Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 00:36


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Srbi...zanimljivosti...  |  Poslato: 21 Apr 2012, 16:12
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Doktorat za visibabe

Filip Jovanović (28), jedan je od retkih stručnjaka koji se bave proučavanjem vesnika proleća: Uporno traga za vrstom koja je, prema nekim podacima, rasla u okolini Pirota

Slika

DOKTORAND na beogradskom Šumarskom fakultetu, Filip Jovanović (28), iz Pirota, jedan je od retkih, ako ne i jedini mladi stručnjak u Srbiji koji se specijalizuje u proučavanju visibaba. Cvećem, za koje se u narodu obično kaže da je vesnik proleća, opsednut je još od malih nogu. Dosadašnje studiranje i traganje za manje poznatim vrstama visibaba, daju mu za pravo da o njima i priča.

- Rod visibaba je vrlo zahtevan za proučavanje, a literatura o njima manje-više oskudna. Čak i laici na našim prostorima uglavnom nisu svesni da postoji više vrsta ovog cveća, a po tom istom pitanju nema čvrste saglasnosti ni među stručnjacima, jer detaljnijih opisa i finijih klasifikacija još uvek nema. Pravo stanje i razlike između vrsta visibaba, osim po izgledu cveta, mogu se utvrditi i biohemijskim analizama - kaže Jovanović.


- Gajene visibabe koje se mogu videti u našim vrtovima su takozvane Elvezijeve visibabe. Njihov cvet se razlikuje od cveta obične šumske visibabe po tome što je veći, kao i po listićima u unutrašnjosti cveta, tačnije po broju i obliku zelenih šara - priča Filip, koji traga i za još jednom vrstom srpskih visibaba, i to na Staroj planini.


APEL

Neka svojstva visibaba pozitivno utiču na lečenje Parkinsonove bolesti, dečje paralize, ali i side, pa bi se visibabe mogle koristiti u farmakologiji - kaže Filip. On moli sve one koji uoče brojnije populacije ove biljne vrste bilo gde u Srbiji, da ih čuvaju i da mu se jave.

Prema nekim podacima, u okolini Pirota, tačnije kod obronaka Basarskog kamena, do pre četrdesetak godina pominjalo se da postoji jedna vrsta šumske visibabe koja je, čini se, nestala. Jovanović uporno traga za tom vrstom, a rezultati će biti poznati kad za to dođe vreme. Sa toliko pominjanim cvećem dovode se u vezu i neke zablude koje se vekovima i generacijama prenose i koje su, u nedostatku pouzdanih informacija, postale gotovo „naučna istina“.

Jedna od najvećih zabluda u narodu je da su visibabe tipično prolećno cveće. One, u stvari, cvetaju u toku zime, a period cvetanja im se završava u proleće. Samo za neke se može reći da su vesnici proleća.

- Visibabe, kao i druge biljke, odnosno njihova boja, uklapaju se u prirodno okruženje, a insekte oprašivače privlače šarama koje se nalaze u unutrašnjem delu cveta i imitiraju suprotni pol insekta - priča Jovanović, koji se posebno interesuje i za lekovita svojstva visibabe, o čemu se u narodu malo zna, ili gotovo ništa ne zna.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srbi...  |  Poslato: 22 Apr 2012, 21:01
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Anu Sokolović proglasili nacionalnim blagom Kvebeka

Jednoj od najuspešnijih umetnica emigranata iz Srbije s kraja prošlog veka odato je u parlamentu Kvebeka jedno od najređih, ali i najvrednijih priznanja. Rođena Beograđanka, kompozitorka iz Montreala Ana Sokolović proglašena je nacionalnim blagom Kvebeka.

Slika

PRIZNANJE - Deklaraciju o Ani Sokolović kao nacionalnom dragulju juče je pred poslanicima skupštine frankofone provincije u Kvebek Sitiju izgovorila ministarka za kulturu, komunikacije i status žena Kristin Sent Pjer.

Poželevši dobrodošlicu "kompozitorki izuzetne karijere” i njenoj porodici, ona je istakla da je “Ana, kompozitorka srpskog porekla, koja se tokom dve decenije upisala u savremeni muzički pejzaž Kvebeka širokim repertoarom, od opere preko kompozicija za orkestre do vokalnih i kamernih dela”.

Uz sliku pošiljaoca na ekranu i srpsku zastavu na sceni, pročitano je i pismo ambasadora Srbije u Kanadi Zorana Veljića u kome on ističe da je Ana Sokolović “ponos obe nacije - kanadske i srpske”.

Deklaracija o Ani kao nacionalnom blagu vrhunac je višemesečne omaž-serije Kvebečkog društva za savremenu muziku posvećene njoj, u čijoj realizaciji učestvuje više od 100 institucija.


24.sata.rs

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srbi...  |  Poslato: 03 Maj 2012, 13:04
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Nišlija osvojio bronzu na matematičkoj Balkanijadi

Ivan je osvojio 21 poen, a na Balkanskoj matematičkoj olimpijadi učestvovao je sa još petoricom matematičara iz Srbije

Slika

NIŠ - Učenik prvog razreda Gimnazije "Bora Stanković" Ivan Damnjanović osvojio je bronzu na 29. Balkanskoj matematičkoj olimpijadi u Turskoj. Ekipa Srbije zauzela treće mesto.

Ivan je osvojio 21 poen, a na Balkanskoj matematičkoj olimpijadi učestvovao je sa još petoricom matematičara iz Srbije,prenose Južne vesti.

Zlatne medalje su osvojili Teodor fon Burg, Igor Spasojević i Dušan Šobot, učenici su četvrtog razreda Matematičke gimnazije u Beogradu.

Srebro je pripalo Radetu Špegaru, učeniku četvrtog razreda iste gimnazije.

Ivan Damnjanović i Ivan Tanasijević, učenik drugog razreda Matematičke gimnazije u Beogradu osvojili su bronzane medalje.

Srbija je ekipno zauzela treće mesto, iza Turske i Rumunije.

Učestvovalo je 11 zvaničnih reprezentacija i 11 gostujućih timova.

Učešće reprezentacije Srbije organizovalo je Društvo matematičara Srbije.

Rukovodilac ekipe bio je Marko Radovanović, asistent iz Beograda, a njegov zamenik Miloš Milosavljević, asistent iz Niša.


Kurir

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srbi...  |  Poslato: 03 Maj 2012, 13:20
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Milica tera damper od 220 tona!

Vožnja kamiona bila joj najveća želja iz detinjstva. San joj je da vozi autobus

Slika

BOR - Među 60 vozača teških kamiona na površinskom kopu u rudniku bakra Veliki Krivelj kod Bora, radi i Milica Božić Jovanović - jedina žena-vozač teških kamiona od 220 tona u stogodišnjoj istoriji borskih rudnika bakra.

Ona ističe da joj je vožnja kamiona bila najveća želja iz detinjstva.

- Od malena sam volela da se igram automobilčićima, volela sam kola, zatim sam položila ispit za upravljanje kamionom i sada, kada sam to posigla, imam želju da jednoga dana dobijem dozvolu "D" kategorije i budem vozač autobusa - ali će ovo da ostane moje radno mesto", kaže Milica, inače 26-godišnja samohrana majka devojčice.

Kaže da je drugovi na kriveljskom kopu veoma poštuju i rado joj pomažu u ovom napornom poslu, a najteže joj je noću, kada se mimoilazi sa kolegama na putu.

"Noću morate da ugasite svetla, da ispoštujete kolege da nađete mesto da bi ste ih propustili. Teško je kada pada kiša, sneg i morate biti maksimalno koncentrisani na put i da imate preglednost za vožnju"", objašnjava ona.

Teški teretni kamion marke "belaz" ima nosivost od 220 tona i samo ilustracije radi točak mu je visok 3,5 metra.
U jednom punjenju, kamion koji Milica vozi do drobilice rude, nalazi se oko pet tona bakra, a tokom samo jedne smene ona preveze desetak punih kamiona bakarne rude.



Kurir

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srbi...  |  Poslato: 13 Maj 2012, 21:40
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Obavio 4.000 operacija na otvorenom srcu

U domu prof. dr Stamenka Šuška, vrhunskog kardiohirurga. Najveća podrška - porodica u kojoj traži snagu i inspiraciju

Slika

MADA su mu tek 43 godine, iza njega je više od 4.000 operacija na otvorenom srcu. Njegova ruka je uvek beskrajno mirna i precizna, pa je mnogo onih koji upravo njoj duguju godine za koje im se činilo da ih nikada neće dočekati. To je, međutim, samo jedan od razloga da prof. dr Stamenko Šušak, kardiohirurg Instituta za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici, bude zaista srećan čovek.

Iza njegovog uspeha i mira stoji porodica - četiri kćerke - Hristina, Anastasija, Angelina i Sofija i supruga Smiljka, ekonomista, koja se podredila uspehu supruga i sigurnom koraku kroz život njihove dece i njegov je najčvršći oslonac.


Šušak je, inače, đak utemeljivača kardiohirurgije u Sremskoj Kamenici, čuvenog Ninoslava Radovanovića, i to izgovara s ponosom i poštovanjem. Kad je 1995, kao najbolji student, sa prosečnom ocenom 9,71, doplomirao na novosadskom Medicinskom fakultetu, otišao je pravo kod njega i rekao da želi da bude kardiohirurg. Već sutradan je bio jedan od asistenata u operacionoj sali i tako je sve počelo.

OTAC

STAMENKO Šušak je, veli, još kao osnovac znao da će da bude lekar, a kao gimnazijalac da će postati kardiohirurg. Ljubav prema medicini usadio mu je pokojni otac Slavko, decenijama jedini ginekolog u opštinama Prnjavor, Derventa i Doboj. O ugledu koji je stekao, najbolje svedoči podatak da će jedna ulica u Prnjavoru uskoro poneti njegovo ime.
- Prvi uslov za uspešno bavljenje kardiohirurgijom je ljubav - kaže nam dr Šušak. - Drugi je da radite prema strogo određenim pravilima i da uvek imate više rešenja ako dođe do komplikacija. Ne moram da vam objašnjavam kakve pripreme za svaku operaciju to podrazumeva.

Posle specijalizacije u zemlji, on je kardiohirurgiju subspecijalizirao kod čuvenog Rolanda Hecera u Nemačkom centru za srce u Berlinu. U međuvremenu, odbranio je i doktorsku disertaciju i profesor je kardiohirurgije na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, gde predaje i medicinsku etiku. Uz to, profesor je po pozivu i na Teološkom fakultetu u Beogradu i, kao jedini civil, član Etičke komisije SPC i sličnog tela pri Vaseljenskoj patrijarišiji u Carigradu.

- To je za mene zaista izuzetna čast - kaže, s neskrivenim ponosom naš sagovornik, autor dva hirurška udžbenika i niza naučnih radova u najeminentnijim domaćim i stranim stručnim časopisima.


SLAVE I IKONE

KRSNA slava porodice Šušak je Sveti Jovan, ali su oni, uz to, uzeli i zavetnu slavu Sveti Vasilije Ostroški. Na zidu njihovog doma su i ikone svetiteljki Hristine, Anastasije, Angeline i Sofije, po kojima su kćerima dali imena. One su poklon episkopa bačkog Irineja Bulovića.

Ipak, najveća radost u njegovom domu su, veli, uspesi njegove dece. Hristina, kojoj je 15, tako je jedan od najboljih đaka Zmaj Jovine gimnazije i Srednje muzike škole „Isidor Bajić“ i već ima opus od sedamdesetak kompozicija!

Tri godine mlađa Anastasija je takođe izuzetan đak i sjajan sportista, u školi briljira i desetogodišnja Angelina koja, uz to, iskazuje i izuzetan pijanistički dar, a za Sofiju koja će na jesen u prvi razred će se, tvrde samouvereno njeni vaspitači u predškolskoj ustanovi - tek čuti!

- Sve najlepše što mi radimo i što imamo, konačan smisao dobija u njima - kažu, uglas, Smiljaka i Stamenko. - Naše je da za njih uradimo sve što je u našoj moći, a ostalo je u rukama onog koji je iznad svih nas i u kojeg verujemo.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srbi...  |  Poslato: 13 Maj 2012, 22:48
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Božana Jovanović: Život nije aplauz

Sa našim kostimografom za „Ginisa“: "Balet mi nedostaje. Na premijere ne idem. Lepo je kad te se sete"

Slika
Kostimi koje su nosili pevači u operi „Boris Godunov“
Foto:Aleksa STANKOVIĆ

NISAM nikada volela da ono što uradim ispostavim pohvalama. Pre bih to ispostavila pokudama. Šta ću kad sam takva. Ceo život - ista! Ne kažem da je to vrlina. Jer, svako sebi meru zna. A, kažem: to sam što sam. Nekad, kao i sad.

Ovo je Božana Jovanović. Božanstvena Božana, za koju su se jagmile prestonice Evrope. Ne da joj na kraju predstave, čije je glumce obukla, podare aplauz. Već, na početku. Njeni kostimi, onoliko koliko ih je uradila, kao što nijedan kostimograf u svetu nije, jesu za „Ginisa“.

Slika


- O tome, do sada, nisam govorila - kaže nam skromno, kao što skromni mogu da budu samo oni koji su istinski veliki.

A nikom kao Božani Jovanović nije pošlo za rukom da spoji vreme. Likove, događaj, emociju!
U Beogradu, u Srbiji, ona o tome nikada, do sada, nije govorila. I, kada smo je „priterali uz zid da prizna“, tiho je prozborila:

- Ko svoj posao voli, voli i samoga sebe. Tada je „beočug“ uspostavio lanac stvaralačkog i privatnog života. Mene je to vodilo. Ispunjavalo. To sam, u stvari, ja. Ne zamerite, ali ni u ovim trenucima, u kojima me zatičete, ne umem da u potpunosti odslikam vreme u kome se to cenilo, kao dar. Rad. Obrazovanje. Pitate me: da li bih i šta bih da se to vreme vrati? Ne! Ne bih volela da se vrati... Velika je to odgovornost bila. Ove generacije to ne razumeju. Svaki dinar morao je da se pravda. Svaki potez, svaki milimetar somota... Prevelika je to odgovornost, deco. Prevelika!

Priča nam, danas, Božana Jovanović, u svom domu, u jednoj ulici prepunoj zelenila u Beogradu, koja se naslanja na Bulevar kralja Aleksandra, nekadašnji Bulevar revolucije.

MALA NEVESTA

BOŽANA Jovanović u svom stanu na Zvezdari, u vreme razgovora, slikala je uskršnja jaja. Lica, odevena u šarene vezene haljinice. - Inspirisala me je „Mala nevesta“, indijska serija. Lik je njen, zapravo jaje koje je dobilo njen lik, a sve ostalo je kao u toj filmskoj predstavi. Ne znam koliko sam tih jaja oslikala i odenula. Moja sestričina Ivana Žigon uvek ima nekog dragog kome treba da podari ovo jaje. Ona je, ta moja Ivana, naše čudo. Maskota porodice. I, uprkos bolesti koja me savija, ne mogu da joj odolim.
Zapažamo da ovde ne stanuju obični ljudi. Mada ih neki novokomponovani, ovovremeni „umetnici“, i ne primećuju. Na stepeništu - mozaici. Na zidovima - umetničke slike. I sve miriše, kao, na primer, u garderobi Božaninog pozorišta kome je darovala kreaciju. Lepotu. A može se reći, i to bi bilo tačno - čitav život. Svoj, privatni, za koji nije imala vremena. Ni tren.

- O tome nisam razmišljala - kaže. - I nikad ne merim „šta bi bilo kad bi bilo“. Samo znam da nikada nisam bila spremna za aplauze. Aplauz je jedno, a život... Onaj, pravi život, sasvim je nešto drugo. Meni je dovoljno: dođem na generalnu probu. Kažem: Aha, sve je u redu. Odem kući, premijera me ne interesuje. Aplauz me ne interesuje. Nikada me nije ni interesovao. Zapravo, možda je to neka trema. Suština je u tome da aplauz nije ništa ako osećaj za uspeh u samom srcu ne nosiš. Ali i uspeh... Sve je to o čemu možemo da razgovaramo. I razmišljamo, kada smo u osami. Bez publike. I, kao što sam sada ja, kada odeš u penziju, a neko te se, eto, seti.

Privilegija je susret sa ovom divnom ženom. Kostimografom koji je obukao neviđeno mnogo glumaca. U pozorištima čitavog sveta. Dobitnik je nacionalne penzije. Oktobarske nagrade. Sterijinih nagrada. Ali ona o tome ne govori. Kao što ne govori ni o pozivima iz Italije, Švajcarske, Skandinavije - da tamo radi kostime za predstave.

- Ma, neka o tome govore drugi, ako im je bitno - kaže. - Jedino što mogu da u ovom trenutku, otvarajući svoju dušu, priznam to je da mi nedostaje balet. Na baletu sam mnogo radila. Volela bih opet. Ali, ni zdravlje ne da. Ni godine, ali pokušavam da o tome ne razmišljam.

Božana Jovanović, vitka, visoka i lepa dama, čija je lepota sasvim u neskladu sa njenim godinama (o kojima nećemo da govorimo), dočekuje nas toplo i srdačno, pružajući nam ruke „od pliša“, koje su obukle na stotine... Ma, i više od toga, njenih glumaca, pevača, balerina. Povijala ih je, ova dama, u svoje plišane šalove, brokat i čipku, ali, udahnula im i dušu. Ova diva u svoje trajanje kostimografa upisuje: Hamleta, Miškina, Romea i Juliju, kralja Lira, Higinsa, Otela, Samsona i Dalilu... Vasilisu Prekrasnu, Nastasiju Filipovnu, Ričarda III, Katarinu Izmajlovu... Monahinju Jefimiju. I koga sve još nije obukla u svoje kostime božanstvena Božana Jovanović.

TRI SESTRE

BOŽANA Jovanović je, ako je nekome važno, sestra Jelene Žigon. Jelena i Božana imale su još jednu sestru, Svetlanu, koja je bila muzički urednik u Radio Beogradu. Nažalost, Svetlana nije više među živima. A Jelena i Božana toliko su vezane da gotovo sanjaju i isti san. Porodica je vezana i sa Crnom Gorom, potomci su slavnih crnogorskih vojvoda, ali i vojvođanskih veleposednika. Kada se sve to ukrsti, a ne misli se na imovinu, dobije se - umetnost. Božanina - kostimografija. Jelenina - gluma. Svetlanin - klavir. A izdanak svega je njihova, mila Ivana Žigon.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srbi...  |  Poslato: 13 Maj 2012, 22:57
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Marlen Ditrih iz Subotice

Rođena Subotičanka stvara umetnička dela od ovčje vune. Zbog imena imala problema, a komentari još bole

Slika
Zbog ljubavi prema umetnosti Marlenina porodica je počela da se bavi ovčarstvom

NA periferiji Subotice, daleko od gradske vreve, Marlen Ditrih već skoro dve decenije stvara umetnička dela od ovčje vune.

Da, dobro ste pročitali - Marlen Ditrih.

Rođena Subotičanka, nemačkog porekla, lepog tena, plave kose i očiju, čak je i istog horoskopskog znaka kao njena starija, svetski poznata imenjakinja. Za razliku od filmske dive, nikada se nije bavila sedmom umetnošću, ali je i njen rad više nego umetnički - pažljivo i strpljivo od ovčje vune pravi notese, torbice, sapune, ešarpe, broševe, a od skoro i nakit.


- Najpre sam počela da pravim lutke od krpica i kuvanog novinskog papira, a nekada ih je bilo toliko puno da su bile deo pozorišne predstave „Nora“ Henriha Ibzena - seća se Marlen, koja je po struci knjigovođa, a primenjena umetnost joj služi kao ventil i predah od stresnog posla. - Vremenom sam počela da radim sa vunom, koja ima svoj ego i nikada ne dozvoljava da se od nje naprave dva ista predmeta.

RENE I NASTAS

DOK je bila mlađa želela je da promeni ime, ali je vremenom odustala od toga. Da ne bi imali slične probleme, sinovima je dala, za naše prostore, potpuno netipična imena - Rene i Nastas. - Učim ih da život nije nimalo lak, da će biti onakav kakvim ga mi napravimo, da istrajan čovek može da prekorači sve prepreke, a ime ili poreklo malo toga mogu da urade - smatra vojvođanska Marlen Ditrih.

Zbog ljubavi prema umetnosti porodica je počela da se bavi ovčarstvom i u dvorištu sada imaju oko 50 ovaca i jaganjaca. Tek ošišanu vunu Marlen sama pere, potom nosi na češljanje da bi postala poput vate, onda je farba i pustuje. U kombinaciji sa drugim materijalima nastaju unikatna dela. Naučila je i da uveže knjige čije korice ukrašava vunom, a odnedavno je od ovčjeg mleka počela da pravi potpuno prirodne lekovite sapune, kojima dodaje čokoladu, med, limun...

- Poslala sam radove u Pariz na međunarodni festival tekstilnih kreacija. Želja mi je da imam veliku izložbu kod nas, ali najveća nagrada mi je kada me nazovu ljudi iz svih krajeva naše zemlje da mi se zahvale jer im je sapun izlečio kožu - dodaje Marlen pokazujući dekorativne sapunčiće koje sama kuva po deset sati. - To uliva samopouzdanje i snagu da se ide dalje, da se uvek stvara nešto novo.

Iako mnogi smatraju da ime može da predodredi život osobe koja ga nosi, Marlen se s tim ne slaže jer je, kako kaže, zbog imena i prezimena imala mnogo više problema i uvek morala duplo više da se trudi i dokazuje.

- Za vreme sankcija carinik na Horgošu pročitavši moje ime u pasošu pitao je gde mi je Adolf Hitler, ne razmišljajući da je velika glumica bila veliki antifašista - priča kreativna Subotičanka. - Ja sam sigurno jedina osoba na svetu koja je na svom „Fejsbuk“ nalogu okačila skeniranu ličnu kartu jer su ljudi mislili da je profil lažan. Komentari ljudi na sve što nije uobičajeno znaju nekada da budu zaista surovi.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srbi...  |  Poslato: 13 Maj 2012, 23:21
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Violeta Milić: Jedina žena fasader u Srbiji

Violetu (40), bivšu radnicu niškog „Građevinara“, životne okolnosti naterale da se muški probija kroz život. Po ceo dan na skelama sa suprugom Goranom

Slika

STRAH od visine Violeta Milić pobedila je tako što je naučila da "leti". Kada su pritisle životne nevolje, nije se predala već se muški uhvatila ukoštac i sada je jedina žena fasader u Srbiji. Ostala je bez posla u propalom niškom "Građevinaru", gde je radila kao tehnički sekretar u proizvodnji. Da bi koliko-toliko zaštitila bolesnog kolegu i životnog saputnika Gorana (44), prihvatila se maltera, lepka, miksera i špakle. Više ne broji kvadrate koje je zajedno sa suprugom prekrila fasadom, samo želi da što pre obezbedi udoban dom za osamnaestogodišnju ćerku Jovanu jer godinama sve troje žive u jednoj sobi kod Goranovih roditelja.


Violeta priznaje da joj je bilo mnogo teško kada je shvatila da pripada "izgubljenoj generaciji", kakvim smatra sve one koji su rođeni između 1965. i 1975. godine.

- Ne pristajem da mi život prođe kao da nisam živela. Hoću da preživim i da ostavim nešto iza sebe. A sve se svalilo na nas. Izgubili smo posao. Goran je imao tešku operaciju kičme, nemamo svoj dom... Od posla, bio on muški ili ženski, ne umire se, ali čoveka ubija bezizlaznost. Ne znam koliko će još moja kičma izdržati da podižem džakove sa cementom ili lepkom i ceo dan visim na skelama, ali neću se predati dok mogu da se pokrećem - priča Violeta. Žali što nije malo viša rastom jer bi joj to olakšalo rad na fasadama. - Plašim se visine, ali samo dok se ne popnem na prvi nivo. Posle prestanem da razmišljam. Bude mi svejedno da li sam na drugom ili na desetom spratu.


JOŠ TRAŽI POSAO

Slika

VIOLETA se nada stalnom poslu. U prijavi NSZ navela je da "ne bira posao". Konkurisala je kod "Jure", "Dajteka", "Benetona", ali nije joj se posrećilo.


- Ja ne mogu da naplatim ni minimalce zarađene u "Građevinaru".

Od ovog posla se u protekle tri godine nisu obogatili jer je konkurencija velika, ali uspevaju da polako zidaju kuću od stotinak kvadrata u naselju Pasi Poljana.

- Mi smo za rubriku verovali ili ne. Pravimo kuću iako smo oboje bez stalnog zaposlenja, pa ne možemo da podignemo kredit. Pogodimo se tako što za druge radimo za materijal koji nam je potreban za našu kuću. Lako nam je posle za radnu snagu - priča Goran, i priseća se da je Violeta upravo na njihovoj kući učila zanat.

- Ipak smo mi na Balkanu, jer kada vide da će im žena raditi fasadu, preduzimači malo zaziru. Ali samo dok se ne prihvatim miksera i krenem da nanosim lepak i farbu.

BOLJI ŽIVOT

GORAN je 2004. odbio invalidsku penziju nakon komplikovane operacije kičme.

- Bilo me je sramota da budem penzioner sa tridesetak godina. Nisam navikao da budem nekome na teretu i samo molim boga da me služi zdravlje. Zato me i nerviraju neodgovorni ljudi koji čekaju da im neki "bolji život", o kome maštaju, padne sa neba - veli Goran.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srbi...  |  Poslato: 20 Maj 2012, 06:09
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Srpkinja Rebeka Mekdonald ne zaboravlja domovinu

Najbogatija Srpkinja u Severnoj Americi ne zaboravlja domovinu i prijatelje. Dala 200.000 dolara za stanove izbeglicama. Nema želju zbog korupcije da ovde širi posao

Slika
Ubavka Rebeka Mekdonald

REBEKA Mekdonald, najbogatija Srpkinja i jedna od najmoćnijih žena Severne Amerike, ovih dana je u Beogradu. Došla je da obiđe prijatelje, ali i da daruje 200.000 dolara za izgradnju stanova izbeglicama koji godinama žive u naselju Krnjača.

Ubavka Mitić, kako je njeno kršteno ime, rođena je u Sarajevu, a odrasla u Beogradu, iz koga je posle završene gimnazije 1974. godine otišla u Kanadu, gde je treći put zaredom, lane, izabrana za poslovnu ženu godine u Kanadi.Beograd se nije mnogo promenio od 1974. - priča nam svoje utiske Ubavka Rebeka Mekdonald, poslovna žena iz Toronta. Rebeka poseduje poslovnu imperiju „Džast enerdži“ sa 3.000 zaposlenih i vrednu dve milijarde dolara. Prvu firmu „Enerdži sejvings inkom fand“, koja prodaje struju i gas, osnovala je sredinom devedesetih. Posle pogibije muža Pirsona Mekdonalda 1992. sama upravlja kompanijom. Živi sa sinom Danijelom, kćerkom Aleksandrom i troje unučadi. Prema njenim rečima posao je obiman i ne ostavlja joj puno slobodbnog vremena. Kaže to je sreća, jer je njenu kompaniju kriza mimoišla.

- Ne koristim kredite i nemam dugovanja prema bankama.Sada je dobro, ali to ništa ne znači. Čitav svet je u velikoj humanitarnoj i ekonomskoj krizi, jer se početkom veka suočio sa problemom stanovništva. Milijardu ljudi danas nema šta da jede, a druga milijarda nema šta da radi. Zemlja je prenaseljena i preskupa za održavanje. Sa druge strane, najveća svetska privreda SAD je u ogromnim gubitcima. Ameriku skupo koštaju ratovi koje vodi i teško se zakašljala. A kada se SAD zakašlju, onda ceo svet dobije upalu pluća, a i Srbija boluje...

Rebeka je član je elitnog kluba „Horacio Alger“ u Vašingtonu, koji okuplja 300 najmoćnijih ljudi SAD i Kanade i član je uprave kluba koju čine 20 najmoćnijih. Priznaje da nije lako žena u biznisu, a posebno u energetici.

- U Americi taj posao pripada samo muškarcima, ali sam se ja izborila da me prihvate i poštuju. U Srbiji je to, kako sam shvatila, nemoguća misija.Na roditelje je, kako priča, povukla poslovnu crtu. Majka Ljubica je bila posleratni direktor Narodne banke u Sarajevu, a otac Miloš, elektromašinski inženjer, funkcioner Ministarstva rudarstva i energetike. Ubavka Rebeka Mekdonald, međutim, nema želju da širi svoj biznis u Srbiji.

- Uverila sam se da ovde vlada ogromna korupcija. Razgovarala sam sa nekim biznismenima o mojim projektima, ali su me odmah pitali: „Koji je tu moj deo?“ Nismo počeli ni da radimo, a oni bi da uzmu svoj deo. Mojoj majci Ljubici Mitić jedan opštinski funkcioner je na prevaru oteo kuću. A sin tog prevaranta je sada bio kandidat za predsednika Srbije... Zato mislim da Srbiji zbog visoke korupcije nema napretka - ogorčena je naša sagovornica.

Na pitanje da li kao najmoćnija Srpkinja u severnoj Americi utiče na politiku Kanade i SAD prema Srbiji, gospođa Mekdonald otkriva da to čini više nezvanično, preko prijatelja, nego zvanično preko naših organizacija ili diplomata.

- Niko u svetu nije od polovine prošlog veka cenio Srbe kao SAD i Kanada. To je trajalo sve do raspada SFRJ, kada smo mi odlučili da se ne borimo za svoje stare prijatelje. I umesto da smo vodili aktivnu politiku, čekali smo da pravda pobedi. Izgubili smo prvo politički, posle medijski, a na kraju i vojni rat. Upoznala sam srpske diplomate u Otavi koje nisu znali engleski, nisu ih interesovali politički i privredni odnosi Srbije i Kanade, već kako će da prebace kontejner sa svojim nameštajem u Beograd.

Naša sagovornica sa žaljenjem konstatuje da je nameravala da dovede kanadskog ministra spoljnih poslova u Beograd, ali je on odustao, jer nije imao nikakve kontakte sa našim diplomatama.

Najbogatija Srpkinja u severnoj Americi poslednje trenutke u Beogradu iskoristila je da poseti prijatelje, roditelje svoje snaje, koji su poreklom iz Sarajeva:

- Odlazim tužna za Kanadu. Moji prijatelji žive od skromne penzije, koju potroše za lekove, tako da im za hranu ostaje jako malo novca. Mi iz Kanade pomažemo, ali znate, ja bih bila mnogo srećnija kada bi se u Srbiji živelo i radilo normalno i bez tuđe pomoći.

KTITOR SA ORDENOM ZA

DOPRINOS razvoju srpske kolonije u Kanadi naša sagovornica je dobila Orden Svetog Save.
- Pomažem Srpsku zajednicu u Kanadi uvek kada me zove, finansiram neke organizacije i njihove programe. Podigla sam crkvu, jer mi je majka Ljubica u jednom trenutku rekla: „Ubavka, vidim da pomažeš naš narod, ali to nije dovoljno!“

SUSRET GENERACIJA

- USKORO opet dolazim u Beograd na proslavu 40 godina od mature. Srećna sam zbog toga. Tada ću se priključiti akciji da milion Srba iz dijaspore daje po jedan evro mesečno za izgradnju kuća i stanova za izbeglice, samohrane majke, odbdaništa i bolnice - otkrila Rebeka Mekdonald.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srbi...  |  Poslato: 24 Maj 2012, 11:06
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Pravi ikone od slame

Sava Nikolić Poljanski, umetnik koji skoro četiri decenije izrađuje slike od slame originalnom eko-tehnikom, nagrađen na 56. sajmu tehnike i izložbi "Ekspo invent" u Beogradu

Slika

ALEKSANDROVAC - Za stvaralački i kreativni rad u karijeri koja traje gotovo 40 godina, na 56. sajmu tehnike i izložbi "Ekspo invent" U Beogradu, Savez srpskih pronalazača odao je priznanje Savi Nikoliću Poljanskom, umetniku koji izrađuje slike od slame originalnom eko-tehnikom.

Nedavno, Poljanski je imao svoj štand i na Poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu, gde jedinstvenim umetninama nije odolela ni ambasadorka Indije, Nengče Louvum, kojoj je aleksandrovački umetnik poklonio jedno delo.

Slika

- I dalje živim i radim u svom selu Raklja - kaže Nikolić Poljanski. - Slami i poljanama dugujem čitavu karijeru, pa sam otuda i prozvan Poljanski. Inače, počeo sam tako što sam od slame slikao pejzaže iz mog Aleksandrovca, naše manastire, tradiciju, kulturu, običaje... Međutim, stvaram i od stabljika raži i ovsa, koje najpre kuvam, a potom mehanički pripremam. Slamu bojim posebnim metodama i uklapam u mozaike koji neretko, poput slike cara Lazara (slika levo), sadrže i više od 26.000 različitih elemenata. Specifična obrada je garancija da slici nije potrebna dodatna zaštita.
Možda su baš zbog toga mnogi stručnjaci isprva verovali da aleksandrovački umetnik koristi kompjutersku tehniku, ali su potonja mnogobrojna priznanja dala dodatnu potvrdu vrednosti rukotvorina Save Nikolića. Tako je Poljanski zaslužio i nagradu Evropske komisije.


IZLOŽBE

ZA četiri decenije rada, Sava Nikolić Poljanski upriličio je više od 50 samostalnih izložbi, a njegova dela - kao simbol župske prirode i kulture - danas krase mnoge domove u ovom kraju. Autor, inače, svoju tehniku naziva "mikroprizmatični mozaik".


Novosti


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 63 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker