Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 19:13


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Sveti Sava  |  Poslato: 24 Sep 2012, 13:45
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Sveti Sava

Arhiepiskop Sava, Rastko Nemanjić


1174-1236


Slika

Slika

Sveti Sava (po rođenju Rastko Nemanjić) je bio srpski princ, monah, iguman manastira Studenice, književnik, diplomata i prvi arhiepiskop autokefalne Srpske pravoslavne crkve. Rođen je kao Rastko Nemanjić, najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, i brat kraljeva Vukana i Stefana Prvovenčanog.

Kao mladić dobio je od oca Zahumlje na upravu. Međutim, Rastko je pobegao na Svetu goru i zamonašio se u ruskom manastiru Svetog Pantelejmona, gde je dobio ime Sava. Kasnije je sa svojim ocem, koji se u međuvremenu zamonašio i dobio ime Simeon, podigao manastir Hilandar, prvi i jedini srpski manastir na Svetoj gori.

U Srbiji je ubrzo došlo do borbe za vlast između Savine braće. Zbog toga se on vratio u Srbiju, kako bi zaustavio rat. Istovremeno se bavio prosvetiteljskim radom, nastojeći približiti svojim sunarodnicima osnove verske i svetovne pouke, da bi se 1217. vratio na Svetu goru. Godine 1219. Sava je od Vaseljenske patrijaršije u Nikeji izborio autokefalnost srpske crkve sa statusom samostalne arhiepiskopije, a vaseljenski patrijarh Manojlo I Carigradski ga je imenovao za prvog srpskog arhiepiskopa. Ostao je arhiepiskop sve do 1233, da bi ga potom zamenio njegov učenik Arsenije. Više puta je putovao u Palestinu. Na povratku sa jednog od hodočašća iz Svete zemlje 1236. smrt ga je zatekla u tadašnjoj bugarskoj prestonici Velikom Trnovu. Njegove mošti je u manastir Mileševu preneo njegov nećak, kralj Vladislav.

Njegova najznačajnija pisana dela su „Žitije Svetog Simeona“, „Karejski tipik“, „Hilandarski tipik“ i „Studenički tipik“, kao i „Zakonopravilo“.

Savin kult u narodu bio je jak. Posle jednog ustanka Srba protiv Osmanskog carstva, turski zapovednik Sinan-paša je 1594. naredio da se spali mošti svetoga Save na Vračaru. Na mestu za koje se veruje da se to desilo podignut je Hram Svetog Save. U Srbiji se dan njegove smrti po gregorijanskom kalendaru (27. januar) proslavlja kao Dan prosvete.


Sveti Sava, naš otac


Jedinstvena, neobična pojava princa i monaha, pravnika i prosvetitelja, književnika i radnika, pastira i predvodnika, neimara i vidara, čudotvorca i utešitelja, državnika i svetitelja oličena je u najmlađem sinu velikog župana Stefana Nemanje.

Retki su narodi koji mogu da se pohvale time da se kroz jednu ličnost mogu prikazati svi nedostižni vrhovi kojima se teži. Neprolazne vrednosti za svakog čoveka. Mi spadamo u te „retke“ koji imaju privilegiju i čast da kroz jednu ličnost personifikujemo sebe, svoju istoriju i duhovnost. Sva njena dubina, veličina i sjaj odlikuje se kroz lik svetog čoveka, nacionalnog simbola, duhovnog zaštitnika svih Srba – Svetog Savu.

Jedinstvena, neobična pojava princa i monaha, pravnika i prosvetitelja, književnika i radnika, pastira i predvodnika, neimara i vidara, čudotvorca i utešitelja, državnika i svetitelja oličena je u najmlađem sinu velikog župana Stefana Nemanje. Predviđen za vladarsku ulogu, od njega se očekivalo da postane dobar upravnik Huma, svetovni vladalac i kandidat za tron Nemanjića. Okružen, u ono vreme, najprobranijim učiteljima, odnegovan roditeljskom pažnjom i ljubavlju, pripreman je da pred njegovim očima puknu vidici sopstvenih mogućnosti. To, međutim, nije prijalo njegovoj duši. Imao je veće zamisli i drukčije životne težnje. Prekretnicu u njegovom životu predstavljao je dolazak kaluđera sa Svete Gore na dvor njegovog oca. Osetivši da dolaze iz sveta u kome vladaju Božje zapovesti, bratska ljubav i mir, rešio je da pođe njihovim putem. Pobegao je iz roditeljskog vladarskog doma, „prezreo carske dvore, carsku krunu i porfiru“ i otišao na Svetu Goru. Tu je sedamnaestogodišnji srpski princ Rastko Nemanjić položio monaški zavet i dobio ime Sava. Od tada počinje njegovo duhovno podvižništvo koje mu je donelo neprolaznu slavu, dela zapisana u večnosti.

Zajedno sa ocem Stefanom Nemanjom (Simeonom) podigao je manastir Hilandar, carsku lavru, prvi i jedini srpski manastir na Svetoj gori, u kojem se njegov otac osam meseci kasnije upokojio. Osam godina mošti njegovog oca počivale su u Hilandaru, da bi ih Sava 1207. godine preneo u manastir Studenicu. U Studenici, „majci svih srpskih crkava” napisao je Studenički tipik, prvi ustav Srpske pravoslavne crkve. Nešto ranije je napisao „Karejski tipik“, „Hilandarski tipik“ i „Žitije Svetog Simeona“, prva dela srpske srednjovekovne književnosti. Udario je temelje prosvete, propovedajući veru, ljubav i hrišćanski moral.

Posle velike diplomatske akcije, dugih putovanja i pregovora, 1219. godine izborio se za autokefalnost (samostalnost) Srpske pravoslavne crkve i postao njen prvi arhiepiskop. Iste godine sastavio je nomokanon pod nazivom Zakonopravilo – prvi ustav srpske srednjovekovne države.

Na velikom crkveno-državnom saboru u manastiru Žiča brata Stefana krunisao za kralja stavljanjem kraljevskog venca na njegovu glavu. Tada je Srbija postala kraljevina, a Stefan Prvovenčani, prvi kralj.

Nakon toga, dva puta odlazi na hodočašće u Svetu zemlju. Prilikom prvog hodočašća je podigao konake za srpske monahe u manastiru Svetog Krsta, nedaleko od Jerusalima. Potom je otkupio zemljište na brdu Sion i tu sazidao manastir za srpske monahe, dok je u Akri, tada palestinskom pristaništu, od Latina otkupio crkvu Svetog Đorđa. Bio je ktitor i darodavac manastira Svetog Jovana Bogoslova. Prilikom obilaska Siona, sa patrijarhom Atanasijem iz Jerusalimske patrijaršije, arhiepiskop Sava je kupio kuću Svetog Jovana Bogoslova, u kojoj se održala Tajna večera. Ovo sveto mesto je otkupio od muslimana, a platio je zlatom i srebrom koje je dobio od kralja Radoslava, svog sinovca.

Slika

Prilikom drugog boravka u Svetoj zemlji, 1235. godine, sve svoje zadužbine, manastire i metohe, poklonio je velikoj pravoslavnoj lavri Svetog Save Osvećenog, kojim su Srbi upravljali punih 130 godine. Pohodio je i darivao pravoslavni manastir Svete Katarine na Sinaju 1234. godine. Tu je proveo čitav Časni post, moleći se za svoj srpski rod i sve hrišćane.

Po povratku sa drugog hodočašća, na poziv bugarskog cara Ivana Asena II dolazi u Veliko Trnovo, tadašnju bugarsku prestonicu. Tu je preminuo 14/27. januara 1236. godine i bio sahranjen. Njegov sinovac, srpski kralj Vladislav, inače zet bugarskog cara Asena, posle godinu dana je preneo mošti iz Velikog Trnova u manastir Mileševu. Po povratku u Srbiju, kralja Vladislava su dočekali arhiepiskop Arsenije I, Savin učenik, sa sveštenstvom, vlastela, kao i veliki broj običnih ljudi. Maja 1237. godine Savino telo je položeno u grob u Mileševi. Ubrzo potom Sava je i kanonizovan. Poštovan još za života, Savin kult je naročito izgrađivan nakon njegove smrti. U srednjovekovnoj Srbiji njegov grob je postao mesto hodočašća. Njegovo ime je postajalo simbol srpskog naroda i svega onoga što on u sebi nosi kao vrednosti. Vera, kultura, istorija – dobijali su izgled svetosavlja, pravoslavnog hrišćanstva „srpskog stila“. Njegov kult se razvio širom srpskih zemalja, u celom Srpstvu. Privržen tom kultu, poznati vlastelin Stefan Vukčić Kosača sebe je nazvao „hercegom od Svetog Save”, po čemu je kasnije Hercegovina dobila ime.

U teškim vremenima ropstva pod Turcima Sava je među Srbima nazivan učiteljem, prosvetiteljem i novim apostolom. Prisustvo njegovih svetih moštiju imalo je za svakog Srbina izuzetan duhovni, ali i politički značaj. Sa njegovim likom na zastavama, Srbi su dizali ustanke, sanjajući o slobodi. Kao odmazdu za jedan takav ustanak, Sinan-paša Beogradski je naredio da se njegove mošti iz Mileševe prenesu u Beograd, i tu spale, na Vračaru, 27. aprila/10. maja 1594. godine. Uništavajući im najveću svetinju, Turci su želeli da Srbe potpuno obesvete i obezglave. U tome nisu uspeli. Naprotiv, ne samo da nisu ugasili svest o svetiteljevom kultu u narodu, nego su ga još više ukorenili. Sveti Sava je postao svesrpski simbol. Nacionalni svetitelj, simbol ljubavi, vere i nade. Naš otac.

Slika

Prošlo je toliko vekova, a svetlost kojom zrači oreol Svetog Save i dalje sija onim istim neugaslim sjajem sa fresaka srpskih manastira. I dalje ga Srbi slave sa onim istim žarom kakvim su ga slavili njihovi preci. I dalje u njemu vide svoj duhovni izvor snage, vrline, svetosti. Svemu onome čemu bi trebalo da teži svaki čovek. Sve dok tome težimo, dok slavimo Svetog Savu i čuvamo spomen na njegovu slavu – dotle i postojimo.


dinastija-nemanjic.weebly


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Sveti Sava  |  Poslato: 10 Okt 2012, 23:03
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Drevna predanja i legende: kako se rodio Sveti Sava

Kult Svetoga Save u staroj srpskoj državi bio je vrlo veliki, a u narodu se ispredaju brojne legende o njegovom životu...

Slika

Za vreme zidanja Studenice dopadne se car Nemanji neka vrlo lepa devojka iz okoline i on zaželi da je dobije. Kad to saznadu kaluđeri, koji su se odnekuda takođe bili tu dok se manastir zidao, reše da ga sačuvaju od greha. Odmah naruče da dođe carica, kažu joj zašto su je pozvali i u veče je podmetnu caru umesto one devojke.

Car misleći da je to ona devojka provede s njom do zore. U zoru mu ona potraži zlatan prsten s prsta, da bi ga se imala po čemu sećati, i on joj ga dade. Za tri godine gradeći manastir Nemanja nikako nije išao kući, niti je viđao carice. A ona devet meseci posle one noći rodi muško dete.

Kad čuje Nemanja, da je carica rodila, poruči joj da ga ne čeka, jer će je, ako je zateče kod kuće, za neverstvo pogubiti. Ali ga ona nije poslušala, nego kad dođe car kući ona mu pokaza prsten i ispriča sve, kako se bila dogovorila. Muško dete, koje se Nemanji tad našlo, bio je Sveti Sava.

Legenda o rođenju Svetog Save deo je zbirke "Pedeset legendi o Svetom Savi - izbor", sa predgovorom Vladimira Ćorovića.

Jedna od najvažnijih ličnosti u srpskoj istoriji, svetac i zaštitnik škola, sveti Sava, proslavlja se 27. januara i slavi ga i poštuje ceo srpski narod...

Rastko Nemanjić je rođen oko 1175. godine kao treći sin srpskog velikog župana Stefana Nemanje i njegove supruge Ane. Savini biografi u navode da su supružnici Rastka dobili posle dugog prekida u rađanju i da im je zbog toga najmlađi sin bio naročito drag.

Kada je napunio 15 godina, Rastku je Stefan Nemanja poverio na upravu humsku oblast (Hum ili Zahumlje). Međutim, kako je ceo život žudeo sa mirom i molitvom, rešio je ostavi presto i odlazi na Svetu goru. Rastko je otišao tamo već pismen i upoznat sa delima ranohrišćanske, vizantijske i staroslovenske književnosti.

Sa samo sedamnaest godina, Rastko je otišao na Svetu goru, jedan od najznačajnijih centara istočnopravoslavnog monaštva, sa namerom da se zamonaši.

U Vatopedu, koji je bio Savin dom narednih sedam godina, Sava se iskreno posvetio monaškom životu. Tu je on imao prilike da se bliže upozna sa različitim delima grčke bogoslovske i crkvenopravne književnosti. Rani boravak na Svetoj gori imao je značajnog uticaja u formiranju Savine ličnosti. Tu se formirala njegova religioznost i njegovo shvatanje hrišćanstva i tu je pronašao uzore na osnovu kojih će organizovati manastirski i crkveni život u Srbiji.

Sveta gora je tokom čitavog Savinog života ostala njegov drugi dom...

U međuvremenu, u Srbiji je došlo do smene na prestolu. Stefan Nemanja se oko 1196. povukao sa vlasti koju je prepustio svom srednjem sinu Stefanu Nemanjiću. Nemanjina odluka bila je motivisana kako političkim tako i verskim razlozima. Posle godinu i po dana provedenih u Studenici ( Simeon je odlučio da se pridruži svom najmlađem sinu na Svetoj gori.

Posle izvesnog vremena boravka u Vatopedu kod Simeona i Save se javila ideja za osnivanjem srpskog manastira na Svetoj gori.

Simeon je u Hilandaru umro 1199. godine. Sava je uz njega bio do poslednjeg časa i dirljivo je opisao te trenutke.

Do 1200. godine Sava je postao veoma važna ličnost na Svetoj gori. Iako je već uživao ogroman duhovni autoritet, i dalje je bio samo kaluđer, te ga je sredinom 1200. godine episkop Jarisa rukopoložio za đakona, a potom i sveštenika.

Osim osnivanja manastira, Sava je srpskom narodu ostao upamćen i kao prvi arhiepiskop.

Preminuo 14. januara 1236. godine i bio sahranjen u tadašnjoj bugarskoj prestonici Trnovu.

Mošti Svetog Save su bile u Mileševi, sve dok ih Sinan-paša nije odatle oteo, odneo u Beograd i spalio ih na brdu Vračar 27. aprila 1594. Posle oslobođenja od Turaka na Vračaru je podignut hram posvećen Svetom Savi, u znak sećanja i zahvalnosti za sve ono što je Sveti Sava uradio za svoj narod i crkvu.

Mesto spaljivanja, međutim, verovatno nije bilo na današnjem Vračaru, koji je tada bio daleko izvan zidina grada, već na brdu "Čupina umka" na mestu između današnje crkve Svetog Marka i sportskog kompleksa, a koje se tada zvalo Vračar. Po narodnom predanju, pre spaljivanja mošti, spašena je ruka Svetog Save i danas se nalazi u manastiru Svete Trojice kod Pljevalja.

Srpska pravoslavna crkva praznuje Savu kao svetitelja 27. januara. Praznik Svetog Save, Savindan, obeležava se kao školska slava u svim školama u Srbiji i Republici Srpskoj. Takođe se obeležava i spaljivanje moštiju Svetog Save.


lovesensa


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Sveti Sava  |  Poslato: 15 Okt 2012, 14:43
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Priča o Svetom Savi

Prvi srpski arhiepiskop Sava I rođen je kao Rastko Nemanjić oko 1175. Bio je treći sin srpskog župana Stefana Nemanje i njegove supruge Ane.

Slika

- Kao istoričaru mi je teško da govorim o Svetome Savi, jer mislim da za razliku od Rastka Nemanjića i srpskog arhiepiskopa Save I, Sveti Sava nije istorijska ličnost u pravom smislu te reči. Sveti Sava je arhetip dobrog oca i voljenog učitelja, i kao takav je prisutan u srpskoj istoriji od XIII stoleća do današnjeg dana. On je simbol univerzalne moralne poruke da je najveća vrlina vladara njegova ljubav prema narodu. Kao što kosovski mit slavi ideju žrtvovanja za pravedni cilj i suprotstavlja je oportunom potčinjavanju nadmoćnijoj nepravednoj sili, tako i svetosavski mit slavi ideju staranja o dobrobiti naroda, i suprotstavlja je banalnosti ličnog uživanja u materijalnom bogatstvu - kaže istoričar dr Nebojša Šuletić, docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Govoriti o Svetome Savi, ističe docent dr Šuletić, nije isto što i govoriti o Rastku Nemanjiću ili arhiepiskopu Savi I.

- Rastko je bio princ, Sava I zaslužni srpski arhijerej, dok je Sveti Sava oličenje srpskog kulturnog identiteta i sistema moralnih vrednosti - dodaje sagovornik.

Slika

DELA

U Savinom opusu bi valjalo pomenuti i manastirske tipike, „Žitije Sv. Simeona“ i „Služba Sv. Simeona“, kao i „Zakonopravilo“ ili „Nomokanon“, napisan da učvrsti crkveno-državno ustrojstvo mlade srpske države, zahvaljujući kome se može govoriti o srpskoj državi kao pravnoj državi u 13. veku.

OMILJEN ZA ŽIVOTA

Sava je u Srbiju prenosio pravila iz svetogorskog manastirskog života i započeo i ovde ktitorski rad, a zaslužan je i za pisanje prvih zakonskih tekstova koji su uredili život kako srpske crkve, tako i države. Još za života bio je omiljen, već se u žitijima pojavljuje u ulogama čudotvorca i učitelja, a u narodnim umotvorinama Sava uči narod i kako se ore, kuje, tka, šije, u pričama se pojavljuje kao branitelj vere, dok se mnoge legende o postanku pojedinih jezera vezuju upravo za njegovo ime.

Kao mladić, negde oko 1192, Rastko je oduševljen životom svetogorskih monaha, otišao na Svetu goru. Postao je kaluđer i uzeo ime slavnog srpskog monaha. Sveta gora će biti njegov drugi dom gde će mu se pridružiti otac koji se posle abdikacije zamonašio, i zajedno će podići Hilandar za srpske kaluđere.

Posle Nemanjine smrti, u Srbiji je došlo do građanskog rata, za vlast se bore braća Vukan i Stefan, a po padu vizantijskog carstva 1204. do velikih promena dolazi i na Balkanu. Stefan 1217. dobija krunu iz Rima i takav obrt srpske politike izaziva Savinu reakciju i on se sa očevim moštima vraća u Srbiju. Iz Studenice u nekoliko navrata i diplomatski pomaže Stefanu.

Istoričar Vladimir Ćorović piše da je po Savinoj koncepciji Srbija trebalo da bude jedinstvena pravoslavna država u kojoj će vera, u oskudici još nerazvijene nacionalne ideje, biti kohezivni element svih plemena i pokrajina. I stoga je odlučio da organizuje samostalnu sprsko-pravoslavnu crkvu u državi i da toj ogranizaciji poveri rad na narodnoj konsolidaciji.

Iz tog razloga on i odlazi u Nikeju, a od cara i patrijarha Vizantije uspeva da izdejstvuje autokefalnost srpske crkve. Na Spasovdan 1220. u manastiru Žiča, Sava je ustoličen za prvog srpskog arhiepiskopa, a njegov brat Stefan krunisan za srpskog kralja. „Srpsku državnu misao nemanjićke dinastije stvorio je fizički Nemanja, a intelektualno Sava“, zaključuje Ćorović.

Proslava Svetog Save

U Habzburškoj monarhiji u vreme carice Marije Terezije reformisani su i kalendari obe crkve.

- Smisao reforme je bio da se smanji broj praznika i neradnih dana. Od svih srednjovekovnih srpskih svetaca, jerarhija Karlovačke mitropolije je zadržala Svetoga Savu kao nacionalnog sveca. To je jačalo kult Svetoga Save, najpre među Srbima u Habzburškoj monarhiji, a preko njih i u drugim srpskim oblastima - kaže istoričar dr Nebojša Šuletić.

Naredbom knjaza Miloša od 1823. Sveti Sava je obavezno neradan dan, a ukazom Popečiteljstva prosveštenija 1840. za zaštitnika svih škola u Srbiji određen je Sveti Sava. U škole je posle više decenija pauze nakon Drugog svetskog rata Sveti Sava vraćen 1989. godine.


blic


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Sveti Sava  |  Poslato: 13 Feb 2013, 22:07
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Sveti Sava, prvi srpski prosvetitelj i zaštitnik školstva

U kneževini Srbiji 14. januara 1840. godine za školsku slavu je proglašen Savindan, praznik u spomen na velikog srpskog prosvjetitelja i zaštitnika školstva Svetog Savu, oca srpske državotvornosti, prvog srpskog arhiepiskopa, utemeljivača srpske diplomatije, književnosti, zakonodavstva, zdravstva.

Resized Image - Click For Actual Size

Sveti Sava (po rođenju Rastko Nemanjić) rođen je oko 1174. u deževačkom kraju na planini Goliji, a preminuo je 14. januara (po julijanskom kalendaru) 1236. u Trnovu u Bugarskoj, pri povratku sa hodočašća u Jerusalimu.

Proslave

Srpska pravoslavna crkva 27. januara slavi dan svog utemeljivača, države i školstva - Svetog Save. Savindan se obilježava u svim školama u Srbiji i Srpskoj kao radni, ali nenastavni dan - školska slava.

Đaci i prosvjetni radnici proslavljaju Savindan svečano, uz priredbe, akademije i sječenje slavskog kolača.

Prva proslava Svetog Save kao školskog patrona održana je 1812. u Zemunu, odakle se brzo proširila u sve dijelove srpstva, a himna Svetom Savi je prvi put izvedena 1839. u Segedinu.
Sveti Sava je ustanovljen kao školska slava na prijedlog Atanasija Nikolića, rektora Liceja u Kragujevcu 2. januara 1840. godine, odlukom Sovjeta Knjaževstva Srbskog i te godine proslavljan u Kragujevcu i Beogradu.

Značaj Svetog Save

Sveti Sava bio je prvi srpski arhiepiskop, svetitelj i prosvetitelj. Bio je najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje i prvi srpski arhiepiskop.

Izborio se za samostalnost raške arhiepiskopije od Vizantije 1219. godine i postavio temelje današnje Srpske pravoslavne crkve.

Rastko Nemanjić je u mladosti od oca dobio Zahumlje na upravu. Međutim, Rastko je pobjegao na Svetu goru i zamonašio se u ruskom manastiru Svetog Pantelejmona. Zajedno sa ocem Stefanom, zamonašenim kao Simeon, Sveti Sava je osnovao Hilandar i izgradio još 14 manastira, i tako ostao zabilježen kao ktitor prve srpske duhovne zajednice na Svetoj gori.

Sava se vratio u Srbiju, kako bi zaustavio građanski rat.

U Studenici je 1209. godine osnovao bolnicu, prvu na području srpske države.

Istovremeno se bavio prosvetiteljskim radom, nastojeći približiti svojim sunarodnicima osnove vjerske i svjetovne pouke, da bi se 1217. vratio na Svetu goru. Sava je 1219. izborio autokefalnost srpske crkve, a patrijarh ga je imenovao za prvog srpskog arhiepiskopa. Ostao je arhiepiskop sve do 1233. godine, da bi ga potom zamijenio njegov učenik Arsenije. Na povratku sa jednog od hodočašća iz Svete zemlje 1236. smrt ga je zatekla u tadašnjoj bugarskoj prestonici Velikom Trnovu. Njegove mošti je u manastir Mileševu prenio njegov nećak kralj Vladislav.

Srpska crkva

Srpska crkva u to vrijeme nije bila samostalna, već podređena ohridskoj arhiepiskopiji i imala je samo tri episkopije (Ras, Lipljan i Prizren) u kojima su vladike bili Grci. Sava odlazi u Nikeju kod vaseljenskog patrijarha Manojla Sarantena i vizantijskog cara Teodora Laskarisa, tražeći autokefalnost srpske crkve. Šestog decembra 1219. godine raška episkopija postaje arhiepiskopija, a Sava prvi srpski arhiepiskop.

Njegovim ustoličenjem za arhiepiskopa utemeljena je i samostalna Srpska pravoslavna crkva.

Savina djela "Nomokanon" i "Sinodik pravoslavlja" postali su pravni i duhovni stubovi srpske državnosti. Zakonopravilo Svetog Save bilo je prvi srpski ustav. Zakonopravilo je uređivalo veliku oblast društvenih odnosa, crkvenih i građanskih. Presađivanjem rimsko-vizantijskog prava Srbija je postala sastavni dio evropske i hrišćanske civilizacije.

Po povrtaku u Rašku Sava osniva osam novih episkopija (zetsku, hvostansku, humsku, topličku, budimljansku, dabarsku, moravičku), među kojima i žičku, koja postaje sjedište nove srpske arhiepiskopije. Novoizgrađeni manastiri su bogato darovani imanjima, njivama, šumama, vinogradima, pašnjacima i voćnjacima.

Sabor u Žiči

Godine 1221. godine je održan opšti državno-crkveni sabor, prvi poslije dobijanja autokefalnosti, u manastiru Žiči, podignutom kao sjedište nove arhiepiskopije. Na saboru je Sava papinom krunom (vijencem) krunisao svog brata Stefana Nemanjića za kralja, koji postaje Stefan Prvovjenčani, a Srbija postaje kraljevina.

Sava je pred ovim saborom održao Žičku besjedu o pravoj vjeri, u kojoj poučava kralja, vlastelu i novoizabrane episkope osnovnim dogmama pravoslavne vjere, tvrdeći da su bez nje dobra djela uzaludna.

- Jer niti koristi ispravnost života bez prave i prosvećene vere u Boga, niti nas pravo ispovedanje bez dobrih dela može izvesti pred Gospoda, nego treba imati oboje, da savršen bude čovek Božji - govorio je on.

Književni rad

Savin književni rad je veoma obiman i namijenjen organizaciji manastira. Najprije je napisao tri tipika (pravilnika): "Karejski tipik", "Hilandarski tipik" i "Studenički tipik". Na početku "Studeničkog tipika" opisao je život svog oca Stefana Nemanje. "Žitije Sv. Simeona", koje se kasnije izdvojilo iz "Studeničkog tipika" i osamostalilo, najvažnije je Savino djelo. Pod uticajem ove biografije razvio se potpuno samostalan književni rod žitija (biografija) srpskih vladalaca i svetaca.

Spaljivanje Savinih moštiju

Savin kult u narodu bio je jak. Poslije jednog ustanka Srba protiv Osmanskog carstva, turski komandant Sinan-paša je 1594. spalio Savine mošti na Vračaru, koje su do tada bile čuvane u manastiru Mileševa. Smatra se da su Turci Savine mošti spalili u uvjerenju da će tako uništiti vjeru i svaki uticaj Svetog Save na Srbe. Na mjestu za koje se vjeruje da se to odigralo podignut je Hram Svetog Save.


glassrpske


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Sveti Sava  |  Poslato: 13 Feb 2013, 22:42
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Sveti Sava, prvi Arhiepiskop i prosvetitelj srpski

Slika

Savindan - 14. januara po starom, a 27. januara po novom kalendaru, Pravoslavna Crkva slavi Svetog Savu, prvog arhiepiskopa i prosvetitelja srpskog.

Rastko Nemanjić, najmlađi sin velikog srpskog župana Stefana Nemanje i Ane, rođen je oko 1174. godine. Zajedno sa starijom braćom, Stefanom i Vukanom, na dvoru u Rasu, dobio je izvanredno obrazovanje. Od rane mladosti pokazivao je ljubav prema knjizi. Na njegov duhovni razvoj najviše su uticala žitija južnoslovenskih pustinjaka, svetog Jovana Rilskog, Jovana Osogovskog, Gavrila Lesnovskog i Prohora Pčinjskog. Ipak, smatra se da se mali Rastko najviše oduševljavao žitijem svetog i ravnoapostolnog Kirila, prosvetitelja Slovena, koje je često čitano na Nemanjinom dvoru.

Već u petnaestoj godini otac mu dade na upravljanje Humsku oblast, između Neretve i Dubrovnika. Kao vladar bio je krotak, blag i ljubazan prema svima. Pomagao je sirotinji, kao retko ko drugi. Posebno je poštovao monahe.

Međutim, težeći savršenijem životu, mladi Rastko je napustio roditeljski dom i otišao u Svetu Goru. U osamnaestoj godini života primio je monaški čin i dobio ime Sava. Stefan Nemanja, koji je monahu Savi slao bogatu materijalnu pomoć za svetogorske manastire, zamonašio se, pošto je predao presto sinu Stefanu. Kao monah Simeon, pridružio se najmlađem sinu u manastiru Vatopedu, čiji su veliki dobrotvori ubrzo postali.

Oni, zatim, obnoviše napušteni i opustošeni manastir Hilandar, koji je vizantijski car Aleksije Š predao Srbima u vlasništvo. Hilandar je sve do XVIII veka bio najveća srpska škola i rasadnik naše duhovnosti, prosvete i kulture.

Posle četrnaest godina, tačnije 1207. godine, sa moštima Svetog Simeona Mirotočivog, Sava - sada u činu arhimandrita - vraća se u Srbiju i u manastiru Studenici, očevoj zadužbini, miri oko vlasti zavađenu braću Stefana i Vukana. Potom radi na crkvenom i kulturnom prosvećivanju srpskog naroda; govori im o hrišćanskom moralu, ljubavi i milosrđu; radi na organizaciji Crkve (osniva eparhije). U svojoj ličnosti je objedinio prosvetitelja, duhovnika, državnika i učitelja.

Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, 15. avgusta 1219. godine, u Nikeji patrijarh Manojlo Saranten, uz saglasnost cara Teodora I Laskarisa hrotoniše Savu za prvog srpskog arhiepiskopa. Od tada je Srpska Pravoslavna Crkva autokefalna, sa blagoslovom da srpski arhiepiskopi mogu da primaju posvećenje od sabora svojih episkopa. Iste godine, na saboru u manastiru Žiči koji je postao sedište samostalne Srpske Crkve, Sava od svojih najboljih učenika izabra i posveti nekoliko episkopa i razasla ih u eparhije širom otačastva. U Srbiji podiže mnoge crkve, manastire i škole.

Godine 1234. Sveti Sava kreće na svoje drugo putovanje u Svetu Zemlju. Pre polaska, na presto Srpske Arhiepiskopije postavlja svog odanog učenika Arsenija Sremca, čoveka duhovnog i hristolikog života. Ovo je bio mudar i promišljen potez, pošto je znao da od ličnosti naslednika umnogome zavisi dalja sudbina Srpske Crkve i države.

Prilikom povratka sa pokloničkog putovanja, upokojio se u Bugarskoj, u Trnovu, na Bogojavljenje 14. januara 1235. godine. Kralj Vladislav je, 1237. godine, uz najviše crkveno-državne počasti preneo mošti svetitelja Save u manastir Mileševu.

Prisustvo njegovih svetih moštiju imalo je za svakog Srbina izuzetan duhovni, ali i politički značaj, a naročito u vreme turskog ropstva. Ni jedna ličnost kod Srba nije toliko utkana u svest i biće naroda kao ličnost Svetoga Save. Primer za to su ustanici u Banatu sa kraja XVI veka, na čelu sa vršačkim vladikom Teodorom. Na ustaničkom barjaku bila je izvezena ikona Svetog Save. Srbi su ustali protiv tiranije turskih vlasti, ali je ubrzo usledila odmazda. Godine 1594. na Vračaru u Beogradu, Sinan paša je na lomači spalio Savine svete mošti. Predanje kaže da su dim i pepeo sa te lomače razvejali oganj blagodati Hristove u sve srpske zemlje i u sve srpske duše. Zbog toga mu Srbi, ne samo u srpskim zemljama, nego i širom sveta, podigoše mnoge svete hramove. Sada, upravo na mestu na kome su spaljene njegove svete mošti, Srbi sa svih svetskih meridijana dovršavaju najveći, veličanstveni - Spomen-hram Svetog Save.


eparhija-gornjokarlovacka


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Sveti Sava  |  Poslato: 22 Jan 2017, 18:27
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Zaštitnik sirotinje i zastupnik pravde

Sveti Sava je jedna od najznačajnijih ličnosti u srpskoj istoriji. Njemu dugujemo osnivanje Srpske pravoslavne crkve koja ga slavi kao sveca i temelje za srpsku pismenost. On je bio još mnogo toga: svetogorski monah, jeromonah i arhimandrit Studenice, prvi arhiepiskop autokefalne Srpske arhiepiskopije, diplomata, zakonodavac, književnik i hodočasnik. Imao je veliki uticaj na srednjovekovnu srpsku književnost.

Slika
Sveti Sava blagosilja Srpčad: Autor Uroš Predić

Rođen je kao kraljević, kao Rastko Nemanjić, 1175. godine u Rasu. Treći je i najmlađi sin srpskog velikog župana Stefana Nemanje i njegove supruge Ane, a biografi navode da je na svet došao nakon što njegova majka dugo nije rađala, pa je zbog toga naročito bio drag roditeljima. Sa 15 godina, otac mu je poverio da upravlja delom države, humskom oblašću, gde je Rastko imao svoj dvor na kome su živele velmože, visoki funkcioneri kneževskog dvora i odabrana lokalna vlastela. Ali, njega to nije interesovalo.

Dve godine kasnije, odlučio je da ode na Svetu goru, jedan od najznačajnijih centara istočnoevropskog monaštva. O tome kako se zamonašio i dobio ime Sava postoje mnoge priče, a jednu od njih piše i Teodosije Hilandarac. On kaže da je Rastkov otac Stefan poslao poteru sa namerom da ga spreči da primi monaški čin. Potera je navodno stigla na Svetu goru pre nego što se Rastko zamonašio, ali on je ipak uspeo da istera u svojoj nameri.

U svom novom domu, grčkom manastiru Vatoped, Sava se narednih sedam godina posvetio monaškom životu. Kada je tamo došao već je bio pismen i upoznat sa delima ranohrišćanske, vizantijske i staroslovenske književnosti, ali je tu imao prilike da se detaljnije upozna sa različitim delima grčke bogoslovske i crkvenopravne književnosti.

Hilandar

Stefan Nemanja, kao monah Simeon i Sava na Svetoj gori osnovali su srpski manastir. Obnova Hilandara je brzo napredovala, a pozvali su i Stefana Nemanjića da bude ktitor. Tako je manastir Hilandar pod pokroviteljstvom tri člana srpske vladarske porodice.
U međuvremenu, u Srbiji se Stefan Nemanja povukao sa vlasti, a upravljanje prepustio srednjem sinu Stefanu Nemanjiću. Ubrzo se, 2. novembra 1197. godine, bivši vladar pridružio Savi na Svetoj gori. Već naredne godine njih dvojica su došli na ideju da tu osnuju srpski manastir. Obnova Hilandara je brzo napredovala i u njemu otpočeo monaški život. Za prvog igumana Sava i Simeon su odredili odanog saradnika monaha Metodija. Pozvali su i Stefana Nemanjića da bude ktitor, tako da je manastir Hilandar pod pokroviteljstvom tri člana srpske vladarske porodice.

Na dugo putovanje u Srbiju Sava je pošao sa Simeonovim moštima i u pratnji grupe hilandarskih kaluđera najverovatnije u zimu 1206 - 1207. godine. Postavljen je za igumana Studenice, a u Srbiji je preneo sve uzore svetogorskog manastirskog života: osnivao manastire, lavre i isposnice.

Po uputstvima brata Stefana učestvovao je u diplomatskim misijama. A, nakon diplomatske misije u kojoj je izdejstvovao autokefalnost Srpske crkve, Savu je čekao veliki zadatak njenog organizovanja. Srpsku arhiepiskopiju je organizovao u deset episkopija sa sedištem u Žiči, a za sedišta episkopija birani su najugledniji manastiri. Sava je bio srpski arhiepiskop do 1234. godine, a period od njegovog povratka iz Svete zemlje do silaska sa arhiepiskopskog prestola bio je izuzetno buran u srpskoj politici. Odlučio se na drugo hodočašće u Svetu zemlju, a preminuo je u povratku u bugarskom Trnovu 14. (27) januara 1236. godine.

Sveti Sava za Srbe, naročito u tursko vreme, slovio za učitelja i prosvetitelja. Tokom sedam vekova od njegove smrti, nastao je veliki broj dela usmenih i pisanih književnih dela, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje i zastupnik pravde.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Sveti Sava  |  Poslato: 27 Jan 2017, 01:33
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Školska slava Sveti Sava: Ne daj Bože da danas zagrmi!

Prvi pisani trag o školskoj proslavi Savindana je iz 1734. godine, kada je obeležen u Sremskim Karlovcima.

Slika

Narodno verovanje kaže da ako na današnji dan zagrmi u državi će se desiti važni i prelomni događaji. Knez Mihailo Obrenović doneo je naredbu o školskoj proslavi Dana Svetog Save u Srbiji, što je bilo regulisano zakonom od 13. januara 1841. godine.

Slava je u to vreme uvedena i na Licej, a od 1864. godine na Univerzitet. Danas nema nastave, ali đaci i nastavnici prisustvuju priredbama, sečenju slavskog kolača, odlaze u crkvu.

Princ Rastko, čije je monaško ime Sava, živeo je od 1169. godine (prema drugim podacima rođen je 1175. godine), do 1236. godine i bio je najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje. On i njegov otac su iz manastira Hilandara na Svetoj Gori, koji su osnovali krajem 12. veka, upravljali srpskom državom.

Sveti Sava je prevodio Hipokrata i Galena i prikupljao srednjovekovne medicinske zapise, od kojih je nastao "Hilandarski medicinski kodeks". U Hilandaru je 1198. godine osnovao prvu bolnicu, a u manastiru Studenici, kao prvu u Srbiji, desetak godina kasnije.

Rastko Nemanjić je u Nikeji 1219. od vizantijskog cara Teodora Laskarisa i vaseljenskog patrijarha Manojla i Haritopula izdejstvovao autokefalnost (samostalnost) srpske crkve i srpsku arhiepiskopiju, za čije je središte odredio manastir Žiču.

Bio je neobično vešt i u državno-diplomatskim poslovima, 1208. godine u manastiru Studenici nad očevim telom, koje je preneo sa Svete Gore, izmirio je svoju zavađenu braću Vukana i Stefana. Preminuo je u tadašnjoj bugarskoj prestonici Trnovu 25. januara 1236. godine, na povratku iz hodočašća u Jerusalim, posle jedne diplomatske misije za Bugarsku arhiepiskopiju.

Prema zapisima iz tog vremena, glas o smrti Rastka Nemanjića stigao je u Srbiju dva dana kasnije, 27. januara. Njegove mošti su iz Trnova prenete i sahranjene u manastiru Mileševi 6. maja 1237. godine. Mošti je spalio Sinan-paša 1594. godine na Vračaru, gde se danas nalazi velelepni spomen-hram posvećen Svetom Savi.

Savindan se proslavlja isto kao i sve druge krsne slave, pripremom slavskog kolača, koljiva i vina, i osveštanjem koje obavlja sveštenik. Naročito revnosno Svetog Savu praznuju stočari u Srbiji. Mnogi srpski narodni običaji oko Svetog Save vezani su za stoku i za strah od vukova, tako da se poput svetih Mrate i Aranđela, sveti Sava takođe smatra vučjim pastirom.

Pred Savindan se nije smela stoka terati u šumu, iz straha od vukova, jer bi to za nju bilo pogubno. Ovih dana se ništa nije smelo raditi sa sečivom. Britve nisu otvarane da bi vucima čeljusti ostale sklopljene. A žene nisu smele ništa bojiti u crveno da vuci ne bi klali stoku.Da bi umolili sveca da vukove okrene od njihovog stada, u mnogim krajevima se ovaj praznik proslavlja vrlo svečano i pre njega se postilo sedam dana.

Veruje se da gde je sv. Sava dotakao štapom kamen, tu se pojavljivao izvor sa lekovitom vodom, ο čemu svedoče brojni nazivi lekovitih izvora sa njegovim imenom, kao što je onaj kod manastira Savinac u takovskom kraju, ili Savinac kod Užičke Požege.U takovskom kraju veruje se da su svi vuci psi Svetog Save. U Čačku, majke koje imaju decu školskog uzrasta, spremaju danas žito.

Postoji mnogo srpskih narodnih verovanja vezanih za Savindan, među kojima i to da ako na Svetog Savu grmi, desiće se važni događaji u zemlji. Čak su i stari, paganski narodi, koji nisu znali za istinitog Boga, svojim vrhovnim bogovima (Zevsu, Jupiteru, Indri, Perunu, Toru) davali oblast munje i groma kao po preimućstvu božanske opomene i božanskoga oružja. I taj znak je svako mogao da vidi i čuje, samo ako je hteo da otvori oči i uši.

Grmljavina je na Svetog Savu zabeležena u narodnoj pesmi o početku bune protiv dahija 1804. godine. Poslednja grmljavina na 27. Januar, i to sa sa krupnim snegom, desila se 1995. Mnogi Srbi se još sećaju jer, uskoro iste godine, desila se akcija "Bljesak" i "Oluja" , a posle toga mnogi kažu da veruju da postoji "nesto tamo gore".


bktvnews

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Sveti Sava  |  Poslato: 02 Feb 2017, 11:03
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Svetac koji je vladao srpskim kraljevima

Savremenici od Sinaja do Moskve Svetog Savu poštovali su kao velikog diplomatu i državnika. U četiri oka razgovarao s vizantijskim carevima, sultan ga gostio, kontaktirao sa papom...

Slika

HILANDARSKI monah Sava Srpski, pre postriženja princ Rastko Nemanjić, bio je među savremenicima slavan kao diplomata, pregovarač, svetski putnik, prosvetitelj, zakonopisac, tvorac nacionalne crkve. Istoričari ukazuju da je Sava, iako po činu samo monah, prekinuo građanski rat svoje braće Stefana i Vukana, u koji su umešali kao saveznike Ugarsku i Bugarsku, dovodeći Srbiju na rub propasti.

U najtežem trenutku pojavio se Sava s grupom hilandaraca, bivših službenika Nemanjinog dvora, i očevim moštima, zaustavio je građanski rat i svojim autoritetom praktično postavio na presto prvog srpskog kralja Stefana. Docnije je u kontaktima s papom izdejstvovao da ovaj iz Rima od pape dobije krunu, a krunisao ga je sam Sava, kao prvi srpski arhiepiskop koga je imenovao pravoslavni vizantijski car s titulom Hristovog namesnika na zemlji.

Sava, siva eminencija Srbije, ima ključnu ulogu i za vreme vladavine svojih sinovaca Radoslava i Vladislava, čiji tron je siguran jedino kad ih on podržava. Kad zanemarimo dogmatska i poetizovana žitijna tumačenja Savinog života suočavamo se s pravim čudima Rastka, najmlađeg i najtalentovanijeg sina oca nacije Stefana Nemanje. Crkveno predanje u prvi plan ističe Savine hrišćanske osobine i podvige, ali ni ono ne uspeva da sakrije njegovu samostalnost, odlučnost i izuzetnu fizičku snagu. Sava se zamonašuje u ruskom Pantelejmonu, a zatim odlazi u vizantijski Vatoped, gde može da stekne više znanja i državničkih veza.

Narodne legende Svetog Savu predstavljaju kao srpskog Prometeja koji pronalazi bezbrojne puteve, prevoje i izvore na planinama, otkriva pismenost, medicinu, tajne zemljoradnje, građevinarstva, obrade metala.

Slika

* Unutrašnjost isposnice Svetog Save u svetogorskoj prestonici Kareji

Istoričari ističu da su Savi sva vrata tadašnjeg civilizovanog sveta bila otvorena: on je u četiri oka razgovarao s vizantijskim carevima, jerusalimski patrijarh ga je uvažavao, kontaktirao je s papom, a egipatski sultan ga je ugostio kao važnu ličnost i dao mu oružanu pratnju do Sinaja.

Sveti Sava sve postiže, iako je neprestano na putu koji je započeo u sedamnaestoj godini, kad je iz Rasa otišao na Atos, duhovni, prosvetni i diplomatski centar "vizantijskog komonvelta". On se i tamo ističe i u svetogorskoj prestonici Kareji dobija svojevrsnu rezidenciju, isposnicu i skriptorijum. Mladi princ-monah u direktnim kontaktima s vizantijskim carem dobija pravo na nezavisni srpski manastir Hilandar, srpsku ambasadu na Atosu, koji je sedište ujedinjenih nacija pravoslavnog sveta.

Slika

Sava putuje između Svete Gore i Konstantinopolja, a kad Srbiji zapreti propast od građanskog rata on se vraća kući da je spase. Odlazi u Nikeju, gde dobija titulu arhiepiskopa. Kad smiri situaciju u zemlji, on odlazi u Svetu zemlju gde kupuje tri manastira čiji konaci postaju obavezna stanica ruskih i srpskih hodočasnika. Tokom drugog putovanja u Svetu zemlju, Sava stiže do Sinaja gde stvara srpski skriptorijum. Prevaljuje hiljade kilometara kad se kopnom putovalo peške ili na konju, a po moru jedrenjacima.

Umire u Trnovu prilikom povratka s hodočašća.

Kako je Savu čulo toliko ljudi kad nije bilo medija? Kako je uspeo da uradi toliko stvari, a ceo život je proveo na putu? Ko je, u stvari, bio Sava Hilandarac?

- Žitija i nekoliko dokumenata Savinih savremenika praktično su sve na čemu se zasniva naše znanje o ličnosti koja je i za života smatrana velikim državnikom, diplomatom i živim svecem - kaže istoričar prof. dr Vlada Stanković. - Još 1200. dok Simeon i Sava tek grade Hilandar, ruski episkop Antonije Novgorodski u opisu najvećih svetinja Carigrada ističe da je posetio hram Bogorodice Evergitide čiji je ktitor "srpski knez Sava". Sava uživa ogroman ugled od Sinaja do Soluna. Njega vizantijski car Teodor Laskaris u Nikeji prima kao rođaka i daje državotvorni akt o autokefalnosti crkve. Jerusalimski patrijarh Atanasije od Save traži informacije o svetskoj situaciji, što beleži Savin učenik Domentijan: "Kako svet, da li su mirna carstva po zemljama i da li je dobro država carstva vašega?"

Slika

* Put koji su popločali Nemanja i Sava između Hilandara i Vatopeda

Ugledni vizantolog konstatuje da srpska istoriografija još uvek poznaje samo konture veličanstvene slike Savinog vremena.

- Ne greši ruski episkop Antonije Novgorodski kad Savu naziva srpski knez, jer on to i jeste. On vlada "carstvom koje nije od ovoga sveta" - verom i idejom. Po pravu Hristovog namesnika na zemlji vizantijski car Savi daje titulu "arhiepiskopa srpskih i primorskih zemalja". A kad vam u srednjem veku Hristov namesnik na zemlji izda dokument da imate crkvu, nema većeg dokaza državnosti. Na osnovu toga Sava stiče pravo da svog brata ovenča srpskom krunom. To veoma jasno pokazuje ko je bio istinski vladar Srba - zaključuje dr Stanković.



MUKE SRBIJE SLIČNE DANAŠNjIM

Srbija je i u Nemanjino vreme imala muke slične današnjim, stešnjena između Zapada pod duhovnom vođstvom pape i pravoslavnog istočnog Rimskog carstva, koje je Srbe gledalo s visine.

- Nemanja je iskusio borbu zapada i istoka preko leđa Srbije i svestan je da vojna sila bez mudrosti neće mnogo vredeti. On ima dvojicu starijih sinova, ali najmlađi Nemanjić ima izuzetne sposobnosti i najdostojniji je naslednik prestola. Nemanju to brine s obzirom na to da je i sam jedva preživeo sukobe s braćom. Verovatno on sam upućuje Rastka na Svetu Goru, gde je u to vreme neopisiv centar duhovne ali političke moći, riznica blaga i znanja. Nemanja se posle zaokruživanja svetovne Srbije 1197. pridružuje Savi na Svetoj Gori, da zajedno stvaraju srpsku duhovnu prestonicu - kaže prof. dr Vlada Stanković.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Sveti Sava  |  Poslato: 02 Feb 2017, 11:08
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Sveti Sava i njegovo žezlo

Štap - jedini sačuvani lični predmet


Slika

Savino žezlo od pozlaćenog srebra visoko je 143 santimetra. Ukrašeno je poludragim kamenjem i gorskim kristalom, izrađeno kovanjem, graviranjem i tehnikom filigrana.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Sveti Sava  |  Poslato: 19 Feb 2017, 23:03
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Resized Image - Click For Actual Size

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 48 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker