Srbija Forum http://srbija-forum.com/ |
|
KRALj PETAR II - poslednji srpski monarh http://srbija-forum.com/viewtopic.php?f=54&t=3703 |
Stranica 4 od 4 |
Autoru: | Senka [ 22 Sep 2015, 01:12 ] |
Tema posta: | Re: KRALj PETAR II - poslednji srpski monarh |
Kraljica krije muža! Aleksandra javlja da je oboleli kralj u bolnici, a ona preuzima dužnost. Kralj napadao ideje o stvaranju nacionalnih država Kralj Petar II Karađorđević OSIM kratko vreme u detinjstvu, kralj Petar nikad nije imao zdravstvenih problema. Kada je napunio 17 godina, njegov lični lekar profesor Kosta Todorović izvršio je pregled svih telesnih organa i u svom opsežnom izveštaju konstatovao njegovo "veoma povoljno zdravstveno stanje", nešto jače izraženi polni nagon tumačio je normalnim u tadašnjem kraljevom uzrastu. Kralj je očuvao svoju vitalnost i u najtežim godinama rata, kada je, u uslovima građanskog rata u zemlji, i pritiska velikih sila, na svojim plećima nosio najveće breme odgovornosti. I u tom najtežem životnom razdoblju ispoljavao je nesmanjenu brigu za položaj svoga naroda i bio aktivan u političkoj borbi protiv komunističkog režima u zemlji. Postao je nada i uzdanica svih Srba u emigraciji koji su težili uspostavljanju demokratije i povratku u svoju zemlju. I upravo, kada su mu, povodom njegovog 42. rođendana, stizali pozdravni telegrami, u kojima se izražavala vera da nije daleko dan, kada će "raskinuti komunističke lance, osvetiti Ravnu goru i đenerala Dražu, vaskrsnuti Srbiju, doneti slobodu srpskom narodu i sesti na presto svojih slavnih predaka", pojavili su se prvi znaci kraljeve bolesti. Te 1965. godine, kada je trebalo da primi najveće priznanje "Veliku povelju slobode", objavljeno je da kralj neće prisustvovati toj svečanosti "zbog bolesti". Iz istih razloga, ni sledeće 1966. godine nije prisustvovao Crkvenom saboru u Libertvilu. Sabor je pozdravio kraljev izaslanik Dragoljub Vurdelja iz Trsta. Međutim, već naredne, 1967. godine, zabeležena je značajna kraljeva aktivnost. Te godine 20. maja učestvovao je na završnoj svečanosti povodom 25-godišnjice ustanka na Ravnoj gori. Tom prilikom, u Udruženju koje je nosilo ime "Draža Mihailović", održao je duži govor sa kritičkim primedbama na velikodržavne ideje ponajviše hrvatske, ali i dela srpske emigracije sa zahtevima o stvaranju posebnih nacionalnih država na tlu Jugoslavije, o čemu bi, po kraljevom mišljenju, mogao odlučivati samo narod u zemlji. Ispostavilo se da su preterana trošenja životne energije u političkoj aktivnosti, a možda još više u naporima za uspostavljanje jedinstva između razdrobljenih i suprotstavljenih političkih grupa i organizacija Srba u emigraciji, ostavili tragove na njegovo zdravlje. To se naročito ispoljilo u vreme crkvenog raskola, kada su ga neke političke grupe zdušno podržavale, a neke osuđivale. A kralj je bio takve prirode da nije osuđivao ni one koji su ga vređali, želeo je da ugodi svima, pa je potpadao pod uticaj, čas jednih, čas drugih. Od tih političkih trzavica, kojima je bio izložen, najpre su mu stradali nervi, počeo je da vodi neuredan život i sve je to postalo izvorište početnog oboljenja od dijabetesa. Akutna faza te bolesti iznenada i neočekivano se drastično ispoljila. Podaci o nastanku, toku i prirodi kraljeve bolesti dosta su kontradiktorni, u zavisnosti od toga da li potiču od šefa njegove Kancelarije, đenerala Todora Milićevića, ili od supruge, kraljice Aleksandre. Početkom jula 1967. kralj Petar se vratio sa privatnog puta iz Njujorka i neko vreme normalno i redovno obavljao je svoje poslove. Ekipu televizije Bi-Bi-Si primio je 5. jula radi snimanja. Istog dana, popodne, kraljica Aleksandra je izvestila šefa njegove Kancelarije, da se njen suprug ne oseća dobro i da je stanje njegovog zdravlja "katastrofalno". ZABRANjENE POSETE U TREĆEM biltenu od 27. jula lekar konstatuje: Nj. V. kralj Petar II pre desetak dana izašao je iz kome. Od pre nedelju dana, izgleda, da mu se svest potpuno povratila. Pri svemu tome, zbog slabosti bolesnika, mora se paziti da ima potpuni mir i posete ostaju zabranjene, naravno sa izuzetkom najbliže porodice. Sutradan, međutim, kada ga je đeneral Milićević posetio, radi uobičajenog referisanja, zatekao ga je, prema njegovim rečima, "potpuno normalnog, veselog i vedrog". Tako je bilo i naredna dva dana. A 10. jula prilikom redovnog referisanja, kralj je saopštio šefu svoje Kancelarije da se pomirio sa kraljicom, ali je zato morao da potpiše obavezu da će joj dati 20 odsto od novca koji bi trebalo da primi od prodaje nekog patenta. Već ranije, upozorio je Milićevića da se pripazi kraljice, jer ona smatra, da on nastoji da njega, kralja, od nje odvoji. Kralj je 12. jula primio na uobičajeno referisanje šefa svoje Kancelarije i njegov razgovor sa đeneralom odvijao se normalno. Međutim, tog istog dana, oko 15 časova po podne, kraljica Aleksandra izvestila je telefonom đenerala Milićevića da je kralj iznenada oboleo i da je prihvatio da ga odvede i smesti u jednu kliniku. Želeći da ga poseti, đeneral je pitao gde je smešten, ali je kraljica odbila da ga obavesti u kojoj je bolnici, dodavši: Ja sam kraljica i preuzimam sve poslove, koje je kralj vodio. Pošto je i sutradan 13. jula, kraljica odbila da kaže gde se kralj nalazi, đeneral Milićević je zapretio da će sazvati sednicu porodičnog saveta Kraljevskog doma: Ako je vaš suprug, on je i naš kralj i moram da znam, jer sam odgovoran pred narodom. U protivnom, ja ću sazvati Krunski savet, kako je to Ustavom utvrđeno. Kraljica se tome odlučno protivila. Najzad, ipak se saznalo da je kralj smešten u privatnoj klinici za nervne bolesti "Sveti Luka" u Nici. Na uporne zahteve, šef ove klinike dr Pol Kosa izdao je četiri biltena o kraljevom zdravlju. U prvom izveštaju od 15. jula kaže se da je kralj primljen u bolnicu radi tretmana, koji će trajati nekoliko dana i za to vreme neće biti u mogućnosti da obavlja redovne poslove. Međutim, u biltenu od 19. jula tvrdi se da je stanje zdravlja Njegovog veličanstva bilo u početku krajnje ozbiljno. Izgleda da je sada opasnost po život prošla. Ali bolesnik i dalje nije sposoban da prima posete i apsolutno je potrebno da i dalje ostane izolovan. (Nastaviće se) Novosti |
Autoru: | Senka [ 22 Sep 2015, 01:18 ] |
Tema posta: | Re: KRALj PETAR II - poslednji srpski monarh |
Šamari zbog arhive Kraljica Aleksandra udarila dva šamara đeneralu Milićeviću. Molba knezu Pavlu da što pre izvuče kralja iz bolnice Kraljevski par sa tek rođenim Aleksandrom DVA dana ranije, 25. jula, kada lekar tvrdi da bolesnik još nije na putu ozdravljenja, i da mu je potreban potpuni mir, kralj potpisuje dva pisma na francuskom jeziku, jedno upućuje šefu svoje Kancelarije đeneralu Milićeviću, a drugo svome savetniku dr Brašiću. U njima ih obaveštava da ih razrešava njihove dotadašnje službe, jer oni snose krivicu što su ga, u vreme crkvenog raskola, pogrešno obaveštavali da je SPC napustila svoj Svetosavski put. U ovom pismu se još zahteva da smenjeni đeneral Milićević odmah preda advokatu iz Monte Karla, Gordonu Bleru, sva dokumenta, dosijea i papire, koje se odnose na njegove i kraljičine poslove, kao i arhivu Kancelarije i svu dotadašnju prepisku. Nastaju duga natezanja oko predaje arhive, pošto je đeneral Milićević, koji je istovremeno bio i kraljev ađutant, to odbijao, jer ne veruje ni u autentičnost kraljevog potpisa. U poslednjem trenutku, Milićević se obraća knezu Pavlu, kao, po godinama, najstarijem članu Kraljevskog doma, obaveštavajući ga detaljno o tome, kako je kraljica Aleksandra smestila kralja u jednu kliniku za nervne bolesnike, "što je porazno za ugled i prestiž našeg kralja"; on sam nije ubeđen da je kralj "nervno oboleo, već da je tamo smešten i zatvoren da bi kraljica mogla svršiti izvesne poslove korisne po nju, a štetne po nj. v. kralja". Na kraju, đeneral moli kneza Pavla da se zainteresuje za ovaj slučaj i preuzme shodne mere da se kralj što pre "izvuče iz ove klinike". Kralj se za to vreme još nalazi u bolnici što potvrđuje i lekar u svom četvrtom biltenu, 1. avgusta: Nj. V. Kralj Petar II produžuje da se oporavlja. Svaka opasnost je sada prošla. Pri svemu tome, bolesnik mora sačuvati najveći mir i ja ne savetujem nikakve posete, osim bliske porodice. Živeći još u izolaciji kralj iz bolnice upućuje 6. avusta ono poznato pismo, kojim upoznaje javnost da opoziva svoju raniju podršku episkopu Dionisiju, "odmetniku od Srpske crkve", pošto je, "zahvaljujući nekim stranim prijateljima" stekao dovoljno dokaza da SPC "uspešno obavlja svoju misiju". Još iz bolnice, 10. avgusta, kralj upućuje i drugo pismo, u nameri da demantuje "neke zlonamerne i neosnovane glasove, koji se izgleda pronose", a želeći da potvrdi ove činjenice: 1) Po lekarskom savetu pristali smo 12. jula o. g. da za izvesno vreme stupimo na kliniku Sv. Luke radi lečenja šećerne bolesti od koje se podozrevalo da patim. 2) Početno lečenje, kome smo bili podvrgnuti proizvelo je stanje besvesnosti, koje je nastupilo u petak 14. jula, i iz koga smo se povratili idućeg ponedeljka, 17. jula. Posle toga, brigom dr Pola Kose, našeg lekara... Naše stanje se brzo popravilo, tako da je u sredu, 19. jula, naš lekar mogao da objavi... da je svaka ozbiljna opasnost otklonjena. U toku narednog perioda odmora i lečenja, odlučili smo da izvršimo izvesne odluke, koje smo bili doneli neko vreme pre početka naše bolesti... Mi želimo da potvrdimo da su te odluke donete tek posle duže ozbiljne procene svih činjenica i da je naša čvrsta namera da ih održimo u važnosti. BOŽIĆ U LONDONU ADVOKAT Bler koji je, kraljičinom voljom, postao i kraljev portparol, obavestio je javnost, da kralj, zbog lečenja od ozbiljne bolesti, dijabetesa, prvi put neće moći učestvovati na proslavi svog 44. rođendana. Njegovi zemljaci moraju da se zadovolje kraljevim i kraljičinim fotografijama, koje će im biti poslate. Kada se malo oporavio kralj je došao u London i uoči božićnih praznika pozvao svu emigraciju na jedinstvo, moleći ih da sve svoje međusobne zađevice otklone praštanjem. Zatim je, početkom 1968. godine iznenada otputovao u Ameriku. Uprkos svih tih demantija, kao i potvrda autentičnosti potpisa na pismima i porukama koje je kralj uputio svojim bivšim saradnicima i javnosti, njegov bivši ađutant, đeneral Milićević odbijao je da preda arhivu sve dok on ne vidi kralja i od njega lično ne dobije takav zahtev. Pošto je napustio bolnicu 19. avgusta, kralj je, najzad, preko advokata Blera 21. avgusta pozvao đenerala Milićevića da ga poseti istog dana popodne. Ali u tom kratkom susretu, koji je jedva trajao dva minuta, prethodio je incident. Kraljica Aleksandra na ulazu se isprečila i zatražila od đenerala da odmah preda arhivu. Kada je on to odbio pre nego što razgovara sa kraljem, kraljica ga je fizički napala, opalivši mu dva šamara. Intervenisao je advokat Bler i nekako je Milićević ušao kod kralja. Izgledao mu je potpuno odsutnim, ćutao je i samo mu se jednom, slabim glasom obratio rečima: Generale, predajte arhivu. Teško je razumeti svu tu silnu borbu koja se vodila oko kraljeve bolesničke postelje. Postupci njegove supruge, kraljice Aleksandre, mogu se shvatiti u onom delu, kada je želela da zaštiti svoga muža od poseta kraljevih saradnika. Ali sva ta njena žestina, s kojom je insistirala na preuzimanju arhive Kraljeve kancelarije, upućuje na to da je kraljica, u materijalnoj nemaštini, nastojala, pre svega, da kontroliše finansijsko stanje svoga supruga. Što se tiče političke pozadine, kraljica je, kao ličnost, bila pogodna da se njome politički manipuliše, pošto je oduvek ispoljavala netrpeljivost prema političarima, a kojima je kralj održavao vezu. Na kraljiČine postupke najveći uticaj imala je majka, princeza Aspazija, koju je, još u vreme rata, kritikovao tadašnji patrijarh srpski Gavrilo, zamerajući joj mešanje u političke odnose i nepovoljno izražavanje o srpskim političarima. Tako se kraljica Aleksandra našla na jednoj strani u sporu oko crkvenog raskola, a da i sama možda nije bila svesna. Kralj Petar se nije mogao tako lako miriti da ga trajno prisvaja samo jedna strana. Oduvek je želeo da pripada svima, svom srpskom narodu. Zbog bolesti još neko vreme je ostao u Monte Karlu kao gost princa Renijea, vladara kneževine Monako. (Nastaviće se) Novosti |
Autoru: | Senka [ 22 Sep 2015, 01:23 ] |
Tema posta: | Re: KRALj PETAR II - poslednji srpski monarh |
Poslednja bitka kralja Vladar u egzilu preminuo 3. novembra 1970. u opštoj bolnici u Denveru. Mici Lou do sudnjeg časa bila uz bolesnog Petra Kralj Petar Drugi Karađorđević Odlazak među Srbe u Čikagu, Los Anđelesu, Njujorku, gde je uvek rado dočekan i priman od tamošnjih iseljenika, izgledao je kralju kao obnavljanje onih prijatnih susreta koje je proveo s njima krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog veka. Ili je možda poželeo da svoje poslednje životne trenutke provede sa svojim najvernijim pristalicama. U svakom slučaju, značilo je to povratak srpskom nacionalnom korpusu, koji su predstavljali Srpski nacionalni odbor i organizacije Srpske narodne odbrane, širom Amerike i Kanade. Tako su to shvatili i protivnici crkvenog raskola, svrstavajući kralja u tabor „raskolnika“, iako se on više o tome nikad nije izjašnjavao, niti je bilo kakvim političkim gestom to pokazivao. A nije ni mogao, i da je hteo, jer mu se zdravlje neumitno pogoršavalo. Oko bolesnog kralja starali su se, u početku, lekar Uroš Seferović, koji je bio i potpredsednik Srpskog nacionalnog odbora i Frenk Lou, čija je supruga Mici Lou, prihvatajući da neguje kralja, stekla njegovo posebno poverenje. U februaru 1970. predsednik Odbora, Milan Gavrilović, izvestio je kneza Pavla o toku kraljevog lečenja: Srpski nacionalni odbor, a naročito dr Seferović, činio je sve što je bilo u njegovoj moći. Nije uspeo. Zamolio je kneza, kao najstarijeg člana Kraljevskog doma, da se obrati princu Tomislavu, kako bi on stupio u vezu sa njujorškim lekarima, koji su lečili i još leče kralja. Kasnije su kralja lečila dvojica italijanskih lekara. Obrazovan je i poseban Odbor za staranje o lečenju kralja Petra, na čijem je čelu stajala manje poznata ličnost, Petar Salata iz Los Anđelesa, inače predsednik crkveno-školske opštine u jednom delu ovog grada. Taj odbor je redovno izdavao biltene o stanju kraljevog zdravlja, a ono je bilo sve lošije. Za vreme boravka u Los Anđelesu prinčevi Tomislav i Aleksandar izbegavali su svaki kontakt sa ljudima iz kraljevog okruženja, smatrajući ih „raskolnicima“. Nisu pristali da im se isplate ni putni troškovi niti troškovi boravka. Prinuđeni su, ipak, bili da se sastanu sa Petrom Salatom i Mici Lou da bi raspravljali o mučnoj temi, gde sahraniti kralja, u slučaju njegove smrti. Tom prilikom, došlo se do saglasnosti da bi kralj mogao da bude sahranjen pored svoje majke u Vindzoru, blizu Londona. Po povratku iz Amerike, princ Tomislav je pesimistički govorio o stanju zdravlja svog brata: „Može kroz dva sata, dva dana, dve nedelje, ili dva meseca da umre. Lekari se čude da je još živ.“ Nakon toga, bliski članovi kraljeve porodice nisu ga više posećivali. Očekivali su skori kraj i samo su se povremeno raspitivali o stanju zdravlja svoga bližnjega. Sve je prepušteno običnim ljudima koji su se neprestano starali da sačuvaju kraljev život. Jedna od tih osoba, koja je stalno bdela nad kraljevom posteljom, bila je Mici Lou. Radilo se, u stvari, o Srpkinji, Milici Anđelković, poreklom iz Vrnjačke Banje, koja se, došavši u Los Anđeles, udala za filipinskog lekara Frenka Lou. Otada je promenila svoje ime i prezime, prilagodivši ih bračnoj vezi. Nju je upoznao princ Tomislav prilikom posete Los Anđelesu, u aprilu mesecu, i shvatio koliko je ta osoba privržena njegovom bolesnom bratu. Po povratku u London, prisećajući se svog susreta sa Mici Lou, uputio joj je poduže pismo, odajući njoj i njenom mužu veliku zahvalnost i priznanje: KRALJU SVE LOŠIJE Tokom proleća 1970. godine, kralj je bio smešten u bolnici „Džon Vosli“, u Los Anđelesu. Tada je Mici Lou obavestila princa Tomislava i prestolonaslednika Aleksandra da se kralj nalazi u teškom zdravstvenom stanju i oni su u aprilu došli da ga posete. Stigavši u Los Aneđles odseli su u hotelu i čekali više dana da kralj izađe iz kome. „U tih nekoliko trenutaka osetio sam duboku i odanu ljubav, koju pokazujete prema mome bratu u njegovim najtežim časovima života. Niko nije pružio toliko mnogo Petru, kao što vi pružate njemu u ovom trenutku, a takođe vaš suprug, pružajući mu svu svoju lekarsku pomoć. Vi koji ste učinili toliko dobro za Petra u ovo nekoliko poslednjih meseci, morate poznavati njega čak bolje od nas, porodice, koji smo tako daleko i bez dodira.“ Tražeći leka svojoj bolesti kralj se seljakao iz bolnice u bolnicu, očigledno, ne raspolažući dovoljno finansijskim sredstvima. Krajem juna 1970. godine on je tražio preko advokata Ostina Smita da se iz kraljevskog fonda isplate svi bolnički troškovi, ukupno 27.000 dolara. Međutim, u njegovom fondu toga novca nije bilo, jer je kraljica Aleksandra već podigla sav taj novac. U novom biltenu Odbora za staranje o kraljevom zdravlju, objavljenom krajem jula, prvi put se nešto više kaže o prirodi i ozbiljnosti kraljeve bolesti: „Kralj je teško oboleo od ciroze jetre i bubrega, telesno je veoma iscrpljen, ali nije duševno slomljen. Nj. v. kralj preko Odbora zahvaljuje svim organizacijama, listovima i pojedincima, koji prate tok njegovog lečenja i mole se Bogu za njegovo zdravlje.“ Kralj Petar je preminuo u 47. godini života, 3. novembra 1970. godine, u opštoj bolnici u Denveru, u koju je bio primljen 7. oktobra, pod pseudonimom „Petar Petrović“. Prema izdatoj umrlici od 12. novembra, uzrok smrti je kardio-respirativni zastoj, prouzrokovan pneumonijom. Uslovi koji su doveli do neposrednog uzroka smrti su: oštećenje mozga duže od tri meseca, hronična ciroza jetre duža od šest meseci. Kao drugi značajan i neposredan uzrok smrti navodi se neuspela transplantacija jetre. Smrt je nastupila u 9 časova i 50 minuta pre podne, deset minuta po prestanku rada srca. U umrlici još piše da je obavljena autopsija, ali se ne navode pojedinosti. Lekarsku analizu potpisao je lekar Džems Anderson. Kraj Novosti |
Stranica 4 od 4 | Sva vremena su u UTC + 2 sata |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |