Srbija Forum http://srbija-forum.com/ |
|
Srpske princeze i vladarke http://srbija-forum.com/viewtopic.php?f=54&t=1602 |
Stranica 4 od 7 |
Autoru: | Senka [ 06 Sep 2015, 21:36 ] |
Tema posta: | Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla |
Div-žene srpskih vladara Carica Jelena sa decom, Visoki Dečani Žene kraljeva, prinčeva i predsednika, nesumnjivo su vekovima menjale istorijske tokove, utičući na muževe vladale su iz senke, što se u velikoj meri odrazilo na kompletnu politiku vlasti. To je slučaj u celom svetu, pa i u Srbiji, počevo od Ane, supruge velikog župana Stefana Nemanje, pa završno sa Aleksandrom, ženom kralja Petra Drugog Karađorđevića. Osam stoleća srpske istorije obuhvaćeno je luksuznom knjigom Žene srpskih vladara autora Tomislava M. Simića Kalpačkog, koju su kao zajedničko izdanje objavila dva izdavača – „Naša priča plus” i „Patam”. Ovaj novinar dokumentarnog programa Radio-televizije Kruševac, godinama je istraživao da bi sagledao poreklo vladarki, njihove naravi, uticaj koji su imale na muževe, na popularan način ilustrujući njihove sudbine zanimljivostima iz bračnog života. Na 400 strana, na osnovu prikaza, prilično je jasna podela na one žene koje su imale aktivnog i pozitivnog uticaja na muževe – vladare i politiku srpske države, kao i na one koje nisu. -Nažalost, bilo je manje onih prvih, ali je uteha da smo, u najkritičnijim periodima naše istorije, imali div-žene, prave svetice koje su hodale po zemlji. Verujem da su poznate, priča Tomislav M. Simić Kalpački u razgovoru za AAM. U knjizi je otkrio i koji je vladar imao najviše žena, a kome je lepša polovina „došla glave”, koje su dame vladale umesto muževa, a koje nisu imale uticaja u političkom životu, da li su srpske snaje bile neverne, o kojoj se najmanje zna. Autor u knjizi ujedno opisuje ceo društveno-istorijski i kulturološki kontekst u kom su živele i vladale, prikazuje i drugu, skrivenu, privatnu, stranu istorije, pokazujući kako su ključne odluke u istoriji srpskog naroda često bile motivisane ličnim interesima i koliko su zapravo privatan život vladara, ličnost, stavovi, ali i kaprici i prohtevi vladarki oblikovali istoriju naroda na čijem su čelu bili. -Ovim kapitalnom knjigom, želeo sam da donesem i jednu drugačiju, na nov način predstavljenu istoriju srpskog naroda. Istorija se gotovo uvek posmatra kao sukcesivan niz šturih činjenica, ali se zaboravlja da je ona rezultat odluka koje su doneli ljudi koji su u datim, ključnim, momentima istorije, stajali na čelu države. Ujedno se gubi iz vida da su i ti vladari bili ljudi sa svim svojim manama, vrlinama i potrebama, te da je i njihovo javno delovanje bilo pod velikim, nekada i ključnim uticajem privatnog. Vladari i vladarke bili su u stalnom sukobu između svog privatnog i javnog bića, boreći se za ličnu sreću i opštu dobrobit, ne uvek podjednako uspešno niti ravnopravno, ali, svakako potvrđujući Hegelovu misao da se „ništa veliko nije dogodilo bez strasti“, objašnjava Simić Kalpački. Humanost Jelene Anžujske Među ženama naših vladara pojedine je nazvao i vladaricama, jer su, praktično, vladale umesto muževa, a to su: Ana Komnina (kralja Radoslava), Beloslava (kralja Vladislava), Katalina (kralja Dragutina), Jelena (cara Dušana), Jerina despota Đurđa), Persida (kneza Aleksandra Karađorđevića), Draga Mašin (kralja Aleksandra Obrenovića). Simić Kalpački napominje da je svaka od njih priča za sebe. Neke su češće negativno uticale, čak dotle da je sudbina države, ali i muža – vladara, bili na kocki. -Bilo je i onih žena sa znatno manjim, ili nikakvim uticajem, a to su: Ana (Nemanjina), Evdokija (Stefana Prvovenčanog), Jelena Anžujska (Uroša Prvog), Simonida (Milutinova), Milica (Lazareva), Ljubica (Miloševa), Natalija (Milanova), Marija (Aleksanra Prvog Karađorđevića), kaže Tomislav Simić Kalpački. Kako objašnjava, najzaslužnije i najomiljenije u narodu bile tri „div-žene”: Francuskinja Jelena Anžujska, naša kneginja Milica i Marija Hoencolern – Karađorđević. Kraljica Jelena Anžujska -Kraljicu Jelenu Anžujsku, arhiepiskop Danilo Drugi, njen savremenik, opisuje ovim rečima: „Bila je prekrasna svojom pojavom… Oštre reči, ali blage naravi, neporočnog života i svakim dobrom u životu ukrašena”. Jelena je osnovala neku vrstu prve ženske stručne škole u srpskim zemljama, kao i internat za devojke. U poslednjoj četvrtini 13. veka, kada Evropa nije pokazivala interesovanje za školovanje devojaka, posebno ne onih nižeg roda, u Srbiji je, zahvaljujući kraljici Jeleni, takve škole bilo…- priča Simić Kalpački. Iako bez dokumentovanih istorijskih činjenica, tvrdi se da je Jelena bila kći Balduina Kurtnejskog i dalja rođaka dvojice značajnih ljudi – francuskog kralja Luja četvrtog i njegovog brata Karla Prvog Anžujskog, kasnije kralja Sicilije i Napulja. Kada je Jelena iz Francuske krenula put Srbije, kralj Uroš je naredio da se od Studenice do Ibarske klisure posade jorgovani, kako bi put za njen dolazak izgledao lepši, dostojan njenog bogatstva, porekla i lepote. -Brzo se navikla na život u Srbiji i bila omiljena u narodu, veliki ktitor i obnovitelj. Podizala je i rimokatoličke crkve i pravoslavne manastire. Za nas je najznačajnije što je podigla srpski manastir Gradac, na Ibru kod Raške, oko 1270. godine. Velelepna je Uroševa zadužbina, manastir Sopoćani, ali ni Jelenina crkva, posvećena Bogorodici, svojom lepotom nimalo ne zaostaje za ovom. Jelena je podarila Urošu četiri sina, od kojih su dvojica postali kraljevi, Dragutin i Milutin. Oko 1280. godine, Jelena je primila monaški zavet i postala monahinja Jelisaveta. Bilo je to u crkvi Svetog Nikole, kod Skadra, koju je pretvorila u pravoslavni manastir. Sahranjena je u manastiru Gradac, priča naš sagovornik. Snaga kneginje Milice Knez Lazar i kneginja Milica, Manastir Ljubostinja Milica, izdanak loze Nemanjića, na istorijsku scenu stupa posle pogibije muža, kneza Lazara na Kosovu polju. Ona upravlja Srbijom do punoletstva sina, despota Stefana, i donosi mudre odluke u teškom vremenu. Do punoletstva sina, despota Stefana Lazarevića, mudro i oprezno je vodila Srbiju, što je bilo neophodno u tim kritičnim godinama. Stefan je, postavši punoletan oko 1393. godine, preuzeo vlast u Srbiji. Zemlja jeste bila u vazalnom odnosu prema Turskoj, ali je u svemu ostalom zadržala atribute državnosti, pa je, kao takva, i napredovala. Po preuzimanju pune vlasti punoletnog sina, Milica se povlači u manastir, dobivši monaško ime Jevgenija. -U preteškim vremenima, kada je nekadašnja kneginja strepela za život svog sina, za opstanak zemlje i naroda zbog nepredvidive ćudi Bajazitove, zapretila je još jedna opasnost – glad! Narod je bio gladan, demoralisan, izgubljen. Monahinja je krenula na dug put do Jedrena, sultanu. Molila je Bajazita za dozvolu da ode u Bugarsku, u Trnovo, da otud donese mošti svete Petke. Turčin je bio daleko od toga da razume značaj moštiju srpskih svetitelja, zato je njeno objašnjenje bilo praktično i mudro – sveta Petka kao zaštitnik njiva i polja, treba da pomogne Srbima da se vrate njivama. Kada Srbi budu imali šta da uberu, biće i danak bolji. Bez velikog premišljanja, Bajazit je dozvolio prenos moštiju svetice. Mošti svete Petke u velikoj meri su doprinele da se u srpskom narodu očuva duh i opstane pravoslavna vera kroz vekove ropstva koji će uslediti, priča Simić Kalpački i dodaje da je kneginja Milica silom prilika bila nezvanična vladarka, sve dok je kao monjahinja Jevgenija služila Bogu. Upokojila se 1405. godine kao shimonahinja Jefrosinija. -Bila je prisiljena da uda kćer za ubicu svog muža, miri zavađenu braću – Stefana i Vuka, vešt je diplomata kod sultana Bajazita. Šesnaest godina od Boja na Kosovu, Milica je ulagala nadljudske napore da upravlja Srbijom, kaže naš sagovornik, i pominje treću omiljenu u narodu – kraljicu Mariju Karađorđević. Predrasude o prvoj kraljici Jugoslavije Kraljica Marija Karađorđević Za rumunsku princezu Mariju, suprugu viteškog kralja Aleksandra Prvog Ujedinitelja, prvu kraljicu Jugoslavije, naš sagovornik ima samo reči hvale. -Neobavešteni je nazivaju Vlajnom, što nije tačno. Ona je bila Rumunka bez i kapi rumunske krvi. Vladalačka porodica Hoencolern-Sigmaringena u Rumuniji bila je u najbližim rodbinskim vezama s vladajućim dinastijama Engleske, Rusije, Nemačke i Portugalije, kaže Simić Kalpački, i ističe da je rumunska princeza Marija nasledila najplemenitije osobine svojih slavnih predaka. Rasla je na rumunskom dvoru i sticala najbolje obrazovanje, a učitelji su joj bili mnogi umni ljudi, profesori, a posebno poznati engleski pedagozi. Međutim, presudan uticaj na formiranje njene ličnosti i umetničkog dara imala je majka, rumunska kraljica Marija. Pored rumunskog, naučila je ruski, francuski, engleski i nemački jezik. Kako je, uz ostalo, ispoljavala sklonost prema likovnoj i muzičkoj umetnosti, roditelji su podržavali taj njen talenat, te je angažovan poznati rumunski slikar i likovni pedagog Jon Aleksandru Steriadi da je uči slikarstvu. Kasnije je, sa svojom majkom, rado obilazila poznate muzeje i galerije sveta. -Odmah po završetku Velikog rata princeza odlazi u Englesku, gde u poznatoj Hiltfild školi kod Askota provodi godinu dana, upotpunjujući svoje obrazovanje. Pored umetnosti, Marija je volela i prirodne nauke, posebno hemiju, fiziku i botaniku. Pored svega ovoga, bavila se i sportom. Bila je odličan jahač, volela je klizanje na ledu i vožnju bobom. Razvojem automobilizma postala je i odličan vozač. Najzad, bavila se i primenjenom umetnošću. Sabornoj crkvi Svetog arhangela Mihaila u Beogradu darivala je plaštanicu i zavese za carske dveri, urađene u goblenu. Ta plaštanica se i sada nalazi u crkvi, a zavese se čuvaju u depou Narodnog muzeja, priča Simić Kalpački, i ističe da je je narod Mariju nakon venčanja prozvao “Naša Majka”. -U ime sećanja na Prvi svetski rat, saveznica Francuska je uputila poziv jugoslovenskom kralju da poseti ovu republiku. Ukrcavši se na razarač „Dubrovnik“, kralj Aleksandar se uputio prema francuskoj luci u Marseju. Kraljica Marija, pak, krenula je za Pariz vozom „Orijent-ekspres“, gde je na putu saznala je za smrt muža. Dve godine je nosila crninu, a posle je osnovala Fond kraljičine kancelarije, u koji je, pored niza ostalog, Marija Karađorđević uložila sredstva koja su dolazila od njenog miraza i para fernalija, lične imovine udate žene kojom ona slobodno raspolaže, a koja ne spada u njen miraz. Posredstvom kraljičine kancelarije, finansirana su dobrotvorna društva, humanitarne, prosvetno-kulturne i verske institucije i talentovani pojedinci, priča Simić Kalpački, i mapominje da je za vreme Drugog svetskog rata sa decom živela u kući koju je kupila u Engleskoj. I pored teških uslova za život u Engleskoj, kraljica Marija se trudila da pomogne svom narodu. Kraljica Marija, princ prestolonaslednik Petar II i kralj Aleksandar I -Uz velike muke uspela je da u Londonu osnuje dve vrlo značajne humanitarne organizacije za pomoć, kako narodu u Jugoslaviji tako i zarobljenim vojnicima i oficirima. Bili su to: Komitet jugoslovenskog društva Crvenog krsta, osnovan 1. jula 1941, i Humanitarno društvo „Sveti Andrej Prvozvani“, 1942. godine. Preko Komiteta Crvenog krsta slata je pomoć zarobljenim jugoslovenskim vojnicima i oficirima, koji su čamili u neprijateljskim logorima. Isto tako, upućivana je pomoć narodu u okupiranoj Jugoslaviji. Izborila se posredstvom Međunarodnog Crvenog krsta da našim vojnicima stižu paketi. Marija je uspela da ostvari saradnju Komiteta jugoslovenskog Crvenog krsta s Crvenim krstom Holandije, Norveške, Kanade, Brazila, Škotske i svim organizacijama Crvenog krsta u Engleskoj. Za samo godinu dana, uspela je da pošalje 7,5 miliona kilograma robe. Na ličnim paketima s prilozima kraljice Marije i njenih sinova pisalo je da je pošiljalac Marija K. Đorđević, a pored imena Tomislava i Andreja. Jugosloveni u zarobljeništvu su znali ko su pošiljaoci, priča naš sagovornik. Najslavnije preljubnice u srpskoj istoriji Govoreći o „ženskoj istoriji”, naš sagovornik ne izostavlja da ispriča ponešto i o pikanterijama sa srpskog trona. -Od svih srpskih vladara iz loze Nemanjića, kralj Milutin se najviše puta ženio, pet puta je kazao sudbonosno “da”. Poslednja žena bila je šestogodišnja devojčica Simonida. Valja imati u vidu da je Milutin bio moćan i izuzetno daroviti vladar. Ipak, uglavnom svi njegovi brakovi bili su politički, u službi države kojoj je na čelu. Tipičan slučaj da se, dobrim delom, zbog žene ostane bez krune je kralj Radoslav, sin Stefana Prvovenčanog. Majka Grkinja, žena takođe, pa se i on osećao više Grkom nego Srbinom, a to ga je koštalo svrgnuća. Evdokija, žena Stefana Prvovenčanog poznata je po neverstvu. Zaradila je „šugu”, to jest, polnu bolest, a ni njena snaha Ana, Radoslavljeva, nije bila bolja, priča Simić Klapački, i dodaje da se smatra da se najmanje zna o Ani, ženi cara Uroša Nejakog, kćerki vlaškog vojvode Aleksandra Basarabe. Strankinje među našim vođama I strankinje su osvajale srca srpskih vladara, a potom postajale Srpkinje, počev od prvih Nemanjića. Do izumiranja ove dinastije, sve njihove žene bile su sa stranih dvorova. Upravo je to dokaz da je država sve više jačala i bila respektovana, konstatuje Simić Kalpački. -U pitanju su snajke iz Vizantije, potom Bugarske, Mađarske, imamo Mlečanku Anu Dandolo, Francuskinju Jelenu Anžujsku… Jedina Srpkinja u srednjem veku bila je kneginja Milica. Žena despota Stefana, Jelena, bila je po ocu poluitalijanka, a po majci polugrkinja. Žena Đurđa Brankovića, Irina, kod nas Jerina, takođe Grkinja… U novovekovnoj Srbiji, Karađorđe i Miloš imali su, naravno, Srpkinje. Srpkinja je bila i Persida, kneza Aleksandra Karađorđevića, kao i Draga Lunjevica – Mašin, kralja Aleksandra, poslednjeg Obrenovića, ali je Mihailova Julija bila Mađarica, a Milanova Natalija poluruskinja, priča naš sagovornik. Lični predmeti moćnih vladarki Širi kulturno-istorijski kontekst koji je autor predstavio u knjizi upotpunjen je sa više od 300 ilustracija fresaka, manastira, nakita, oružja… -Između ostalog, tu su i po prvi put objavljene slike – mač za jednu i po ruku i pancir iz Vojnog muzeja, ističe Simić Kalpački. Ilustraciju čine bogatijom i fotografije ličnih predmeta vladarki, predmeti iz devojačke spreme kraljice Marije – beležnica, kutija za nakit, svadbeni pokloni kralju Aleksandru Prvom od Hercegovaca i rumunskog kralja Ferdinanda, zlatna dijadema kraljice Marije, prsten kraljice Teodore, kutija za duvan Milenka Stojkovića, Jerinine minđuše iz Smedereva. Vreme i ličnost o kojima je reč dočaravaju slike poznatih umetničkih dela. Harizmatične žene kao inspiracija Na pitanje da li bi mu supruge današnjih „vladara” – političara bile možda zanimljive za neku novu knjigu, autor kaže: -Nikako! One nemaju takvu harizmu. Bavim se intrigantnim temama, ali ne i intrigama, što bi, u tom slučaju, bilo neminovno, konstatuje Tomislav M. Simić Kalpački, i napominje da trenutno radi na jednom istorijskom romanu, a posle toga posvetiće se novom istraživanju. -U pitanju su opet žene, dodaje on. avantmagazin |
Autoru: | Senka [ 06 Sep 2015, 22:01 ] |
Tema posta: | Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla |
KRALJICA JELENA ANŽUJSKA (13-14. VEK) Vukla konce na dvoru Nemanjića Nema mnogo kraljica u istoriji Srbije koje su imale toliki uticaj na vođenje spoljne i unutrašnje politike u Srbiji kao što je imala kraljica Jelena Anžujska. Jelena Anžujska, Foto: promo Žena kralja Uroša Prvog Nemanjića i majka kraljeva Dragutina i Milutina ostavila je dubok trag u srednjovekovnoj srpskoj istoriji. Igrala je značajnu političku ulogu u toku vladavine svoga muža, ali i sinova. Ceo život bila katolkinja, umrla kao pravoslavka Iako je ceo život bila katolkinja, Jelena se pred kraj života zamonašila u pravoslavnom manastiru, i sahranjena je kao pravoslavka. Do groba ju je preneo sin Milutin, koga je, iako se nisu najbolje slagali, veoma pogodila majčina smrt. Dragutin nije prisustvovao. Dolazak zapadnih krstaša i pad Vizantije uticali su na politiku srpskih kraljeva s početka 13. veka. To se najbolje primeti po brakovima koji su imali političku pozadinu. Stefan Prvovenčani je oterao Vizantijku Jevdokiju i oženio Mlečanku Anu Dandolo, pa se njihov sin Uroš oženio ženom s jakim latinskim vezama. Datum sklapanja braka sa Urošem se ne zna. Pretpostavlja se da su u imali petoro dece, ali se samo za Dragutina i Milutina sa sigurnošću zna. Bila je velika zaštitnica katolika u srpskim zemljama. Uticala je na muža i kasnije sinove da održavaju dobre odnose sa Dubrovnikom, a kada je Uroš zaratio sa njima, stavila se na stranu katoličke republike. Pomagala je barsku katoličku arhiepiskopiju u njenoj parnici sa dubrovačkom arhiepiskopijom, i to tako što je vršila uticaj na Uroša. Protivila se njegovoj tadašnjoj politici, i čak Dubrovniku obećala da će ih obavestiti ako Uroš bude spremao napad. Imala je veliki uticaj na politička zbivanja. Pod njenim uticajem Uroš je počeo da vodi prozapadnu politiku. Prema pričama, htela je da ga prevede na katoličku veru i nagovori da sklopi uniju sa Vatikanom. Poznatija od svog supruga, Foto: promo Njen uticaj se oslikava i u odnosu sa sinovima. Kada je Dragutin od nje tražio podršku pošto je sa trona srušio oca, Jelena nije postupila ni majčinski ni kao supruga. Dotad ju je Uroš zapostavljao, a uz to je i pored sve kulture, a možda i baš zbog toga, bila vlastoljubiva žena koja želi da nadoknadi sve što je izgubila kroz neuspeli brak. Dragutin joj je dao deo zemlje na upravu i ona je suvereno zavladala oblastima Zete, Trebinja, Plava i gornjeg Ibra. Nastupila je kao iskusni političar koji je pružio podršku i želi nagradu. Sudeći po tome, radilo se o veoma odlučnoj ženi, pobožnoj, doduše, ali spretnom igraču. Da je njena reč bila značajna, vidi se iz spremnosti sina da joj ispuni sve zahteve. Otvoreni lom u porodici je počeo kada su Uroša i Dragutina zarobili Mađari. Sin se tamo oženio ugarskom princezom Katalinom, a Uroš je morao da mu prepusti deo Srbije. Otad njeno učešće u politici postaje sve veće. Kao žena koja zna nekoliko jezika i način ponašanja na zapadnim dvorovima, ona se dopisuje sa kraljevskim kućama gde je poznaju i cene. Da je tako, vidi se iz pisama u kojima je Karlo Anžujski naziva rođakom. Kasnije će Uroševi poslanici posetiti Karlov dvor i oni će postati saveznici. Ovakav preokret u Uroševoj politici je bio plod Jeleninog uticaja, jer mu je ona omogućila ovaj kontakt. Jelenina zadužbina: Manastir Gradac , Foto: promo Pomagala crkve i sirotinju Jelena je bila omiljena kraljica jer je celog života materijalno pomagala srpsko monaštvo. Umrla je 1314. godine, a sahranjena u svojoj zadužbini - manastiru Gradac. Vest o njenoj smrti je odjeknula Srbijom, pa je na sahranu, osim crkvenih velikodostojnika, stiglo i mnoštvo sirotinje i nevoljnika kojima je Jelena bila velika uteha. Alo |
Autoru: | Senka [ 14 Sep 2015, 21:40 ] |
Tema posta: | Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla |
KNEGINJA MILICA (14-15. VEK) U strašnim vremenima sačuvala državu! Iako u srpskoj istoriji nikada nije postojala mogućnost da žene naslede tron, supruga kneza Lazara Hrebeljanovića, Milica, to je morala silom prilika. Kneginja Milica (14-15. vek), Foto: Promo Posle pogibije na Kosovu Polju, prvorođeni sin Stefan nije nasledio oca. U strašnom vremenu koje je nastalo, hrabra Milica je morala da preuzme vođenje države do punoletstva sina despota Stefana. Sačuvala je i državu i narod. Milica se hrabro suočila sa životnom stvarnošću, noseći bol zbog gubitka supruga i braće. Razumela je da mora ustati i suočiti se sa novim izazovima. Mudro i oprezno je vodila Srbiju i zaustavila dalji tok poraza. Došla je na vlast, ali su je velike neprilike čekale. Bila je prisiljena da uda ćerku za ubicu svog muža, miri zavađenu braću Stefana i Vuka, koji je starijem bratu osporavao vlast, bude vešt diplomata kod sultana Bajazita. Šesnaest godina od boja na Kosovu Milica je ulagala nadljudske napore da upravlja Srbijom. Posledice Kosovske bitke bile su tragične po Srbiju. Država se našla u procepu između Turske i Ugarske, bez gospodara i neophodne vojnopolitičke snage. U jesen 1389. ugarski kralj Žigmund napada razboritu Milicu i maloletnog Stefana Lazarevića. Nastali su sukobi među Srbima. Jedni su bili za primirje sa Turcima, drugi protiv. Žena kneza Lazara vodila je mudru politiku kompromisa, Foto: Promo Miličinoj vlasti se suprotstavljao Vuk Branković, njen zet. Kako su još i turske trupe pljačkale na jugu Srbije, a Bajazitove posade zauzele neke gradove, Milica je morala brzo da pronađe rešenje. Sklopila je mir sa Turcima, prihvatajući vazalnost Bajazitu. Mir je podrazumevao novčani danak Turcima i pomoć u ljudstvu za potrebe vojske. Koliko je bila posvećena očuvanju države, dokazala je tako što je kao zalog svojih obaveza Bajazitu žrtvovala svoju najmlađu čerku Oliveru. Znala je da to mora da učini za spas države i naroda i zbog toga je imala snage da ubedi Oliveru da ode Bajazitu. One su pokazale spremnost da snagom samožrtvene ljubavi nadiđu težinu trenutka u kojem se nalazio njihov narod. Nisu htele da guraju svoj narod u novo beznađe, proglašavajući svoju čast za narodni interes. Milica je vladala srcem, bila je pravoverna i duhovno jaka. Vodila je politiku kompromisa jer se trudila da njene odluke i potezi budu u korist države i naroda koje je uprkos svemu uspela da sačuva. Sinu je predala vlast kada je postao punoletan, oko 1393. godine. Zemlja jeste bila u vazalnom odnosu prema Turskoj, ali je zadržala atribute državnosti i napredovala. Nakon toga se povlači u manastir kao monahinja Jevgenija. Međutim, i tada je zadržala zapaženo mesto u vrhu vlasti. Kada je turska vojska udarila na Bosnu 1371. i stradala od jake zime i snega, krivica je pala na Stefana. On u diplomatsku misiju šalje majku. Uz njenu i pomoć sultanije Olivere odbranjen je od optužbi. Mošti svete Petke U preteškim vremenima, kada je nekadašnja kneginja strepela za život svog sina, za opstanak zemlje i naroda zbog nepredvidive Bajazitove ćudi, zapretila je još jedna opasnost – glad. Narod je bio gladan, demoralisan, izgubljen. Monahinja je krenula na dug put do Jedrena sultanu. Molila je Bajazita za dozvolu da ode u Bugarsku u Trnovo, da donese mošti Svete Petke. Turčin nije razumeo značaj moštiju srpskih svetitelja, zato je njeno objašnjenje bilo praktično i mudro – Sveta Petka je zaštitnik njiva i polja i pomoćiće Srbima da imaju šta da uberu, pa će samim tim i danak biti bolji. Dozvolio je prenos moštiju. To je u velikoj meri doprinelo su da se u srpskom narodu očuva duh i opstane pravoslavna vera kroz vekove ropstva koji će uslediti. Milica je umrla 1405. u svojoj tek živopisanoj zadužbini Ljubostinji na čijim je zidinama prikazana sa dvojicom svojih sinova. Živela je oko 70 godina. Alo |
Autoru: | Senka [ 14 Sep 2015, 22:04 ] |
Tema posta: | Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla |
ŽENE SRPSKIH VLADARA: IRINA KANTAKUZEN (15. VEK) Najomraženija srpska vladarka Domaće ili strankinje, plemkinje ili građanke, voljene ili ne, sve žene srpskih vladara bile su poštovane. Sve osim jedne, žene srpskog despota Đurađa Brankovića, Jerine, koju je narod prozvao Prokleta Jerina. Irina Kantakuzen (15. vek), Foto: promo Gotovo svi koji su rođeni u Srbiji znaju za Prokletu Jerinu. Njeno ime je neizbrisivo vezano za izgradnju Smedereva, tadašnje nove srpske prestonice, koje je sagrađeno u rekordnom vremenu upravo zahvaljujući Jerini, koja je navodno bez milosti terala narod da gradi. U odnosu na raširenost mita o Jerini, mali je broj ljudi koji znaju da je bila žena despota Đurđa i da se zvala Irina Kantakuzen. Ne zna se tačno godina njenog rođenja, uzima se približno da je to 1400. ili koja godina ranije. Njen otac je bio Dimitrije Prvi Kantakuzen, koji je imao titulu sevastokratora i despota Moreje. Za Đurađa se udala 1414. u Vučitrnu. Imala je petnaestak godina, dok je on bio 20 godina stariji. Početni brak iz interesa je u međuvremenu prerastao u ljubav i privrženost. Odmah po smrti despota Stefana Lazarevića, Đurađ je po pređašnjem ugovoru morao da prestoni Beograd ustupi Ugrima. Od sultana Murata Drugog dobio je dozvolu da na ušću Jezave u Dunav podigne novu prestonicu. Mnogima nije bila jasna svrha izgradnje ove ogromne tvrđave, pa su to pripisali Jerininom hiru, tim pre što je radovima upravljao njen brat Đorđe Kantakuzen, a pomagali su mu braća Toma i Andrija. Koliko je takvo razmišljanje bilo rašireno, vidi se i po tome što je još nekoliko građevina nazvano Jerininim, iako su van granica države u kojoj je živela. Podizanje grada takve veličine iziskivalo je nadljudske napore. Priča se da je Jerina žene, decu, starce, čak i trudnice terala da nose težak kamen, i to je prvi razlog zbog koga je u narodu prozvana Prokleta Jerina. Đurađ i Jerina, Foto: promo Međutim, dugačak je spisak zlodela koja joj se stavljaju na dušu. Da je narod terala da nosi vruć hleb s ruke na ruku, od čega su gorele ruke, da je ubirala porez u obliku kravljih jezika jer je samo to volela da jede, da je oduzimala jaja svim srpskim seljacima. Ostala je poznata i po tome što je branioce Smedereva 1459. godine ostavila bez hrane, koju je prema pričama prodala da bi namakla novac za neke svoje potrebe. Navodno, upravo je ona imala odlučujući uticaj pri slanju ćerke Mare u turski harem. Ne mogavši da se na drugi način nagodi sa Turcima, Đurađ je udao ćerku Maru za sultana Murata Drugog. Iako je to isto, zarad mira, pre nje uradila kneginja Milica, Jerina je proglašena izdajicom, a Milica sveticom. I to nije sve. Zbog nje su i stradali i sinovi Stefan i Grgur, jer je majka poslala svoje sinove kod sultana u službu ne bi li joj odatle slali novce za dalju izgradnju, kojom je, prema pričama, bila opterećena. Onda je sultan Murat, bez obzira na to što je kao zalog mira dobio despoticu Maru, poželeo i zemlju njenog oca. Sultan je oslepeo Grgura i Stefana jer su presreli poruku koju je Đurađ iz izgnanstva uputio sinovima, nadajući se da će uspeti da povrati državu. Žrtva narodnog predanja? Iako je uvreženo mišljenje o Jerini generalno kao beskrupuloznoj vladarki, ima i mišljenja da ona nije bila zla, već da je rđav glas stekla zato što je u srpsku zemlju došla kao tuđinka u jedno od najtežih vremena. Narodni gnev je išao dotle da joj je prišio i veoma uverljiv motiv - ona sebi gradi dvore nalik onima koje je ostavila u svojoj dalekoj otadžbini. Jerinino visoko i strano poreklo, boravak brojnih stranaca kao rukovodilaca na gradnji Smedereva pretvaraju je u objekat mržnje. Ono što je nesumnjivo, Jerina je epitet “prokleta” dobila zahvaljujući narodnom predanju. Sa druge strane, u nauci, Jerina Branković se spominje kao najtragičnija ličnost naše srednjevekovne istorije. Umrla je u Rudniku 1457. ne zna se ni kako ni od čega. Neki izvori navode da je najmlađi sin Lazar otrovao majku. Alo |
Stranica 4 od 7 | Sva vremena su u UTC + 2 sata |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |