живе и чврсте.
5. Држи по који добар лист из твоје или сродне струке, да сазнаш како се твој занат у свету развија и унапређује, па ћеш и сам опрезно и полагодно моћи у својој радионици увести коју нову справу, нов начин рада.
6. Иде ли посао слабо, тражи узроке томе, па их уклони, не сваљуј кривицу на друге, и не заборави да је свако своје среће ковач.
7. Кад ти посао добро пође, не упуштај се у којекаква предузећа, него радуј се своме послу, повећај и прошири своју породицу. Многи је ваљан занатлија пропао зато што се - кад му је добро ишло - упуштао у разна предузећа и шпекулације које не разуме, а онамо је свој златни посао занемарио и свет од себе одбио.
8. Буди тачан у изради и роковима. Многи је занатлија зато одбио од себе муштерије што се свет навикао да код тога и тога мајстора није никад ствар готова за оно време кад је обећао.
9. Плаћај тачно своје рачуне и не упуштај се у велика куповања материјала и справa што ти занат не може покрити и у чему ће можда после мртав новац лежати у пропасти.
10. Удружуј се са честитим занатлијама својим друговима у добре занатске задруге, да материјал заједнички набављате, јер ћете добити тако и боље и јефтиније, осим тога, имаћеш у задрузи са својим друговима братског збора и договора, те ће ти време далеко корисније проћи, него можда у загушљивој и нездравој биртији, где се трује и тело и душа. Dveri
|
|
|
|
|
Nina
|
|
Moderator
Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33 Postovi: 5555
|
Zanatski grbovi
|
|
|
|
|
Nina
|
|
Moderator
Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33 Postovi: 5555
|
|
|
|
|
Nina
|
|
Moderator
Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33 Postovi: 5555
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 180 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|