Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 16:28


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: Stari zanati  |  Poslato: 28 Jul 2012, 18:24
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Slika

Мајсторско писмо опанчарског заната из 1923. године


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Stari zanati  |  Poslato: 28 Jul 2012, 18:52
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
СВЕ, СВЕ, АЛИ ЗАНАТ….. – еснафска писма и занати

Slika

Slika

Са добијеним мајторским писмом некадашњи шегрти и калфе могли су да отворе самосталну занатску радњу, али под условом да су имали алате, простор и почетни капитал. Било је примера да су власници поклањали алате новим мајсторима. На тај начин су додатно помагали тек стасале мајсторе да отворе радионицу и крену са сопственом занатском производњом.

Slika

Рад уз учење у занатској радионици крунисан је шегртстким, калфенским и мајсторским писмима. Ова документа о изученом занату почињу да се издају од 1847. године доношењем еснафске уредбе на територији Србије.
У Завичајном музеју у Јагодини чува се збирка еснафских, калфенских и мајсторских писама и диплома које су сакупљане деценијама углавном од потомака власника занатских радњи.

Slika

После излагања 2007. године, у матичном музеју, сада се излаже јавности заједно са алатима из збирки Етнографског музеја у Београд.
Изложбу еснафских писама допуњују алати седам различитих заната одабраних из збирки Етнографског музеја у Београду. То су алати абаџијског, опанчарског, обућарског, воскарско - лецедерског, туфегџијско – пушкарског, ковачко - поткивачког заната и заната којим се обрађује дрво.

Изложени алати упућују посматрача и читаоца на помоћна средства која су мајстори и калфе користили у процесу израде оружја, шивења одеће, израде опанака и ципела, чиме су ковали и поткивали стоку, шта им је било од помоћи у изради лецедерских производа и сл.

Ова исложба показује како су некада наши преци без машина, ручним алатима, израђивали производе за тржите и своје потребе. Овде заједно изложени – писма и алати – шаљу поруку о прошлости садашњим и будућим генерацијама.


Etnografski muzej


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Stari zanati  |  Poslato: 28 Jul 2012, 18:57
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Od šegrta do majstorskog pisma

Sačuvani primerci zanatskih isprava iz 18. i 19. veka su uglavnom rad poznatih slikara i grafičara, izrađivan od različitih materijala i u raznim tehnikama: drvorezu, bakrorezu, bakropisu, litografiji, čelikorezu...

Slika
Majstorsko pismo izdato 1930. u Zrenjaninu (Foto Đ. Đukić )

Zrenjanin– Izraz „platiti ceh” odomaćio se u našem jeziku još pre nekoliko vekova, a uvele su ga zanatlije. Kada su svojevremeno kalfe dobijale majstorsko pismo za njih je to bio najvažniji događaj u životu. Zato su pravili gozbu za kolege iz svog esnafa, odnosno ceha i plaćanje tog računa postalo je sintagma za plaćanje svih troškova i kao takva ona je opstala sve do danas.

Na majstorska pisma, neobična i nekad veoma cenjena svedočanstva, Zrenjaninci ovih dana mogu da se podsete na jednoj zanimljivoj izložbi. U galeriji ovdašnjeg Istorijskog arhiva izložene su zbirke zanatskih isprava koje, pored ove ustanove, poseduju arhivi Pančeva i Celja. One su nekada krasile zidove zanatskih radnji i bile čvrste garancije umeća veštih majstora. Sačuvani primerci zanatskih isprava iz 18. i 19. veka su uglavnom rad tada poznatih slikara i grafičara i one sadrže mnogo više od zvanja i generalija onog na koga glase. One su i na izuzetnom umetničkom nivou, a obično su na njima oslikane i gradske vedute na kojima se mogu prepoznavati i posebni umetnički pravci, a same slike i prizori mnogo govore o vremenu u kome su nastali i imaju dokumentarnu vrednost. Te svojevrsne diplome izrađivane su od različitih materijala i u raznim tehnikama: drvorezu, bakrorezu, bakropisu, litografiji, čelikorezu...

Za vreme učenja zanata u vreme Austrougarske naučnici su putovali po gradovima u kojima su kod poznatih majstora radili i dobijali potvrde. Taj obilazak raznih mesta za školovanje zvao se vandrovanje i onaj majstor koji je obišao više poznatih zanatskih radnji bio je više cenjen.


Majstorsko ćirilično pismo iz Osijeka 1825.

Pošto ispuni sve propisane zahteve u savladavanju zanata, kalfa je morao da pred dva majstora stvori neki zanatski rad koji se zvao remek ili majsterštik i onda bi mu se na svečanosti uručivalo majstorsko pismo. Danonu Stočiću, abadžiji iz Pančeva, izdato je 1825. u Osijeku majstorsko pismo na ćirilici.
Zrenjanin u zanatstvu ima sjajnu tradiciju. Prema istoričaru Milanu Đukanovu, već 1754. je postojala esnafska zajednica zanatlija, „molerski rufet“. Sredinom 18. veka u gradu je već postojala i prva manufaktura – kokonerija(svilara), u kojoj su radili novonaseljeni stanovnici Italijani i Španci, koji su bili vični razvijanju kokona, čaura svilene bube. Nakon što je Marija Terezija poveljom od 6. juna 1769. gradu dodelila privilegiju i uzdigla ga u trgovište, zanatstvo je procvetalo. Osnivaju se brojni cehovi, sa zadatkom da kao pravna lica štite poslovne i lične interese. Cehovski obrasci bili su jednoobrazni i izdavani na latinskom ili nemačkom jeziku, a kasnije i na ćirilici.. Zajedno sa statutima, pečatima, majstorskim, kalfenskim i šegrtskim knjigama, protokolima i računima, smeštane su i čuvane u cehovskom kovčegu –„lađi“. I ona je bila pravo umetničko delo, a kada se otvarala, prisutni su morali da budu gologlavi i nisu smeli da govore bez dozvole. Cehovski barjak bio je posebno cenjeno znamenje. Na kovčegu se nalazila slika sveca zaštitnika i on je bio čuvan i smešten u crkvi.

Zanatlijske porodice bile su veoma ugledne. Pavle Ilić(1810–1874), iz poznate ćurčijske porodice, završio je farmaciju u Pešti, a slovi za osnivača apotekarske službe u Srbiji. Po zahtevu kneza Miloša Obrenovića osnovao je 1836. prvu apoteku u Kragujevcu. Udario je i temelje hemijskoj analizi vode i sam ih je prvi obaviou banjama – od Aranđelovca, preko Ribarske i Jošaničke, do Koviljače. Đorđe Velisavljević, iz sapundžijske porodice, nakon školovanja i iskustva u Saksoniji, osnovao je u Beogradu 1890. državnu klasnu lutriju Kraljevine Srbije, čiji je bio direktor pet godina. Potom odlazi u Zagreb, gde je jedan od osnivača znamenite Srpske banke i njen prvi direktor.

Đuro Đukić


Politika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Stari zanati  |  Poslato: 28 Jul 2012, 19:01
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Očuvati stare zanate

Slika

- Pančevo je nekada bio grad sa bogatom tradicijom zanatstva. Međutim, razvojem industrije i privrede, mnogi zanati su se ugasili. Danas se oni mogu nabrojati na prstima jedne ruke. Udruženje zanatlija upozorava da jedino država može da pomogne da stari zanati potpuno ne izumru.
U 18 veku zanatstvo u Pančevu je bilo izuzetno razvijeno. Postojali su zanati poput grnčarskog, lončarskog, kolarskog, kazandžijskog, gajtandžijskog, jorgandžijskog, ali i terazijsko-abadžijskog, bonbondžijskog, klomparskog ili sapundžijskog. Sve ove zanatlije doprinele su razvoju Pančeva. Gordana Smilić, sekretar Udruženja zanatlija rekla je za TV Pančevo da su krajem 18. veka utvrđena pravila na koji način je neko postajao šegrt, kalfa ili majstor.
- Šegrt je morao da radi kod majstora izvesno vreme i ako se dobro vladao, polagao je ispit za šegrta pred starijim šegrtom. Tada je promovisan u šegrta, a da bi šegrt postao majstor, morao je da ide na praksu kod većeg broja majstora, odnosno da vandruje, uči zanat. Od svakog majstora je dobijao potvrdu šta je naučio i to su takozvane vandrovke. Vraćao se u Pančevo gde je pred dvojicom majstora polagao ispit. Morao je da uradi neki rad ili uslugu, i dobijao je zvanje majstora i majstorsko pismo objasnila je za TV Pančevo Gordana Smilić, sekretar Udruženja zanatlija.
Kao najbolji dokaz tome koliko je zanatstvo u Pančevu bilo razvijeno svedoči takozvano „okovano stablo“ koje se od 1932. godine nalazi u Narodnom muzeju u Pančevu kao eksponat.



Kada bi neki šegt postajao majstor, postojao je običaj da zakuje klin u ovo stablo. Na taj način, šegrt bi i simbolično postajao majstor. Po broju klinova koji se nalaze u ovom stablu, možemo zaključiti da je zanatlija u Pančevu bilo mnogo.
Međutim, početkom II svetskog rata sa razvojem industrije, zanati su polako počeli da izumiru.
- U gradu recimo nemamo sarača. Ja naglašavam potrebu za saračem zbog tradicije. Pokojni Stanko Jarkovački dugo je bio jedini sarač u gradu. Nakon njega je jedan Pančevac otvorio radnju. Plaćao je doprinose prema državi, a čak je obučio i svog sina što je retko. Ali oni su zatvorili radnju jer nisi mogli da opstanu, istakla je Smilić.
Danas, u Pančevu sve stare zanate možemo nabrojati na jednoj ruci. Prema evidenciji Udruženja zanatlija to su jedan oštrač sečiva na pijaci, jedan kovač u Kačarevu i 2 voskara. Jedine zanatlije koje su opstale u većem broju su kamenoresci. Međutim, oni nisu bili raspoloženi da razgovaraju sa ekipom TV Pančevo. Prema rečima Gordane Smilić, da bi zanati opstali, potrebna je pomoć države.
- Građanstvo ima potrebe za nekim zanatima. Savremeena tehnologija ne može da nadomesti neke zanate. Bez pomoći države, subvencija čak i bespovratnih novčanih sredstava, nestaće i ovi koji postoje zaključila je Smilić.

Smilić je dodala da postoji ideja kako da se očuva tradicija zanatstva u Vojvodini. Pošto nema mnogo zanata i zanatlija, potrebno je da se udruži nekoliko gradova u jedan projekat. Oni bi pokušali da naprave mini centre starih zanata. Na taj način, moglo bi da se zaposli i dosta ljudi, ali je za takav projekat potrebna i volja države, pokrajine i lokalne samouprave zaključila je Smilić.


Rtvpančevo


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Stari zanati  |  Poslato: 28 Jul 2012, 19:14
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Umetnički zanati

Slika

Proizvodi umetničkih zаnаtа uglаvnom imаju estetskа i dekorаtivnа svojstvа. NJihovi koreni su u stаrim trаdicionаlnim zаnаtimа. Prvenstveno su vezаni zа grаdske sredine.


Slika


Umetničke zаnаtlije dаnаs prаte i koriste nove tehnologije obrаde sirovinа. Uglаvnom se orijentišu nа izrаdu unikаtnih predmetа, а neretko se uspešno plаsirаju i nа tržištu.

Zаnаti u okviru ove sekcije:

Grnčarski
Duborezački
Kamenorezački
Stakloduvački
Mozaik
Tkanje
Vez
Ćilimarstvo
Vitraž
Intarzija


Zanati


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Stari zanati  |  Poslato: 28 Jul 2012, 19:18
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Tradicionalni zanati

Ovi zаnаti su odrаz prilikа i visevekovne trаdicije nаrodnog zivotа u selu i grаdu. Dаnаs uglаvnom iščezаvаju zbog nepostojаnjа tržištа zа svoje proizvode.

Slika

Slika
Ćurčija

U pomenutoj kаtegorizаciji zаnаtа oznаčаvаju se kаo stаri zаnаti koji obuhvаtаju trаdicionаlnu izrаdu predmetа, pripremu trаdicionаlnih jelа i grаditeljsku delаtnost.

Zаnаti u okviru ove sekcije:

Grnčarski
Duborezački
Kamenorezački
Kačarski
Korparski
Izrada muz. inst.
Kožuharski
Opančarski
Sarački
Ispiranje zlata
Stakloduvački
Kazandžijski
Kovački
Mutavdžijski
Užarski
Pustovanje


Zanati


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Stari zanati  |  Poslato: 28 Jul 2012, 19:26
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
ABADŽIJA - IZRAĐIVAČ STARE NOŠNJE (TERZIJA I ABADŽIJA)


Abadžija je majstor-zanatlija koji od grubog sukna pod nazivom aba, šije narodna odela - narodnu nošnju. Građansku narodnu odeću je, u 19. veku, šio majstor-zanatlija koji se zvao Terzija.
Imenica aba označava grubo vuneno sukno (tkaninu) i poreklom je iz arapskog jezika (‘abä). Reč „abadžija“ se dobija kada se na reč „aba“ doda turski sufiks -džija i označava krojača odeće od abe.


Slika

Abadžija

Abadžija je majstor-zanatlija koji od grubog sukna pod nazivom aba, šije narodna odela - narodnu nošnju . Građansku narodnu odeću je, u 19. veku, šio majstor-zanatlija koji se zvao Terzija.

Terzija je zanatlija koji se bavio krojenjem, šivenjem i ukrašavanjem stare građanske, narodne nošnje od posebnih tkanina. Abadžija je šio od jednostavnijih grubljih materijala seosku nošnju. Terzije su posebnim postupcima ukrašavali nošnju vezom, svilenim gajtanima, kićankama, sjajnim nitima (srmom), šljokicama itd. Danas po narudžbini šiju nošnju za razna folklorna društva i za prodavnice suvenira.


Iz Wikipedie


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Stari zanati  |  Poslato: 28 Jul 2012, 19:31
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Šta oko vidi to ruke stvore

SUKNAR ili abadžija je majstor koji izrađuje ručno i uz pomoć šivaće mašine tradicionalne narodne nošnje od grubog ili finog sukna ukrašavajući ih pomoću gajtana, širita, srme i čohe.

Slika

Slika

Ovo je staro zanimanje koje izumire, jer je malo onih koji nose koporane, zubuniće, srmom vezene prsluke, rajtoz pantalone pa i kape šajkače.

Poslednji abadžija sigurno i na prostorima Istočnog dijela Republike Srpske živi u selu Omarinama kod Rudog.

Osamdesetdvogodišnji Jelisije Ivnović, penzioner, na svojoj mašini "singerici" staroj više od stotinu godina šije i ukrašava za one koji još žele da održe ljepotu narodnih nošnji i sjećanje na svoje daleke pretke.

- Šesta decenija je nastala kako sjedim za ovom "singericom" i šijem sve od narodnih odijela do uniformi, kožnih jakni ili najnovijih modela sakoa, mantila i muških i ženskih jakni. Sve što igla ubode to znam uraditi i sašiti - počinje priču Jelisije.

Priča teče polako, između dva uzdaha, dok singerica klapara kao mašina prnjača, igla veze po platnenoj podlozi, a abadžija klima glavom i cijelim tijelom stišćući nogom papuču za pokretanje stare šivaće mašine.

Stari zanatlija zaustavi mašinu, stavi ruku na njenu glavu gdje se nalazi mjesto za podmazivanje, podboči se drugom rukom i nastavi.

- Ovom spravom i sa ovih deset prstiju odgojio sam djecu i poslao ih na škole i ovdje, u Omarinama, kupio 16 hektara zemlje. Oči su mi ispadale krojeći, raspegljujući šavove, peglajući i šijući u početku uz čkiljavu svjetlost lampe petrolejke a kad nije, zbog neimaštine bilo gasa za nju, i uz svijeće, često na tami i napamet - nastavlja životnu ispovijest Jelisije.

Krojač othuknu, okrenu se, mašina ponovo zaklopara, a ispod šivaće igle naziru se već obrisi kačketa, koji je, pored šajkače, omiljena kapa u ovim krajevima.

I kad je kačket bio završen majstor ga prvo isproba na svojoj glavi, nakrivi ga na jednu stranu, onako momački i šeretski, stade pred iskrzano ogledalo onda ga skide pažljivo sa čela i objesi na kuku o zidu.

- Za krojenje i šivenje kačketa treba biti malo bolji majstor, koji je dobro ispekao zanat. Sjećam se kad me otac, kao golobradog mladića dade na zanat kod starog abadžije u selo Mioče. Onako uplašenog, u pelengaćama, predade me gazdi, prekrsti se i ode preko praga. Običaj je tada bio da se majstorima za učenje šegrta plaća kantom masti, pasuljom i šenicom - prisjeća se Jelisije.

I kad je poslije tri godine savladao umnogome abadžijski zanat šegrt je morao raditi još godinu dana kod majstora da odradi njegovo zbog njega "izgubljeno" vrijeme.

Stari majstor ne dangubi ni dok nam priča o svom zanatu i životu. Uzima pumpicu s uljem i pažljivo podmazuje mašinu. Jer "singerica" mora biti spremna da sašije još jedno odijelo za nezaborav.

- Imam još jedan plan. Kad osjetim da ću da skončam sašiću sebi najbolje odijelo sa gajtanima, širitima i čohom da u njemu lijep i uparađen odem Bogu na istinu. Nek se i gore, na nebu vidi ko je bio Jelisije abadžija - kaže ovaj osamdesetdvogodišnjak

Nekada je bilo teže

- Lakše je sad, a nekad. Trebalo je gajtane peglati specijalnim peglama ultijama. Sad mi poneko donese polovan gajtan da mu napravim koporan, za paradu, jer mu se ne isplati da zbog jednog kančela ovog ukrasa odlazi u kupovinu čak u Valjevo - dodaje Jelisije Ivnović.


Glassrpske


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Stari zanati  |  Poslato: 28 Jul 2012, 19:35
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
ŠTA TO BEŠE ABADžIJA?

Slika

Jedan od poslednjih krojača ‘’narodnog’’ odela u golubačkoj opštini, 68-godišnji Radoslav Pajić iz Dobre, napravio je za 40 godina bavljenja ovim zanatom, preko 3.000 odevnih predmeta od sukna, lanenog platna, vune i ‘’engleskog’’ štofa, 2.500 srpskih šajkača, šubara i kapa i još toliko muških i ženskih odela.


Od daleke 1952.godine, kada je počeo da se bavi ovim zanatom, Radoslav je za šivaćom mašinom provodio i po 20 sati, a svoje odevne predmete prodavao u raznim mestima golubačkog i braničevskog kraja. . -Nekada je bilo posla i dobre zarade, sve dok se nije pojavila konfekcijska roba. Ljudi su kod mene šili godišnje po pet pari odela po modi u to doba. I nekad i sad, vunena i suknena odela, kao i šubare, najradije kupuju stariji ljudi, uglavnom ovčari, pastiri i traktoristi, da ih sačuvaju od hladnoće, veli Radoslav, koji je krojački zanat izučio kod starog ‘’narodnog’’ krojača ‘’abadžije’’ Smiljka Perića. Pet godina je proveo u njegovoj radionici i tu mu je za oko zapalo umeće šivenja ‘’srpske’’ šajkače za koju su danas zainteresovani i mladi. Mnogi ih kupuju da nose, a ima i onih kojima služi kao suvenir. Njihova je cena 300 dinara.

- Abadžijski zanat je jedan od najtežih poslova. Sukno, čoja, platno, štof, mora precizno da se meri i uradi po ‘’mustri’’. A, zatim sledi šivenje i postavljanje postave i dugmadi koje najmanje volim da radim. Muka me uhvati kada treba precizno da provučem iglu. Hvala Bogu, niko mi za ovih 40 godina nije vratio odelo ili pantalone zbog loše urađenog posla, veli vremešni Radoslav.

Šesdesetih godina prošlog veka kada je naša zemlja otvorila granice i kada su mnogi žitelji ovog kraja u potrazi za većom zaradom odlazili u zemlje Zapadne Evrope, u Švajcarskoj se 1970.godine našao i majstor Radoslav. Tamo je, radeći svoj posao kao krojač, proveo pet godina. Zaradio je nešto deviza od kojih je kupio nove šivaće mašine, zatim se vratio kući u Dobru gde je nastavio da radi svoj krojački zanat.

-Danas je sve manje posla, posebno nema interesovanja za moje proizvode, u prvom redu za ‘’narodno’’ odelo. Najviše radim na krpljenju pantalona i ostalih odevnih predmeta, jer je to ljudima najjeftinije, veli. . Među mladima Dobre nema interesovanja za izučavanje krojačkog zanata. Mahom se opredeljuju za neproizvodna zanimanja. Zato pojedini zanati ovde izumiru. Radoslav, i pored bolesti i danas „aktivira“ šivaću mašinu, sašije po neku šajkaču, ili zakrpi pocepane pantalone i to je sve od posla. Njegovi sin Žarko i unuk Zoran ne žele da nastave porodičnu tradiciju bavljenja krojačkim zanatom, po kome je ova porodica bila poznata minulih decenija, pa će tako, po svemu sudeći, ova radnja vremenom biti zatvorena.


Recnaroda


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Stari zanati  |  Poslato: 28 Jul 2012, 19:39
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Stari zanati



Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 86 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker