Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 01:21


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Sačuvano od zaborava  |  Poslato: 03 Mar 2013, 03:56
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Posrednik za lopove

Pokušavamo da od zaborava otrgnemo nazive i značenje raznih verovanja, predmeta i ljudskog ponašanja iz srpske starine.

Slika

Sok - "onaj koji pronađe lupeža koji je što ukrao ili drugo kako zlo učinio. Kad se kome što ukrade, on objavi šta će dati onome koji mu lupeža pronađe, i ono što mu se daje zove se sodžbina. Sok da se ne bi s lupežom bez nevolje omrazio i da bi se stvar tajno svršila, pošalje kakoga čovjeka te mu kaže da neko zna da je on to i to ukrao, već neka ide te se miri na lijepo s pokradenijem. Ovaj čovjek kojega sok šalje lupežu zove se sokodržica. Ako se lupež poplaši, on ide te se s pokradenijem namiri, i tako se to svrši tajno da ni pokradeni ni lupež ne znadu ko je sok, jer mu sodžbinu od pokradenoga uzme i odnese sokodržica".


Dronjak od milja


Prnja - "dronjak, rita. Čivuti u Srijemu po selima viču: 'Prnje, prnje za prstenje'. U narodnim pesmama se pevalo: 'Skinu s sebe ajdučko odjelo, a obuče prnje siromaške'". Za reč dronjak bilo je u Vukovo vreme mnoštvo izraza: andravolji, andramilje, kanavac, krpa, odrpina, prnja, rita, rutina, tralje, trulja, šukare.


Vestionline

_________________
Slika


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Sačuvano od zaborava  |  Poslato: 25 Apr 2013, 10:28
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Сачувано од заборава



Куварице, дозиднице или домаћице. Рађене су на памучном платну и ручно су вежене.



Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika



преузето са kneginja.com


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Sačuvano od zaborava  |  Poslato: 17 Sep 2013, 11:54
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Предење



Slika


Предење је старинска техника добијања текстила где се од влакана биљног, животињског или синтетичког порекла стварају нити формирајући пређу. Порекло предења не може се тачно датирати, мада археолошки налази указују на могуће постојање предмета добијених овом техником још у доба Горњег Палеолита, пре неких 20.000 година.


Slika


Хиљадама година су влакна упредана руком уз коришћење једноставних помагала попут преслице и вретена. Тек у периоду касног средњег века, с развојем мануфактура и њихове технолошке базе, употреба коловрата унапредила је предење. Масовна производња је започела у XVIII веку с почетком Индустријске Револуције. Предење се радило уз помоћ воденог и парног погона, а нешто касније и електричне струје.


Slika
Slika


Ручно предење је међутим и данас у релативно широкој употреби и то нарочито у забаченијим географским подручјима. У многим традиционалним друштвеним заједницима оно још увек представља важну вештину. Данас се ручно предење ради и из разлога боље контроле квалитета добијене пређе код израде уникатних производа.


Slika


Преслице и вретена и дан-данас, поред употребне функције у процесу предења, поседују различита симболична својства у вези с друштвеним, етничким или верским статусом њихових корисника, као и декоративна односно уметничка својства самог алата.
У Србији је један вид друштвеног окупљања у домаћинствима у сеоским областима вековима пратио управо ову делатност домаће радиности, те су по њој та окупљања називана прелима (прела).


preuzeto sa zanati.org


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Sačuvano od zaborava  |  Poslato: 22 Dec 2016, 04:36
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kuće od oraha

Pokušavamo da od zaborava otrgnemo nazive i značenje raznih verovanja, predmeta i ljudskog ponašanja iz srpske starine.

Slika

Kao i mnoge igre koje nisu bile samo dečje, igra tikava je na starom Balkanu bila omiljena na seoskim radnim zabavama, poselima i prelima.

Sudija bi usmeno podelio brojeve ostalima, od jedinice pa koliko ih ima. Kad svaki učesnik dobije broj, svi posedaju u krug, a sudija objavi početak igre rečima: "Ja posadih jednu tikvu, nikoše mi tri".

Na to se javlja igrač sa brojem tri i kaže: "Zašto tri?". Tada mu prvi odgovori: "A koliko bi ti?" Ovaj bi rekao, na primer: "Ja bih pet". Javlja se petica i nastavlja: "Zašto pet?", i tako bi trajalo sve dok neko ne bi pogrešio.


Na početku se grešilo samo ako neko zaboravi da se javi ili da prozove nepostojeći broj. Taj je ispadao iz igre, ali je morao da nešto da u zalogu sudiji, bilo to kapa, rukavice, perorez, marama, kutija za duvan.

Igra se nastavljala na ispadanje i bilo ju je sve teže pratiti, a ispadao bi onaj ko bi pomenuo broj koji je već ispao. Pošto ostanu dva takmičara, sudija je pokrivao zaloge koje je prikupio i pokrivao ih maramom.

Onda bi tajno odabrao jedan i pitao ostale šta će se njegovom vlasniku uraditi. Vlasniku zaloge bi se određivala kazna. Na primer, da nekoga poljubi, ide oko kuće i kukurikče umesto petla, laje kao pas...


U blage jesenje dane deca su se igrala kupanja. Tada bi već dozreli orasi, pa bi deca izabrala najveći i najteži. Taj orah bi se zvao "kupac".

Na poljskoj stazi bi se povukla poprečna crta, i na nju bi svako dete složilo "kuću" od drugih, manjih oraha, tako da postave tri oraha ukrug i četvrti na vrh.

Desetak metara od tih kuća, povukla bi se belega, i odatle bi se onim velikim orahom gađale kuće. U njih je moglo da se gađa samo iz vazduha, nikako kotrljajući.


Ko pogodi kuću, uzima sve orahe. Nakon bacanja beležilo se mesto gde je čiji "kupac" stao jer je to bilo presudno za nastavak igre.

Ako je neko bacajući svog kupca pogodio tuđeg i odbacio ga dalje, tada se računao ovaj novi položaj odbijenog kupca. Kada bi svi izbacali svoje orahe kojima su gađali kuće, a bacao se samo po jedan, utvrđivao se redosled udaljenosti kupca.


U drugom delu igre, onaj čiji se kupac našao najdalje uzimao ga je, i gađao neporušene kuće, s tim što je kupca sada mogao i da kotrlja. Koliko je ko kuća porušio, imao je pravo da pokupi toliko oraha.

Ako su sve kuće bile porušene pre no što su se svi izređali u drugom krugu, igra se završavala.


Vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Sačuvano od zaborava  |  Poslato: 22 Dec 2016, 04:48
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Između krčme i guvna

Pokušavamo da od zaborava otrgnemo nazive i značenje raznih verovanja, predmeta i ljudskog ponašanja iz srpske starine.

Slika
Guvno

Konak za namernika


Krčma - "Krčme su se u Srbiji, u Bosni i u Hercegovini do skora gotovo samo u pjesmama spominjale, a onako ih nije bilo nigdje u zemlji osim gdješto po varošima, kao n. p. u Sarajevu, i u Srbiji pored Save i pored Dunava, ili po planinama, kud nema sela.

Kad ko putuje preko zemlje, on ide na konak u selo, gdje ga zastane mrak, pred najbolju kuću, pa pita može li noćiti, a domaćin mu, ili ko drugi iz kuće, kaže: "Možeš, brate, s drage volje i dobro došao!" ili mu kaže da ne može, jer nema sijena za konje, ili drugo što, nego ga uputi gdje može noćiti. Kad ide mnogo ljudi zajedno, a oni se razdijele po kućama.

Svaki će domaćin primiti rado na konak svakoga putnika, ugostiće ga kao najboljeg svoga prijatelja i poznanika, n. p. ako se dogodi da domaćin nema u kući rakije ili drugo što, a on otide svome susjedu, ili čak u drugo selo, te uzme u zajam i časti gosta".

Zemlja od srebra


Gumno - imanje. "U Crnoj Gori i onuda po primorju gumna su postavljena i okolomaćena kamenom. Onamo se ponajviše na gumnima i igra, jer su mnoge kuće po takovoj vrleti, da valja tražiti mjesto gdje se može igrati, a i ljudi po kolomatu njihovome sjede i dogovaraju se za različne stvari.

Među one stvari koje djevojci ne mogu pripasti broji se onamo i gumno". Pominje ga i narodni pesnik: "Igrah se zlatnom jabukom, po polju po mjedenome, po gumnu po srebrnome".


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Sačuvano od zaborava  |  Poslato: 25 Dec 2016, 01:04
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ono naše što nekad bejaše: Glumci u suknjama

Prvo pozorišno društvo u Beogradu imalo je samo jednu glumicu. Kako je bila bila tamnoputa, uvek su morali da joj posipaju brašnom ramena, vrat i lice ne bi li nekako odgovarala ulogama.

Slika
Narodno pozorište u Beogradu danas

Nazivali su je Julka Pančevka ili Garava Julka. O njoj se malo znalo osim da je došla iz Pančeva u Beograd i tu se nastanila.

Guslar i vila

Slika koju je na zavesi pozorišta u Kneževoj pivari namolovao uvaženi slikar Steva Todorović opčinjavala je gledaoce svojim idiličnim prizorom. Na uzvišenoj steni sedi mlađani guslar okružen muzama, iza njegovih leđa izvire potočić, a u daljini se vidi Beograd odakle zlatokosa vila privodi narod guslaru i muzama.
Bila je veoma slobodnih shvatanja i bez razmišljanja je prihvatila ponudu prvog beogradskog diletantskog društva da postane njihova glumica. Tih pedesetih godina 19. veka prestonica srpske države nije imala stalno pozorište. Najpre su se predstave davale u Đumrukani, carinarnici kraj Save, a onda su se u gradu pojavile putujuće trupe iz Vojvodine sastavljene uglavnom od nemačkih glumaca.

Ali, preterano rodoljubivi Beograđani brzo bi ih najurili sećajući se sa tugom doba kada se Joakim Vujić, u istoriji zapamćen upravo kao otac srpskog pozorišta, silno trudio da odomaći pozorišnu umetnost koja nije bila baš po volji knezu Milošu Obrenoviću. Videli su ugledni Beograđani da moraju sami nešto da učine.

Jednog dana osnovaše diletantsko društvo, a potom se dadoše u potragu za glumicom. Uzalud, nijedno žensko čeljade nije htelo da se prihvati te "nakaradne rabote" jer bi pukla bruka nevelikom varoši u kojoj se, inače, znalo i šta ko ruča i sa kim se sastaje. Nevolja je rešena tako što su se činovnici Svetozar Bantić i Nikola Sarafkostić složili da igraju ženske uloge, ali pod jednim uslovom - da ih niko zbog toga ne naziva seka Persama!

A Julka, jedina beogradska glumica, nije mogla da napravi karijeru zbog brašna koje je sa nje spadalo tokom predstave, pa se ona posle nekoliko godina na pozornici sa tugom oprostila od umetnosti. Na sreću, uskoro su krenuli bolji dani za pozorišne delatnike. Beograđanke su se malo raskravile, pa je bilo lakše da se pronađe glumica. Ipak, glumom su se i dalje bavile samo one najhrabrije, pa su žene na sceni mogle da se izbroje na prste jedne ruke. Početkom šezdesetih godina 19. veka diletanti su dobili salu u Kneževoj pivari. Novo gradsko pozorište je, za ondašnje prilike, imalo prostranu dvoranu. Pozornicu su osvetljavale gasne lampe ispunjavajući salu dimom, a zavesa se nije otvarala na dve strane, kao danas, nego su je podizala uvis dvojica snažnih momaka pomoću valjka i konopaca.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Sačuvano od zaborava  |  Poslato: 25 Dec 2016, 01:12
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ono naše što nekad bejaše: Kupite rezervni mozak

"Da je Jovanča Micić iz Jagodinu imao Saturnov amerikanski radio-aparat, ne bi morao da putuje oko sveta, pa da se vraća s paraćinske strane", glasila je jedna od popularnih novinskih reklama u doba između dva svetska rata u Beogradu i Srbiji.

Slika
Ko nabavi ćirilski leksikon, sveznanje, taj će imati rezervni mozak!

Najpre štampa, a onda i radio, nudili su lekove i rešenja za najrazličitije muke, pa i za tvrdu stolicu. Dok su havajske gitare svirale i dočaravale život pod palmama, spiker je baršunastim glasom obaveštavao one koje je stisla muka:

- Kupujte Franc-Jozefovu gorku vodu, ona sigurno otvara!

Za istu nevolju reklamirale su se i tablete darmol. Kako su se obično uzimale pred spavanje, vlasnik radnje koja ih je prodavala objavio je i reklamu s odgovarajućim i vrlo sugestivnim napisom: "Dok vi spavate, darmol radi."

Purgativ koji je delovao brzo bio je obložen čokoladom, pa nije bilo teško naterati ni decu da ga uzimaju. Ali, deci se čokoladna obloga toliko osladila pa se događalo da ukradu iz kuće i smažu celu kutiju darmola. Nije bilo teško zamisliti kako su posle toga trčala gradom, držeći se za panatalone...

Tridesetih godina 20. veka mala beogradska firma koja se bavila sastavljanjem oglasnih tekstova, proslavila se reklamom sledećeg sadržaja: "Cveće treba zalivati vodom, a radnju reklamom."

Današnjica pokazuje da su kreativni umovi ovog preduzeća bili bar vidoviti, ako ne baš i originalno maštoviti.

U ponekoj staroj srpskoj kući možda se još može naći radio-aparat marke saturn. Oni su bili kabasti i teški, a prodavcu mora da je škripio posao kada je u nekoliko navrata objavljivao oglas o Jovanči Miciću, Jagodini i putu oko sveta.

Da su ženske trepavice ukras lica samo ako brzo rastu, kako bi bile duge i guste, obavestila je firma Omni iz Zagreba. Ona je prodavala neobičan uređaj i reklamirala ga jasno i sažeto: "Trepavice dobijaju brz rast pomoću aparata azijski sok."

Svet u dobu između dva svetska rata je mnogo toga znao, ali je tek iz reklame kojom se nudila na prodaju enciklopedija prvi put čuo da njenom kupovinom čovek zaista može da postane čudo prirode. Naime, reklama je glasila: "Ko nabavi ćirilski leksikon, sveznanje, taj će imati rezervni mozak!". Takođe, iz reklama se moglo saznati i da svaka žena može da bude dama, naročito ako joj se ne gleda u noge i stopala. Ona je pre Drugog svetskog rata to mogla da bude i u - vunenim čarapama. Jer, jedan od popularnih beogradskih oglasa nudio je svoju robu ovako: "Dame, treba li čarape svilene ili vunene? Šarmez."

Radost u kući

U isto vreme u modi je bio šporet vulkad, a prodavci su ga nudili u stihovima: "Ljubav raste, talas sreće piri, eto Vulkan kako kuću smiri. Sve za stolom sa radošću diše, e pa dotle, a kuda ćeš više."


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Sačuvano od zaborava  |  Poslato: 25 Dec 2016, 01:15
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ono naše što nekad bejaše: Tesla u Tekelijanumu

Zavod za školovanje srpskih studenata, poznat kao Fondacija Tekelijanum, nalazio se blizu Peštanskog univerziteta. U zgradu zadužbine uselila se Matica srpska, a osnivač Tekelijanuma, bogati srpski trgovac Sava Tekelija, otvorio je i prvu biblioteku Matice, darujući oko 7.000 knjiga.

Slika
Nikola Tesla stanova tri godine u Tekelijanumu

Dirnuta dragocenim poklonom, Matica je izabrala Savu Tekeliju za doživotnog predsednika. Stari Tekelijanum je imao zgradu sa 36.000 knjiga, što je u ono doba, prvih decenija 19. veka, predstavljalo ogromnu vrednost. Kasnije je Tekelijanum proširen na devet kuća u Aradu, još jednu zgradu u Pešti i 28 jutara zemlje. Prvih 12 stipendista darodavac je sam izabrao.

Briga za studente

Pitomcima Tekelijanuma je bio obezbeđen stan i ogrev, čak i posluga, po tri funte lojanih sveća za semestar i po 100 forinti za hranu i univerzitetske takse. Učenike je lično nadzirao Sava Tekelija. Vodio je brigu o svakom pitomcu, kupovao neophodne stvari, a neki tvrde da je svojeručno punio slamarice i uveče zaključavao kapiju.
Ubrzo je Tekelijanum postao stecište intelektualnih snaga. U poznim godinama, ali osnažen time što je konačno pronašao smisao života, Sava Tekelija je za Maticu srpsku nabavio i štampariju, pokrenuo izdavanje knjiga i potpomogao mnoge druge poduhvate u kulturi.

Prilične sume je poklanjao i Mađarskoj akademiji nauka. Pred kraj života Tekelija je sve što je imao zaveštao srpskom narodu putem Matice srpske kojoj je ostavio sva imanja, kuće i novac. Plemić, trgovac, pravnik, filantrop, veliki dobrotvor i ktitor umro je 1842. godine, ali je njegova zadužbina ostala mesto na kome su se začeli brojni poduhvati. Pod naslovom "Slavjanska knjiga" pojavio se 1847. godine pesnički, ali i politički manifest naprednih Srba. Već naredne godine, na temelju ove knjige, osmorica uglednih tekelijanaca opredelila su peštansko-budimsku omladinu za ideje Vuka Karadžića.

Jedan od nadzornika Tekelijanuma bio je i slavni pesnik Jovan Jovanović Zmaj, u doba kada je završavao studije medicine. U ovom poznatom stecištu srpske intelektualne elite boravili su, između ostalih, Bogdan Gavrilović, potonji rektor Beogradskog univerziteta i predsednik Srpske kraljevske akademije nauka, zatim Radivoj Kašanin, svetski priznati matematičar, pa Veljko Petrović, književnik i predsednik Matice, te Lazo Tomanović, publicista i predsednik vlade Crne Gore. U Tekelijanumu je tri godine stanovao Nikola Tesla, kao i pesnik Laza Kostić, koji je tekelijancima 1860. godine pomogao da osnuju poznato kulturno društvo Preodnica.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Sačuvano od zaborava  |  Poslato: 25 Dec 2016, 01:39
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ono naše što nekad bejaše: Gimnazija u palati

Za razvoj školstva u Srbiji presudna je 1834. godina. Tada je osnovano Popečiteljstvo pravosudija i prosveštenija, ministarstvo čiji je zadatak da se stara "o svemu što se tiče škola i vospitaniju dece za koju da se zavedu male i velike škole".

Slika
Beograd nekad

Dve godine ranije u Beogradu je otvorena jedna mala, osnovna škola sa tri razreda ili klase, kod Saborne crkve.

U njoj su radili učitelji Toma Solar za starije đake, i Mihailo Resničanin i Konstantin Zak za mlađe i najmlađe. Beograd je ubrzo dobio i Palilulsku osnovnu školu, kod stare crkve na tašmajdanskom groblju.

Škola za devojke

Knez Mihailo Obrenović je 1861. godine dozvolio učiteljici Nataliji Petrović i sestrama Sofiji i Katarini Lekić da u Beogradu otvore privatne škole za žensku decu u kojima bi ih, za ugovorenu cenu sa roditeljima, obučavale u čitanju, pisanju, računanju i ženskim poslovima. Do 1855. postojala je samo jedna škola za devojke, i imala je svega tri razreda, a onda je otvorena i prava, Terazijska devojačka osnovna škola.
Potom je sredinom 1839. u zgradi Nikole Selakovića počela da radi Gimnazija i ona je sve do 1877. bila jedina u Beogradu. Skromno gradivo se vremenom proširivalo pa je gimnazija imala pet razreda, tri gramatikalna i dva razreda slovesnosti, pet profesora i 195 učenika.

Donošenjem prvog pravog propisa "ustrojenija" o školama 1884. godine u školstvo je uveden i te kako potreban red. Predviđeno je da osnovne škole u selu imaju tri razreda, a u varošima četiri; da se na kraju svakog polugodišta polaže javni ispit, a da školska godina počinje 1. septembra i traje do 30. juna.

U varošima su deca mogla da se upisuju u školu sa šest godina, a u selu sa sedam. Gornja granica za upis u školu nije određena. Na selu je bilo dozvoljeno da devojčice pohađaju nastavu zajedno sa dečacima, a u gradu je to bilo nezamislivo. U seoskim školama učila se nauka hrišćanska, čitanje srpsko i slovensko, pisanje, račun, te "opšta znanja svakom Srbinu nužna", geografija i pevanje.

Gradska deca su uz sve to izučavala i srpsku gramatiku, otečestvenu istoriju i praktično obučavanje u sačinjavanju pisama, i "drugi', za građanski život nužni' sastava".

Posle zakona o ustrojstvu gimnazija, donetog 1863. godine, ova vrsta škole trajala je šest razreda, sa zadatkom da priprema učenike za "slušanje viših nauka".

Ustanovljene su i realne gimnazije, čiji su učenici, za razliku od gimnazije, sticali znanje potrebno za studije tehničkih nauka. Beogradska i gimnazija i realka smeštene su isprva u palati poznatoj kao Kapetan-Mišino zdanje.

Kasnije je preseljena u kuću Cvetka Rajovića, pređašnjeg predsednika Beogradske opštine, odmah do Kalemegdana. Danas je u toj zgradi Pedagoški muzej.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Sačuvano od zaborava  |  Poslato: 27 Dec 2016, 00:01
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
PRIČE ISPOD PAUČINE Kako su se doterivale naše prabake

Tematski program „Libade i krinoline - Beograđanke u prošlosti (1830-1914)“, koji se već tri meseca odvija u Konaku kneginje Ljubice (Muzej grada Beograda) u martu donosi novi ciklus priča. Ovog puta o tome kako su se oblačile i doterivale beogradske dame u 19. veku.

Slika
Venčanje Danice Paligorić i majora Nikole Jorgovanovića u Nišu 1911. Mlada nosi haljinu koju je kreirao i sašio salon Berte Alkalaj u Beogradu

- Pričali smo o načinu života jedne žene unutar njenog doma, o balovima i poselima, ljubavima i ljubavnim aferama, pa je spontano došao red na kozmetiku, modu i fitnes, da upotrebimo jedan savremeni izraz - kaže autorka ovog programa, istoričarka umetnosti i književnica Tamara Ognjević.

I zaista, nabaviti nove modele haljina ili bolji parfem, skupu pomadu ili korset, predstavljalo je u kneževini Srbiji pravi podvig.

Međutim, dovitljive pomodarke su uvek nalazile načina da prate svetske trendove, a priča o shvatanju lepog, nastojanju da se sruše predrasude vezane za šminku i moral, ali i da se dođe do skupih negližea i haljina prava je poslastica martovskog izdanja „Libada i krinolina“


blic

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 67 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker