Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 00:29


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla  |  Poslato: 06 Sep 2015, 21:36
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Div-žene srpskih vladara

Slika
Carica Jelena sa decom, Visoki Dečani

Žene kraljeva, prinčeva i predsednika, nesumnjivo su vekovima menjale istorijske tokove, utičući na muževe vladale su iz senke, što se u velikoj meri odrazilo na kompletnu politiku vlasti. To je slučaj u celom svetu, pa i u Srbiji, počevo od Ane, supruge velikog župana Stefana Nemanje, pa završno sa Aleksandrom, ženom kralja Petra Drugog Karađorđevića. Osam stoleća srpske istorije obuhvaćeno je luksuznom knjigom Žene srpskih vladara autora Tomislava M. Simića Kalpačkog, koju su kao zajedničko izdanje objavila dva izdavača – „Naša priča plus” i „Patam”.

Ovaj novinar dokumentarnog programa Radio-televizije Kruševac, godinama je istraživao da bi sagledao poreklo vladarki, njihove naravi, uticaj koji su imale na muževe, na popularan način ilustrujući njihove sudbine zanimljivostima iz bračnog života. Na 400 strana, na osnovu prikaza, prilično je jasna podela na one žene koje su imale aktivnog i pozitivnog uticaja na muževe – vladare i politiku srpske države, kao i na one koje nisu.

-Nažalost, bilo je manje onih prvih, ali je uteha da smo, u najkritičnijim periodima naše istorije, imali div-žene, prave svetice koje su hodale po zemlji. Verujem da su poznate, priča Tomislav M. Simić Kalpački u razgovoru za AAM. U knjizi je otkrio i koji je vladar imao najviše žena, a kome je lepša polovina „došla glave”, koje su dame vladale umesto muževa, a koje nisu imale uticaja u političkom životu, da li su srpske snaje bile neverne, o kojoj se najmanje zna. Autor u knjizi ujedno opisuje ceo društveno-istorijski i kulturološki kontekst u kom su živele i vladale, prikazuje i drugu, skrivenu, privatnu, stranu istorije, pokazujući kako su ključne odluke u istoriji srpskog naroda često bile motivisane ličnim interesima i koliko su zapravo privatan život vladara, ličnost, stavovi, ali i kaprici i prohtevi vladarki oblikovali istoriju naroda na čijem su čelu bili.

-Ovim kapitalnom knjigom, želeo sam da donesem i jednu drugačiju, na nov način predstavljenu istoriju srpskog naroda. Istorija se gotovo uvek posmatra kao sukcesivan niz šturih činjenica, ali se zaboravlja da je ona rezultat odluka koje su doneli ljudi koji su u datim, ključnim, momentima istorije, stajali na čelu države. Ujedno se gubi iz vida da su i ti vladari bili ljudi sa svim svojim manama, vrlinama i potrebama, te da je i njihovo javno delovanje bilo pod velikim, nekada i ključnim uticajem privatnog. Vladari i vladarke bili su u stalnom sukobu između svog privatnog i javnog bića, boreći se za ličnu sreću i opštu dobrobit, ne uvek podjednako uspešno niti ravnopravno, ali, svakako potvrđujući Hegelovu misao da se „ništa veliko nije dogodilo bez strasti“, objašnjava Simić Kalpački.

Humanost Jelene Anžujske

Među ženama naših vladara pojedine je nazvao i vladaricama, jer su, praktično, vladale umesto muževa, a to su: Ana Komnina (kralja Radoslava), Beloslava (kralja Vladislava), Katalina (kralja Dragutina), Jelena (cara Dušana), Jerina despota Đurđa), Persida (kneza Aleksandra Karađorđevića), Draga Mašin (kralja Aleksandra Obrenovića). Simić Kalpački napominje da je svaka od njih priča za sebe. Neke su češće negativno uticale, čak dotle da je sudbina države, ali i muža – vladara, bili na kocki.

-Bilo je i onih žena sa znatno manjim, ili nikakvim uticajem, a to su: Ana (Nemanjina), Evdokija (Stefana Prvovenčanog), Jelena Anžujska (Uroša Prvog), Simonida (Milutinova), Milica (Lazareva), Ljubica (Miloševa), Natalija (Milanova), Marija (Aleksanra Prvog Karađorđevića), kaže Tomislav Simić Kalpački. Kako objašnjava, najzaslužnije i najomiljenije u narodu bile tri „div-žene”: Francuskinja Jelena Anžujska, naša kneginja Milica i Marija Hoencolern – Karađorđević.

Slika
Kraljica Jelena Anžujska

-Kraljicu Jelenu Anžujsku, arhiepiskop Danilo Drugi, njen savremenik, opisuje ovim rečima: „Bila je prekrasna svojom pojavom… Oštre reči, ali blage naravi, neporočnog života i svakim dobrom u životu ukrašena”. Jelena je osnovala neku vrstu prve ženske stručne škole u srpskim zemljama, kao i internat za devojke. U poslednjoj četvrtini 13. veka, kada Evropa nije pokazivala interesovanje za školovanje devojaka, posebno ne onih nižeg roda, u Srbiji je, zahvaljujući kraljici Jeleni, takve škole bilo…- priča Simić Kalpački. Iako bez dokumentovanih istorijskih činjenica, tvrdi se da je Jelena bila kći Balduina Kurtnejskog i dalja rođaka dvojice značajnih ljudi – francuskog kralja Luja četvrtog i njegovog brata Karla Prvog Anžujskog, kasnije kralja Sicilije i Napulja. Kada je Jelena iz Francuske krenula put Srbije, kralj Uroš je naredio da se od Studenice do Ibarske klisure posade jorgovani, kako bi put za njen dolazak izgledao lepši, dostojan njenog bogatstva, porekla i lepote.

-Brzo se navikla na život u Srbiji i bila omiljena u narodu, veliki ktitor i obnovitelj. Podizala je i rimokatoličke crkve i pravoslavne manastire. Za nas je najznačajnije što je podigla srpski manastir Gradac, na Ibru kod Raške, oko 1270. godine. Velelepna je Uroševa zadužbina, manastir Sopoćani, ali ni Jelenina crkva, posvećena Bogorodici, svojom lepotom nimalo ne zaostaje za ovom. Jelena je podarila Urošu četiri sina, od kojih su dvojica postali kraljevi, Dragutin i Milutin. Oko 1280. godine, Jelena je primila monaški zavet i postala monahinja Jelisaveta. Bilo je to u crkvi Svetog Nikole, kod Skadra, koju je pretvorila u pravoslavni manastir. Sahranjena je u manastiru Gradac, priča naš sagovornik.

Snaga kneginje Milice

Slika
Knez Lazar i kneginja Milica, Manastir Ljubostinja

Milica, izdanak loze Nemanjića, na istorijsku scenu stupa posle pogibije muža, kneza Lazara na Kosovu polju. Ona upravlja Srbijom do punoletstva sina, despota Stefana, i donosi mudre odluke u teškom vremenu.

Do punoletstva sina, despota Stefana Lazarevića, mudro i oprezno je vodila Srbiju, što je bilo neophodno u tim kritičnim godinama. Stefan je, postavši punoletan oko 1393. godine, preuzeo vlast u Srbiji. Zemlja jeste bila u vazalnom odnosu prema Turskoj, ali je u svemu ostalom zadržala atribute državnosti, pa je, kao takva, i napredovala. Po preuzimanju pune vlasti punoletnog sina, Milica se povlači u manastir, dobivši monaško ime Jevgenija.

-U preteškim vremenima, kada je nekadašnja kneginja strepela za život svog sina, za opstanak zemlje i naroda zbog nepredvidive ćudi Bajazitove, zapretila je još jedna opasnost – glad! Narod je bio gladan, demoralisan, izgubljen. Monahinja je krenula na dug put do Jedrena, sultanu. Molila je Bajazita za dozvolu da ode u Bugarsku, u Trnovo, da otud donese mošti svete Petke. Turčin je bio daleko od toga da razume značaj moštiju srpskih svetitelja, zato je njeno objašnjenje bilo praktično i mudro – sveta Petka kao zaštitnik njiva i polja, treba da pomogne Srbima da se vrate njivama. Kada Srbi budu imali šta da uberu, biće i danak bolji. Bez velikog premišljanja, Bajazit je dozvolio prenos moštiju svetice. Mošti svete Petke u velikoj meri su doprinele da se u srpskom narodu očuva duh i opstane pravoslavna vera kroz vekove ropstva koji će uslediti, priča Simić Kalpački i dodaje da je kneginja Milica silom prilika bila nezvanična vladarka, sve dok je kao monjahinja Jevgenija služila Bogu. Upokojila se 1405. godine kao shimonahinja Jefrosinija.

-Bila je prisiljena da uda kćer za ubicu svog muža, miri zavađenu braću – Stefana i Vuka, vešt je diplomata kod sultana Bajazita. Šesnaest godina od Boja na Kosovu, Milica je ulagala nadljudske napore da upravlja Srbijom, kaže naš sagovornik, i pominje treću omiljenu u narodu – kraljicu Mariju Karađorđević.

Predrasude o prvoj kraljici Jugoslavije

Slika
Kraljica Marija Karađorđević

Za rumunsku princezu Mariju, suprugu viteškog kralja Aleksandra Prvog Ujedinitelja, prvu kraljicu Jugoslavije, naš sagovornik ima samo reči hvale.

-Neobavešteni je nazivaju Vlajnom, što nije tačno. Ona je bila Rumunka bez i kapi rumunske krvi. Vladalačka porodica Hoencolern-Sigmaringena u Rumuniji bila je u najbližim rodbinskim vezama s vladajućim dinastijama Engleske, Rusije, Nemačke i Portugalije, kaže Simić Kalpački, i ističe da je rumunska princeza Marija nasledila najplemenitije osobine svojih slavnih predaka. Rasla je na rumunskom dvoru i sticala najbolje obrazovanje, a učitelji su joj bili mnogi umni ljudi, profesori, a posebno poznati engleski pedagozi. Međutim, presudan uticaj na formiranje njene ličnosti i umetničkog dara imala je majka, rumunska kraljica Marija. Pored rumunskog, naučila je ruski, francuski, engleski i nemački jezik. Kako je, uz ostalo, ispoljavala sklonost prema likovnoj i muzičkoj umetnosti, roditelji su podržavali taj njen talenat, te je angažovan poznati rumunski slikar i likovni pedagog Jon Aleksandru Steriadi da je uči slikarstvu. Kasnije je, sa svojom majkom, rado obilazila poznate muzeje i galerije sveta.

-Odmah po završetku Velikog rata princeza odlazi u Englesku, gde u poznatoj Hiltfild školi kod Askota provodi godinu dana, upotpunjujući svoje obrazovanje. Pored umetnosti, Marija je volela i prirodne nauke, posebno hemiju, fiziku i botaniku. Pored svega ovoga, bavila se i sportom. Bila je odličan jahač, volela je klizanje na ledu i vožnju bobom. Razvojem automobilizma postala je i odličan vozač. Najzad, bavila se i primenjenom umetnošću. Sabornoj crkvi Svetog arhangela Mihaila u Beogradu darivala je plaštanicu i zavese za carske dveri, urađene u goblenu. Ta plaštanica se i sada nalazi u crkvi, a zavese se čuvaju u depou Narodnog muzeja, priča Simić Kalpački, i ističe da je je narod Mariju nakon venčanja prozvao “Naša Majka”.

-U ime sećanja na Prvi svetski rat, saveznica Francuska je uputila poziv jugoslovenskom kralju da poseti ovu republiku. Ukrcavši se na razarač „Dubrovnik“, kralj Aleksandar se uputio prema francuskoj luci u Marseju. Kraljica Marija, pak, krenula je za Pariz vozom „Orijent-ekspres“, gde je na putu saznala je za smrt muža. Dve godine je nosila crninu, a posle je osnovala Fond kraljičine kancelarije, u koji je, pored niza ostalog, Marija Karađorđević uložila sredstva koja su dolazila od njenog miraza i para fernalija, lične imovine udate žene kojom ona slobodno raspolaže, a koja ne spada u njen miraz. Posredstvom kraljičine kancelarije, finansirana su dobrotvorna društva, humanitarne, prosvetno-kulturne i verske institucije i talentovani pojedinci, priča Simić Kalpački, i mapominje da je za vreme Drugog svetskog rata sa decom živela u kući koju je kupila u Engleskoj. I pored teških uslova za život u Engleskoj, kraljica Marija se trudila da pomogne svom narodu.

Slika
Kraljica Marija, princ prestolonaslednik Petar II i kralj Aleksandar I

-Uz velike muke uspela je da u Londonu osnuje dve vrlo značajne humanitarne organizacije za pomoć, kako narodu u Jugoslaviji tako i zarobljenim vojnicima i oficirima. Bili su to: Komitet jugoslovenskog društva Crvenog krsta, osnovan 1. jula 1941, i Humanitarno društvo „Sveti Andrej Prvozvani“, 1942. godine. Preko Komiteta Crvenog krsta slata je pomoć zarobljenim jugoslovenskim vojnicima i oficirima, koji su čamili u neprijateljskim logorima. Isto tako, upućivana je pomoć narodu u okupiranoj Jugoslaviji. Izborila se posredstvom Međunarodnog Crvenog krsta da našim vojnicima stižu paketi. Marija je uspela da ostvari saradnju Komiteta jugoslovenskog Crvenog krsta s Crvenim krstom Holandije, Norveške, Kanade, Brazila, Škotske i svim organizacijama Crvenog krsta u Engleskoj. Za samo godinu dana, uspela je da pošalje 7,5 miliona kilograma robe. Na ličnim paketima s prilozima kraljice Marije i njenih sinova pisalo je da je pošiljalac Marija K. Đorđević, a pored imena Tomislava i Andreja. Jugosloveni u zarobljeništvu su znali ko su pošiljaoci, priča naš sagovornik.

Najslavnije preljubnice u srpskoj istoriji

Govoreći o „ženskoj istoriji”, naš sagovornik ne izostavlja da ispriča ponešto i o pikanterijama sa srpskog trona.

-Od svih srpskih vladara iz loze Nemanjića, kralj Milutin se najviše puta ženio, pet puta je kazao sudbonosno “da”. Poslednja žena bila je šestogodišnja devojčica Simonida. Valja imati u vidu da je Milutin bio moćan i izuzetno daroviti vladar. Ipak, uglavnom svi njegovi brakovi bili su politički, u službi države kojoj je na čelu. Tipičan slučaj da se, dobrim delom, zbog žene ostane bez krune je kralj Radoslav, sin Stefana Prvovenčanog. Majka Grkinja, žena takođe, pa se i on osećao više Grkom nego Srbinom, a to ga je koštalo svrgnuća. Evdokija, žena Stefana Prvovenčanog poznata je po neverstvu. Zaradila je „šugu”, to jest, polnu bolest, a ni njena snaha Ana, Radoslavljeva, nije bila bolja, priča Simić Klapački, i dodaje da se smatra da se najmanje zna o Ani, ženi cara Uroša Nejakog, kćerki vlaškog vojvode Aleksandra Basarabe.

Strankinje među našim vođama

I strankinje su osvajale srca srpskih vladara, a potom postajale Srpkinje, počev od prvih Nemanjića. Do izumiranja ove dinastije, sve njihove žene bile su sa stranih dvorova. Upravo je to dokaz da je država sve više jačala i bila respektovana, konstatuje Simić Kalpački.

-U pitanju su snajke iz Vizantije, potom Bugarske, Mađarske, imamo Mlečanku Anu Dandolo, Francuskinju Jelenu Anžujsku… Jedina Srpkinja u srednjem veku bila je kneginja Milica. Žena despota Stefana, Jelena, bila je po ocu poluitalijanka, a po majci polugrkinja. Žena Đurđa Brankovića, Irina, kod nas Jerina, takođe Grkinja… U novovekovnoj Srbiji, Karađorđe i Miloš imali su, naravno, Srpkinje. Srpkinja je bila i Persida, kneza Aleksandra Karađorđevića, kao i Draga Lunjevica – Mašin, kralja Aleksandra, poslednjeg Obrenovića, ali je Mihailova Julija bila Mađarica, a Milanova Natalija poluruskinja, priča naš sagovornik.

Lični predmeti moćnih vladarki

Širi kulturno-istorijski kontekst koji je autor predstavio u knjizi upotpunjen je sa više od 300 ilustracija fresaka, manastira, nakita, oružja…

-Između ostalog, tu su i po prvi put objavljene slike – mač za jednu i po ruku i pancir iz Vojnog muzeja, ističe Simić Kalpački. Ilustraciju čine bogatijom i fotografije ličnih predmeta vladarki, predmeti iz devojačke spreme kraljice Marije – beležnica, kutija za nakit, svadbeni pokloni kralju Aleksandru Prvom od Hercegovaca i rumunskog kralja Ferdinanda, zlatna dijadema kraljice Marije, prsten kraljice Teodore, kutija za duvan Milenka Stojkovića, Jerinine minđuše iz Smedereva. Vreme i ličnost o kojima je reč dočaravaju slike poznatih umetničkih dela.

Harizmatične žene kao inspiracija

Na pitanje da li bi mu supruge današnjih „vladara” – političara bile možda zanimljive za neku novu knjigu, autor kaže:

-Nikako! One nemaju takvu harizmu. Bavim se intrigantnim temama, ali ne i intrigama, što bi, u tom slučaju, bilo neminovno, konstatuje Tomislav M. Simić Kalpački, i napominje da trenutno radi na jednom istorijskom romanu, a posle toga posvetiće se novom istraživanju.

-U pitanju su opet žene, dodaje on.


avantmagazin

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla  |  Poslato: 06 Sep 2015, 22:01
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
KRALJICA JELENA ANŽUJSKA (13-14. VEK) Vukla konce na dvoru Nemanjića

Nema mnogo kraljica u istoriji Srbije koje su imale toliki uticaj na vođenje spoljne i unutrašnje politike u Srbiji kao što je imala kraljica Jelena Anžujska.

Slika
Jelena Anžujska, Foto: promo

Žena kralja Uroša Prvog Nemanjića i majka kraljeva Dragutina i Milutina ostavila je dubok trag u srednjovekovnoj srpskoj istoriji. Igrala je značajnu političku ulogu u toku vladavine svoga muža, ali i sinova.



Ceo život bila katolkinja, umrla kao pravoslavka

Iako je ceo život bila katolkinja, Jelena se pred kraj života zamonašila u pravoslavnom manastiru, i sahranjena je kao pravoslavka. Do groba ju je preneo sin Milutin, koga je, iako se nisu najbolje slagali, veoma pogodila majčina smrt. Dragutin nije prisustvovao.

Dolazak zapadnih krstaša i pad Vizantije uticali su na politiku srpskih kraljeva s početka 13. veka. To se najbolje primeti po brakovima koji su imali političku pozadinu. Stefan Prvovenčani je oterao Vizantijku Jevdokiju i oženio Mlečanku Anu Dandolo, pa se njihov sin Uroš oženio ženom s jakim latinskim vezama. Datum sklapanja braka sa Urošem se ne zna. Pretpostavlja se da su u imali petoro dece, ali se samo za Dragutina i Milutina sa sigurnošću zna.


Bila je velika zaštitnica katolika u srpskim zemljama. Uticala je na muža i kasnije sinove da održavaju dobre odnose sa Dubrovnikom, a kada je Uroš zaratio sa njima, stavila se na stranu katoličke republike. Pomagala je barsku katoličku arhiepiskopiju u njenoj parnici sa dubrovačkom arhiepiskopijom, i to tako što je vršila uticaj na Uroša. Protivila se njegovoj tadašnjoj politici, i čak Dubrovniku obećala da će ih obavestiti ako Uroš bude spremao napad. Imala je veliki uticaj na politička zbivanja. Pod njenim uticajem Uroš je počeo da vodi prozapadnu politiku. Prema pričama, htela je da ga prevede na katoličku veru i nagovori da sklopi uniju sa Vatikanom.

Slika
Poznatija od svog supruga, Foto: promo

Njen uticaj se oslikava i u odnosu sa sinovima. Kada je Dragutin od nje tražio podršku pošto je sa trona srušio oca, Jelena nije postupila ni majčinski ni kao supruga. Dotad ju je Uroš zapostavljao, a uz to je i pored sve kulture, a možda i baš zbog toga, bila vlastoljubiva žena koja želi da nadoknadi sve što je izgubila kroz neuspeli brak. Dragutin joj je dao deo zemlje na upravu i ona je suvereno zavladala oblastima Zete, Trebinja, Plava i gornjeg Ibra. Nastupila je kao iskusni političar koji je pružio podršku i želi nagradu. Sudeći po tome, radilo se o veoma odlučnoj ženi, pobožnoj, doduše, ali spretnom igraču. Da je njena reč bila značajna, vidi se iz spremnosti sina da joj ispuni sve zahteve.


Otvoreni lom u porodici je počeo kada su Uroša i Dragutina zarobili Mađari. Sin se tamo oženio ugarskom princezom Katalinom, a Uroš je morao da mu prepusti deo Srbije. Otad njeno učešće u politici postaje sve veće. Kao žena koja zna nekoliko jezika i način ponašanja na zapadnim dvorovima, ona se dopisuje sa kraljevskim kućama gde je poznaju i cene. Da je tako, vidi se iz pisama u kojima je Karlo Anžujski naziva rođakom. Kasnije će Uroševi poslanici posetiti Karlov dvor i oni će postati saveznici. Ovakav preokret u Uroševoj politici je bio plod Jeleninog uticaja, jer mu je ona omogućila ovaj kontakt.

Slika
Jelenina zadužbina: Manastir Gradac , Foto: promo


Pomagala crkve i sirotinju

Jelena je bila omiljena kraljica jer je celog života materijalno pomagala srpsko monaštvo. Umrla je 1314. godine, a sahranjena u svojoj zadužbini - manastiru Gradac. Vest o njenoj smrti je odjeknula Srbijom, pa je na sahranu, osim crkvenih velikodostojnika, stiglo i mnoštvo sirotinje i nevoljnika kojima je Jelena bila velika uteha.


Alo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla  |  Poslato: 06 Sep 2015, 22:07
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
KRALJICA SIMONIDA (13-14 VEK) Najtužnija srpska kraljica

Mnoge srpske vladarke su imale tragične sudbine. Nosile su breme svojih muževa i državnih nedaća, stradale zbog bitke oko vlasti, ali nijedna nije bila poput najmlađe srpske kraljice Simonide, žene već ostarelog kralja Milutina, koja je zarad mira žrtvovala detinjstvo.

Resized Image - Click For Actual Size
Zarad mira među monasima, žrtvovala je svoje detinjstvo, Foto: Promo

Simonida (1294-1345) imala je samo pet godina kada je njen otac vizantijski car Andronik Paleolog poslao na srpski dvor. Maloletna princeza bila je zalog mira kralju Milutinu, koji je tada imao 50, nekoliko brakova iza sebe i odraslu decu. Istina je da je njen otac u početku planirao da Milutinu ponudi brak sa svojom sestrom Evdokijom, ali je ona već bila udavana i nije htela drugi brak.



Milutin joj digao crkvu

Pred smrt, da li zbog želje da odobrovolji kraljicu koja je svoj život žrtvovala zarad mira i dobrih odnosa svoga oca i svoga muža, naredio je da se u njenu čast izgradi crkva koja nosi ime Bogorodica Ljeviška i nalazi se u Prizrenu. Milutin je u svoje ime i ime svoje žene i sina Stefana izgradio manastir Gračanica, u kome su sačuvani portreti kralja i kraljice, ali oni ne stoje zajedno, već su naslikani na dva odvojena stuba. Simonidina freska u Gračanici je jedna od najvrednijih fresaka srpskog srednjovekovnog slikarstva. Freska je delimično upropašćena, pa tako na slici Simonida nema oči.

Kako je Androniku od neudatih ženskih članova dinastije preostala jedino petogodišnja ćerka Simonida, ćerka jedinica je morala da bude žrtvovana kao garancija mira i prijateljstva između dve države. Venčanje je obavio ohridski arhiepiskop Makarije u proleće 1299, a Simonida je tako postala Srpkinja i četvrta žena više od 40 godina starijeg kralja Milutina uprkos tome što je na dvoru Nemanjića i u crkvenim krugovima postojao jak otpor prema braku s vizantijskom princezom pre svega zbog ogromne razlike u godinama.


Kralj Milutin je imao poseban odnos prema ženama. Obožavao ih je, a Simonida je bila tek malo dete. Prilikom njihovog prvog susreta, Milutin je, što je bilo potpuno neuobičajeno, sišao s konja i svoju novu kraljicu dočekao sa zemlje, kao kakvu gospodaricu, a ne svoju suprugu. Pa ipak, iako ju je sa najvećom počašću dočekao, prema nekim pisanjima, ženskaroš, strasan i nagao, Milutin nije sačekao da od devojčice postane žena, nego, kako je zabeleženo u vizantijskim hronikama, Simonidu je povredio i učinio doživotno nerotkinjom. Trpela ga je cele dve decenije. Osim činjenice da je još kao dete poslata mnogo starijem čoveku da mu bude nevesta, ni kasniji njen život nije bio manje težak. Ni svekrva - čuvena Jelena Anžujska, nije joj olakšavala, nije je volela jer je bila Vizantijka. Razumevanje nije našla ni kod rođene majke carice Irine, koja je pokušavala da njen položaj iskoristi da bi sinovima Dimitriju ili Teodoru obezbedila nasleđe na srpskom prestolu. I od sveg života u Srbiji, punog svile i brokata, svetkovina, kraljevskih gošćenja i lepih jela, proslava, dvorova, ostali su joj samo trpljenje i skrivena seta.

Slika
Milutin Simonidi poklanja Gračanicu, Foto: Promo

Simonida je maštala da se zamonaši. Sanjala je beg od starog života i dugo vrebala priliku koju je dobila kada joj je majka umrla. Otišla je na sahranu u Carigrad rešena da se više ne vraća. Kako bi sprečila da njen otac podnese krivicu za njeno bekstvo, Simonida je smislila nov način da izbegne povratak mužu. Pre granice, u gradu Seru, odlučila je da se zamonaši, obukla je kaluđersku odeću i tako se pojavila pred vratima dvora.



Gnev Milutina kada ju je video takvu prekinuo je njen polubrat despot Konstantin Paleolog, koji joj je strgao monašku odeću, naterao je da obuče svetovnu odeždu i predao je srpskom poslanstvu i pored Simonidinog opiranja i suza. Iako ožalošćena, vratila se zajedničkom životu s Milutinom, koji se nakon toga razboleo, a dobra i uvek poslušna Simonida, uprkos ukradenom detinjstvu i mladosti, vodila je brigu i negovala bolesnog muža. Istoričari smatraju da je to dokaz da, uprkos svemu, nije bilo mržnje prema mužu. Milutin je umro 1321, a Simonida je tada imala 27 godina.



Nakon smrti muža, ispunila joj se želja

Simonidina životna želja da obuče monašku rizu ispunila se nakon Milutinove smrti. Zamonašila se u manastiru Svetog Andreje u Carigardu. Iako se zamonašila, Simonida je nastavila da živi na carskom dvoru. Ne postoje zapisi o Simonidinom monaškom imenu. Umrla posle 1345. kao monahinja. Pesnik Milan Rakić je najmlađoj srpskoj kraljici posvetio pesmu „Simonida“, a Milutin Bojić je napisao dramu „Kraljeva jesen“. Asteroid 1675 - Simonida, koji je otkrio astronom Milorad B. Protić, dobio je ime po Simonidi Nemanjić.


Alo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla  |  Poslato: 06 Sep 2015, 22:12
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ŽENE SRPSKIH VLADARA (3) CARICA JELENA (14. VEK) Jelena Silna

U celoj srpskoj istoriji nema vladarke koja se isticala kao Jelena, supruga cara Dušana Silnog. Ranije vladarke bile su daleko od politike. S kraljicom i kasnije caricom Jelenom nastaje preokret.

Resized Image - Click For Actual Size
Carica Jelena sa decom, Foto: RAS


Žena koja je imala najviše političkog uticaja, od čije hrabrosti su neprijatelji klecali, a narod strahovao. Bila je uticajna i u unutrašnjoj i u spoljnoj politici, a čak je i sam car Dušan u jednoj povelji naziva „carica moga carstva“. Izuzetno lepa, stasita, ali i pametna, mudra i odlučna žena.

Verna ljuba Dušanova

Jelenin i Dušanov brak pun ljubavi u jednom momentu je zapao u krizu jer Jelena dugo nije mogla da rodi. Taman kad se Dušan spremao da nađe novu ženu, nakon pet godina braka mu je podarila sina jedinca, budućeg cara Uroša, i ponovo se učvršćuje njihov brak. Uroš je napunio 18 godina kada je Dušan umro, a Jelena se zamonašila kao monahinja Jelisaveta, ali je i tada bila politički aktivna. Njena uloga je bila presudna da Uroš aprila 1357. godine na državnom saboru u Skoplju dobije široku podršku vlastele. Međutim, nakon smrti sina Uroša, izgubila je volju za životom i podvrgla se strogom isposničkom životu. Umrla je 1376. i sahranjena je kraj Dušana, u njegovoj zadužbini, manastiru Sveti arhangeli kod Prizrena



Dušan je vrlo često koristio ove njene osobine. S njegovim dopuštenjem, Jelena je neretko, a nekad i presudno, uticala na njegove političke poteze. Tako je njena uloga u proglašenju carstva 1345/46. bila veoma značajna. Mnogi su je se plašili jer je bila prilično netrpeljiva za razliku od Dušana.

Ipak, svi su je poštovali i slušali. Pratila je muža i u ratnim pohodima i na diplomatskim putovanjima. Otkako se udala za Dušana, podsticala ga je na snaženje države jer je Dušan umeo da bude suzdržan, a ona je u potpunosti osećala potencijal srpske države.

U memoarima Jovana Kantakuzina, kasnije vizantijskog cara, zapisano je kako je mudra Jelena bila Dušanov najbolji savetnik. Na sastanku srpskog ratnog saveta, koji je održan u Prištini 1342. godine, većale su 24 velmože, a Jelenine reči bile su presudne. Dušan je tražio od Kantakuzina da mu ustupi pojedine gradove, ali Kantakuzin nije hteo da čini ustupke. Očekivao je da on u njemu vidi cara, ceni ponuđeno prijateljstvo i pruži ruku pomoći. Kada je izgledalo da će pregovori propasti, usred vojnog saveta diže se ženska glava.

„Srbi mogu Kantakuzina da ubiju, uskrate pomoć ili pomognu. Predlažem da se potrudimo da se vrati na presto. Time bismo dobili prijatelja i saveznika kakvog mnogi žele, a od njega treba tražiti da celog života bude Srbima prijatelj i da zakletvom potvrdi da nikad neće tražiti gradove koje Srbi drže“, rekla je tada Jelena. Javljajući se prva za reč, htela je da spreči da neko od velmoža iznese drugačije mišljenje.

Znala je da bi bilo teško vratiti stvari na onaj kolosek koji se njoj činio da je za srpsku stvar najkorisniji - i bila je u pravu. Ostali su prepoznali mudrost u njenom govoru i složili se da nikako drugačije ne treba činiti.

Resized Image - Click For Actual Size
Car Dušan, Foto: RAS


Jedina žena na Svetoj gori

Iako je ovo možda najskladniji brak Nemanjića, car Dušan je ipak bračnu sreću skupo platio. On je jedini Nemanjić koji nije proglašen za svetitelja. Smatra se da su dva razloga tome. Način njegovog dolaska na vlast, ubistvom oca, a drugi što se u vreme kuge, zajedno sa suprugom, sklonio na Svetu goru, što je po kaluđerskom mišljenju smrtni greh. Tada im je odgovorio da Jelena nije žena, nego carica.


Alo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla  |  Poslato: 14 Sep 2015, 21:36
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
KRALJICA ANA KOMNINA (13. VEK) Zbog nje je kralj izgubio razum!

Nisu se sve žene srpskih vladara mešale u vođenje države i imale otvorene pretenzije da utiču na svoje muževe.

Resized Image - Click For Actual Size
Kraljica Ana Komnina (13. vek), Foto: promo

Međutim, to ne znači da su bile potpuno inferiorne i bez ikakvog uticaja. Kada im je trebalo i one su vrlo vešto uspevale da ostvare svoje namere, poput Ane Komnine, supruge kralja Radoslava Nemanjića. Izvori kažu da ga je držala „ko zmija žabu“, ali i da je doprinela Radoslavljevoj abdikaciji.



Prolazna avantura

Anina veza sa Francuzem nije dugo trajala. Posle avanture u Draču nije mogla u Solun, ionako skrhanom i oslepljenom ocu. Uz posredovanje sestre Irine, koja je u međuvremenu postala bugarska carica, kralj Vladislav je Ani dozvolio povratak u Srbiju.

Ana je bila kći epirskog despota Teodora, čije carstvo je tada beležilo veliki napredak. Mudri Stefan Prvovenčani je zbog toga nastojao da Srbiju čvršće veže za epirsku državu, pa je svog sina naslednika prestola Radoslava oženio Anom. Kada se udala za Radoslava, sa kojim je bila u daljoj rođačkoj vezi, imala je 12 godina. Međutim, taj brak za Radoslava neće biti nimalo lak, a Ana će biti krst koji će nositi skoro ceo život.


Crkveni izvori kažu da je Radoslav toliko bio pod uticajem svoje žene da je izgubio razum, ali njemu to nije smetalo. Prema istorijskim izvorima, za nju se navodi sve najgore, da je bila dama krajnje slobodnog ponašanja, vragolanka koja je najstarijeg sina Stefana Prvovenčanog držala „kao zmija žabu“, i to u dvostrukom smislu, kulturnom i moralnom. Jadnog Radoslava je toliko grecizovala kao princeza carske krvi, da se on na srpskim poveljama potpisivao grčki kao Stefan Duka.



Kada je njegov otac umro, Radoslav se sve više oslanjao na svog moćnog tasta, koji je postao najmoćniji vladar na Balkanu. Drugoj po redu srpskoj kraljici, prelepoj Ani, nije bilo teško da muža navede „na grčku vodu“. To je već učinila njegova majka, grčka princeza Evdokija. Pod ženinim uticajem, Radoslav je čak nameravao da poništi dela Svetog Save i da srpsku crkvu ponovo stavi pod grčku vlast. Po nekima, Radoslav je u početku bio dobar vladar, ali se posle pokorio ženi i postradao umom, što ga je koštalo vlasti jer je nezadovoljna vlastela prišla njegovom mlađem bratu Vladislavu.


Svrgnuti vladarski par beži iz Srbije u Dubrovnik, pa lađom u Drač, gde se, kako beleži istorija, Ana predaje čarima izvesnog francuskog viteza i ostavlja Radislava. On se posle toga, skrhan bolom vratio. u Srbiju i zamonašio, a kada je protraćila godine, u mladosti lepotica, razmažena i ponosita Grkinja Ana se navodno pod stare dane vratila ocu u Epir i zamonašila. U nekim našim pisanim spomenicima pominje se kao monahinja Ana, koja je nekada bila žena kralja Radislava, potonjeg monaha Jovana.


Alo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla  |  Poslato: 14 Sep 2015, 21:40
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
KNEGINJA MILICA (14-15. VEK) U strašnim vremenima sačuvala državu!

Iako u srpskoj istoriji nikada nije postojala mogućnost da žene naslede tron, supruga kneza Lazara Hrebeljanovića, Milica, to je morala silom prilika.

Slika
Kneginja Milica (14-15. vek), Foto: Promo

Posle pogibije na Kosovu Polju, prvorođeni sin Stefan nije nasledio oca. U strašnom vremenu koje je nastalo, hrabra Milica je morala da preuzme vođenje države do punoletstva sina despota Stefana. Sačuvala je i državu i narod.


Milica se hrabro suočila sa životnom stvarnošću, noseći bol zbog gubitka supruga i braće. Razumela je da mora ustati i suočiti se sa novim izazovima. Mudro i oprezno je vodila Srbiju i zaustavila dalji tok poraza. Došla je na vlast, ali su je velike neprilike čekale. Bila je prisiljena da uda ćerku za ubicu svog muža, miri zavađenu braću Stefana i Vuka, koji je starijem bratu osporavao vlast, bude vešt diplomata kod sultana Bajazita. Šesnaest godina od boja na Kosovu Milica je ulagala nadljudske napore da upravlja Srbijom.


Posledice Kosovske bitke bile su tragične po Srbiju. Država se našla u procepu između Turske i Ugarske, bez gospodara i neophodne vojnopolitičke snage. U jesen 1389. ugarski kralj Žigmund napada razboritu Milicu i maloletnog Stefana Lazarevića. Nastali su sukobi među Srbima. Jedni su bili za primirje sa Turcima, drugi protiv.

Slika
Žena kneza Lazara vodila je mudru politiku kompromisa, Foto: Promo


Miličinoj vlasti se suprotstavljao Vuk Branković, njen zet. Kako su još i turske trupe pljačkale na jugu Srbije, a Bajazitove posade zauzele neke gradove, Milica je morala brzo da pronađe rešenje. Sklopila je mir sa Turcima, prihvatajući vazalnost Bajazitu. Mir je podrazumevao novčani danak Turcima i pomoć u ljudstvu za potrebe vojske. Koliko je bila posvećena očuvanju države, dokazala je tako što je kao zalog svojih obaveza Bajazitu žrtvovala svoju najmlađu čerku Oliveru. Znala je da to mora da učini za spas države i naroda i zbog toga je imala snage da ubedi Oliveru da ode Bajazitu. One su pokazale spremnost da snagom samožrtvene ljubavi nadiđu težinu trenutka u kojem se nalazio njihov narod. Nisu htele da guraju svoj narod u novo beznađe, proglašavajući svoju čast za narodni interes.


Milica je vladala srcem, bila je pravoverna i duhovno jaka. Vodila je politiku kompromisa jer se trudila da njene odluke i potezi budu u korist države i naroda koje je uprkos svemu uspela da sačuva. Sinu je predala vlast kada je postao punoletan, oko 1393. godine. Zemlja jeste bila u vazalnom odnosu prema Turskoj, ali je zadržala atribute državnosti i napredovala. Nakon toga se povlači u manastir kao monahinja Jevgenija. Međutim, i tada je zadržala zapaženo mesto u vrhu vlasti. Kada je turska vojska udarila na Bosnu 1371. i stradala od jake zime i snega, krivica je pala na Stefana. On u diplomatsku misiju šalje majku. Uz njenu i pomoć sultanije Olivere odbranjen je od optužbi.



Mošti svete Petke

U preteškim vremenima, kada je nekadašnja kneginja strepela za život svog sina, za opstanak zemlje i naroda zbog nepredvidive Bajazitove ćudi, zapretila je još jedna opasnost – glad. Narod je bio gladan, demoralisan, izgubljen. Monahinja je krenula na dug put do Jedrena sultanu. Molila je Bajazita za dozvolu da ode u Bugarsku u Trnovo, da donese mošti Svete Petke. Turčin nije razumeo značaj moštiju srpskih svetitelja, zato je njeno objašnjenje bilo praktično i mudro – Sveta Petka je zaštitnik njiva i polja i pomoćiće Srbima da imaju šta da uberu, pa će samim tim i danak biti bolji. Dozvolio je prenos moštiju. To je u velikoj meri doprinelo su da se u srpskom narodu očuva duh i opstane pravoslavna vera kroz vekove ropstva koji će uslediti. Milica je umrla 1405. u svojoj tek živopisanoj zadužbini Ljubostinji na čijim je zidinama prikazana sa dvojicom svojih sinova. Živela je oko 70 godina.


Alo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla  |  Poslato: 14 Sep 2015, 22:04
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ŽENE SRPSKIH VLADARA: IRINA KANTAKUZEN (15. VEK) Najomraženija srpska vladarka

Domaće ili strankinje, plemkinje ili građanke, voljene ili ne, sve žene srpskih vladara bile su poštovane. Sve osim jedne, žene srpskog despota Đurađa Brankovića, Jerine, koju je narod prozvao Prokleta Jerina.

Slika
Irina Kantakuzen (15. vek), Foto: promo

Gotovo svi koji su rođeni u Srbiji znaju za Prokletu Jerinu. Njeno ime je neizbrisivo vezano za izgradnju Smedereva, tadašnje nove srpske prestonice, koje je sagrađeno u rekordnom vremenu upravo zahvaljujući Jerini, koja je navodno bez milosti terala narod da gradi. U odnosu na raširenost mita o Jerini, mali je broj ljudi koji znaju da je bila žena despota Đurđa i da se zvala Irina Kantakuzen.


Ne zna se tačno godina njenog rođenja, uzima se približno da je to 1400. ili koja godina ranije. Njen otac je bio Dimitrije Prvi Kantakuzen, koji je imao titulu sevastokratora i despota Moreje. Za Đurađa se udala 1414. u Vučitrnu. Imala je petnaestak godina, dok je on bio 20 godina stariji. Početni brak iz interesa je u međuvremenu prerastao u ljubav i privrženost. Odmah po smrti despota Stefana Lazarevića, Đurađ je po pređašnjem ugovoru morao da prestoni Beograd ustupi Ugrima.



Od sultana Murata Drugog dobio je dozvolu da na ušću Jezave u Dunav podigne novu prestonicu. Mnogima nije bila jasna svrha izgradnje ove ogromne tvrđave, pa su to pripisali Jerininom hiru, tim pre što je radovima upravljao njen brat Đorđe Kantakuzen, a pomagali su mu braća Toma i Andrija. Koliko je takvo razmišljanje bilo rašireno, vidi se i po tome što je još nekoliko građevina nazvano Jerininim, iako su van granica države u kojoj je živela. Podizanje grada takve veličine iziskivalo je nadljudske napore. Priča se da je Jerina žene, decu, starce, čak i trudnice terala da nose težak kamen, i to je prvi razlog zbog koga je u narodu prozvana Prokleta Jerina.

Slika
Đurađ i Jerina, Foto: promo

Međutim, dugačak je spisak zlodela koja joj se stavljaju na dušu. Da je narod terala da nosi vruć hleb s ruke na ruku, od čega su gorele ruke, da je ubirala porez u obliku kravljih jezika jer je samo to volela da jede, da je oduzimala jaja svim srpskim seljacima. Ostala je poznata i po tome što je branioce Smedereva 1459. godine ostavila bez hrane, koju je prema pričama prodala da bi namakla novac za neke svoje potrebe.


Navodno, upravo je ona imala odlučujući uticaj pri slanju ćerke Mare u turski harem. Ne mogavši da se na drugi način nagodi sa Turcima, Đurađ je udao ćerku Maru za sultana Murata Drugog. Iako je to isto, zarad mira, pre nje uradila kneginja Milica, Jerina je proglašena izdajicom, a Milica sveticom. I to nije sve. Zbog nje su i stradali i sinovi Stefan i Grgur, jer je majka poslala svoje sinove kod sultana u službu ne bi li joj odatle slali novce za dalju izgradnju, kojom je, prema pričama, bila opterećena. Onda je sultan Murat, bez obzira na to što je kao zalog mira dobio despoticu Maru, poželeo i zemlju njenog oca. Sultan je oslepeo Grgura i Stefana jer su presreli poruku koju je Đurađ iz izgnanstva uputio sinovima, nadajući se da će uspeti da povrati državu.



Žrtva narodnog predanja?

Iako je uvreženo mišljenje o Jerini generalno kao beskrupuloznoj vladarki, ima i mišljenja da ona nije bila zla, već da je rđav glas stekla zato što je u srpsku zemlju došla kao tuđinka u jedno od najtežih vremena. Narodni gnev je išao dotle da joj je prišio i veoma uverljiv motiv - ona sebi gradi dvore nalik onima koje je ostavila u svojoj dalekoj otadžbini. Jerinino visoko i strano poreklo, boravak brojnih stranaca kao rukovodilaca na gradnji Smedereva pretvaraju je u objekat mržnje. Ono što je nesumnjivo, Jerina je epitet “prokleta” dobila zahvaljujući narodnom predanju. Sa druge strane, u nauci, Jerina Branković se spominje kao najtragičnija ličnost naše srednjevekovne istorije. Umrla je u Rudniku 1457. ne zna se ni kako ni od čega. Neki izvori navode da je najmlađi sin Lazar otrovao majku.


Alo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla  |  Poslato: 14 Sep 2015, 22:12
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
KNJEGINJA LJUBICA (18-19. VEK) Velika gospođa slomljenog srca

Stroga, ali pravična, vladarka koja je kroz život sledila svoje srce! Bila je voljena u narodu, zbog čega su je zvali “Velika Gospođa”, i prvi put u istoriji bili su spremni da je postave da vodi državu u slučaju Miloševe smrti!

Resized Image - Click For Actual Size
Knjeginja Ljubica (18-19. vek), Foto: Promo

Prva kneginja obnovljene Srbije Ljubica rođena je 1788. u selu Srezojevci. Za Miloša se udala 1804. Imala je 21 godinu, dok je on bio pet godina stariji. Mnogi su se čudili tom venčanju jer je Ljubica bila iz ugledne i bogate kuće Vukomanovića, a Miloš nije imao ni svoj dom. Međutim, već tada su ga cenili zbog hrabrosti i videli kao ustanika protiv Turaka. Ljubica nije imala dilemu, pričala je da je Miloš predodređen za gospodara Srbije. U braku s njim provešće 37 godina i rodiće mu osmoro dece, među njima i naslednika prestola Mihaila.



Pokroviteljka Vuka Karadžića

Kažu da je umela da razgovara s narodom i da je bila voljena u narodu, te da su je oni zbog toga zvali “Velika Gospođa”, i prvi put u istoriji bili spremni da ako kojim slučajem Miloš strada, knjeginja Ljubica preuzme vođenje države. Često je zauzimala stav u politici i često ga javno isticala. Zbog toga je nekoliko puta dolazila u ozbiljne sukobe sa Milošem. Svesna da dolazi novo doba i da će Srbiji trebati obrazovani ljudi, pomno je pazila ne samo na obrazovanje svoje dece već je pomagala i školovanje druge dece, da bi bila korisna svome narodu. Često je protivrečila Milošu, kojem su se na glavu peli književnici neprestano tražeći novčanu pomoć. On ih je terao, a Ljubica i pomagala. Bila je glavni pokrovitelj Vuka Karadžića.

Bila je snažna, samostalna i uticajna žena, ali i veliki oslonac mužu. U vreme izbijanja Drugog srpskog ustanka, dok je služila Miloša i vojvode koji su razgovarali o tome šta im je dalje činiti s Turcima, Ljubica im je rekla: “Kecelje ženske pašite, pa mi žene da idemo da se bijemo!“ Priča se da je u to vreme za pojasom uvek nosila dva pištolja. Iako takva, Ljubica je bila skromna i pobožna žena, koja je čineći dobra dela htela da pridobije milost božju za svoju porodicu. Bila je stroga, ali veoma pravdoljubiva žena. Gajila je ogromnu ljubav prema svom narodu i otadžbini.


Od svih Obrenovića koji su bili proterani iz zemlje, Ljubica se poslednja povukla, pokušavajući da spase dinastiju. Kada je, po propasti Prvog srpskog ustanka, Miloš hteo da je pošalje s decom u Crnu Goru ili Nemačku, odbila je to govoreći: “Živa neću iz svoga zavičaja, a mrtvu me mogu i psi izesti.” Godine 1815. sklonila se sa decom i manastir Nikolju. Tu je zaklela jednog momka da, ako ih Turci nađu, ubije sve da im ne bi živi pali u ruke. Koliko je bila privržena svom narodu, govori podatak da je sinu Mihailu na samrti poručila: “Sine, majka te ostavlja u amanet narodu tvome, koji je dokazao da te ljubi. Ljubi, sine, i ti svoj narod više nego samog sebe.”


Poznato je, međutim, da je bila i veoma napaćena žena koja je teret bračnih nesuglasica i tragedija nosila dostojanstveno. Miloš je bio veliki ženskaroš i Ljubica je zbog toga veoma patila. Kneževa kuća smatrala se cela narodnom i silan narod je dolazio kod kneza. Došla je tako jednom kod Miloša Petrija, žena izuzetne lepote, i zamoli ga za pomoć. On ju je tada ostavio na dvoru da pomaže Ljubici dok navodno reši njene probleme.


Da li zbog njenog problema koji nikako nije mogao da reši ili opčinjenosti njome, te muke su se suviše dugo rešavale, a ljubav između Miloša i Petrije je cvetala. Nedugo potom, Petrija je rodila ćerku. Ljubica je do tada rodila četvoro dece, sina, koji je umro kao dete, i tri ćerke, a zli jezici su preneli priču kako Ljubica ne može da ima više dece, da treba naslednik, i da Petrija to može da mu podari. Nije to bila nijedina njegova ljubavnica, međutim, više od toga “što juri suknje”, brinule su je ambicije pojedinih koje su se borile da zauzmu mesto knjeginje. Prema pričama, Petrija je rodivši dete postala obesna i otvoreno govorila da će izbaciti Ljubicu iz Miloševog života. Na sreću, Ljubica je nedugo zatim ponovo ostala u drugom stanju, što joj je vratilo samopouzdanje, pa je posle jednog drskog Petrijinog ispada ovu ubila iz pištolja. Miloš je dugo patio za Petrijom, ali je Ljubici ovo ubistvo oprostio. Ipak, kad je oružje potegla i na drugu njegovu ljubavnicu, naredio je da je izbatinaju.

Resized Image - Click For Actual Size
Miloš Obrenović, Foto: Promo


Došla Milošu glave

I pored sve ljubavi i privrženosti prema mužu, upravo je Ljubica bila ta koja je odlučujuće uticala da se on svrgne s vlasti. Odnosno, ona je podržala zaveru takozvanih ustavobranitelja, Miloševih protivnika, da mu se oduzme vlast i koji su ga na posletku udaljili iz zemlje. Miloš joj to nije zamerio, šta više, odlazeći iz zemlje sa Savskog pristaništa, iako su mnogi došli da ga isprate, samo se s njom pozdravio i od nje zatražio oproštaj zbog nepravdi i bola koji joj je naneo. Međutim, kada se razočarala u vladu ustavobranitelja, Ljubica je organizovala zaveru da Miloša vrati. U tome nije uspela, pa je zajedno sa sinom Mihailom proterana. Godinu dana kasnije, 1843, umrla je u izgnanstvu, u Novom Sadu, tada austrijskom carstvu. Knez Mihailo ju je sahranio u manastiru Krušedol.


Alo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla  |  Poslato: 14 Sep 2015, 22:17
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
KNEGINJA PERSIDA (19. VEK) Žena koja je vladala iz senke

Vladarka koja je u stopu pratila svog muža paralelno je bila i majka i uspešna političarka. Na pravi put izvela je čak desetoro dece, a knezu Aleksandru je bila najbolji savetodavac nakon što je stupio na presto.

Resized Image - Click For Actual Size
Kneginja Persida (19. vek), Foto: promo

Persida se rodila 1813. godine od oca Jevrema, unuka čuvenog Jakova Nenadovića i majke Joke, ćerke ustaničkog vojvode Mladena Milovanovića. Te je godine Srbija ponovo pala pod tursku vlast i buduća kneginja je sa porodicom morala u izgnanstvo, u Rusiju. Tamo je upoznala Aleksandra, koji se takođe sa roditeljima nalazio u izgnanstvu i za koga se 1830. udala kada je imala tek 17 godina. Lepa, obrazovana, mudra, i pritom unuka Jakova Nenadovića, prvog srpskog ministra policije i vojvode Mladena Milovanovića, oba Karađorđeva bliska saradnika, bila je idealna za taj brak. U njemu je rodila desetoro dece - Poleksiju, potom Kleopatru, pa Aleksija, Svetozara, Petra, Jelenu, Andreja, Jelisavetu, Đorđa i na kraju Arsena.


Persida je bila dobra supruga i majka, ali je u političkom životu bila odlučna i beskompromisna, što ne treba da čudi, jer je bila veoma obrazovana, a od porodice je nasledila mudrost i odlučnost, po čemu će ceo život biti prepoznatljiva. Nakon 14 godina braka sa Aleksandrom, on je 1842. postao knez, pošto je svrgnut Mihailo Obrenović, a Persida knjeginja, što je mudroj i snažnoj Persidi mnogo značilo, budući da je bila svesna svog uglednog porekla i nije želela da ostane u senci znamenitih predaka.



U stopu je pratila svoga muža i podržavala ga u svemu. Pošto je stupio na presto, Aleksandar se nije baš snalazio, sve dok se Persida nije umešala i uzela stvari u svoje ruke, a Aleksandar je slušao svoju mudru ženu. Knez je uveo velike reforme u Srbiji ne bi li ubrzao razvoj države, a kneginja mu je tu bila najveći savetodavac. Ona je smatrala da je kultura veoma važna i da treba da se neguje jer će se na taj način i Srbija izdići. Tako se upravo njoj pripisuje osnivanje prvog srpskog pozorišta u Beogradu 1847. Koliko je bila uticajna ličnost, dokazuje činjenica da je od turskog sultana lično dobila Orden padišahovog portreta, što je nezabeleženo u turskoj istoriji.

Resized Image - Click For Actual Size
Aleksandar Karađorđević, Foto: promo

Pre nego što se Svetoandrejska skupština okupila i počela da deluje, nezadovoljstvo je počelo da se oseća. Upravnik policije Nikola Hristić je o tome izvestio kneza, i tražio dozvolu da preduzme mere, ali se on ustručavao da povuče sledeći potez. Tada se u razgovor umešala Persida, koja je stala na Hristićevu stranu, rekavši da upotrebi vojsku, ako treba, i rasturi skupštinu. Priča je da je da je, za razliku od Aleksandra, Persida imala dominantnu crtu ličnosti i odlučan karakter, što je navodno knjezu nedostajalo. Međutim, vladavina njenog supruga nije potrajala. Kada se sastala Svetoandrejska skupština 1858, Aleksandar je morao da abdicira, a na vlast su se vratili Obrenovići.



Persida i Aleksandar su proterani na imanje blizu Temišvara. Dok se karakterom slab knez Aleksandar mirio sa situacijom i nije to tragično doživljavao, Persida nije mirovala. Njena parola je bila „sve ili ništa“. Kako je želeo da prekine rat između dinastija, a nije imao naslednike, knez Mihailo je predlagao Aleksandru da svoju sestričinu Katarinu uda za njegovog sina Petra, i dete iz tog braka učini svojim naslednikom. Persida je to bez razmišljanja odbila. Isto tako, predlagao je da se oženi njihovom ćerkom Jelenom, ali je Persida i to energično odbila. Verovala je da će njenih pet minuta kad-tad doći, upravo zbog toga što Mihailo nema naslednike, i što je smatrala da on ne stoji baš dobro u narodu. Ali oni nikada nisu došli. Umrla je u Beču 1873. godine.



Zavera protiv kneza Mihaila?

Nije prezala ni da učestvuje u zaveri, samo da bi se Obrenović sklonio sa prestola i da bi na to mesto došao njen muž ili sin. I njen otac Jevrem Nenadović i njen muž knez Aleksandar, kao i njen zet Kosta Nikolajević, veoma su se ljutili kad su čuli za to, i kneginji oštro zamerili, ali se ona nije obazirala i nastavila je da čini stvari u tom pravcu.


Alo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ko su sve bile srpske vladarke,žene i kćerke srpskih vla  |  Poslato: 14 Sep 2015, 22:24
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
KRALJICA NATALIJA OBRENOVIĆ (19-20. VEK) Posle ubistva sina postala monahinja!

Prva novovekovna kraljica Srbije Natalija Obrenović, devojačko Keško, rođena je 1859. u Firenci, od oca ruskog pukovnika i veleposednika i majke Rumunke, s porodičnim vezama u najvišim aristokratskim krugovima

Resized Image - Click For Actual Size
Kraljica Natalija Obrenović, Foto: Promo

Kada je imala šest godina, umro joj je otac, a u 15. godini je ostala i bez majke. Odgajala je baka. Možda se Natalija nikada ne bi ni udala za Milana i postala kraljica da nije bilo njihovih baka, koje su provodadžisale za ovo dvoje.


Susret budućeg vladarskog para Srbije dogodio se u Beču, a hroničari kažu da je to bila ljubav na prvi pogled. Natalija je posle toga čeznula za ponovnim susretom s Milanom, a on o braku s njom. Slao je dirljiva pisma svojoj budućoj nevesti o tome kako želi da abdicira i život nastavi s njom jer se namesništvo i vlada nisu slagali s tim brakom i smatrali su da Milan treba da se oženi čistokrvnom princezom, s dobrim pedigreom, a ne samo iz ljubavi. Natalija ga je ubedila da to ne učini i da bude uz svoj narod, kako i dolikuje budućem kralju. Venčali su se 1875, ona je imala 16, a on pet godina više. Uprkos protivljenju vlade, Natalija je očarala narod. I sama je zavolela Srbiju i brzo naučila jezik. Godinu dana kasnije, rodila je sina Aleksandra, budućeg prestolonaslednika.


Uz saglasnost vlade, a po odobrenju Rusije i Austrije, knez Milan je 1882. godine proglašen za kralja, a Natalija je postala kraljica. Ali život kraljice nije bio lak. Ljubav na prvi pogled nije dugo potrajala. Nije bila srećna u braku. Milan i ona su bili različite naravi, ona uzdržana i ćutljiva, Milan problematičan, sklon kockanju i ljubavnim avanturama. Ni po političkim pitanjima se nisu slagali. Milan se oslanjao na Austrougarsku, dok je Natalija, verujući da samo tako može da osigura vladavinu sinu, bila naklonjena Rusiji. Kako bilo, odnosi među njima su definitivno zahladneli posle srpsko-bugarskog rata, kada je vojska pretrpela značajne gubitke. Kada su Bugari stigli do Pirota, Milan je hteo da pobegne iz zemlje i prepusti vlast, ali se Natalija suprotstavila tome. Neki političari su čak predlagali da se Milan odrekne krune i da Natalija preuzme vlast umesto sina dok ne postane punoletan. Milan je bio uveren da se protiv njega kuje zavera i za njega je to značilo kraj veze sa suprugom.

Resized Image - Click For Actual Size
Kralj Milan i kraljica Natalija s Aleksandrom, Foto: Promo

Kap koja je prelila čašu bila je njegova ljubavna veza sa ženom predstavnika Grčke pravoslavne crkve u Beogradu gospođom Nezes. Zbog toga kraljica Natalija obelodanjuje vladi raskalašan život svog muža, a ugled Srbije pada. Dve godine je pokušavao da odobrovolji crkveni vrh ne bi li mu dozvolio razvod i na kraju je u tome uspeo 1888. Godinu dana posle razvoda, Milan je abdicirao, a jedan od uslova koji je vlada morala da ispuni da bi mirno otišao jeste da protera Nataliju iz zemlje. Otišla je u francusko mondensko letovalište Bijaric. Tamo vodi i dvorsku damu Dragu Mašin, dobru prijateljicu, koja će kasnije biti uzrok njenog velikog razočaranja jer će se njome oženiti sin Aleksandar, što će ih zajedno odvesti u smrt.


Aleksandar je zavladao Srbijom sa 17 godina, odmah nakon očeve abdikacije. Natalija je uspela nekako da se vrati u Srbiju i bude uz sina. Međutim, ubistvo kraljevskog para 1903, Aleksandra i Drage, bio je ogroman udarac za Nataliju. Skrhana bolom odlazi iz Srbije rešena da se više nikada ne vrati. Smestila se u samostan, zamonašila i prešla u katoličku veru. Umrla je 1941. u 82. godini.



Pomogla sirotom kralju!

Do ponovnog susreta Natalije i Milana došlo je u vili „Sašino“, u Bijaricu, kada je osiromašeni kralj došao da traži finansijsku pomoć od bivše supruge. Bio je to susret pun jada i ljubavne tuge. Dala mu je novac.


Alo

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 58 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker