Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 20:14


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Re: Stare srpske priče,legende i predanja  |  Poslato: 08 Maj 2013, 19:45
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Zamišljeni zaljubljeni div i opaka Čuma

Tek što je u izdanju novosadskog „Orfelin izdavaštva“ objavljena knjiga „Vile i zmajevi - srpska mitologija“, u kojoj su prvi put predstavljena karakteristična bića srpskog mitskog predanja, autori Milenko Bodirogić, Miloš Vujanović i Dragan Bibin za 2010. godinu najavljuju još jedno kapitalno izdanje.

Slika
Zamišljeni džin

U pitanju je knjiga „Sitni demoni - srpska mitologija“, koja se bavi džinovima i patuljcima.
 
- Izgled srpskog džina može da vas zavara. On je, zapravo, nežno biće koje je gotovo hamletovski zamišljeno nad ljudskom prolaznošću. Lobanja u njegovoj ruci znak je te prolaznosti. Skicu „Zamišljenog diva“ uradio je Petar Meseldžija, jedan od najpriznatijih svetskih ilustratora - otkriva nam Milenko Bodirogić.
A kako srpski div voli da igra ili kako izgleda kada se zaljubi do ušiju, prikazaće Meseldžijeve ilustracije „Div koji igra“ i „Zaljubljeni div“. Knjiga „Sitni demoni“ oživeće i ovdašnje demone šuma (lesnik i šumsku majku), demone voda (vodenjaka i rusalke), demone sudbine (suđenice i usude), demone bolesti (Čumu, babice, milosnice), demone nastale od ljudi (moru, vukodlaka, zduhaća). Biće tu i todorci, talasoni, psoglavi, karakondžule i jedan šaljivi demon - babaroga.
 
 
Slika
Borba bikova
 
 
- Čuma može da ubije pogledom, pa ju je Dragan Bibib naslikao kao staricu, sa dva para očiju i dvoja usta. U nju je veoma teško gledati. Ona u ruci drži prastaru knjigu sa imenima onih koji će umreti, a u kosi ima upletene duše onih koje vodi sa sobom - kaže Bodirogić.
Ipak niko od srpskih demona ne sme biti prikazan kao zao i opak, smatra naš sagovornik jer su oni kao oklevetani i opanjkani, proterani u mala, preostala šumska staništa.
- Početak klevetanja desio se sa hrišćanstvom, kada su demoni od uobičajenih ljudskih saputnika, sa određenim zadacima i funkcijama, odjednom postali - nečista sila. I pagani se kod nas, u nekoj vrsti narodne etimologije pretvaraju u pogane, nečiste - naglašava Bodirogić.
Trilogija srpske mitologije biće zaokružena knjigom „Vampiri i veštice“, koja će se pojaviti 2011. godine.


blic

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Stare srpske priče,legende i predanja  |  Poslato: 08 Maj 2013, 19:51
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Karakondžule

Slika

Karakondžule je naziv za noćne demone u narodnom verovanju u Bugarskoj, Makedoniji i južnoj Srbiji. Karakondžule su isključivo ženski demoni sa likom starice sa velikim noktima i gvozdenim zubima i (veoma često) sa rogovima.

Karakondžule se pojavljuju u nekrštene dane i tada noću jašu čoveka po selu ili kroz reku i strašno ga fizički izmuče. Žene, međutim, maltretiraju na drugačiji način. Ponekad im izgrebu lice noktima ili ih bacaju s brda, ili ih udave u vodi.

Veovanje u karakondžule Srbi su primili od današnjih Grka. Kod njih su ti demoni muškoga roda καλικάντσαροι, noćni koboldi, ne bezuslovno zli, koji u povorkama dolaze među ljude u božićnoj sezoni i njima se o nekrštenim danima prinose i žrtve u kolačima. Izvesan božićni kolač u okolini Đevđelije, zove se karakondžul.

Interesantan je nastavak priče jer su Grci karakondžule «pozajmili» iz religije balkanskih Slovena. Verovanje u demone koji se, u povorkama, javljaju ljudima postoji i danas u Srba – to su vučari. Značajno je da se i kalikancari javljaju u vučjem obliku o čemu svedoči varijanta njihovog imena λύκοκάντσαρος – likantrop. Oni su inkarnirane duše predaka, njih predvodi «hromi demon», koji je prvobitno bio vrhovni bog, čija se epifanija dešava o Božiću.

U aleksinačkom kraju verovanje je da karakondžule napadaju pijance, uzjašu ih i teraju u vodu.


Wikipedia,foto izbor administratora

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Stare srpske priče,legende i predanja  |  Poslato: 08 Maj 2013, 20:44
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Baba Roga

Slika

Baba roga je u narodnom vjerovanju strašilo u obliku krezube babe nakaznog lica sa rogom na glavi. Njom se plaše mala djeca. Baba roga kupi nevaljalu djecu i odvodi ih u svoj brlog. Baba roga je zapravo podvrsta ženskog bauka (Ridiculae) i obično je stara, pogrbljena i ružna, zbog čega se često brka sa vješticom.

Slika

Baba roga je u suštini nezlobiva, samo voli da plaši svijet, naročito djecu, pa oblači svakojake rite, na glavu stavlja šiljate kape i šešire sa velikim obodom i sl. Da bi povećala svoju ružnoću, ne vodi računa o higijeni. Ime je dobila po rogu koji joj raste na čelu. Baba roga živi u mračnim prostorijama i izlazi noću. Rog baba-rogama izrasta tek u pubertetu, a krezave su od rođenja.

Slika

Baba-roge ne treba miješati sa vješticom i raznim drugim babama iz narodnog vjerovanja - baba-jagom, baba-korizmom, đedovom babom itd.

Slika


Wikipedia,foto ivicastevanovicart

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Stare srpske priče,legende i predanja  |  Poslato: 31 Maj 2013, 01:13
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Legenda o pop Martinu i tovarima zlata još živi

Legenda o blagu popa Martina, hajdučkom harambaši koji je presretao turske karavane i otimao im zlato, još živi kod mnogobrojnih tragača za zlatom na Staroj i Suvoj planini

Slika



Legenda o blagu popa Martina, hajdučkom harambaši koji je sa svojim hajducima presretao turske karavane i otimao im zlato, vekovima unazad podgreva maštu mnogobrojnih tragača za zlatom na Staroj i Suvoj planini.

Ovu legendu u svojoj knjizi "Carigradski drum" opisao je publicista iz Bele Palanke Bratislav Petrović, koji kao policajac radi u Nišu.

On kaže da se brojne legende o blagu popa Martina i danas prepričavaju od Niša do Sofije u Bugarskoj.

"Za tovarima blaga pop Martina koje je sakriveno u planinskim bespućima ovog kraja i danas se traga. Radeći na prikupljanju materijala za roman razgovarao sam sa mnogim tragačima za zlatom. Video sam da su to ljudi koji su spremni da zapostave i porodicu i da ceo svoj život podrede traganju za tovarima zlata pop Martina. Toliko im je mozak opijen pričama o tovarima zlata da i najbanalnije papire i mape uzimaju ozbiljno", kaže Petrović.

Za blagom popa Martina najviše se traga na Staroj i Suvoj planini, na mestima zvanim Tri čuke, zatim na Vlaškoj planini gde se po predanjima nalazi jedan od ulaza u navodni Zlatni grad u koga se ulazi kroz takozvanu "smukovu rupu".

Ona je, po predanju, zaštićena specijalnim mehanizmom u obliku zmije-smuka koji svakoga ko uđe ubija na mestu, pa po pričama meštana niko iz te rupe nije živ izašao.

Tu zamku je, kako kažu tragači, "dizajnirao" lično pop Martin kako bi zaštitio svoje blago.

"Da bismo što vernije opisali život tragača za zlatom, jednu grupu tragača smo pratili neprekidno šest meseci. Njihovu glad za zlatom koriste i mnogi prevaranti koji im za velike pare prodaju navodno verodostojne mape koje vode do blaga popa Martina", priča Petrović za Tanjug.

Iako u našim zvaničnim dokumentima i arhivama nema tragova o popu Martinu, po Petrovićevim rečima, o njemu ima dosta dokumenata u bugarskim arhivama, s obzirom na to da je njegova hajdučka četa delovala na sadašnjem pograničnom području Srbije i Bugarske.

Neki dokumenti, pre svega iz Bugarske navode da je on zapravo poreklom iz Bugarske, i da su ga nazivali "vojvoda Vlčan".

Po legendi pop Martin Himović je poreklom iz Dubrovnika, a na Suvoj planini je služio kao sveštenik negde u 18. veku. Živeo je mirnim svešteničkim životom sa svojom ženom koja je bila nadaleko poznata po lepoti.

Turci su mu je zbog toga i oteli nakon čega se on odmetnuo u hajduke, postao harambaša i sveti Turcima na taj način što je presretao turske karavane koji su zlato vozili ka Istanbulu i u tesnacima Zvonačke banje im otimao tovare.

Niko ne zna gde je blago sakrivao, ali se veruje da je to upravo u Smukovoj jami pa zbog toga i danas veliki broj tragača za zlatom prekopava planine u ovom kraju u potrazi za velikim bogatstvom-kaže Petrović.

U potrazi za zlatom tragačima ništa nije sveto pa su tako u manastiru u selu Planinica freskama iskopali oči, jer su verovali da su ispod očiju svetaca sakriveni dukati.

Takođe na udaru tragača su i stoletna stabla hrasta, koja se smatraju svetim drvećem, ali zbog svoje dugovečnosti i činjenice da mnoga potiču još iz turskog doba tragači smatraju da su to mesta gde se najčešće sakrivalo blago.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Stare srpske priče,legende i predanja  |  Poslato: 04 Jul 2014, 02:45
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Najlepše Uskršnje jaje

U srpskom narodu postoji predanje da je jedan seoski knez objavio da će svog sina jedinca oženiti devojkom koja mu donese najljepše uskršnje jaje.

Slika

Momak je bio dobar, lep i stasit, pa su ga sve udavače iz okoline želele za muža. Danima su razmišljale kako da njihovo jaje bude najljepše i kako da pobede svoje suparnice. Jedna djevojka je lukavo smislila da na jaje prilepi svoj minijaturni portret, koji je naručila od jednog poznatog slikara. Druga djevojka je dala da se u ljusku utisnu biseri i drago kamenje, a neka bogata udavača je od zlatara naručila bogato krašeno, zlatno jaje.

Siromašna djevojka, po imenu Milica, je čvrsto verovala da ona nikako ne može da pobedi u ovom takmičenju jer nije imala nikakvih mogućnosti da pripremi ili kupi neko skupoceno jaje. Ipak, pošto je knez naredio da sve devojke treba da učestvuju u takmičenju, posle dužeg razmišljanja je zaključila da je najbolje da njeno jaje bude onakvo kakva je i ona sama – lepa i skromna.

Smislila je i kako će to postići. Odabrala je jedno krupno jaje bele ljuske, pa je na njega prilepila nekoliko ovlaženih listića peršuna. Zatim je sve uvila u komadić, poput gaze retkog platna, da se listići ne bi odlepili, i spustila jaje u vodu sa puno lukovine (listovi glavice crvenog luka). Kuvala je svoje jaje tridesetak minuta. I kada je skinula platno, ukazalo se smeđe obojeno jaje sa lepim, belim šarama u obliku listića peršuna. Jaje je namazala sa malo ulja, da bi ono postalo još lepše i sjajnije.

Legenda kaže da je mudri seoski knez pažljivo pregledao sva jaja koja su djevojke donele i odlučio da za najlepše jaje proglasi ono koje je bilo obojeno na jednostavan, ali atraktivan i do tada neviđen način - pomoću biljaka koje rastu u Milicinoj bašti.

Od tada se nežno-beli listovi često viđaju na uskršnjim jajima, a za to se koriste ne samo peršun već i listovi mirođije, maslačka, kao i drugih biljaka. A umesto lukovine, za osnovnu boju se upotrebljavaju i spanać, koji daje lepu zelenu boju, cvekla za ružičasto-crvenu ili šafran za žutu boju.


suncesrbije

_________________
Slika Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 10 Jul 2014, 21:15
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
NAJVEĆE MISTERIJE SRBIJE: Četiri čuda na koje nema odgovora!

Civilizacije koje su se kroz milenijume menjale nad Srbijom ostavile su misterije na koje nema odgovora

Slika

Milenijumi istorije, promena civilizacija i kultura, desetina vojska i osvajača ostavili su iza sebe pitanja na koja dan danas ne postije racionalni odgovori. Poslednja misterija Srbije, verovatno najveća, bila je aktuelna kada je za 21. decembar 2012. bio "zakazan" smak sveta! Cela Evropa je pričala o ljudima koji traže spas na Rtnju jer se verovalo da se pod planinom krije piramida koju su izgradili vanzemaljci, pre više hiljada godina... Ali, to nije jedina nepoznanica na koje nema odgovora.

4. SREDNJEVEKOVNI GRAD ŽRNOV!

Da li znate da se u okolini Beograda nalazilo fantastično srednjevekovno utvrđenje i ostaci drevnog grada? Njegova istorija je toliko bogata i važna da ga se ne bi postidele ni najveće svetske metropole. Recimo tamo su pronađeni ostaci Keltske kulture i njihovog naselja, Rimljani su na istom mestu imali svoje utvrđenje dok su naši preci Srbi u srednjem veku tu podigli tvrđavu. Kasnije, 1442. godine su je osvojili Turci a onda i dodatno proširili pošto se nalazila na mestu važnom za odbranu Beograda.

Slika
Foto: Vikipedia

Grad se nalazio na Avali i zvao se Žrnov. Ali o njemu nećemo saznati više ništa.
Zašto sigurno se pitate?
Zato što je jednog finog 19. aprila, Kralj Aleksandar došao i sve porušio.
Šta?

Zapravo nikome nije baš sasvim jasno zašto se to desilo.
Evo priče.
Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević je na proleće 1934. godine odlučio da sagradi Spomenik Neznanom junaku a zadatak da ga osmisli prepustio je poznatom umetniku Ivanu Meštroviću. I ne bi tu bilo ništa čudno da nije odabrao prilično neobično mesto za njega. Sam vrh Avale na kome se nalazila tvrđava srednjevekovnog grada Žrnova, kao i važno arheološko nalazište.

Slika

Koliko je ideja da se sruši Žrnov bila neočekivana vidi se iz tadašnje reakcije beogradske čaršije. Neki su čak mislili da je u pitanju trač. Ali apeli javnosti nisu urodili plodom pa je sve minirano dinamitom i zauvek uništeno.
I stvarno nikome nije jasno šta se zapravo desilo i zašto je kralj uradio nešto tako suludo. Neki smatraju da je bio mason, baš kao i Ivan Meštrović koji je osmislio Spomenik neznanom Junaku, a da je ceo spomenik prepun masonskih simbola.
Drugi misle da je to uradio kako bi uništio srpsku istoriju. Treći da je u pitanju manijakalna opsesija jugoslovenstvom koje je simbolizovano u Karijatidama – kamenim skulpturama žena u narodnim nošnjama šest Banovina kraljevine Jugoslavije.
Neki izvori navode da je kralj umislio da je utvrđenje bilo Tursko i da ga je zato porušio greškom.
U svakom slučaju, zauvek će ostati misterija šta se sve nalazilo ispod zidina Žrnova, kao i zašto je kralj to uradio.
I za kraj još jedna pikanaterija o Kralju Aleksandru. On je odložio završetak radova na zgradi Skupštine Jugoslavije zbog toga što mu je jedna gatara prorekla da će biti ubijen kada se završe radovi. Skupština nije završena, a on je ubijen. Eh te gatare, ne možeš se pouzdati u njih… Čitajte dalje!

3. ČUDOTVORNA PLANINA RTANJ

Rtanj je jedna od mnogih planina u centralnoj Srbiji. Možda ste nekada tamo bili na ekskurziji i mogli da vidite prelepe padine, netaknutu prirodu i pogled koji puca.
Ali pored toga ona krije i još par zanimljivih sitnica koje će vas možda zanimati. Recimo dovoljno je da se udaljite malo i bacite pogled na nju. A onda ćete brzo reći nešto poput - majku mu pa ovo je piramida. Zapravo toliko savršena piramida da je čak čuveni pisac naučne fantastike Artur Klark smatrao da se u planini krije piramida, odnosno najstarija tvorevina vanzemaljske civilizacije.

Slika
Rtanj

Ljudi to je Artur Klark koji je napisao Odiseju i predvideo mnoge stvari koje su se zaista već dogodile. Ok, sada vam je valjda jasno da Rtanj nikako nije obična planina.
Neki ljubitelji naučne fantastike su čak ubeđeni da se u planini krije svemirski brod koji će pred sam smak sveta poleteti, a svi koji se tu zateći će moći da krenu nu svemir na daleko ali vrlo lepo mesto.
Upravo zbog toga krajem 2012. godine, pred očekivanu apokalipsu, ljudi širom sveta su plaćali i na desetine hiljada evra za smeštaj na našoj planini. Smak sveta je ispalio ali nikad se ne zna za sledeći.
Ne brinite se, i bez smaka sveta planinu Rtanj okružuju brojne misterije.
Recimo lokalno stanovništvo je sasvim ubeđeno da se u pećinama u unutrašnjosti planine nalazi do sada neviđeno blago. Legenda kaže da je vrhu planine živeo čarobnjak koji je čuvao ogromno bogatstvo. Koje nikada nije pronađeno, čisto da znate.
Ni to nije sve. Za Rtanj se vezuje i priča o bogatoj jevrejskoj porodici Minh koja je posedovala paraćinsku fabriku štofova, a kasnije i rtanjski rudnik kamenog uglja. Julius Minh izvršio je samoubistvo pod potpuno nerazjašnjenim okolnostima, a njegova supruga Greta je sagradila crkvicu-kapelu na vrhu planine Rtanj.
A onda je srušena do temelja.
Možda se pitate zašto?
Pa zato što svi misle da je ispod nje bilo skriveno blago bogatih jevreja. Ni to blago još nije pronađeno.

Uz sve to postoji zaista puno svedoka paranormalniha pojava koje se često dešavaju oko planine. Nemojte se iznenaditi ako tamo vidite svetleće lopte, neidentifikovane leteće objekte ili ako instrumenti izmere čudna zračenja i energetska polja. I ko zna šta još.
Nije vam dosta?
Ok, onda bi trebalo da znate da su Nemci za vreme drugog svetskog rata pronašli na Rtnju jednog Grka koji ne zna kako se tu našao, pošto je poslednje čega se seća bilo da je čuvao svoje ovce. Kao i da je upravo 1800 i neka godina a ne sredina 20 veka. O da. I postoje dokumenti o tom slučaju.
Dakle vrlo čudno mesto taj Rtanj, kažemo vam…

2. KALEMEGDAN I ONO ISPOD NJEGA

Zamislite mesto gde se već nekih 2.000 godina ljudi okupljaju, svađaju, ratuju i mire, osvajaju ga i gube. Mesto tako savršeno za život zato što se nalazi na ušću dve velike evropske reke, mesto na putu između istoka i zapada.
Zamislili?
E pa to vam je otprilike Beograd i tačnije Kalemegdan.

Slika

A sada zamislite koliko je sve tajni i misterija moglo da se nakupi za tih 2.000 godina. Više nego što mislite a mi ćemo vam otkriti samo one ispod zemlje.
Epicentar većine legendi je Rimski bunar. On je dubok 51 metar, a ima oko 200 stepenika do dna. I još par jezivih priča uz to. Recimo da su ga dugo nazivali pupak sveta gde je mitski junak Orfej silazio u podzemni svet.
Inače trebalo bi da znate da bunar uopšte nije Rimski, već austrijski a sazidan je od 1717. do 1731. godine). Ipak, postoje teorije da su još Rimljani sproveli vodu do Kalemegdana iz Malog Mokrog Luga pa verovatno odatle veza.

Evo još par podataka. Čuveni Alfred Hičkok je bio toliko oduševljen bunarom da je rekao da iz njega crpi inspiraciju. Zanimljiv izbor reči. Već vekovima se smatra da se u njemu i dalje krije blago.
To su naravno čuli i Nemci pa su ga istraživali za vreme Drugog svetskog rata. Dvojica ronilaca se nikada nisu vratili i niko ne zna šta im se desilo pošto njihovi ostaci nikada nisu nađeni.
A kada smo već ispod zemlje pozabavimo se i lagumima.
Zapravo hodnici i pećine su mnogo veći nego što možete da zamislite i nastajali su milenijumima. Bukvalno!

Slika

Još Rimljani su počeli da kopaju. Tako se najveća pećina nalazi ispod Tašmajdana i stara je oko osam miliona godina. Ovaj prostor koristili su još Rimljani, pa onda Turci i na kraju Nemci. Pećina je toliko velika da je bila rezervno komandno mesto generala Alexandera Löhra. On je posle hapšenja 1944. jugoslovenskim vlastima pokazao šta se sve nalazi u tašmajdanskim lagumima, pa su čak i naši partizani bili iznenađeni.
Zapravo dobar deo hodnika ispod Beograda još uvek nije istražen. Ali zna se recimo da su Ispod Prirodno-matematičkog fakulteta nalaze podzemni prolazi koji vode do obale Dunava. Od Kalemegdana preko Očne klinike u Džordža Vašingtona, pa sve do Višnjičke banje postoji sistem podzemnih hodnika za koje ne znamo čemu su služili.
Jedan od hodnika krije i podzemno jezero čisto da znate.
Ali najveće pitanje je tunel koji navodno povezuje Kalemegdan i Gardoš. Arheolozi će za ovu priču uvek da kažu da je obična gradska legenda, ali narod o tome priča već decenijama. A znate kako se kaže? Gde ima dima ima i vatre.

1. VAMPIRI

Šta mislite šta je najpoznatija stvar po kojoj ljudi širom sveta znaju za Srbiju? Novak Đoković? Košarka? Fudbal? Ok, znamo da nije fudbal. Ali nije ni Novak Đoković.

Najpoznatiji, najrašireniji i najveći srpski brend je VAMPIR. Da, dobro ste pročitali. To je jedina internacionalna reč srpskog porekla.
Ali nemojte se smejati, priča je mnogo bizarnija nego što možete da pretpostavite.


Slika
Prikaz Save Savanovića

Sve počinje negde u 18. veku kada Evropom počinju da se šire jezivi izveštaji o mitskim bićima na Balkanu.
Prvo pominjanje vampira u nekom pisanom izvoru je u austrijskom časopisu „Vossiche Zeitung“, broj 98, koji je objavljen 1725. godine. List piše da je u selu Kisiljevu u današnjoj Srbiji, ali tada Austriji, umro izvesni Petar Blagojević, a posle njega još deset osoba u narednih 24 časa. Vlasti su iz Beča poslali lekare i otkrili da je Blagojević ležao u kovčegu živ i sa ostacima krvi na usnama.


"Kada su otvorili sanduk, videli su da je pokojnikovo telo neraspadnuto, kao da je sahranjeno pre nekoliko sati, a ne pre 10 nedelja. Posle probijanja glogovim kocem, iz Petrovog tela, nosa i ušiju potekla je sveža, crvena krv. Meštani su telo spalili, dok je pop čitao molitve. Posle ovog čina, prestale su misteriozne smrti u selu", pišu tadašnji izvori.
Ipak naš najpoznatiji vampir je Sava Savanović, vodeničar iz sela Zarožje kod Bajine Bašte.
Ovo vam je legenda.
Sava Savanović je bio imućan trgovac. Zaljubio se u mnogo mlađu devojku i zaprosio je kod oca koji ga je odbio pošto je bio mnogo stariji. Sava se posle toga promenio, postao mrzovoljan i ljutljiv. A onda je odlučio da ubije devojku da bi se osvetio. Nešto u fazonu - bićeš moja ili ničija. Upucao je u leđa, a onda je njegov brat koji ga je pratio pokušao da mu otme kuburu. Tada su naišli pastiri koji su Savu zatukli motkama a brata mu upucali.

A onda se Sava povampirio. Legenda kaže da je sledećih 99 godina pio krv meštanima oko vodenice na reci Rogačici.

Slika

I to vam je otprilike to. Ah da zamalo da zaboravimo, i dalje postoje priče meštana koji tvrde da je Sava i dalje tu i da vreba žrtve. Ako ste dovoljno hrabri možete da skoknete do Zarožja i prespavate u vodenici. Već neko vreme je u vlasništvu porodice Jagodići.
A sada malo nauke za kraj.
Ruski naučnici tvrde da vampiri postoje. Zapravo kažu da su legende zasnovane na retkoj bolesti po imenu porfirija. Ljudi oboleli od nje imaju upravo simptome kao i vampiri: nedovoljno gvožđa u krvi zbog čega bi mogli da imaju potrebu da piju tuđu krv, veoma bled ten kože, dok im sunce veoma smeta.
Takođe istina je i da postoje izveštaji širom sveta o ljudima koji su pronađeni bez i jedne kapi krvi u organizmu sa ranama na vratu. Čisto da znate… Ok, pa da li to znači da postoje? Ili ne? Nikada nećemo saznati, ali je jedno sigurno. Vampiri potiču iz Srbije!


kurir

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Stare srpske priče,legende i predanja  |  Poslato: 11 Jul 2014, 01:41
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
KAD VODA UDARI U TOČAK
TAJNA VODENICA U SRBA


Slika

Pretpostavlja se da su zbog mesta na kojima su podizane i povezanosti sa vodom, koja je kod čoveka izazivala strah, vodenice oduvek bile obavijene velom tajni

Za pogaču je potrebno brašno, a ono se nekada mlelo samo u vodenicama. Gradile su se od drveta na rekama ili potocima. Princip rada vodenice se zasniva na udaru vode u drveni točak sa perima, koji se tako pokreće. Taj drveni točak okreće vodenički kamen.

Žito (ili kukuruz) se stavlja u koš, a na kamenu je čeketalo koje skakuće po njemu i potresa kutlaču na košu, iz koje izlazi žito koje kamen okrećući se melje. Brašno pada u sanduk ili mučnjak. Vodenički kamen ima čak četrdeset dva dela, a osnovni su gornji i donji, koji zajedno teže i do 600 kg, između kojih se žito melje.

Nekada je svako selo imalo svoju vodenicu i svog vodeničara, a sada su njihovu ulogu preuzeli mlinovi. U popisu vodenica i obradivog zemljišta u Srbiji iz 1867. godine zabeleženo ih je 7.125. Najviše ih je bilo u užičkom kraju, oko 1.000, dok je najmanje sagrađeno u okolini Jagodine. Većina vodenica u Srbiji nalazi se u prirodnom ambijentu, pored potoka, reka, skoro uvek okružene bujnom prirodom.

Slika


Osim što je mlela žito i kukuruz, vodenica je bila i mesto na kojem su se sastajali meštani sela i donosili važne odluke.

Oduvek su izazivale strahopoštovanje.

Iako su egzistencijalno potrebne ljudima, njih prema narodnom predanju bije loš glas. Tajnovitost mesta na kojima su podignute etnolozi dovode u vezu sa vodom koja je vekovima kod ljudi izazivala divljenje, ali i strah. Voda se povezivala sa različitim mitskim bićima koja su mogla bitno da utiču na život ljudi, a izvori su tumačeni kao mesta koja putem vode povezuju tajanstveni svet „sa one strane“ sa realnim svetom. Tako je u vezi sa vodenicama od samog početka stvoren jedan zaseban paralelni svet. S jedne strane onaj realan, u kojem vodenica ima izuzetno značajnu praktičnu ulogu, a s druge strane vodenice su bile mesta koja su zaposedala demonska bića.

U srpskoj narodnoj religiji značajnu ulogu imaju objekti koje je posedovala ili koristila cela zajednica. I danas postoje mnoga verovanja koja su u vezi sa mostovima i raskršćima.

Već samo predanje o postanku vodenica govori nam o njihovoj vezi sa onostranim svetom. Po jednoj verziji kod Srba vodenicu je stvorio Bog, a po drugoj je to učinio Sveti Sava, a u trećoj se kao stvaralac pominje đavo.

U predanju koje govori da je Sveti Sava stvorio vodenicu, spominje se da je ona isprva stvorena bez čeketala, pošto je ono bilo đavolji izum. Đavo je čuvao tajnu, ali je za nju doznala pčela i otkrila ga pronalazačima.

Slika


Verovanja

Zanimljiva je i različitost verovanja u vezi sa izuzetnim moćima mesta na kojima se podižu vodenice. Postoji verovanje da pogača napravljena od brašna samlevenog u vodenici koja se nalevo okreće i vode u kojoj su odstojale lekovite trave, može da pomogne u lečenju od nekih bolesti.

Takođe se verovalo da se mnogi ljubavni problemi mogu rešiti upravo u vodenicama, gde su se obavljale određene magijske radnje. U tom slučaju veliku ulogu je imala omaja, voda koja prska sa vodeničnog vitla. Po narodnom verovanju omaja je mogla pomoći nerotkinjama da dobiju porod, ali i u drugim situacijama.

Verovanja u misterioznost vodenica ostala su do današnjeg dana, iako je ih je u Srbiji sve manje. Na nestajanje vodenica sigurno je imalo uticaja i verovanje ljudi da su one sastajalište demona, vampira i vila, pa se vrlo brzo mogla napraviti neka intriga u vezi sa njima. Najveći razlog za propadanje vodenica je sve češće napuštanje sela nakon Drugog svetskog rata, kao i uvođenje savremenog načina života kod seljana. Hleb je počeo da se kupuje u pekarama. Danas se negde u centralnoj Srbiji obnovi poneka vodenica na kojoj melju žito samo oni koji ne žele da se odreknu ukusa pogače umešene brašnom samlevenim na starinski način.

O važnosti obnavljanja vodenica govorio je i slikar Milutin Dedić, koji je u knjizi „Vodenica božija i đavolja“ između ostalog napisao da je slikajući vodenice i pišući o njima želeo da odgovori na pitanje šta je to što je čovek stvorio da mu služi, a da nije ugrozilo njegovu životnu okolinu. To je vodenica, smatra Dedić, koja predstavlja gotovo savršen izum. Građena je od drveta i kamena, koristi vodu kao energiju i mogla bi da egzistira još 2.000 godina ako bi čovek imao pravilan odnos prema njoj.

Jednu od najlepših priča koja se odnosi na vodenice „Posle devedeset dana“ napisao je Milovan Glišić, u kojoj se pominje čuveni vampir Sava Savanović. „Odista je strašna ta gudura gde je vodenica zaroška. S jedne strane gusta šuma, i danju je mračno u njoj, a kamoli noću. S druge strane krševi i stene, sve neke okapine, čini ti se sad će se survati dole. Rečica se vijuga ispod one strane gde je šuma, pa gdešto huči preko širokih ploča strmo u virove, gdešto zavija između stena krupnih kao plašće. Vodenica je baš pod jednom takom stenom, priprta kao lastino gnezdo uz nju..“.

O vodenicama su pisali i Ivo Andrić, Branko Ćopić i drugi srpski pisci.

Slika

Nastanak

Ne zna se tačno kada su nastale prve vodenice. Pretpostavlja se da su Stari Grci izumeli vodeno kolo. Filo Vizantijski, poznat i kao Filo Mehanikus, bio je autor „Mehanike sintaksis“, gde u poglavlju o pneumatici daje opis prvog vodenog kola u istoriji. On je živeo u III veku pre nove ere, a poznat je i po najstarijoj listi sedam svetskih čuda.

Kasnije na scenu stupaju Rimljani. Najverovatnije su oni prvi pustili u operativni rad mlinove koje su pogonili vodeni tokovi. Rimski inženjer i arhitekta Vitruvije na prelasku iz stare u novu eru daje prvi tehnički opis vodenih mlinova. U svojim knjigama o arhitekturi ostavio je opis mlinskog mehanizma sa vertikalnim vodenim kolom sa zupčanicima. Mlinovi Starih Rimljana su imali kamenove od bazalta, te je bilo potrebno imati veliko kamenorezačko umeće za njihovu obradu. Primena vodenica proširila se u sledećim vekovima i u Evropi.

Po položaju vodeničnog točka u Srbiji postoje dva tipa vodenica: sa vertikalnim i sa horizontalnim točkom. U oba slučaja mlinski kamen se uvek kreće horizontalno, direktno pomoću vratila ili kod vertikalnih pomoću sistema zupčanika. Poznate su vodenice na Moravi i Plivi. Sada se može videti tek poneka nova vodenica, a starih više nema. U Glasniku srpskog učenog društva iz 1879. godine inženjerski oficir A. Aleksić, koji je bio zadužen za istraživanje mogućnosti plovidbe Velikom Moravom, piše da prepreku plovidbi „čine mnogobrojne vodenice vitlare“. Seljaci su tada pravili vodenice koje su bile sa jednim kamenom. Kako bi povećali brzinu vode, vodeničari su pravili sprudove i brane od kolja i pruća preko cele širine reke. Aleksić napominje još i da su se seljaci ponašali kao vlasnici reke i govorili da niko ne može da im zabrani da „po svojoj volji premeštaju vodenicu jer narod mora da melje kukuruz, a država zbog toga ne može da ih kazni“. Tada je svako selo uz Moravu imalo po nekoliko vodenica, a leti se dolazilo po brašno i iz Beograda, Smedereva i Kragujevca.

Na plivskim jezerima danas postoji petnaestak vodenica sojenica pokrivenih šindrom. Ne zna se kada su prve vodenice na Plivi sagrađene, a tu postoje od davnina. U narodu ih zovu mlinčićima, pošto se tu mlelo žito iz okolnih sela. Vodenica je bilo i na Drini i na Savi. One na toku Drine zvali su drinke, a na Savi savulje. Obično su bile građene od masivnog hrastovog drveta i plutale su na reci. Postojale su kladare – vodenice koje stoje na kladama, i lopatare – one koje imaju jedno kolo ili točak.

U poslednje vreme javljaju se inicijative za obnovu starih, zapuštenih vodenica, njihovo ponovo korišćenje sa novim sadržajima. Taj trend postoji i u svetu.


Akter

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 14 Jun 2016, 00:24
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
SVETA KOTLINA U ISTOČNOJ SRBIJI

(VIDEO) ČUDA I MISTERIJE SRBIJE: Bešumna reka, suze Svetog Georgija, tajni podzemni tuneli...

srbija-forum

Čini se da su misterije i legende ispletene oko svakog iole neobičnog mesta u Srbiji. Takvo mesto je i Gornjačka klisura, koju je izrezbarila reka Mlava prodirući kroz Homoljske planine.

Zbog toga što predstavlja jedini prolaz kroz planinski masiv Homolja ponela je i naziv Kapija Homolja. Gornjačka klisuraje prava riznica istorijskih spomenika.

Od antičkih pa do vremena srpske despotovine, na strmim liticama i vrhovima planina Ježevac, Veliki i Mali Vukan, građena su utvrđenja i kule motrilje čiji su delovi i dan danas rasuti po gustim šumama, a sa ostacima srednjovekovnog grada Ždrelo i opčinjavajućim manastirima, smatra se svetom kotlinom. Upravo tu leže skrivene mnoge legende.

1.Misterije manastira Gornjak

Sa leve obale Mlave, pripijen uz strme litice Ježevice, nalazi se manastir Gornjak. Sagrađen je u 14. veku kao zadužbina kneza Lazara koju je on sam poverio isposniku za koga se pričalo da čini čuda – Svetom Grigoriju Gornjačkom. Manastir Gornjak, pak, čuven je po nerazjašnjenoj misteriji koja potiče još od vremena njenog nastanka.

srbija-forum

Naime, svake godine na Đurđevdan, iz pukotine na steni iza manastira voda počinje da kaplje i sliva se do jedne male uvale, odakle je ljudi kašikama skupljaju. Za nju se veruje da su suze Svetog Grigorija i da leči očne tegobe. Na pitanje zašto se ovaj fenomen događa baš na Đurđevdan nije pronađen odgovor. Međutim, postoji još jedna misterija kad je u pitanju ovaj manastir. Iz iste stene raste loza za koju se veruje da leči neplodnost te ovde dolaze mnogi ljudi kako bi uz pomoć molitve, posta i zrna grožđa sa ove loze došli do naslednika.

2.Voda koja ćuti

U Gornjačkoj klisuri, na pola puta između manastira Gornjak i nekadašnje Mitropolije, događa se još jedna neobjašnjiva prirodna pojava. Na jednom delu svog toka, reka Mlava se uopšte ne čuje. Meštani ovo mesto nazivaju “Voda koja ćuti” i pojavu objašnjavaju dvema legendama. Prva govori o glasniku sa Kosova koji je na ovom mestu saopštio narodu vest o izgubljenoj bici. U tom trenutku sve je zanemelo – i ljudi, i šuma i reka. I od tada se ovde žubor Mlave više nije čuo.

Slika


Po drugom predanju, ovo je mesto gde je Knez Lazar, u toku lova uoči Kosovske bitke, sreo isposnika Grigorija. Želeo je da priča sa njim, ali Grigorije nije hteo da pređe reku. Zbog toga je razgovor započet dovikivanjem preko glasne reke. Kada je Grigorije uvideo da je Lazar pobožan čovek uputio je molitvu da se reka utiša. Molitva mu je uslišena, a nakon razgovora Knez Lazar gradi bogomolju u Gornjačkoj klisuri.

3.Tajne podzemnih gradova Gornjačke klisura

Zbog svoje neopisive lepote, ova klisura privlači mnoge alpiniste, planinare, ljubitelje prirode i lovce. Međutim, tajne koje ona krija ispod svoje površine mame sve posetioce u misteriozne tunele koji vode u dubine podzemnih baza, gradova, dvorana i prolaza koje su Nemci sagradili tokom Drugog svetskog rata.



Pored toga, do 1953. ovde se nalazila baza Jugoslovenske narodne armije koja je tada naprasno, i misteriozno, napuštena. U periodu kada je Jugoslavija nastojala da osvoji nezavisnost, u Gornjačkim planinama pokrenuti su ogromni projekti izgradnje fabrika oružija koji nikada nisu bili završeni. Iako se ljudi i dan danas pitaju da li su ova podzemna prostranstva “slučajno” napuštena, pretpostavlja se da je ovaj kompleks napušten onog trenutka kada je glavni projektant i inženjer pobegao u SSSR.



Kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Stare srpske priče,legende i predanja  |  Poslato: 22 Dec 2016, 01:00
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Legenda o Lepteriji

Da i Srbi imaju svoju verziju Šekspirove priče „Romeo i Julija“, pokazuje i zanimljiva sokobanjska legenda o Lepteriji:

Slika

Nekada davno, u ranom srednjem veku, živela je prelepa devojka po imenu Lepterija. Ona je bila ćerka glavnog zapovednika Sokograda.Zapovednik Vrdžmanskog grada imao je sina. Lepog, stasitog, pametnog mladića po imenu Župan. Lepterija i Župan zaljubiše se jedno u drugo. Njihova ljubav bila je velika i snažna koliko i rat između njihovih porodica. Očevi, zapovednici, borili su se oko poseda, i nisu dozvoljavali njihovu vezu. Mila i ljupka Lepterija sprečena da vodi svoj život u miru, ispunjen ljubavlju, iskrade se iz zamka i pobeže. Nemilosrdni otac posla sluge da je pronađu i ubiju. Nakon jurnjave, nadoše je na jednom prelepom proplanku i tu joj oduzeše život. Ne mogavši da nastavi život bez ljubavi svoje izabranice, mladi Župan obuzet očajem skoči u najdublji vir reke Moravice i utopi se. Prelepi proplanak na kojem je stradala lepa Lepterija dobi naziv po njoj, i sada se to čuveno izletište zove Lepterija. Vir u kojem je svoje muke okončao ludo zaljubljeni mladić zove se po njemu- Župan.

Kada su obilasci turističkih mesta u pitanju, najzanimljivije je svakako slušati ovakve i slične legende koje kruže među ljudima. Međutim, koliko god da nas ovakva ljubavna priča inspirše, svesni smo da je vrlo malo verovatno da je ona istinita, a da je mnogo veća verovatnoća da je ime Lepterija poteklo od Grka, jer Sokograd je podignut na ostacima rimske tvrđave, a među tašnjim robovima najviše je bilo Grka. Oni su obližnji proplanak nazivali – Slobodište, a sloboda se na grčkom kaže eluterija (Ἐλευθερία).

Obzirom da izletište Lepterija pripada sokobanjskim lepotama, neizbežno je pomenuti vodu. Na samom izletištu postoje dva izvora, jedan je sa toplom, a drugi sa hladnom vodom. Takođe, nedaleko od pomenutog resotrana „Marko Polo – Pećina“ nalazi se i izvor pijaće vode – Rujnik. Svojom hladnom bistrom vodom krepi mnoge putnike. A, na samo 400 metara uzbrdo od Lepterije, nastanila se poznata srednjovekovna tvrđava Sokograd. Postoji uređena i obeležena pešačka staza koja vodi do Sokograda.


sokobanjac

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Stare srpske priče,legende i predanja  |  Poslato: 22 Dec 2016, 02:45
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Legenda o Sokogradu

Slika

Opsada Turaka dugo je trajala. Ali čvrsti bedemi tvrđave Sokograd nisu im dozvoljavali popuno osvajanje. Srbi su na vreme obezbedili velike zalihe hrane, a i vodu su uspeli da sprovedu. Nemoćni u svojoj osvajačkoj nameri, Turci se za pomoć obratiše jednoj jurodivoj babi. Stara žena posedovala je razne veštine. Mnogobrojne bore oko njenih očiju ocrtavale su po jednu od mudrosti koje je stekla za života. Ova mudra starica im reče da urade sledeće – da nađu zrelog pastuva i 9 dana da ga odreknu vode. Kada prođe i 9-ti dan, žednog konja da prošetaju oko grada. Mesto gde počne da kopa kopitama je mesto gde su vodovodne cevi. Svoju snalažljivost, starica je proprcionalno naplatila.

Ali, već sledeći njen potez nije bio jasan. Naime, ispada da je starica igrala dvostruku igru. Upozorila je gospodara Sokograda, poslavši mu poruku o predstojećem događanju, i posavetova i njega. On je posluša, naredi da se konji naopačke potkuju i kroz tajni prolaz da napuste tvrđavu. Kada su sutradan Turci puni sebe dojahali, stadoše u čudu videvši silne tragove kopita. Oni se uplašiše da je njihovim neprijateljima, stigla mnogobrojna podrška i pojačanje. Usledilo je dugo Tursko većanje, rasprava, i planovi, logistika i taktika. Kada su skupili hrabrost i krenuli u nastavak svog pohoda jedino što su zatekli bile su prazne zidine.

Sokolac, Sokolnik, Sokolica – samo su neka od imena kojima su meštani nekada nazivali današnji Sokograd. Primetno je da su sva ova imena povezana sa jednom vrstom ptice grabljivice – sokolom. To je iz razloga što su se, u starija vremena, gospodari, koji su vladali Sokogradom, bavili vrlo interesantnim zanimanjem, dresurom ovih inteligentnih ptica – sokolarstvom. Soko nije bez razloga opevan u mnogim epskim narodnim pesmama, u kojima služi kao simbol slobode, brzine i oštrog pogleda. Dreseri koji im posvećuju mnogo pažnje kažu za njih da se lako dresiraju, da se mogu obučiti kako za razne trikove tako i za lov, najčešće divljih golubova, prepelica, fazana ili pataka. Kad se ustremi na plen, ne može da promaši. Tada, sokolovi su obavljali i jedan veoma neuobičajen posao, uz pomoć njih plaćao se porez, takozvana sokolarina. Nažalost, danas su sokolovi veoma retki u ovoj okolini. Ali, ako smo se upoznali sa istorijom ovog drevnog grada i razumeli simboliku sokolova, onda nam je jasno zašto Sokograd nosi baš ovako moćno ime.

Ako želite uživo da vidite lepotu ovog grada, ipak morate uložiti malo truda, jer je sam upon do njega prilično zahtevan. Visinka razlika od početka staze do vrha nije zanemarljiva. Jedno je sigurno, svi koji su se popeli rekli su da itekako vredi. Da je duh ovog grada veliki, potvrđuju i mnogobrojni slavni ljudi koji su ga posećivali. Kroz njegovu dugu istoriju, mnogo je velikana prošlo tuda, svaki u svoje vreme. Mnogi su pisali o njemu. Čuveni je dvostih našeg najboljeg dramskog pisca, Branislava Nušića:



„Sokobanja, Sokograd – dođeš mator, odeš mlad!“


sokobanjac

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 57 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker