Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 15:33


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Znameniti Srbi kroz vekove  |  Poslato: 03 Apr 2017, 00:57
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Osnivač Medicinskog fakulteta

Doktor Vojislav Subotić je radio u Palilulskoj bolnici u Beogradu sve do 1907, kada je prihvatio mesto šefa Opšte državne bolnice na Vračaru. U to vreme se već uveliko pripremao za još jedan, možda svoj najveći podvig.

Slika
Dr Vojislav Subotić

Zamisao o osnivanju Medicinskog fakulteta u Beogradu krčkala se još od davne 1898. kada je Narodna skupština odlučila da se Velika škola podigne do ranga univerziteta. Ova odluka je stupila na snagu tek 1905. godine, a vlada je odredila komisiju u koju su, pored Subotića, ušli i lekari Milan Jovanović Batut i Đorđe Jovanović, kako bi izradili nacrt organizacije budućeg fakulteta.

Koliko je takva ustanova bila neophodna za razvoj srpske nauke, istakao je sam Subotić oktobra 1909. uputivši poziv beogradskim lekarima radi dogovora o saradnji. U pozivu je stajalo i sledeće:

"Mi svi znamo, da je postalo za nas, u našim prilikama, veoma teško pratiti razvitak pojedinih struka medicine u ogromnoj literaturi, u kojoj ceo svet danas iznosi tolike radove i podvige. Medicinske discipline su se tako jako razvile, da pojedincu apsolutno nije više mogućno pregledati ih sve, a ipak niko ne može sporiti, da one čine jednu celinu, da su jedne s drugima nerazdvojno vezane i da jedna na drugu organski utiču. Od tuda dolazi, da je za svakog predstavnika makar koje medicinske struke neophodno potrebno, da se informiše i o stanju ostalih medicinskih disciplina.

Često je to toliko potrebno, da bez poznavanja pograničnih struka ne može uopšte biti uspešnog rada. Koji od nas nije bio u prilici da oseti kako bi mu dobro došao savet kog anatoma, fiziologa, interniste, neurologa? Koji od nas nije proveo sate tražeći mučno po knjigama drugih medicinskih disciplina obaveštenja, koja bi mu iskusan zastupnik tih nauka i brže i bolje mogao dati? A koji od nas nije došao do iskustva, da je ponekad ovo ili ono i prevideo samo stoga, što tada, kada je problem pred njim bio, nije ni slutio na šta treba svoju pažnju da obrati, jer se je ticalo stvari iz druge discipline. Ta u modernoj medicini se neprestano toliko novina iznosi, da je pojedincu nemoguće znati i samo njihova imena, a kamo li poznavati i njihovu suštinu".

Konačno, maja 1914. Skupština Srbije je dala zeleno svetlo za otvaranje Medicinskog fakulteta, ali je planove omeo Prvi svetski rat.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Znameniti Srbi kroz vekove  |  Poslato: 29 Sep 2018, 20:35
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
NEVEROVATNA SUDBINA VELIKOG SRPSKOG NAUČNIKA

Nepodoban i kralju i Titu

Dr Momčilo Isić objavio biografiju Miloša Moskovljevića. Moskovljevićev rečnik, prvi posle Vukovog, partijski inkvizitori osudili na spaljivanje

Slika
Mara i Miloš Moskovljević sa Olgom u naručju

VEOMA kratkovidog sina Miloša, domaćini Moskovljevića iz šabačkog sela Varna, zbog ove mane poslali su na školovanje, uvereni da neće moći da se bavi težačkim poslovima. Međutim, on je tokom ferija radio rame uz rame s ukućanima na polju, a zatim se vraćao u Beograd da bude gimnazijalac, a zatim student filologije koji je žuljevitim rukama vredno hvatao beleške. Već tada je zapažen Milošev nesalomiv karakter i inteligencija, koja se pokazala i 1912. kad se prijavio u dobrovoljce, iako su ga zbog slabog vida lekarske komisije oslobodile vojne obaveze.

Prošao je oba balkanska rata, albansku golgotu, Veliki rat, a u Rusiji je 1918. spasao jugoslovenske izbeglice iz haosa Ruske revolucije i građanskog rata. Za ratne zasluge je dobio Orden belog orla, a kao posleratni lider Saveza zemljoradnika i narodni poslanik postao je najžešći kritičar radikalskog režima i Karađorđevića. Beskompromisnog borca za socijalnu pravdu i prosvetu, protivnici su optuživali da je komunista, a komunisti ga nisu podnosili jer ih je osuđivao zbog fanatizma i nazivao fantastima. Kralj Aleksandar mu se žestoko osvetio, pa posle izlaska iz Skupštine, vrsni filolog duže od decnije nigde nije mogao da dobije stalni posao.

Posle Drugog svetskog rata nove vlasti su ga pozvale u Narodni front, a on je na Slaviji držao vatrene govore protiv monarhije. Međutim, u Skupštini i Vladi, on je ponovo bio opozicionar, koji je zdravorazumski kritikovao nerazumne eksperimente u poljoprivredi. Kad su ga stavili u diplomatiju, sukobio se s neznalicama i neradnicima, pa je ponovo najuren iz javnog života i ostavljen bez posla, stradajući u Titovoj republici na isti način kao i u Aleksandrovoj monarhiji.



- Moskovljevića su nazivali krutim i mušičavim čovekom, a to je, u stvari, značilo da je principijelan i nepotkupljiv. Bio je levičar boreći se za socijalnu pravdu, a najveći konzervativac kad je kritikovao trošenje državnog budžeta. U Titovoj Jugoslaviji on je bio jedini poslanik koji se usudio da u Skupštini iznosi kritike, pa su njegove govore prenosile najvažnije svetske novine kao čudo neviđeno. Jednostavno, Moskovljević je bio glas naroda - kaže dr Momčilo Isić iz Instituta za noviju istoriju Srbije, pisac Moskovljevićeve biografije koju je objavio “Službeni glasnik”.

Slika

Ova izuzetna knjiga popunjava beline na slici vremena u kome je živeo Moskovljević, otkriva istorijsku ličnost naučnika koji je prognan iz istorije. Paradoksalno je da su generacije upoznavale bogatstvo ruske književnosti upravo zahvaljujući njemu. Ko pretraži stare školske lektire, utvrdiće da je Moskovljević preveo “Rat i mir”, “Tihi don”, “Očeve i decu”, da je bio najveći i najplodniji srpski prevodilac s ruskog.

Ipak njegovo životno delo nisu bile hiljade stranica prevoda, već Rečnik savremenog srpsko-hrvatskog jezika, prvi poduhvat ove vrste posle Vukovog Rječnika. Kad je 1966. knjiga izašla iz štampe, prvo je dobila nagrade, a onda su partijski inkvizitori procenili da je rečnik isuviše srpski, pa prema tome i nepodoban, pa su presudili da ceo tiraž bude spaljen.


Stari naučnik i borac za pravdu, nije mogao to da preboli i ubrzo je tiho preminuo. Čak ni grobno mesto nije mogao da dobije, već je sahranjen u tastovoj grobnici.

Ove godine, prilikom obeležavanja 200. godišnjice objavljivanja Vukovog Rječnika, na prigodnoj izložbi prikazan je i jedan spaseni primerak Moskovljevićevog dela, ali nije bilo ni reči o autoru.

Slika

SVEDOČANSTVA BEZ NAKNADNE PAMETI

INSTITUT za noviju istoriju Srbije za ovogodišnji Sajam knjiga priprema objavljivanje pet tomova Moskovljevićevih dnevnika, koje će sa biografijom činiti izuzetnu celinu i konkurisati za izdavački poduhvat godine.

- Moskovljevićevi dnevnici koje je vodio od 1916. do 1968. su izuzetno svedočanstvo o jednom vremenu kroz sudbinu jednog čoveka. To nisu memoari u kojima autori pokazuju naknadnu pamet, već prvorazredno svedočanstvo - kaže dr Momčilo Isić, koji je uložio desetogodišnji rad u istraživanje i priređivanje dnevnika.


vecernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Znameniti Srbi kroz vekove  |  Poslato: 18 Jan 2021, 22:21
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Momčilo Tapavica – atleta i arhitekta

Resized Image - Click For Actual Size

foto: zgrada Matice Srpske, Turistička organizacija grada Novog Sada
piše: Milica Mihailović

Nalazimo se u 2020. godini, godini u kojoj će se rasplamsati olimpijski plamen, istrajni i hrabri će biti ovenčani lovorovim vencem, ponositi će nositi boje svoje nacije i slušati intoniranje himne. I sportisti iz Srbije će izaći na borilišta, dok će publika u Srbiji pokušati da se usaglasi sa razlikom u vremenskoj zoni koju nam domaćin igara, Tokio, nalaže. I dok čekamo leto i ovogodišnju Olimpijadu, skrenimo pažnju na jednog izuzetnog čoveka koji je postavio temelje olimpijskog duha srpskih sportista na prvim modernim olimpijskim igrama.

Prve moderne olimpijske igre održane su 1896. godine. Za mesto održavanja izabrana je Atina, kao prapostojbina takmičenja i nosilac olimpijskog duha. Srbiju tada nisu predstavljali sportisti na takmičenjima, ali je kralj Srbije, Aleksandar Obrenović, bio prisutan kao posmatrač. U čast srpskog kralja, najvišeg stranog zvaničnika u publici, svi prisutni imali su prilike da čuju melodiju srpske himne, Bože pravde. Pa, iako nismo imali takmičare, godina 1896. se računa kao godina kada je osvojena prva medalja za srpsku naciju.

Slika
foto: Wikipedia

Jedan Srbin rođen i obrazovan na teritoriji Ugarske u 19. veku, pozvan je da se takmiči pod okriljem Ugarske monarhije koja je učestvovala na prvim modernim olimpijskim igrama 1896. Njegovo ime je Momčilo Tapavica. Korpulentan mladić, spretan i okretan, izrazite snage polazi na takmičenje sa velikim ambicijama. Prijavljuje se za takmičenje u više disciplina: rvanje grčko-rimskim stilom, dizanje tereta jednom i obema rukama, atletika i tenis. Svestan svoje snage, temperamentan u želji da se dokaže, pokušava da na takmičenju podizanja tereta obema rukama podigne teret samo jednom rukom, kada se i povređuje. Povreda je uticala da u toj disciplini osvoji tek šesto mesto, u rvanju četvrto, dok je od takmičenja u atletici morao da odustane. Tenis je ono što mu je pored samog učešća osiguralo mesto u istoriji srpskog sporta. U tenisu osvaja bronzanu medalju, koja će tek u skoriji vreme biti potvrđena i pripisana kao preteča, nadamo se, medalja koje će srpski sportisti osvojiti 2020. godine.

Kao stipendista Matice srpske, Momčilo Tapavica studira arhitekturu u Budimpešti, gde će kao sportista i takmičar postati deo intelektualne elite ovog grada. Povreda koja ga je zadesila na olimpijskim igrama usmerila ga je da se posveti profesiji arhitekte, ali će do kraja života biti aktivan sportista i amaterski trenirati različite sportove.

Arhitektura je Tapavici otvorila vrata ka novim borilištima, no takmičarski duh i plahovit temperament pokazali su se kobnim i na terenima arhitektonskih nadmetanja.

Jedno od najpoznatijih zdanja koje nam je Tapavica ostavio u amanet je zgrada Matice srpske u Novom Sadu, izgrađena 1912. godine. Zgarda je projektovana kao idejno rešenje za dom za ratnu siročad, koju je finansirala i zaveštala Matici srpskoj dobrotvorka Marija Trandafil.

Zbog neslaganja sa ljudima iz tadašnjih vladajućih krugova, Momčilo Tapavica se seli u Crnu Goru na poziv crnogorskog kralja Nikole I. Na Cetinju projektuje zgradu Narodne banke, kao i zgradu nemačke ambasade. U planu je bio i projekat za Sabornu crkvu na Cetinju pod pokroviteljstvom ruskog cara Nikolaja II Romanova. Međutim, zbog okolnosti koje su početkom 20. veka zadesile carsku porodicu, projekat nije realizovan.

Slika
foto: hotel Boka, Herceg Novi, razglednica

Nakon Cetinja seli se u Herceg Novi gde će i ostaviti najdublji trag, kako kod meštana, tako i u svom stvaralaštvu. Biser njegove zamisli na crnogorskom primorju jeste bio hotel Boka, koji više ne postoji, ali je njegov izgled sačuvan na starim razglednicama. Hotel je bio urušen u zemljotresu, a vlasti odlučuju da sruše ovo zdanje sa idejom da se na njegovom mestu podigne nova moderna zgrada, ali projekat ipak nikada nije realizovan. Na području Bokokotorskog zaliva Tapavica projektuje i porodičnu kuću u Bjeloj u kojoj nikada nije živeo. Kasnije će ta zgrada pripasti udruženju Jadranska straža. Danas je njegova kuća, kao zadužbina Tapavica, između ostalog, i dom za nezbrinutu decu.

Stilski Tapavica je na primorje doneo eklekticizam u arhitekturi, sa elementima secesije, što je za primorje bilo novina, naročito kada je upotreba materijala u pitanju. Primorsku gradnju zdanja od grubo tesanog kamena oplemenio je stilom koji je doneo sa teritorije Vojvodine. U njegovim projektima se ističe i projektovanje vrta koji je često obuhvatao egzotično bilje, usklađeno, ali postavljeno da zadivi prolaznika u bašti čudesa.

Slika
foto: Hotel Boka, Facebook stranica Herceg Novi grade od skalina

Po izbijanju Prvog svetskog rata, budući da je bio državljanin Ugarske, izbegavajući mobilizaciju, Tapavica odlazi u Italiju, a zatim u Maroko gde će živeti tokom ratnih dešavanja. U Maroku će raditi na urbanističkim planovima isušivanja zemljišta i geodetskim projektima. Nakon rata vraća se na Jadransko primorje, gde radi na razvijanju urbanističkih planova u Poreču i Puli. U Puli će 1949. godine i preminuti i biti sahranjen.

Pored značajnih postignuća koje je ovaj arhitekta i sportista ostavio za sobom, tek u prethodne dve decenije su mu postavljena spomen-obeležja. U Herceg Novom dobio je spomen-ploču, u rodnom mestu Nadalju u Vojvodini u skorije vreme je postavljena njegova bista, dok u Beogradu odnedavno ima i ulicu.

Svoj sportski duh Momčilo Tapavica preneo je i na svoju decu: njegova ćerka Jasna je bila jedna od prvih teniserki u Herceg Novom, dok je sin Mirko trenirao vaterplo u VK Jadran dok se nije odselio za Argentinu.

Priča se da je Momčilo Tapavica bio harizmatičan čovek koji je voleo izazove. Bavio se jedrenjem (posedovao je jedrilicu Laut), bio miljenik žena, temperament ga je nosio u razne izazove, ali i postignuća. Momčilo Tapavica može biti primer mladim sportistima kako je moguće biti vrhunski igrač u sposrtskim ostavrenjima, ali napredovati i razvijati intelektualne sposobnosti. Tada su rezultati još cenjeniji.


casopiskus

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 80 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker