Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 18:23


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Misterije,mitovi i kultovi Srbije  |  Poslato: 28 Jul 2012, 02:06
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Misterije Srbije (1): Od drekavaca do vanzemaljaca

Ima jedna ukleta kuća na Voždovcu, uvek u mraku, a noću se vidi samo titraj sveće, šapuće jedna baba u gradskom prevozu čvrsto stiskajući glavicu kupusa u krilu. U napuštenem rudniku uranijuma na Staroj planini, osim radijacije, ima i neka čudna svetlost noću, a mnogi tvrde da se tuda šetkaju vanzemaljci.

Slika
Za prirodne kamene kapije se veruje da njima prelaze duše na onaj svet

Ipak, njihovim prirodnim sletalištem smatra se planina Rtanj, gde očevici viđaju svetlosne kugle, a u Đavoljoj varoši niko pri zdravoj pameti ne bi prespavao jer tu stoluju nečiste sile.

Da se građanima Srbije često pričinjava da žive u zoni sumraka i nije neko otkriće, osim uzaludnog truda da ostani normalni kad je u pitanju mnoštvo političkih paranormalnih fenomena.

Ono s čim narod mnogo lakše izlazi na kraj jeste verovanje u moć natprirodnog, bilo da su u pitanju vile, nečiste sile ili lekovita moć biljaka, a Ivo Andrić je govorio da narod bez legendi i nije narod.

Nema srpskog sela koje ne ispreda legende o zakopanom blagu. Bar jedna porodica je imala sreće da pronađe ćup pun zlatnika i reši sve materijalne nedaće. Hajdučko blago se po predanju nalazi pokraj starih turskih drumova ili je skriveno po pećinama, ali uz njega obično idu nekakve prikaze koje zlato čuvaju od lopovluka. Kruna cara Dušana navodno je skrivena u pećini kod Morave, a čuva je prikaza koju prati čopor vukova.

Na planini Jastrebac su navodno Turci zakopali kazan zlata kad su bežali. Po legendi treba naći kamen na kome je uklesan kantar i kopati u pravcu koji pokazuje. Oko Novog Pazara i okolnih sela mogu se videti čak i stranci koji sa detektorima oru brda i planine. Pešterci veruju da se na jednom brdu iza sela Ugla zakopano blago nekog drevnog naroda. Neki kopači su se kleli da je, tek što su udarili krampom nekoliko puta, nastupilo strašno nevreme, oluja i gmljavina, pa su pobegli glavom bez obzira.

Za prerast kod Majdanpeka, prirodnu kamenu kapiju koja spaja dve obale reke, Vlasi veruju da je prelaz duša na onaj svet, pa se tu obavljaju razni magijski rituali. Palančani muku muče zbog groblja Hazara. Putem koji vodi pored Ciglane dešavaju se mnoge saobraćajne nesreće.

Veruje se da su krivi Hazari i njihova nekropola, gde je otkriveno više stotina grobova konjanika. Priča se da se u drugoj dimenziji hazarska konjica sprema za rat. Jurišne čete kreću na pojilo i sklanjaju sve ispred sebe. Ko se u tom trenutku nađe njima na putu, teško njemu, ubeđeni su stanovnici Bačke Palanke.

"U kosmosu nema ničega"

Predsednik SAD Tomas Džeferson grohotom se nasmejao kad je prvi put ugledao uzorke metorita:

"Pre ću poverovati da su svi ti ugledni naučnici lažovi, nego u to da je ovo kamenje palo sa neba."
Ceo kabinet se smejao zajedno "glupostima" fanatika koji durbinima po celu noć zure u nebo.

Nemogućnost padanja kamenja s neba, jer u kosmosu nema ničega, 1890. godine službeno potvrđuje i Komisija za Kosmološka istraživanja Francuske akademije nauka.

Samo deceniju kasnije priroda rešava dilemu kada meteorska kiše 1903. uništava sve krovove kuća u gradiću nadomak Pariza. Tek posle tri decenije službeno se opovrgava stav ove komisije.
Drekavci su postali od nekrštene umrle dece. Noću skaču, lete i dreče, pa plaše narod. U drekavca najviše veruju Srbi (Zapadna Srbija, Šumadija, Kosovo i Bosna), a može se sresti i u Grčkoj.

U zlatiborskom kraju mnogi meštani se kunu da su videli drekavca, a gotovo svaki ga je čuo. U ovom kraju ima i vila, a tu i tamo se nađe poneki zmaj. Oni obično žive u hrastu ili brestu.

Po najstarijem verovanju Srba, drveće ima dušu (sen) ili se u njemu ona može nastaniti. Tako se u narodu često govori - senovito drvo.

U verovanjima seljaka takvo drvo nije bilo samo sedište neke duše, već i mesto oko koga se okupljaju natprirodna bića. Smatralo se da u njegovoj blizini borave vile i zato je nazivano vilinskim ili samovilskim.

Osim vilinskog, u Srbiji se poštuje i drvo zapis, najčešće hrast ili lipa, koje je u vreme Turaka zamenjivalo bogomolje.

Meštani Stare Lazarice kod Kruševca tvrde da u njihovom selu raste božansko drvo staro 600 godina.

Veruje se da je to jedini živi zapis iz doba kneza Lazara. Hrastovo stablo, čiji prečnik pri korenu dostiže i do sedam metara, a ima obim krošnje veći od 40 metara, opasan je crvenim koncem i raznim cvećem.

Na njemu je utisnut krst, a pri korenu stoji kandilo gde se vekovima pale sveće za pokoj duše umrlim precima i zdravlje živima. Veruje se da božja kazna brzo stigne one koji se drznu da poseku drvo zapis.

Pojam parapsihologija prvi put je promovisao 1889. godine dr Maks Desoar studijom "O večnosti duše" i ubrzo je opšteprihvaćen kao naziv za disciplinu koja proučava sve fenomene koje je nauka do tada nazivala okultnim, ezoterijskim ili paranormalnim.


Mitska predstava drekavca

Društvo za psihička istraživanja osnovano je u Londonu 1882. i imalo je zadatak da proučava sve neobične fenomene. To je bila prva zvanično registrovana naučna institucija na svetu za istraživanje neobičnih pojava. Desetak godina kasnije društvo je promenilo naziv u Društvo za istraživanje parapsiholoških fenomena, mada je danas u svetu još zanemarljiv broj naučnih ustanova koje imaju specijalizovane odseke ili katedre za misteriozne pojave.

U Srbiji postoji samo ufološka organizacija NLO Srbija, koja od 2007. prikuplja podatke o NLO i graničnim fenomenima u zemlji, koja pokušava da zadrži naučni pristup fenomenu nepoznatih letećih objekata. Predsednik udruženja Miroslav Kostić iz Novog Sada kaže da su njihovi članovi ljudi iz svih delova Srbije, da su različitog obrazovanja i svako od njih ima svoj pristup ovom fenomenu.

- Ljudi nam najčešće prijavljuju opažanje svetlosti na nebu, koji često ne mogu biti uvršćeni ni u bliske slučajeve prve vrste, ali mi ih sve revnosno beležimo i trudimo se da budućim naraštajima ostavimo podatke da bi bar oni odgonetnuli ovu pojavu


Vesti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 28 Jul 2012, 02:15
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Misterije Srbije (2): Teško onom ko se zameri vilama

U dugim zimskim noćima dok bi porodica posle napornog seoskog rada odmarala kraj ognjišta bio je običaj da najstariji ukućanin kazuje priče iz bliže i daleke prošlosti te familije ili govori o neobičnim pojavama i čudnovatim bićima. Deca bi drhteći slušala te strašne priče i zamišljale kako izgledaju utvare, šumske vile ili sanđame, kako su najčešće nazivali bića koja nisu sa ovoga sveta.

Slika
Javorka Panić zazire od mesta gde je bila stara kuća

Takvih priča odavno nema, a retko gde ima i ognjišta. I kada ukućani danas razgovaraju najčešće pričaju o besparici, a neobična bića više niko ne pominje. Da li zbog toga što su ljudi izgubili moć da ih vide ili ona uopšte ne postoje, dok oni retki koji ih i danas vide nerado pričaju o tim iskustvima, jer se plaše da ne budu izvrgnuti ruglu.

Baka Javorka i njen suprug Milivoje Pantić iz sela Siljevice kod Rekovca, koji imaju po 80 godina, ne ustručavaju se da ispričaju sve što su videli ili čuli. Baka Javorka, visprena starica koja je pročitala sijaset knjiga i koja za sebe kaže da je veoma pamtljiva, kaže da se i dan-danas plaši da prođe kraj mesta gde je bila njihova stara kuća, a danas je tu ambar sa žitom.

Konji sa pletenicama

Deda Milivoje ispričao nam je kako je konje ujutru stalno zaticao sa ispletenim grivama. Kada bi upitao oca ko to radi, on mu je odgovarao da se to vile s njima igraju preko noći.
- Imali smo konja Zekana. Otac me je poslao da mu položim seno. Kada sam otišao u štalu konj je nepomično ležao. Rekao sam ocu da je lipsao. "Stavi mu ti seno iako je lipsao", rekao mi je otac. Poslušao sam ga. Kada sam malo kasnije obišao konja on je ustao i jeo seno. Nisam mogao da verujem svojim očima - priča deda Milivoje.
- Moj Milivoje je uveče išao u selo na predvojničku obuku. Nisam se plašila da ostanem sama sve do jedne strašne noći. Probudilo me je zveckanje kašika i viljuški, koje su stajale u naćvama na polici kraj odžaklije. Ustanem, upalim gasnu lampu, ali ništa nisam videla. Vratim sve na svoje mesto i ponovo legnem. Istog momenta nešto opet sve rasturi. I tako tri puta. Onda nešto ćopi rende i baci ga preko mene. Ono udari u zid i pade na mene. Nisam znala za sebe od straha. Pokrijem se preko glave. Nešto poče snažno da lupa u sulundar (čunak). Potpuno sam se izgubila od straha. A onda se sve smirilo - priča baka Javorka.

Kasnije joj je Milivoje ispričao da je Bisenija, rođena sestra njegovog oca, u toj kući viđala ženu sa detetom u naručju. Kada bi je čuli kako ustaje u gluvo doba noći pitali bi je kuda je pošla, odgovorila bi im: "Samo vi spavajte. Evo je žena sa detetom koje doji. Moram da naložim vatru da se ne smrzne."
Jednom dok je čuvala ćurke Bisenija je vezla. Dan je bio okupan suncem. Najednom se pred njom pojavila bosa žena, sa dugim prstima i kosom preko nogu. Pitala ju je zašto veze kad je praznik. Bisenija joj je rekla da joj je majka dala. U tom trenutku u rukama neobične žene pojavila su se četiri lonca. Onda je počela da igra. "Ako ne odeš kući, oblak će ti pobiti ćurke", rekla joj je. Bisenija je panično počela da sakuplja stvari, poterala je ćurke i požurila kući. Ali, samo što je prošla nekoliko metara, počeo je da pada grad. Kući se vratila bez ijedne ćurke.

- Svašta se dešavalo. Jednom smo brali žito, a stric moje majke Milun Simić hteo je da ostane da noći u kukuruzu. Založio je vatru i spremao se da legne. Kad eto ti ga neki đavo poče da se dere. On se sakrije u štali. Posle nam je pričao da je video nešto šareno, crno, žuto i belo. Niti je svinjče, niti ovca, niti čovek. Imalo je veliku njušku i ruke. Kad se razdere, on se prestravi. Onda je počelo da prčka po onoj vatri i da sakuplja ugarke. Milun se skamenosao. Molio se bogu samo da preživi tu noć. U neko doba noći to je otišlo niz potok - priča baka Javorka o stričevom susretu sa drekavcem.

Čovek sa zlatnom bradom

Baka Javorka kaže da je i njen pokojni brat Dobrivoje Pavlović "previđao". To mu se dešavalo još dok je bio momak, pa je izbegavao da noću ide na igranke sa svojim vršnjacima.
- Najstrašniju noć preživeo je kada se iz vodenice dvokolicom vraćao sa rođakom Aleksandrom. Počeo je da se privija uz rođaka. Kod ajdučke vode njemu se pretupilo da su volovi krenuli unazad. Aleksandar ga je jedva smirio. Dobrivoje ga je molio da ga odveze direktno kući i počeo da plače. Aleksandar je tek onda video da je stvar ozbiljna. "Pa zar nisi video onolikog čoveka sa zlatnom bradom kako ide pored mene i sve vreme me drži ispod ruke", rekao mu je moj siroti brat - setno će baka Javorka.

Najstrašnije priče ispričala joj je Leposava, rođena sestra Javorkinog svekra. Leposavin deda Raka Rakić legao je da odmori ispod jedne vrbe. Čuo je glas neke žene koja mu je rekla da ustane. Kad bi se pridigao, ne bi video nikog. Produžio je da spava. Probudio ga je isti glas. Kada je treći put pogledao, video je lepu devojku sa kosom do zemlje. Pitao ju je da ne traži ergelu. Odgovorila mu je da ne traži ništa, već da on mora da se skloni, jer joj je legao na kolevku. "Da više nikada nisi tu legao, da nisi premrsio sredu i petku i da ne radiš petkom", rekla mu je i nestala. Čim bi Raka prekršio zavet, dešavale su mu se užasne stvari.

- Ta ista devojka dolazila bi mu noću u kuću i naređivala da ode u svoju vodenicu. I on bi odlazio. Video bi crnu i plavu devojku koje bi počele da ga biju. Vraćao se kući izgreban i pocepan - tvrdi baka Javorka.


Najstrašniji susret sa tim devojkama dogodio se kada je jednog petka pošao sa unukom Leposavom da tovari drva da bi ih odvezao u Jagodinu. Nasekli su grede i pošli. Pomislio je da će brzo stići, jer je do zalaska sunca imao "čitav konopac", kako se tada merilo vreme. Ali, tek što su krenuli, kola su se izvrnula. Oni ponovo natovare grede i krenu. One ponovo popadaju. I tako nekoliko puta. Leposava ništa nije videla i bilo joj je čudno što deda nešto juri.

- Vraćao bi se sav izgreban, a iz rana bi liptala krv. Leposava se skamenila. Deda joj je rekao da ništa ne pita. Najednom je ispred puta izbio plamen do nebesa. Ispred plamena bila je kolevka sa detetom. Pošto je noć uveliko zagazila, a oni još nisu stigli ni do Rekovca, deda joj je rekao da prebaci ulare na jaram, sedne na kola i ode kući, jer volovi znaju put. Kod kuće je bila u svitanje. Njen deda se nije vratio nedelju dana. Posle je pričao da su ga vodile svuda po šumi. Od tada više nikada nije mrsio, niti radio petkom. Ali, i dalje je noću morao da ide u vodenicu na njihov poziv.


Vesti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 28 Jul 2012, 02:21
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Misterije Srbije (3): Okati svemirac velikih ušiju

Goran Gojković živi u banjskom lečilištu u Gornjoj Trepči i važi za ozbiljnog čoveka i domaćina i samo njegovi ukućani i najbliži prijatelji znaju da više od dve decenije čuva tajnu o susretu sa vanzemaljcem koji je imao u selu Brusnica kod Gornjeg Milanovca.

Slika
Goran Gojković na mestu susreta treće vrste

Od tog susreta je prošlo mnogo vremena, ali Goran se seća svih detalja događaja koji će pamtiti celog života. Goran je svoju priču odlučio da poveri "Vestima".

- Tog leta, pre skoro 23 godine, bio sam u gostima kod tetke Stanice koja je bila udata u porodici Ponjavić, u selu Brusnica kod Gornjeg Milanovca. To prepodne stajao sam na seoskom putu ispred tetkine kuće, odmah do garaže. U jednom trenutku osetio sam neobičano hladan vetar koji je dolazio sa neba. Intuitivno sam pogledao ka nebu i ugledao nekakav bleštavi leteći objekat koji mi se približavao neverovatnom brzinom. U trenutku je stao iznad mene na visini od oko tri metra. Sastojao iz tri koncentična kruga, a najveći krug bio je prečnika oko pet metara. Drugi krug je bio znatno manji, a treći je bio veoma mali i taj krug koji je podsećao na nekakvu kupolu. Ona se otvorila i pojavilo se biće koje je imalo ogromne crne blistave oči i velike uši. To lice sam kasnije video i na nekim fotografijama koje su objavljivane kao fotografije tela vanzemaljaca, ali je izgledalo mnogo životnije. Istina je da sam premro od straha, ali kad se vanzemaljac pojavio, strah je nestao kao rukom odnesen, pa sam čak imao i želju da sve to potraje. U jednom trenuku čuo se i glas metalnog prizvuka, kao da govori robot. Jasno sam razaznao glasove, ali ne i smisao onoga što mi je to biće govorilo. To okato biće mi je govorilo nešto petnaestak sekundi, a onda me je ipak savladao strah i počeo sam da bežim. Vanzemaljac se odmah povukao u leteći objekat, kupola se zatvorila i objekat je odleteo u sasvim drugom pravcu od onoga kojim je doleteo - ispričao je u jednom dahu dugo čuvanu tajnu Gojković.

Pamti svaki detalj

Od Goranovog susreta sa gostom iz svemira prošle su godine, ali se on seća i najsitnijih detalja izgleda letećeg objekta, svog sagovornika iz ko zna koje galaksije i mesta gde se se dogodio njegov susret.

On je i dan-danas ubeđen da vanzemaljac nije imao loše namere.

- Moj utisak je da mi je nešto objašnjavalo ili pokušavalo da uspostavi nekakav kontakt, ali ništa od onoga što je to biće izgovaralo nisam razumeo - veruje Gojković.


O svom susretu treće vrste ćutao je godinama iz straha da mu niko neće verovati:
- Ćutao sam jer sam se pribojavao da me ne proglase ludim, šarlatanom i lažovom jer, iskreno govoreći, mnogima koji su imali slične priče se upravo to i dogodilo. O ovome sam pričao samo sa ukućanima i sa najboljim prijateljima, ali i oni bi i da mi veruju i da mi ne veruju. Ja ni danas nisam imao nikavih razloga da javno govorim o mom susretu sa vanzemaljcem, ali više ne mogu da ćutim i da krijem da mi se to dogodilo. I sada ističem - niti je to bio san, niti sam upotrebljavao bilo kakve lekove, niti sam po prirodi neko ko izmišlja priče!


Vesti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 28 Jul 2012, 02:36
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Misterije Srbije (4): Hrast koji leči krsta

U selu Tijanje kod Guče, na međi dve livade raširio se ogromni hrast, pustio grane do po livada, zagrlio Šumadiju...U hrastu prohujali vekovi, neki kažu tri, neki govore četiri, a u selu ima i onih koji vele da je stari hrast lužnjak pretovario pet vekova preko širokih pleća obima skoro pet metara.

Slika


Odavno je pukao glas Srbijom da je stari hrast u selu čudotvoran, da ima isceliteljsku moć, da emituje neku čudnu energiju, da ispod njega čovek dođe ukočen, nervozan, tužan, a ode zdrav i vedar, da starina može da bolest i spreči i izleči...

Skoro svakog dana ljudi iz blizine i daljine dolaze u selo Tijanje, pa onda malom stazom banu pod hrast, naslone na njega leđa, glavu, nogu... Stoje, ćute i čekaju da se nešto desi.

Žiganje i živci

U stručnom radu etnologa Snežane Šaponjić-Ašanin o energiji starog hrasta, ostala su zabeležena svedočenja onih koji su meditirali ispod čudesnog drveta:

"Boravak na ovom mestu može da izazove razne vrste transa, toplotu, a može i ništa da se ne dešava, što ne znači da energije ne rade svoju misiju pročišćenja".

"Svima koji dođu i prislone glavu i ruke na hrast energija pročišćuje informacione kanale, aure i poboljšava cirkulaciju. Tada se oseti zatezanje nekog živca, trzanje mišića i žiganje sa strane".

"Ovde svako dobije ono što mu je najpotrebnije, a oslobađa se onog čega treba da se oslobodi".
- Pomaže li, stari? - pitamo starinu Sretena iz okoline Požege.

- Da vidiš, pomaže! Veruj mi. Evo, deseti put dolazim, minula me leđa, mogu da se savijem, mogu da položim kravama, mogu sam do kafane, a nisam ranije mogao da maknem od kreveta - kazuje Sreten i grli hrast, ljubi ga, nešto mu priča, čini se da bi mu prepisao i krave i štalu i kafanu.

Stazom uz livadu idu supružnici Milan i Nada Blagojević iz Užica. Teško koračaju. Na licima bolne grimase. Prilaze hrastu, nešto mu zbore, a onda naslanjaju leđa na njega.

- Ima nešto u ovom hrastu! Ima on neku energiju, nešto što su mu dali zemlja i nebo, pa tom energijom ugreje čoveka, nađe mu boljku, otera je ko rukom - objašnjava Nada, a Milan dodaje kako je on intelektualac i nije od onih koji slepo veruju u neke stvari.

- Ovaj hrast je zaista čudo božje. Meni su se neki prijatelji smejali kad sam im pričao gde i zašto dolazim, ali kad su i njih zabolela leđa i kad sam ih ovde doveo, kad su osetili tu energiju, više se ne smeju - prkosno će Milan.

Hrast je u više navrata predmet istraživanja raznih domaćih stručnjaka. Etnolog Snežana Šaponjić-Ašanin kaže da je Republički zavod za zaštitu zdravlja vršio ispitivanja i da su ispod starog hrasta zabeležena pozitivna energetska zračenja.

Stručnjaci dolaze i odlaze, bolesni dolaze i odlaze, a meštani, ponosni na svog misterioznog lekovitog starinu, na svoje večito drvo, pričaju kako on leči 'iljadu boljki i kako znaju ljude koje je hrast iz samrtne postelje podigao.

Voja Sretenović, meštanin sela Tijanje, veli da je život proveo pod hrastom i oko hrasta. Zna svaku njegovu granu, svaki čvor, a zna i hiljade ljudi kojima je hrast odneo boljku iz tela.

- Ja sam među prvima osetio da u hrastu ima neko čudo, da iz njega izbija neka vatra koja odagnava bolove u leđima i zglobovima... Kad sam to rekao ljudima, oni su me proglasili za sektaša, za ludaka, svašta mi govorili. Jedno vreme sam zaćutao, a onda opet progovorio, pa kad su još neke komšije prislonile leđa uz koru hrasta, kola se se okrenula na moju stranu - smeje se krepka starina, zaklinjući se da mu je hrast pomogao od glave do pete.

Naravno, pojam hrasta kao kultnog drveta iz staroslovenskog verovanja i ovde je dobio svoju potvrdu, pa mnogi od onih koji banu pod krošnje čudesnog drveta imaju potrebu da uzvrate dar. Tako se u korama hrasta mogu videti zabodene metalne novčanice, poruke, a u zemlji pored žila mnogi su zakopali darove za hrast, neki ga zaliju rakijom, poprskaju raznim vodama...

Da li je u pitanju neka misterija, da li je u pitanju prirodni fenomen, niko zasigurno ne zna. Dosadašnjim merenjima utvrđeno je da na području Tijanja postoji pet vrsta pozitivnih vazdušnih strujanja koja povoljno utiču na zdravlje.


Vesti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 28 Jul 2012, 02:57
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Fantomske zveri terorišu Srbiju?

Utvare, zveri, vampiri, veštice, duhovi i drekavci nas navode da nešto nepoznato pokušamo da objasnimo natprirodnim, što je onda plodno tlo za stvaranje misterija i mitova. Seljaci su odvajkada, kada su nalazili rasporene životinje, za to krivili čudna bića koja napadaju pod velom noći. U ’’sudaru’’ onih koji veruju u paranormalno i onih koji to negiraju, postavlja se pitanje da li stvorenje poput drekavca zaista postoji?

[img]Drekavac je biće iz mitologije Južnih Slovena. Po legendi, drekavac je materijalna manifestacija umrlog, nekrštenog čoveka (po nekim pričama, mladog dečaka), koji ne može da nađe mir, pa proganja one koji su mu zgrešili u životu. Kako predanja kažu, drekavac je malo, dlakavo stvorenje, čiji urlik zvuči kao mešavina plača i vučjeg zavijanja.

Slika
Maštovit prikaz kako bi izgledao drekavac

Prema predanju, najčešće se šeta po grobljima, a žrtve davi u snu. Jako se plaši svetlosti, iako ne može biti uništeno dok ne nađe svoj mir. Moderna verzija drekavca liči na mešavinu psa, mačke i lisice, a bilo je i verzija ptičjeg oblika.

Drekavac se javlja uglavnom noću, u rano proleće. Nije dokazano da se plaši pasa. Najviše je viđan u Istočnoj srbiji, u skorije vreme u okolini Zaječara, a viđen je i u okolini Zlatibora. Postoji verovanje da drekavac "dreči" cele noći u okolini kuće onog ko će umreti. Verovanje je rašireno po istočnoj i zapadnoj Srbiji, Šumadiji, Kosovu i Metohiji i Bosni.

Brojni mediji pisali su o pojavi čudnih bića, koja su opsedala njihova imanja, plašeći ljude i ubijajući im životinje.

’’Vesti’’ su pisale kako su meštani sela Poljanici, nedaleko od Vranja,odahnuli, pošto su saznali da je ubijena zver od 70 kilograma, koja im je tamanila stoku.

Mi imamo drekavca, Amerikanci čupakabru

Maltene kao pandan ''našoj'' zveri, deo stanovnika Severne i Južne Amerike veruju u čupakabru, mistično stvorenje koje ubija koze i živinu. Čak imaju i dokumentovani izveštaji, gde su stanovnici uhvatili legendarnu zver. Npr. stanovnici Teksasa tvrde da su uspeli da ulove čak dve čupakabre, ali stručnjaci su ubrzo otkrili da na takav izgled pomenute životinje najverovatnije je uticalo neko kožno oboljenje.


- U selima i mahalama koje su na planini zavladao je strah kada je primećena zver koja se u ovim krajevima do sada nije pojavljivala. Imala je gusto krzno, velike kandže, šiljastu glavu, verala se po drveću i čudno šištala tako da je prozvana drekavcem - rekao je jedan od svedoka Momčilo Stošić.

List ’’Kurir’’ objavio priču o tome kako je zver nepoznatog porekla više od dva meseca terorisala meštane mačvanskih sela, a najviše štete zabeleženo je u Salašu Noćajskom, u sremskomitrovačkoj opštini, gde su meštana, ostali bez više od 60 ovaca, jaganjaca, koza i jarića i oko 40-ak kokošaka. Jedini opis koji su stanovnici imali za to biće, bilo je da je to ’’nešto crno i rundavo’’.

’’Glas javnosti’’ jednom prilikom pisao je o pocerskom selu Dobrić, gde je navodno nepoznata zver zaklala više od 60 ovaca, 200 pataka, gusaka, kokošaka, a najgore je prošao jedan meštanin, kome je za jednu noć ubijeno više od 60 rasnih kokošaka. Nepoznata zver ušla je, kako piše taj list, u kokošarnik ograđen žicom visokom dva metra ušla, prokopavši zemlju ispod žice.

Prestrašeni lokalni meštani su prvo mislili da se radi o psima lutalicama, ili vuku, ali tvrde da nije tako. Isti list navodi primer mesta kod Divčibara, gde je nepoznata zver za dve godine ubila čak 200 ovaca.



’’Jedna žena ovde blizu, pojila krave u sumrak i videla da nešto skače po borovim granama da ljulja borove, sva se živa isprepadala, jedva stigla kući da kaže čoeku da više u to doba neće krave terati na pojilo… Sutradan, ja ti nađem zaklanu ovcu, od rana samo tragovi dva zuba pod vratom, stislo je i udavilo je… Pogledam rane, vuk nije, da je vuk, ili da su je paščad napala onda bi je rastrgli, ono jok, samo ranica pod grlom… Posle toga, 20 dana sam uzastopno išao za ovcama sa puškom, ništa nisam video… Nije prošlo mnogo, zakla mi to čudo još jednu ovcu, ona prišla boru i, kako je prišla, tako i ostala, ko da je grom pogodio’’, izjavio je jedan od meštana. [/img]


Vesti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 28 Jul 2012, 03:05
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Gravitaciona anomalija u podnozju Radana



Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 28 Jul 2012, 03:06
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Траг: Тајне Радан планине



Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 28 Jul 2012, 03:08
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Misterije Srbije - Vile i Zmajevi



Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 28 Jul 2012, 03:09
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Najpoznatiji Vampiri U Srbiji

Slika

Sudeći po mitovima, drevna stvorenja koja se hrane krvlju živih bića (najviše ljudi), postojala su još u Egiptu, Mesopotamiji i Kini. Ono što je striktno vezano za Balkan, ponajviše za Srbiju i Hrvatsku jeste sam naziv za krvoločna stvorenja koji se danas koristi u celom svetu – vampir. Upravo zbog postojbine naziva za krvoločna stvorenja Misterije Sveta su malo zavirile u misterije na teritoriji Srbije. Naziv „vampir“ prvi put je zvanično zabeležen 1725.godine u istraživanju austrijskih komesara koji su ispitivali tvrdnju meštana po kojoj su navodno vampiri u Srbiji u to vreme prouzrokovali nekoliko povezanih smrtnih slučajeva. Kasnije se upotreba termina vampir proširila po zapadnoj Evropi, počevši od engleskog jezika gde je ovaj pojam korišćen 1732. godine kada je u londonskim novinama osvanuo članak o vampirskoj epidemiji u Srbiji.


Najpoznatiji vampiri u Srbiji, mada su neki od njih dobili i svetsku slavu su Arnaut Pavle, Petar Blagojević i Sava Savanović.

Arnaut Pavle je navodno za života imao susret sa vampirom koga je ubio, odnosno otvorio je njegov grob i spalio leš čoveka za koga je verovao da je vampir. Ubrzo nakon povratka u svoje rodno mesto, selo Medveđu, Pavle je 1725.godine pao sa velike visine i slomio vrat. Nakon što je sahranjen na seoskom groblju, počele su kružiti po selu priče kako je Pavle viđen nekoliko puta u toku noći. Meštani koji su izjavljivali da je Pavle dolazio po noći kod njih i gušio ih, u roku od nekoliko dana bi umrli. Poneseni strahom povampirenog Pavla, meštani su se okupili i zajedno sa seoskim sveštenikom otvorili grob Arnauta Pavla. Kroz njegovo telo proboli su kolac, a zatim ga spalili kako se ne bi vratio u svet živih i nastavio da progoni ljude.

Misterije Sveta - Ubijanje Vampira

Iste godine kada je umro Pavle, u selu Kisijevu umro je Petar Blagojević, za koga se takođe sumnjalo da je nakon smrti postao vampir koji je proganjao meštane Kisijeva. Simptomi smrti meštana Kisiljeva bili su slični simptomima smrti meštana sela Medveđe. Ljudi su umirali nakon samo par dana bolesti, i nakon izjava o tome da ih Petar progoni i u toku noći guši. Kao u slučaju Arnauta Pavla, i Petrov grob je otvoren, leš proboden kolcem i spaljen.

Sava Savanović je verovatno najpoznatiji srpski vampir jer se spominje u delu Milovana Glišića „Posle Devedeset Godina“, kao i u domaćem horor filmu „Leptirica“. Za njega se sumnjalo da je dolazio u vodenicu u mestu zvanom Zarožje kod Bajine Bašte i tamo ubijao ljude koji su došli da samelju žito.

Godine 1731. u kraju u kome je nekada Pavle živeo, umro je veliki broj ljudi i dece nakon dva ili tri dana bolesti. Pojedini su pre smrti govorili kako su ih posećivali i gušili vampiri, odnosno meštani koji su umrli nekoliko dana ranije.


Kako bi se smirio narod koji je bio prestravljen pojavom vampira i njihovim zlodelima, austrijska vojna uprava je poslala komisiju koja je trebalo da ispita da li vampiri u Srbiji postoje i da li je moguće da se razvila neka vrsta epidemije vampira. Komisija je otvarala grobove preminulih za koje se pričalo da su se povampirili, i naišla na zastrašujuće i tada neobjašnjive pojave. Naime, tela preminulih meštana su bila u vrlo svežem stanju, lica rumena a na usnama svakog od njih je bila sveža krv. Austrijski komesari su naredili spaljivanje svih leševa sa takvim simptomima. Izveštaj komesara Johanesa Flikingera objavljen je u mnogim svetskim novinama, pa se po celoj Evropi počelo raspravljati o epidemiji i postojanju vampira u Srbiji.


Slika

Da li vampiri u Srbiji postoje, nažalost komisija tada nije mogla ni da potvrdi, ni da negira, a tako je ostalo do danas. Da li je izgled leševa bio posledica neke tada nepoznate bolesti ili posledica vampirizma? Vampiri se još uvek ubrajaju u misterije sveta, ne postoje dokazi o njihovom postojanju, niti postoje dokazi koji ukazuju na to da vampiri ne postoje. A kad dokazi nedostaju, sve se svodi na verovanje, pa neki veruju u to da vampiri postoje, a pojedini tvrde da su ih videli, dok drugi pak ne veruju u mogućnost postojanja vampira izvan granica imaginacije. Verovali u vampire ili ne, činjenica da je Srbija u 18-tom veku bila poznata i po epidemiji vampira je nepobitna.


misterijesveta


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 28 Jul 2012, 03:10
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Drekavci



Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 71 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker