Srbija Forum http://srbija-forum.com/ |
|
Znameniti Srbi kroz vekove http://srbija-forum.com/viewtopic.php?f=54&t=434 |
Stranica 4 od 4 |
Autoru: | Senka [ 03 Apr 2017, 00:57 ] |
Tema posta: | Re: Znameniti Srbi kroz vekove |
Osnivač Medicinskog fakulteta Doktor Vojislav Subotić je radio u Palilulskoj bolnici u Beogradu sve do 1907, kada je prihvatio mesto šefa Opšte državne bolnice na Vračaru. U to vreme se već uveliko pripremao za još jedan, možda svoj najveći podvig. Dr Vojislav Subotić Zamisao o osnivanju Medicinskog fakulteta u Beogradu krčkala se još od davne 1898. kada je Narodna skupština odlučila da se Velika škola podigne do ranga univerziteta. Ova odluka je stupila na snagu tek 1905. godine, a vlada je odredila komisiju u koju su, pored Subotića, ušli i lekari Milan Jovanović Batut i Đorđe Jovanović, kako bi izradili nacrt organizacije budućeg fakulteta. Koliko je takva ustanova bila neophodna za razvoj srpske nauke, istakao je sam Subotić oktobra 1909. uputivši poziv beogradskim lekarima radi dogovora o saradnji. U pozivu je stajalo i sledeće: "Mi svi znamo, da je postalo za nas, u našim prilikama, veoma teško pratiti razvitak pojedinih struka medicine u ogromnoj literaturi, u kojoj ceo svet danas iznosi tolike radove i podvige. Medicinske discipline su se tako jako razvile, da pojedincu apsolutno nije više mogućno pregledati ih sve, a ipak niko ne može sporiti, da one čine jednu celinu, da su jedne s drugima nerazdvojno vezane i da jedna na drugu organski utiču. Od tuda dolazi, da je za svakog predstavnika makar koje medicinske struke neophodno potrebno, da se informiše i o stanju ostalih medicinskih disciplina. Često je to toliko potrebno, da bez poznavanja pograničnih struka ne može uopšte biti uspešnog rada. Koji od nas nije bio u prilici da oseti kako bi mu dobro došao savet kog anatoma, fiziologa, interniste, neurologa? Koji od nas nije proveo sate tražeći mučno po knjigama drugih medicinskih disciplina obaveštenja, koja bi mu iskusan zastupnik tih nauka i brže i bolje mogao dati? A koji od nas nije došao do iskustva, da je ponekad ovo ili ono i prevideo samo stoga, što tada, kada je problem pred njim bio, nije ni slutio na šta treba svoju pažnju da obrati, jer se je ticalo stvari iz druge discipline. Ta u modernoj medicini se neprestano toliko novina iznosi, da je pojedincu nemoguće znati i samo njihova imena, a kamo li poznavati i njihovu suštinu". Konačno, maja 1914. Skupština Srbije je dala zeleno svetlo za otvaranje Medicinskog fakulteta, ali je planove omeo Prvi svetski rat. vestionline |
Autoru: | Senka [ 29 Sep 2018, 20:35 ] |
Tema posta: | Re: Znameniti Srbi kroz vekove |
NEVEROVATNA SUDBINA VELIKOG SRPSKOG NAUČNIKA Nepodoban i kralju i Titu Dr Momčilo Isić objavio biografiju Miloša Moskovljevića. Moskovljevićev rečnik, prvi posle Vukovog, partijski inkvizitori osudili na spaljivanje Mara i Miloš Moskovljević sa Olgom u naručju VEOMA kratkovidog sina Miloša, domaćini Moskovljevića iz šabačkog sela Varna, zbog ove mane poslali su na školovanje, uvereni da neće moći da se bavi težačkim poslovima. Međutim, on je tokom ferija radio rame uz rame s ukućanima na polju, a zatim se vraćao u Beograd da bude gimnazijalac, a zatim student filologije koji je žuljevitim rukama vredno hvatao beleške. Već tada je zapažen Milošev nesalomiv karakter i inteligencija, koja se pokazala i 1912. kad se prijavio u dobrovoljce, iako su ga zbog slabog vida lekarske komisije oslobodile vojne obaveze. Prošao je oba balkanska rata, albansku golgotu, Veliki rat, a u Rusiji je 1918. spasao jugoslovenske izbeglice iz haosa Ruske revolucije i građanskog rata. Za ratne zasluge je dobio Orden belog orla, a kao posleratni lider Saveza zemljoradnika i narodni poslanik postao je najžešći kritičar radikalskog režima i Karađorđevića. Beskompromisnog borca za socijalnu pravdu i prosvetu, protivnici su optuživali da je komunista, a komunisti ga nisu podnosili jer ih je osuđivao zbog fanatizma i nazivao fantastima. Kralj Aleksandar mu se žestoko osvetio, pa posle izlaska iz Skupštine, vrsni filolog duže od decnije nigde nije mogao da dobije stalni posao. Posle Drugog svetskog rata nove vlasti su ga pozvale u Narodni front, a on je na Slaviji držao vatrene govore protiv monarhije. Međutim, u Skupštini i Vladi, on je ponovo bio opozicionar, koji je zdravorazumski kritikovao nerazumne eksperimente u poljoprivredi. Kad su ga stavili u diplomatiju, sukobio se s neznalicama i neradnicima, pa je ponovo najuren iz javnog života i ostavljen bez posla, stradajući u Titovoj republici na isti način kao i u Aleksandrovoj monarhiji. - Moskovljevića su nazivali krutim i mušičavim čovekom, a to je, u stvari, značilo da je principijelan i nepotkupljiv. Bio je levičar boreći se za socijalnu pravdu, a najveći konzervativac kad je kritikovao trošenje državnog budžeta. U Titovoj Jugoslaviji on je bio jedini poslanik koji se usudio da u Skupštini iznosi kritike, pa su njegove govore prenosile najvažnije svetske novine kao čudo neviđeno. Jednostavno, Moskovljević je bio glas naroda - kaže dr Momčilo Isić iz Instituta za noviju istoriju Srbije, pisac Moskovljevićeve biografije koju je objavio “Službeni glasnik”. Ova izuzetna knjiga popunjava beline na slici vremena u kome je živeo Moskovljević, otkriva istorijsku ličnost naučnika koji je prognan iz istorije. Paradoksalno je da su generacije upoznavale bogatstvo ruske književnosti upravo zahvaljujući njemu. Ko pretraži stare školske lektire, utvrdiće da je Moskovljević preveo “Rat i mir”, “Tihi don”, “Očeve i decu”, da je bio najveći i najplodniji srpski prevodilac s ruskog. Ipak njegovo životno delo nisu bile hiljade stranica prevoda, već Rečnik savremenog srpsko-hrvatskog jezika, prvi poduhvat ove vrste posle Vukovog Rječnika. Kad je 1966. knjiga izašla iz štampe, prvo je dobila nagrade, a onda su partijski inkvizitori procenili da je rečnik isuviše srpski, pa prema tome i nepodoban, pa su presudili da ceo tiraž bude spaljen. Stari naučnik i borac za pravdu, nije mogao to da preboli i ubrzo je tiho preminuo. Čak ni grobno mesto nije mogao da dobije, već je sahranjen u tastovoj grobnici. Ove godine, prilikom obeležavanja 200. godišnjice objavljivanja Vukovog Rječnika, na prigodnoj izložbi prikazan je i jedan spaseni primerak Moskovljevićevog dela, ali nije bilo ni reči o autoru. SVEDOČANSTVA BEZ NAKNADNE PAMETI INSTITUT za noviju istoriju Srbije za ovogodišnji Sajam knjiga priprema objavljivanje pet tomova Moskovljevićevih dnevnika, koje će sa biografijom činiti izuzetnu celinu i konkurisati za izdavački poduhvat godine. - Moskovljevićevi dnevnici koje je vodio od 1916. do 1968. su izuzetno svedočanstvo o jednom vremenu kroz sudbinu jednog čoveka. To nisu memoari u kojima autori pokazuju naknadnu pamet, već prvorazredno svedočanstvo - kaže dr Momčilo Isić, koji je uložio desetogodišnji rad u istraživanje i priređivanje dnevnika. vecernjenovosti |
Stranica 4 od 4 | Sva vremena su u UTC + 2 sata |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |